Č I P E R K O RUJAN 2007. 2007.
GODINA XIII XIII.
Učenički list Š d SADRŽAJ:
Uvodnik ...............................................................................1 Školski dnevnik ....................................................................2 Božić u mom srcu ..................................................................7 Mali – veliki literati ............................................................9 Prvašići pišu o ... .............................................................24 Ljubav pokreće svijet..........................................................26 Majčica Zemlja ...................................................................27 Nemojmo povrijediti kruh ....................................................29 Susreti, smotre, natjecanja .................................................31 Lidrano 2007. ...................................................................33 Školska knjižnica ...............................................................35 Ante Nadomir Tadić Šutra ..................................................36 Naši novi djelatnici ...........................................................37 Osmaši .............................................................................38 Sport ...............................................................................40 Zabavne stranice ...............................................................42 Horoskop ..........................................................................43
ČIPERKO UČENIČKI LIST OSNOVNE ŠKOLE DON MIHOVILA PAVLINOVIĆA U PODGORI Nakladnik: OŠ don Mihovila Pavlinovića u Podgori Prilaz Vida Mihotića 1 telefon: 021 62 53 93 fax: 021 67 99 94 GLAVNA UREDNICA: Vanja Selak, prof. hrvatskoga jezika UREDNIŠTVO: Marko Ćošković, Matej Radonić, Anñela Morović, Viktor Jakić GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Vanja Selak, prof. Mladena Letica-Rozić, prof. LIKOVNE RADOVE ODABRAO: Klement Šimić, prof. likovne kulture NASLOVNA STRANICA: Davor Mrsić, 8. razred NAKLADA: 100 primjeraka
Č I P E R K O Učenički list OŠ don Mihovila Pavlinovića u Podgori RUJAN, 2007.
Dragi čitatelji! Stigao je ovogodišnji broj vašega najdražega školskoga lista. Sve ono što ste radili u ovoj školskoj godini sa svojim učiteljicama i nastavnicima složili smo u ovaj list, nešto riječju, nešto crtežima, a ponešto i fotografijama. Ove smo godine puno toga naučili i izvan školskih klupa. Nadamo se da ste to i usvojili. Da škola nije samo učenje, već i zabava, dokazuju naše zabavne stranice koje prednjače vašim biserima. Molimo vas da nam se javite s novim idejama za Čiperko. Usvojit ćemo ih, a vi ćete nam pomoći i da ga, kao takvoga, izdamo. Zahvaljujemo se svima koji su nam poslali svoje radove i pomogli realizaciji ovog časopisa. Veselimo se i budućoj suradnji.
Uredništvo 1
on Mihovila Pavlinovića u Podgori
ŠKOLSKI DNEVNIK 28. rujna 2006. - obilježavanje Svjetskoga dana turizma prodajnom izložbom
22. rujna 2006. – izvanučionična nastava, 6. razred: Makarska i njene znamenitosti - Malakološki muzej, Gradski muzej, samostan, veslački klub
ŠKOLJKA Jednog smo jutra, moj razred i ja, imali nastavu u Makarskoj u Malakološkom muzeju. Prvo smo razgledali vrt ispred muzeja koji je pun samoniklog bilja, a onda smo ušli u muzej. Na ulazu su bili neki plakati o biljkama, a kada smo ušli u prostoriju sa školjkama, gledali smo ih s puno zanimanja. Školjke su bile iz svih krajeva svijeta: sa Filipina, iz Indije, Kine, Brazila, Indonezije, Japana, iz Jadrana ... Pogled mi je zastao na jednoj školjci, pužu koji se zove Tritonova truba (Charonia tritonis). Puževi su se prije koristili kao trube u bogoslužju, ratu, pomorstvu i ribarstvu, a najviše
se upotrebljavala Tritonova truba. Nañena je u Jadranu, u Krapnju kod Šibenika. nalik je trubi i smeñe je boje. Dok sam je promatrala, pitala sam se koje tajne ona u sebi nosi. Odgovor nisam dobila. Bilo mi je drago što smo posjetili Malakološki muzej. Mia Sumić, 6. raz. 7. studenoga 2006. – lutkarska predstava osječkoga kazališta „Koza i vuk“ 30. studenoga 2006. – izvanučionična integrirana nastava, 7. razred: Zaostrog - samostan, knjižnica, botanički vrt, izložba slika Mladena Veže
14. prosinca 2006. – prodajna izložba božićnih ukrasa; uradili učenici nižih razreda
21. prosinca 2006. – Božićna priredba
Ovogodišnja Božićna priredba bila je dinamična i vrlo zanimljiva. Školarci su i ovaj put pokazali što su naučili i to na najljepši mogući način. Priredba je bila puna glazbe, lijepe riječi, humora i plesa – sve na jednom mjesto i u samo sat vremena. Dežurni nastavnici i nisu imali puno posla s redom i mirom u gledalištu. Svima čestitamo! 1. veljače 2007. – 7. i 8. razred posjetili su sa svojim razrednicama HNK Split i pogledali su predstavu „Kad se mi mrtvi pokoljemo“ ODLAZAK U KAZALIŠTE 1. veljače, oko 16 i 30, autobus je krenuo iz Blata. Učenici su ulazili. Ubrzo je autobus bio pun. U Podgori je bila bolja atmosfera. Tada su svi sjeli na svoja mjesta i bus je krenuo prema Splitu. U autobusu smo pjevali i zabavljali se. Bili smo nestrpljivi. Nažalost, u autobusu nije bilo dovoljno mjesta pa samo se na zadnjim sjedalima morali zbiti. Oko 18 i 15 smo stigli u Split. Imali smo oko sat vremena slobodno. Neki su išli što pojesti, a neki u shoping. Ispred kazališta smo se svi skupili oko 19 i 15. Razrednica nam je podijelila karte, bilo je čak i onih sretnika koji su dobili ložu. Ubrzo se sve smirilo i predstava je počela. Puna dva sata, bez stanke, su nas zabavljali akteri predstave Kad se mi mrtvi pokoljemo. Govorila je o tome da su mrtvi pričali o svojoj smrti, tj. načinu na koji su umrli. Bila je to tragična komedija. Najdraži mi je lik bio Fazo, koji nas je stalno nasmijavao. Kad je predstavi došao kraj, ušli smo u autobus i krenuli svojim kućama. U autobusu je bilo vrlo živo, bolje smo se zabavljali nego na dolasku. Ovaj me se izlet dojmio i kada bismo barem više puta u godini bili u mogućnosti ostvariti ovakva putovanja. Silvio Franičević, 7. razred 22. siječnja 2007. - školsko natjecanje iz hrvatskoga jezika 23. siječnja 2007. - školsko natjecanje iz engleskoga jezika 29. siječnja 2007. - školsko natjecanje iz matematike 2. veljače 2007. - naša je škola bila domaćinom Lidrana 2007. 6. veljače 2007. - školsko natjecanje iz geografije 10. veljače 2007. - 5. i 6. razred posjetili su sa svojim razrednicima HNK Split i pogledali su operu Mala Floramy 11. veljače 2007. - učenici nižih razreda gostovali su u Kominu sa svojim maskama
16. veljače 2007. - školske maškare
15. travnja 2007. – Klokan bez granica – meñunarodno matematičko natjecanje 25. travnja 2007. – izvanučionična integrirana nastava; 5. razred: Vepric
Dana 24. travanja 2007. godine negdje oko 10,00h (netko autom, a netko busom) stigli smo u svetište Vepric. Dočekao nas je don Mate Stanić s pričom o nastanku svetišta i kratkom životnom propovijedi: »…Svetište Vepric osnovao je 1908.g. biskup dr. Juraj Carić, koji je i pokopan u svetištu. Prirodna špilja i cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i potokom podsjeća na grad Lurd u Francuskoj, gdje se je Bl. Dj. Marija godine 1858. ukazala maloj djevojčici Bernardici…« Okupani suncem i pogledima nastavnika, krenuli smo na put križa kroz prirodu, gdje su postaje isklesane u kamenu. O svakoj postaj smo već prije napisali kratke sastave i razmišljanja o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, a sad smo ih uz molitvu pročitali. Nakon obilaska svetišta i duhovne okrjepe krenuli smo put Makarske plaže. »Pripazite kako dišete dok hodate, pazite na tempo… « − čule su se riječi nastavnika Mira. Došavši na plažu sjeli smo na drvene stolice te je slijedio kviz znanja, trebali smo odgovoriti na pitanja iz povijesti (…po legendi kako je nastao Rim, kako se zove brdo na kojem je razapet Isus Krist?…), vjeronauka (…tko je osnovao Vepric, kako se zavala djevojčica kojoj se Gospa ukazala?…), zemljopisa (…što je klima, kako se zove naša klima?…) te tjelesne i zdravstvene kulture ( …kako trebamo disati prilikom dugotrajnog hodanja, na razvoj kojih sposobnosti utječemo dugotrajnim hodanjem?…). Nakon kviza i kratkog odmora, puni znanja i životne mudrosti, krenuli smo put autobusnoga kolodvora. 27. travnja 2007. – Open fun school – nogometni turnir učenika 3. i 4.-ih razreda
9. svibnja 2007. – treći i četvrti razred posjetili Malakološki muzej u Makarskoj i gledali lutkarsku predstavu
29. i 30. svibnja 2007. – Dan škole Ove je školske godine naša škola obilježila svoj dan u dva dana i time obuhvatila dva velika dogañaja: 220 g. školstva u Podgori i 120-ta godišnjica smrti don. M. Pavlinovića. U utorak, 29.5., otvorena je izložba učeničkih radova u 18 sati u hotelu Podgorka. U 19 sati započela je školska priredba. Njome su se dokazali i učitelji i učenici da su pravi majstori svoga zanata. Uz pojedina izvoñenja potekle su i suze radosnice. Priredba je trajala sat i 30 i bila je IZVRSTNA. Nakon priredbe djelatnici Škole, sa svojim uzvanicima, imali su svečanu večeru u restoranu Kongo. Sutradan ujutro delegacija Škole položila je vijence na grob i spomenik don M. Pavlinovića. Svečana sjednica započela je u 9 i 15 na kojoj je imao predavanje prof. Matko Španje – Školstvo u Podgori. Iza toga uslijedila su natjecanja. Kulminacija svega bio je sraz u odbojci: muška selekcija škole i selekcija nastavnika. Naravno izgubili su nastavnici koji su nam poručili da bi oni zasigurno pobijedili u nekom drugom natjecanju, npr. Milijunašu (ha, ha). Svima čestitamo na ovakvim lijepim dogañanjima!
BOŽIĆ U MOM SRCU Za tren je prošla godina dana, za tren su prošli božićni blagdani i svi dani koji prolaze zajedno s Božićem. I ove nas godine obuzima taj čaroban, ali jednostavan ugoñaj koji se pamti i njeguje u srcu. Sada ćemo mu dodati samo poneki novi ukras, sjajnu kuglicu koja će mu dati novi sjaj, ali ga ne će bitno promijeniti. Stižu ti dani, dani sreće i veselja, mira i blagostanja, mirenja i praštanja. Da bismo barem svi mi mogli doživjeti takav Božić u svom domu, u svom srcu. Dolazi nam. Djeca su uzbuñenija nego inače, u njima treperi živahnost i sva pršte od veselja. Obuzeo ih je božićni ugoñaj i ne pušta ih. Domovi su drugačiji: topli i mirisni od lovorova lista koji stanuje u hodniku, od kolača i domaćih jela što leže i čekaju na stolu. Čokoladice adventskog kalendara nestaju i tope nam se u ustima. Nestrpljivo očekujemo najveći roñendan – Isusovo roñenje. Svjećica božićne torte je zamijenjena šarenom kuglicom bora, obilježavajući još jednu godinu više. Ulice blistaju. Sve je ureñeno i čisto, baš kao što i mi trebamo očistiti svoje srce i primiti svečano Božić. Prve pahuljice stvaraju blagdanski tepih koji odiše anñeoskom bjelinom. Pitam se osjećamo li svi tu krasotu, bjelinu i blještavilo u svojoj duši. Sumnjam da je odgovor većinom potvrdan. Koliko god okolina sjaji ljepotom, zadivljuje i obuzima nas, ne možemo promijeniti osjećaje koji se nalaze u nama. Jedni teško shvaćaju pravu biti Božića, a drugi je ne mogu ili ne žele upoznati. Božić je vrijeme trošenja lijepih riječi, ljubavi i dobrote, a ne novca - - na uglavnom nepotrebne darove koji još više prekrivaju pravu smisao ovoga blagdana. Stoga, darujmo svima po jednu toplu riječ, iskrenu misao i dobro djelo. Vega Letica, 7. raz.
Evo ga! Ponovo je tu. Vrijeme adventa. Iščekivanja. U ovo doba jutra su prohladna, večeri svježa, a u mom srcu toplo. Volim ovo vrijeme uoči Božića. Čini mi se da je u to doba svijet nekako ljepši. Sjećam se, dok sam bila mala, najdraži mi je film bio Gospodin Skrugi. Bio je to čovjek koji je cijeli svoj život posvetio stjecanju bogatstva. Nije primijetio da je ostao sam, sve do jedne badnje večeri, kad ga je posjetio duh prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Gospodin Skrugi je tek tada shvatio da je ljubav čovjekovo najveće bogatstvo. Tek tada je shvatio što znači duh Božića, onog Božića koji nam srce puni toplinom, radošću, ljubavlju i mirom. Ne budimo poput njega, u svom srcu napravimo dovoljno mjesta za sva Božja stvorenja. Lucija Vela, 7. raz.
Gabriela Šulenta, 1.raz; Drašnice
7.
Toni Urlić, 1. raz; Drašnice
Gloria Lulić, 4.raz;Igrane
Marko Ravlić,1.raz;Igrane
Josipa Žderić, 3.raz; Gabriela Šulenta i Toni Urlić, 1.raz; Drašnice
Viktorija Urlić, 1.raz; Drašnice
Toni Urlić, 1. raz; Drašnice
Školski pano 8.
MALI – VELIKI LITERATI PRIČA STARE MASLINE Proljeće je bilo u svom punom cvatu. Prolazila sam selom. Odjednom mi je pogled pao na jednu iskrivljenu, razgranatu, izmorenu staru maslinu. Njezine surove grane rasprostirale su se zrakom, a žilavo korijenje izviralo je iz suhe zemlje kako bi došlo do malo vode. Kiša odavno nije pala, a nitko se o njoj i nije brinuo. Sjela sam u njen hlad i zažmirila. Njen me tihi šapat uspavljivao. Pričala mi je o svojoj mladosti i prvim plodovima koji su dozrijevali na njenim rukama; o ljudima koji su je njegovali. Pričala mi je o raznim nepogodama koje je proživljavala, o silovitoj buri i nemilosrdnoj ljetnoj sparini. Proklinjala je korov i draču koja joj se penjala po deblu i bola stare noge. Spominjala je s osmijehom i dječicu koja su trčkarala oko nje pomažući svojima u berbi sočnih maslina. Dičila se svojim kvalitetnim uljem. Priča je utihnula. Moje su se oči otvorile. Otišla sam. Bila sam zbunjena. Nakon nekog vremena vratila sam se toj staroj maslini. Nje više nije bilo. Njeni zadnji dijelovi ležali su isječeni na hrpi, a njen je korijen izgorio za Badnjak u nekoj kući. Pokoja mladica proviri iz crne zemlje, ali ne bi uspjela opstati od siline dalmatinske bure. Vidim pust i tužan komad zemlje, nekadašnji dom stare masline. Još je samo lišće ostalo na površini njenoga groba, a i ono je počelo truniti. Vega Letica, 7. razred MASLINA Dok uveče' gleda more i čeka do zore da lagani vitar zapuše, njeni se snovi k'o grane ruše. Ona sanja krš i stine dok i zadnja 'tica ne umine, a tada na njoj mali vrabac gnjizdo pravi, napadaju je, jadnicu, mravi. Izili su jon cilu koru, pa ona opet čeka zoru da vidi zlatnu rosu na listu, k'o sjaj u oku čistu. Sritna je kad bar jedan njen dio ode jer tad je lakše, zrake sunca još više gode. Noa, Isus i golub bili, svi su s maslinon k'o jedno bili. Ona pak sad sama plače, k'o bez majke malo mače, čeka da je se kogo siti, dok mali pauk plete poslidnje na njoj niti. Petra Radić , 8. razred 9.
Maslinu volim jer nam ona daje plodove i ulje. Krije bol koju je pretrpjela od oluje i snažnoga vjetra. Djeci bih poručila da ne skaču po njenim namučenim granama. Ponekad je mogu usporediti i sa svojim životom, jer ona raste isto kao i ja. Kad joj netko otpili granu, to je isto kao kad me netko udari. Maslina duboko u srcu čuva mir, kao i golub. S grančicom masline primamo ga i u svoj dom! Marijana Vela, 4. razred
PRIČA STARE MASLINE Tog toplog jesenskog dana potražila sam u sjeni stare masline odmor. Lagani povjetarac igrao se njenom velikom krošnjom od koje nisam mogla vidjeti nebo. Njezini srebrni listići treperili su i šumorili, kao da nešto mrmljaju, kao da razgovaraju. Upitala sam se što bi bilo da ona može pričati. Zatvorila sam oči i čarolija započe. Mašta je uzela sve pod svoje. Koliko je samo ova stara maslina poljubaca vidjela; koliko je udaraca otrpjela; koliko plodova podarila; koliko je kiša proteklo njenim listićima; kolike je sve zaštitila svojim krošnjama i koliko li se generacija njome othranila i uživala u njenim sokovima? Proživjela je sve i svašta, poput stare bake. Krila je u sebi i tajne i brige. Trznula sam se u nadi da ću i ja pronaći mjesto u pričama ove stare masline. Matea Mišić, 7. razred
U mom je vrtu djed posadio maslinu. Posañena je prije nekoliko godina. Jednom smo djed i ja pošli u berbu maslina. Kad smo je počeli brati, mislila sam kako bi meni bilo da sam ja ona. Zamišljala sam da bih bila jako tužna što mi netko uzima moje plodove. Prestala sam razmišljati. Učinilo mi se kao da sam na maslini vidjela tužno lice. Prestala sam brati. Rekla sam djedu da on zamisli kako bi njemu bilo kad bi on bio maslina. Djed mi je rekao da nikada o tome nije razmišljao i da trebamo i dalje brati masline. Bila sam jako tužna jer sam mislila da bi maslina mogla umrijeti. Djed je vidio da sam tužna i rekao mi da samo ovu godinu ne ćemo obrati maslinu. Bila sam jako sretna i shvatila sam da i one trebaju uživati u životu. Ana Ramljak, 4. razred
ŽIVOT JEDNE MASLINE Bila jednom jedna maslina. Posadili su je moj djed i baka. Izgleda dobro, ali izmučeno jer smo ubrali njezine plodove i rezali joj grane. Mogla je doživjeti da na njoj ptičice sagrade gnijezdo i da ptići cijelo vrijeme cijuču, da maslina ne spava i da mi beremo njezine plodove. Tužno je kada joj beremo plodove, a sretna kada joj donesemo umjetni gnoj i kada pada kiša. Uplašena je kada joj režemo grane.
Tonka Batnožić, 3. raz; Igrane
10.
Šimun Antičić-Lović, 3. raz; Igrane
„ ČOVJEČE, PAZI DA NE IDEŠ MALEN ISPOD ZVIJEZDA“, (A.B. Šimić) Kratak je, slab, malen je ... život. Ta glavna tema svih književnika koji pronalaze mnoga pitanja, zbog kojih ostaješ bez daha, ali i bez odgovora. Život treba cijeniti zbog prolaznosti, voljeti zbog darežljivosti i primiti kao dragocjen dar s neba. Poznavajući njegovu krhku strukturu, nadam se da ću ga iskoristiti što bolje mogu, ne za sebe, već ostaviti trag za sve. Trag što će biti dalek, ali dubok, neshvaćen i lijep, kao duga, put što spaja nebo i zemlju. Znam, znam ... ja sam samo jedno dijete koje pokušava iskoristiti olovku i papir što bolje može, iznijeti dio svoje misli u materiju koja će nekome pomoći. Kada gledam rat, krv i smrt u oči, iz dana u dan, osjećam se kao da sam na rubu ponora, kraja početka, bojim se straha, a tuga me obara s nogu kao neka neizlječiva bolest. Suprotno tome, kad gledam dijete, ljubav i sklad, polako shvaćam da me cijene i vole, da negdje pripadam i to sa svrhom. Ako se pokliznem, ne ću pasti jer ćeš me Ti uhvatiti za ruku. Upoznavajući život, treba znati da je on dvosjekli mač, ali ne za borbu, već za obranu od straha i mržnje. Podignute brade sad hodam kroz život, ja – mali čovjek s olovkom u ruci. Mislim da sve znam, a shvaćam da ništa ne znam. Kraj mene mnogo toga prolazi, mijenja, a ja ga gledam, ne shvaćajući one koji svoj mač nisu uzeli u ruke i obranili se od loših stvari. Oni su mali i bez cilja, ali svaki mali čovjek raste duhom kada ostavi trag i napravi dobro djelo, pogleda u zvijezde i uspravi se. Zna da sa sjajem u očima zagledanim u daleke visine, s mačem u rukama može napraviti veliku stvar za sebe, za sve malene ljude i čeka ... Čeka ocjenu za svoj sastav, svoj život kao maleni čovjek, sam ispod svega, pod teškim teretom, ali s olovkom u ruci ... Petra Radić, 8. razred BREZA Lijep je i sunčan dan. Nebo je vedro, a priroda svježa i mirisna. Zelena breza ima vitke grane i bogatu krošnju. Listovi su trokutasti i zeleni. U brezinoj krošnji je živo. Kukci, leptiri i pčele lete, a ptice se gnijezde. Ispod breze u hladovini je klupa. Na njoj djeca često sjede i pričaju. Breza ih sluša, a oni znaju da ih ne će odati. Kad se djeca igraju oko breze, ona je vesela. Kad doñe kiša i zima, ona bude sama i tužna. Breza želi da je stalno ljeto, jer tada je u društvu. Ivon Sumić, 3. raz. Zimsko je nebo prekrilo sunce. Dan je bio prohladan, a priroda mirna i tiha. Na livadi osamljena breza sniva svoj zimski san. Njena je krošnja ostala bez proljetnih mirisa i zelenih listova. Zato breza sanja sunčane dane i svoju raskošnu krošnju koju oblijeću šareni leptiri i drugi kukci. Sanja veseli cvrkut ptica u svojim gnijezdima i ciku djece što se igraju u hladovini njezine krošnje. Sniva breza o svojim željama dok kiša pere njene gole grane željne ljeta i žarkoga sunca. Adrian Mišić, 3. raz. IZLET S DJEDOM I BAKOM Konačno sam dočekao i taj dan da idem s djedom i bakom na izlet na imotska jezera. Kad smo došli, vidjeli smo Plavo i Crveno jezero. Bacali smo kamenja i veselili se. Djed je napisao moje ime i datum na jedan kamen. Ostat će mi taj dan uvijek u sjećanju. Bio sam jako sretan. 11. Kleme Urlić, 3. raz; Drašnice
Ana Ramljak, 4. razred
Gloria Lulić, 4. raz; Igrane
Mateo Klaričić, 4. razred
Dragutin Vela, 4. razred
Nives Žderić, 4. razred
Petra Radić, 8. razred 12.
IZVOR MOJIH NADAHNUĆA Ni prvi pogled, ni ljetno sunce, ni jesenje kiše ne mogu se mjeriti s pogledom tvojih malih očiju. Zaljubila sam se na prvi pogled. Molila sam dok mi te nisu dali. U kutiji od cipela došla si u moju kuću i u naš život. Osvojila si nas sve. Ali ti nisi stala, kako si rasla, tvoja se ljubav sve više i vidjela. Pokazivala si je u svakom trenu i na svakom koraku. Tiho bi se ušuljala u moj krevet, tužno me gledala dok bi odlazila u školu. Neizmjerno si se radovala mom povratku. Za šetnju te nikada nije trebalo moliti. Znala bi kad se ja spremam izaći. Imali smo osjećaj da ti sve znaš, da osjećaš naše osjećaje. Čekali smo dan kad ćeš nam i nešto reći. Pokazala si mi kako se ljubav daje i prima. Čisto, jako i bez granica. Tvoja privrženost nam je učvrstila naše osjećaje pripadnosti obitelji. Bila si moje nadahnuće! A sada te više nema ... Mojoj Lili! Petra Jakić, 8. raz. MOJ PRIJATELJ NADO Poluduga plavo smeña kosa, crna majica i naočale njegova su glavna oprema. Kosa mu skriva dva smeña „aviona“ koja lete od 0-24. Stalno se vrti u školi, a kad ona završi, još je gore. Stalno govori gluposti i djetinjasto se ponaša. Obožava računala i play-station i jako je vješt s njima. Kad zamahne kosom, slama ženska srca. Voli igrati nogomet u tenisicama koje namjerno ne veziva da bi ispao neki veeeeliki frajer. Voli zbijati šale, a pogotovo se šali da je neki glupan, a zapravo je pametan, ali jako, jako, jako lijen... Sluša Iron Maiden i potpuno je opsjednut njima. Ovaj vrckavi lijeni dvanaestogodišnjak je moj NAJ NAJ NAJBOLJI prijatelj Nado. Iris Prug, 6. raz. MOJ PRIJATELJ Ima malo podužu plavu kosu, prćast nos, nosi naočale. Srednjeg je rasta. Voli slušati Green Day, Iron Maidena i Boga pitaj, što još, ali uglavnom, mora biti rock. Voli se igrati autićima i voli se jako, jako glupirati. Piše kao šepava mačka pa se nastavnici moraju mučiti pročitati taj „krasopis“.
Jedna njegova rečenica = sat vremena muke i čitanja, bolje reći, dešifriranja. Čini vam se da je on mali vrag, ali varate se. Dobar je kao kruh. Pogodite, tko je to? Darija Iličić, 6. raz. MOJ BRAT Kada ulicom šeta mnoštvo ljudi, jedna glava proviri iznad svih. To je kao da vidiš najveći cvijet na livadi. Velike smeñe-zelene oči sjaje i blistaju na suncu. Naizgled ozbiljan, ali duhovit, uvijek spreman na šalu. Zaljubljen u more i glazbu. Umjetnik s loptom ispod koša. Košarka mu je najveći izazov u životu. To je moj brat. Ana Knežić, 6. raz. MOJA KORNJAČA Moja se kornjača zove Čička. Ona je lijepa. Volim je. Ona je mala i živi u mom vrtu. Gabriela Šulenta, 1. raz; Drašnice MOJ MAČAK Moj se mačak zove Nigro. Ime je dobio po tome što je crn, a sviña se mojoj sestri i meni. Pravi je ribolovac. Čim tata ode brodom loviti ribu, čeka ga na mulu. Kada se vrati, skoči na brod i hvata ribe što mu ih otac baca iz mreže. Susjedi kažu da je i on ribar i da to dolazi kućom. Nigro zna gdje je njegov teren i tjera druge mačke. Zna uloviti i miša u konobi. U mraku mu svijetle oči. Spava na našem tapetu ispred ulaza. Svako jutro čeka na Viskas. Pametan je kao čovjek. Čim dobije obrok, trči do rodice Barbare po još. Pravi je frajer. Sve ga mačke vole. Juraj Glučina, 2. raz; Drašnice RADOSTI MOGA DJETINJSTVA Radost je osjećaj koji ti popunjava srce; bez radosti nema smijeha. Djetinjstvo je naša najveća radost u životu, samo što djeca toga nisu svjesna. Svi govore da je djetinjstvo obično doba u kojem ideš u školu, zamaraš se i učiš. To je istina, ali da ne proñeš djetinjstvo, ne bi znao ništa o životu, zabavi i svijetu. Stariji ljudi rade sve kako bi izgledali mlañe. Radost djetinjstva je prva riječ, prvi korak, prvi poljubac. Roditelji te čine sretnom, oni ti ispunjavaju sve tvoje
želje, ali tu postoji mlañi brat ili sestra s kojima provodiš cijeli dan igrajući se. Kad se naljutiš na roditelje, utjehu možeš dobiti samo od njih. Radost u djetinjstvu ti pruža pravi prijatelj s kojim dijeliš radost i tugu. Djetinjstvo je najljepše doba u životu, i ne odrastajte brzo, ne pravite se da znate sve – - jer brige tek počinju. Patricia Španje, 6. raz. PISMO DJETINJSTVU Drago djetinjstvo! Godina po godina i sve te manje viñam. Godine dolaze, a ti polako u magli odlaziš. Znam da smo mi djeca jako nestašna, pa uvijek govorimo da si ti puna briga zbog škole, učenja i mnogo čega drugoga. Prava bit djetinjstva i jest škola, učenje i brige. O djeco, kada biste samo znali kako odrasli pate i žale za svojim djetinjstvom, kada biste samo znali kako bi oni željeli da se barem na pola sata vrate u doba svoje mladosti... Zato drago djetinjstvo, polako odlazi, nikada ne otiñi. Svi znamo onu dobru izreku: OD KOLIJEVKE PA DO GROBA NAJLJEPŠE JE ðAČKO DOBA. Darija Iličić, 6. raz.
SVATKO IMA PRAVO NA DJETINJSTVO (S.Glavašević) Sva djeca imaju pravo na djetinjstvo i ve što ono donosi. Imaju pravo osjetiti kako je to kad susjedu loptom razbiješ prozor, kad u trku do igrališta „zakačiš“ maminu vazu i ona se razbije. Djeca u svom djetinjstvu ne smiju iz grada ići u kolonama dok uz cestu leži tijelo susjeda, brata ili oca. Ona ne moraju ostavljati svoje crteže, priče, igračke dok bježe od krvnika. Ne moraju ostavljati klupu na kojoj su se prvi put poljubili, na kojoj su urezali svoja imena. Djeca bez djetinjstva ne znaju kako je to kad se zaljubiš, kad se posvañaš s prijateljima, pa cijelu noć zbog toga ne spavaš jer ti je žao. Djeca bez djetinjstva nisu djeca. Ona su odrasli ljudi u malom. Djeci je najteže ostaviti prijatelje s kojima su dijelili sve: kolač, jabuku, igračke, sve što je jedan imao, imao je i drugi. Djeca više nikada ne smiju živjeti u podrumu bez hrane, vode, sunca. Ona ne smiju gledati kako im pred očima pogiba draga osoba. Danas, kad je rat završio, mnogo ljudi i djece strada u minskim poljima. Siniša Glavašević u svojoj Priči o djetinjstvu kaže: „Nemojte nikad braniti djeci da uživaju u svojem djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije čeka? Što bez djetinjstva?“ Iris Prug, 6. raz.
MOJA NOVA TORBA Moja je torba nije ružna, ali ponekad zna biti vrlo tužna. Svi joj se dive, a ona plače, pa i po stropovima skače. Nekada zna biti i vesela, kad je u njoj malo knjiga, pa se i ona riješi briga. A kad neki stranac po njoj njuška, pukne kao lovačka puška. Ja ipak svoju torbu volim jer u njoj su sve moje brige, tajne, dakako i knjige sjajne. Josipa Bojić, 3. raz; Igrane
Tea Cvitanović, 3.raz.; Igrane Mateo Mihaljević, 3.raz.; Igrane
14.
Drago Bulić, 4. raz.
Petar Urlić, 4. raz.
Jure Urlić, 3. raz; Viktorija i Sara Urlić,1. raz; Drašnice
Duje Papić i Ivan Cvitanović, 2. raz; Drašnice
Sara Urlić, 1. raz; Drašnice
Gabrijela Šulenta, 1. raz; Drašnice 15.
SMIJEH Moja je mama obećala tati i njegovom Jednog sam dana išao u Makarsku kod frizera. Bio sam mali, ali se još toga sjećam. prijatelju Tomi da će napraviti krempite. To im je trebala biti nagrada što su joj pomogli Bilo me je jako strah mašine za šišanje. prenijeti stvari prije ljeta. Kada je napravila Počeo sam plakati i derati se, odskakao sam od sjedalice. Frizer mi je uspio ošišati pola krempite, stavila ih je u hladnjak. Nakon dva sata hlañenja, krempite su trebale biti glave i onda je stao jer sam ja toliko urlikao. gotove. Tata i Tomo su ih željno iščekivali. Mama me je iznijela van s pola ošišane glave. Kada je mama izvadila prvi kolač, shvatila je Ljudi su se okretali za mnom. Bilo me je da se krema nije dovoljno stvrdnula. Tome je smiješno vidjeti. Napokon sam se malo smirio na to rekao da se njene krempite trebaju i mama me je vratila u salon. I danas me jesti slamkom, a ne vilicom. Mi smo se svi često podsjeća na taj dogañaj i ja se uvijek valjali od smijeha. od srca nasmijem. Petra Morović, 3. raz; Igrane Dario Nizić, 3. raz; Igrane OSMIJEH Osmijeh sam stavila na lice i nisam pravila smicalice. Osmijeh je bio tako velik, čvrst i jak kao čelik. Osmjehnula sam se kad sam vidjela Anu kako jede lijepu slasnu bananu. Osmijeh moramo dijeliti sa svima, kada je ljeto i kad je zima. Josipa Bojić, 3. raz; Igrane Marijana Vela, 4. raz. MOJE SLOBODNO VRIJEME Ja svoje slobodno vrijeme iskoristim tako da pospremam svoju sobu. Uz čišćenje slušam svoju omiljenu glazbu. Nije mi to teško raditi, zabavno mi je. Nekada znam čitati basne koje mi je kupila moja baka Sena. Svoje slobodno vrijeme iskoristim i plešući s prijateljicom Gloriom uz pjesmu Merry Christmas. Svaki nas dan moja mama uči novim plesnim koracima. Pamela Cvitanović, 3.raz; Igrane
16.
Šimun Antičić-Lović, 3. raz; Igrane
PROLJEĆE Stiglo je proljeće, lasta s juga dolijeće. S neba sunce sja, a toplina nam prija. Plaža djecu zove, jer Slavko stavlja bove. U vrtu cvjeta cvijeće, učit nam se ne će. Dok žubori potok mali, cijelo se selo gostima hvali. Na čempresu slavuj pjeva, lijena maca lijeno zijeva. Katarina Grbić, 2.raz. Živogošće
Pamela Cvitanović, 3. raz;Igrane
SLIKE PROLJEĆA U MOJIM OČIMA Proljeće je slikar koji izlaže svoje slike cvijeća i na livadama i na oknima prozora. Vidi se slika proljeća u mojim očima. U beskraju livada i mora vidi se proljeće u mojim očima. I moje je srce puno proljeća. Marta Nikolić, 2. raz. Srce mi svakoga proljeća kao da cvjeta. Zimi kada sam tužna, sjetim se sličica proljeća. Proljeće je doba koje donosi sreću, radost i prijateljstva. Tada sam vesela, igram se, skačem. Osjećam se kao da letim. Uvijek sačuvam sličice proljeća u svojim očima. Lucija Radelić, 2. raz.
PROLJETNA PJESMA PRIRODE Zima nas napušta. Ptice su sve veselije, njihov cvrkut je glasniji. Biljke polako oblače svoje zelene haljine. Sunce proviruje kroz oblake, kojih je svakog dana sve manje. Priroda se budi i pokazuje nam svoje prekrasne boje. Na prve proljetne cvjetove slijeću leptiri veselo mašući šarenim krilima. Svugdje se osjeća proljeće. Čini mi se da su ljudi živahniji i radosniji. Zajedno s prirodom slave dolazak proljeća, kao da zajedno pjevaju proljetnu pjesmu, ali svatko na svoj način. Ana Ramljak, 4. razred PROLJETNI CVIJET Na livadi je bilo mnogo bijelih cvjetova, a u sredini je bio žuti i sjajni tučak. Bijele latice su sjale po cijeloj livadi. To se cvijeće razvali po djevojčici koja je nosila bijelu svečanu haljinu. Djevojčica je to cvijeće nazvala tratinčice. Carla Lampić, 3. raz.
Na livadi je rastao jedan prekrasni cvijet. U sredini se žutio tučak. Bijele su latice tako lijepo sjajile. Cvijeće je nazvano po tom što je jedna umorna djevojčica plakala na livadi. Od tog su plača izrasli ti cvjetovi. Kasnije su ga nazvali tratinčicom. Doris Jakić, 3. raz
Marina Toplak, 3. raz; Živogošće
17.
OSJEĆAM PROLJEĆE Jednoga sunčanoga dana pozvala sam svoje prijateljice kako bismo se igrale na livadi. Nakon dva sata krenuli smo biciklima. Odjednom sam osjetila krasan miris. Više nisam osjećala hladnoću i zimu. Znala sam da je to miris cvijeća i da dolazi proljeće. Prijateljice i ja smo se veselile. Vidjela sam jaglace, šafrane, ljubičice, ciklame ... Najviše se je livada bijelila. Bilo je puno visibaba. Ubrala sam ih i napravila buket za majku. Bio je to moj prvi proljetni dan. Pamela Cvitanović, 3. raz; Igrane
I.Antičić-Lović,2.raz;Igrane
Ante Miočević, 3.raz.
Mateo Mihaljević, 3. raz.
PROLJETNA PRIČA Bila je subota. Cvijeće je već počelo rasti. Znala sam da je došlo proljeće. Išla sam u šetnju livadom. Zelena mi je boja rekla da je jako sretna što je uspjela probuditi proljeće. Žuta se hvali svojom ljepotom i sve je odjednom zasjalo. Proljeće ih je obje pohvalilo i zahvalilo se na lijepom dočeku. Sve su boje lijepe na svoj način i one razveseljavaju proljeće. Ana Talijančić, 3. raz; Igrane
Tea Cvitanović, 3. raz; Igrane
18.
Iva Ramljak, 2.raz; Živogošće
STIGLO JE PROLJEĆE Svugdje se osjeća da je stiglo proljeće. Cvijeće je procvalo, trava je zelena, čuje se cvrkut ptica. Neke se životinje bude iz zimskoga sna. Pčele na cvijeću uzimaju pelud. U proljeće su dani topliji i duži, a noći kraće. Volim proljeće jer tada mogu biti više vani i promatrati prirodu. Duje Papić, 2. raz; Drašnice MOJE CVIJEĆE Cvijeće je lijepo i raznih je boja. Jako volim cvijeće. Ono puno miriši. Cvijeće raste na livadi. Imamo veliko i malo cvijeće, zeleno i žuto. Sara Urlić, 1. raz; Drašnice PROLJEĆE Proljeće je moje najdraže godišnje doba. Svugdje se oko mene budi priroda. Biokovo se iz sivog i tmurnog zimskoga ruha preodjenulo u vesele zelene i ljubičaste haljine. Pospano se sunce ranije budi i nije više sramežljivo i pospano kao prije. More, koje je divno i čudesno u svako doba godine, u proljeće dobiva prekrasnu smaragdnu boju i nije više ljutito i bučno. I u meni se budi proljeće kada vidim svu tu živost oko sebe. Veselim se jer proljetna igra tek počinje. Josipa Žderić, 3. raz; Drašnice
Antonio Šulenta, 1. raz; Drašnice
Josipa Žderić, 3. raz; Drašnice
19.
USKRS I JA Proljeće je došlo, djeca su sretna. Proljetna je radost oko nas. Leptiri lete s nadom u svojim krilima. Uskrs je nada. Uskrs slavim radosno. Tog dana opraštamo svima sve. Tada sam najsretnija djevojčica na svijetu. Jagoda Antunović, 2.raz.
Ivan Cvitanović, 2.raz; Drašnice
USKRSNI OBIČAJI U MOM DOMU Uskrs je tu. Svi smo veseli. Mama kuha jaja, a ja ih bojim. Idem u crkvu sa sestrom. Kad se vratimo, imamo uskrsni doručak. Tuckam se s jajima, igram se s prijateljima i veselim se. Sve je puno cvijeća i mirisa. Uskrs mi je u srcu i zato ga volim. Adrian Mišić, 3. raz. Uskrs je tu. Veselim se, bojim jaja, idem u crkvu, kupujem sirnice i tuckam jaja s Marinom. Nakon toga svega tražim s Marinom jaja koja su moja mama, baka i djed sakrili. Meni se Uskrs sviña i uvijek mu se veselim. Filip Pudelko, 3. raz. Veselim se Uskrsu. S Filipom bojim jaja. Idemo u crkvu, molimo se. S obitelji jedem sirnicu i tuckam se jajima s Filipom. Sretan sam. Marin Ančić, 3. raz. Stiže Uskrs. Bojimo jaja i idemo u crkvu. Radujemo mu se. Tuckamo se jajima i zezamo se. S prijateljima crtamo za mame i tate. Marina Vodanović, 3. raz. U mom mjestu je običaj da na Veliki petak navečer kroz mjesto ide procesija. Mame i bake peku razne kolače i sirnice. Mi djeca bojimo uskršnja jaja. Na Veliku subotu idemo na misu i nosi se hrana na blagoslov. Tu hranu jedemo u nedjelju na Uskrs. Navečer napravimo i gnijezdo kako bismo ujutro u nedjelju mogli vidjeti je li nam što donio uskrsni zeko. Moja obitelj i ja uvijek se radujemo tom prekrasnom blagdanu kada je Isus uskrsnuo. Ana Talijančić, 3. raz; Igrane
Lora Vuinac, 4. razred
20.
Tea Cvitanović, 3.raz;Igrane
ŠAPUTAO SAM MORU Jednog dana šetao sam se livadom. Vidio sam lijepo more i počeo sam mu šaputati. Ono mi je počelo govoriti, a ja sam mu odgovarao. More bi najčešće pitalo: „Što se dogaña iza planina?“ Ja mu odgovorim: „Cvijeće buja, hrastovi rastu. ali nema veze. Ja volim gledati tebe, beskrajno more, kako pokrivaš moj zavičaj. Pričaj mi kako trpiš silnu boj kad bacaju smeće u tebe? Kako ribe žive u moru, kako se morske medvjedice sakrivaju? Sve mi je to zanimljivo. Volim te, moje beskrajno more!“ Iz daljine tada začujem: „Dragutine, kući!“ Dragutin Vela, 4. razred
PRIČA MORSKOG VALA Bio je vjetrovit dan. Puhala je bura i sve nosila sa sobom. More se uzburkalo i odjednom su počeli dolaziti veliki valovi. Sjela sam na plažu gledajući more kako se igra s brodovima. Jedan od valova mi se obratio. Pogledala sam oko sebe. nije bilo nikoga, sve je bilo pusto. „Ja ti to govorim, veliki val.“ To mi je bilo čudno jer nisam znala da valovi mogu pričati. Val mi je počeo pričati o svom dalekom putu. Pričao mi je što je sve vidio i doživio. Pažljivo sam slušala sve njegove riječi. Nažalost, val se počeo smanjivati, a onda se pretvorio u morsku pjenu. Zazvonio je sat. Probudila sam se. „Vrijeme je za školu“, rekla sam. Nikolina Antičić-Lović, 5. raz.
je dar MAJKE PRIRODE koji se ne može opisati, nego se mora doživjeti. Sunce je ubrzo otišlo na odmor. Mjesec se polako nazirao. Ja sam otišla kući. Sanjala sam o toj ljepoti. Ivona Puljević, 5. raz. ŠKOLJKA Prije nekoliko godina dobila sam školjku. Ona nije ni velika, ni mala, ali je zato lijepa negdje žuta, negdje narančasta. Od prvog dana, kad sam je stavila na uho, počela mi je pričati. Prošle mi je godine pričala o nekoj ribi koja je dospjela na drugi kraj oceana. Mislila je da se nikada ne će vratiti kući, ali je naišla skupina kornjača koje su išle baš u smjeru njene kuće. Tako je došla s njima kući nakon deset dana, ali mi još nije rekla odakle je ona. Nadam se da će mi reći jer ću je uvijek nositi sa sobom pa će mi moći ispričati nove priče. Lucija Roščić. 6. raz
ŠETNJA OBALOM U PREDVEČERJE Predvečerje je i šetam obalom. Gledam sunce kako zalazi i ide se odmoriti. Valovi udaraju o stijene i odnose blistavi žal. Sve je kao iz bajke. Puše povjetarac i nosi mi kosu. Sunce sve više odmiče i odmiče. To
. MORSKA PISMA Doñen na mul, vidin bonaca, slušan more kako koraca. Tramuntana puše, more se pjeni, sve je uzburkano, jao meni!
Prangal se baca, kaići plove, plavu ribu u moru love. Školjke, koralji i morska trava, sve na dubini u moru spava. Marija Bojić, 8. raz. Mia Glamuzina, 3. raz.; Živogošće 21.
MORE Daleko u pučini gledam more di se pini, i piva pisme stare, ribari iñu uz skale. I igraju se dupini, a gosti se skrivaju u sini, cvitaju loze, travu pasu koze. Mrak se već bliži, dide sve niži. Bole ga križi, od babe biži. Petra Jakić, 8.raz.
Davorka Urlić, 4. raz.
ŠETNJA OBALOM U PREDVEČERJE Jedno sam predvečerje izašao vani. Vrijeme je bilo lijepo. Mjesec je bio crveno narančaste boje. Sjeo sam na žalo. Bilo je zanimljivo gledati kako zalazi sunce. Dok sam sjedio, gledao sam more i valove kako se uzburkano prate i donose lagani maestral. Zadivljen sam bio, pun emocija i svježine koje mi je dalo more. Ante Lulić, 5. raz. TRAŽIO/LA SAM MARINU KRUNU Jednog sunčanog, ali pomalo vjetrovitog dana, nazvala me Mare da joj je vjetar odnio krunu. Kruna je bila posuta raznim biserima i dijamantima. Mara joj nije mogla odoljeti. Brzo sam otrčala do nje da mi pokaže u kojem joj je smjeru vjetar odnio. Rekla je:“Prema dubini mora“, Otišla sam kući po kupaći kostim. Kad sam došla blizu mora, žurno sam uletjela. Na dnu mora vidjela sam mnogo rakova, ježeva, riba, morskih spužava, školjaka, koralja, algi... Tražila sam što sam više mogla, ali se spuštala noć. Ipak tog dana Mari nisam našla krunu, ali mi se zahvalila na pomoći. Matea Crnogorac, 5. raz. U dubini modrog mora, gdje ribe raznih boja i oblika kruže oko velikih stijena posutim morskim travama, nešto blista već stoljećima. To je Marina kruna koju je razljućeni Moro bacio kad je čuo da se Mare ne će udati za njega. Jednom prigodom išla sam roniti s prijateljima. Krenuli smo s instruktorovim brodom u velike dubine. Dobili smo upute i svatko je krenuo na svoju stranu. Ronili smo satima i našli puno vrijednih stvari. Nakon dugih sati ronjena, umorni i izmučeni, izašli smo se odmoriti. Sjedim na provi broda i hranim gladne dupine ribama koje sam ulovila samo za njih. Za svaku ribu napravili bi novu vragoliju. Uzela sam opremu i ronila s njima. Odjednom je nešto bljesnulo svom snagom i odmah nestalo. Prišla sam bliže i ugledala krunu. Odnijela sam je na brod. Nekoliko dana poslije povjesničari su utvrdili da ta kruna pripada Mari. Bila sam sretna. Odjednom je sve to nestalo. Probudila sam se i shvatila da je to bio san, ali ipak najljepši od svih. Marta Radić, 5. raz. 22.
Živjela jednom davno kraljica Mara. Imala je prekrasnu krunu od zlata. Bila je ukrašena biserima i safirima. Mara je bila zaljubljena u svoju krunu. Skinula bi je samo noću kad bi išla spavati. No, jednoga dana kruna je nestala. Mara je bila nesretna. Tražila ju je svugdje, ali nije našla. Zamolila me je da joj pomognem. Tražio sam krunu danima i mjesecima. Napokon sam je našao, ali kruna je bila razbijena i zgužvana. Kad sam je pokazao kraljici, ona se jako ražalosti i umre od tuge. Jan Lasić, 5. raz. MORE More je plave boje. More je duboko i veliko. U moru žive razne ribe. Po njemu plove brodovi. U moru ima mnogo školjaka i puževa. More je lijepo i sva ga djeca vole. More je ponekad valovito. Viktorija Urlić, 1. raz; Drašnice Josipa Žderić, 3. raz; Drašnice
Dolazak Hrvata; Sebastian Gaši i Petar Urlić izradili su sliku prošle školske godine uz pomoć učiteljice Neli Španje; PŠ Drašnice 23.
cÜät&| ÉM Ä}âutä|? &~ÉÄ|? Ä}xàâ? há~Üáâ? wÉÅÉä|Ç|? ÑÜ|}tàxÄ}áàäâAAA _}âutä }x ~tw áx wäÉ}x äÉÄxA `tÅt }x áÜxàÇt ~twt wÉu|}xÅ Ñxà|vâA WtÄxÇ há~Üá äÉÄ|Å }xÜ ÜtwÉ uÉ}|Å Ñ|átÇ|vxA _}âutä }x |zÜt á uÜtàÉÅA fàxytÇ| _}âutä }x ~tw &xàtÅÉ ÑtÜ~ÉÅA _}xàâ áx äxáxÄ|Å }xÜ Çx |wxÅ â &~ÉÄâA Wâ}x _}âutä }x á}xw|à| â ÅtÅ|ÇÉÅ ~Ü|ÄâA iÉÄ|Å u|à| â &~ÉÄ| }xÜ àtÅÉ Ñ|&xÅÉ? Ñ}xätÅÉ? |zÜtÅÉ áx?AA Z|Çt `É}t }x ÅtÅt wÉuÜt | }t~É }x äÉÄ|ÅA fÜxàtÇ átÅ éuÉz uÜtàt |Ä| áx~x â Ç}xé|ÇÉÅ àÜuâ{âA eÉuxÜàÉ [Üätàá~t }x ÅÉ}t wÉÅÉä|ÇtA etwÉ }x |ÅtÅ â áÜvâA i|vxÇvÉ cÜ|}tàxÄ}áàäÉ }x ~tw áx |zÜtÅÉ á ÑÜ|}tàxÄ}|ÅtA h &~ÉÄâ |wxÅÉ éuÉz ÑÜ|}tàxÄ}áàät | ÜtwtA `tÜ|}t cÜ|}tàxÄ}áàäÉ }x |zÜt Çt ÑÜÉÄ}xàÇÉ} Ä|ätw|A `tÅt Å| }x áäx Çt áä|}xàâA gxÉ [Üätàá~t ÅÉ}t wÜtzt? äÉÄ|Å àäÉ}x ÅÉÜxA fÜxàtÇ áátÅ tÅ }xÜ éÇtÅ Ñ|átà|A WÉÅtzÉ}
24.
Josip Kumrić, 8. raz.
Petra Radić, 8. raz.
Tina Veža, 7. raz. Davor Mrsić, 8. raz.
Antonia Alač i Ivana Cvitanović, 7. raz.
25.
Davor Mrsić, 8. raz.
VOLIM JEDNOG
VOLIM LJUBAV Volim ljubav dok šećem, volim ljubav dok pjevam, volim sve što ima veze s njom. Volim kada mi netko lijepo priča, kad me netko nježnom gleda. Bez ljubavi bi bilo jadno i žalosno. Mala je to riječ, ali ima veliko značenje. Ponekad mi zvuči kao da ima bezbroj slova, ponekad srce ispuni tolikim riječima i mislima. Ona je moćna. Obara te s nogu. Kad padneš od nje, shvatiš koliko je jaka i bolna. Srce bez nje ne može živjeti jer se kao bolest uvuče pod kožu i ne izlazi dok je ne preboliš. Teče ti kao krv kroz vene. Kad prestane, nema te više. Ima više načina pokazivanja ljubavi. Ipak, najslañi je onaj kada te voljena osoba pogleda i kaže:“I love you“, a kroz tvoje tijelo proñu trnci i zauvijek ostaju u sjećanju. Ljubav me ispunjava i ne može se bez nje. Anñela Morović, 7. raz.
Zbog jednog dječaka sve naopako radim. Umjesto da učim, ja jedinice po imeniku sadim. Mojoj se mami to ne sviña, pa se sve češće s učiteljicom viña. Nikome nije jasno ponašanje moje, a za sve su krive plave oči tvoje. LJUBAV Ljubav je sreća mala, velika, najveća. Ljubav je sunce što se krije i mali oblak što mu se smije. Ljubav je lijepa kao ruža. mali smiješak kada ti ga netko pruža. Ljubav je sretna kako kada, ljubav je slatka kao čokolada! Ljubav je blago i kutak pun sreće. Zbog ljubavi se cijeli svijet okreće! Zato i ti u srcu svome ostavi malo mjesta za me. Barbara Kumrić, 4. raz; Igrane
VALENTINOVO Valentinovo je srce, kad se dva srca sastanu. Valentinovo je ljubav o djeci i ljudima. Valentinovo slave baka i djed. Edita Vela, 2. raz.
Ljubav je jedan od najboljih osjećaja koji čovjek može osjećati, a ja volim voljeti! Dragana Čakal, 7. raz. MOJA TAJNA SIMPATIJA Prošle sam godine susrela dječaka. Svidio mi se. Još uvijek mi se sviña. Nikom ne želim odati tajnu tko je on. Ipak, to je moja tajna simpatija. Antonina Španje, 2. raz .
VOLIM LJUBAV Volim ljubav! Volim taj osjećaj zaljubljenosti. Volim da mi je glava u totalnom urnebesu. Volim te igre izmeñu mladića i djevojke: razmjena pogleda, poljupce, razne male stvari koje čine ljubav jedinstvenom. Osjećati se željenom i potrebnom. Volim voljeti i davati sve od sebe.
Mateo Klaričić, 4. raz. 26.
MAJČICA ZEMLJA Majčica Zemlja je najljepša na svijetu. Zemlja ima puno cvijeća i drveća. Ima lijepe gore i masline. Zemlja je moja ljubav i ona me čini sretnim. Ivan Ivandić, 3. raz. Zemlja je za mene život. Zemlja je meni sve. Zemlja je meni lijepa. Zemlja je veliki cvijet. Zemlja je meka. Zemlja je sve što imam. Zemlja je puna plodova. Zemlja je puna šara. Zemlja je moj cijeli život. Carla Lampić, 3. raz.
Zemlja je lijepa kada je puna cvijeća i krasnoda drveća. Meni je zemlja sve što imam i jako je volim. Doris Jakić, 3. raz. Majčica Zemlja puna je cvijeća. Majčica Zemlja puna je drveća. Majčica Zemlja puna je voda i života. Majčicu Zemlju volim ja. Marko Babić, 3. raz.
Marina Vodanović, 3. raz.
SUSRET SA ZVIJEZDOM Jednoga sam dana odlučio posjetiti planet Jupiter. Na putu sam se izgubio. Odjednom mi je mahnula jedna zvijezda. Bila je lijepa i nasmijana. Upoznali smo se. Zvala se je Kiti. Pričala mi je o svom životu na nebu. Njezina je priča bila tužna. Izgubila je mamu i tatu, ostala je sa sestrom. Zamolio sam je da mi pokaže put do Jupitera. Ona me je odvela do Jupitera. Zvijezda Kiti i ja smo postali prijatelji. Svaku večer, prije spavanja, pogledam u nebo ne bih li je ugledao. Nekad mi se javi, a nekada ne. Tko zna gdje je ona tada? Ivon Sumić, 3. raz.
pridružila. Pošle smo u lijepu šetnju nebeskim svodom. Igrale smo se u predivnom bespuću, bez kraja. Počelo je svitati. Moja zvijezda mora na put, a ja u školu. Anamaria Jakić, 3. raz Jedne sam noći promatrala zvijezde. Treperile su svojim zlaćanim sjajem, neke jače, neke slabije, neke bliže, neke dalje. Sve su lijepe i sjajne. Odjednom mi se nasmiješi zvijezda. „Zar je to moguće?“, zapitala sam se. „To sam ja. Tvoja prijateljica. Kada padne noć, pogledaj u nebo i zasigurno ćeš me naći. Ispričat ću ti tajne neba, a ti meni što na Zemlji ima.“, odgovori mi zvijezda. Od te noći uvijek bacim pogled na moju najsjajniju prijateljicu.
Bilo je već kasno te sam pošla u krevet. Usnula sami i gle čuda – moja draga zvijezda mi se 27.
Carla Lampić, 3. raz.
ZEMLJA Kada Zemlja ruke pruža, iz vrta dopire miris ruža. Zemlja je uvijek lijepa i čista, i sve se na njoj blista. Kad sanja čudesne snove, možda kroči u pustolovine nove. Životinje na Zemlji nisu krive, pustite ih neka žive. Uzgajajmo biljke, brinimo se o njima da ih ne pokrije hladna zima.
NAOPAKI PLANET Mi živimo u naopakom svijetu, na lijepom, ali pomalo ludom planetu. Mirovine da doñu veće i puno prije, i da se moja baka tada dugo smije. Djeca u školi da ništa ne uče, samo nek' se igraju i u školi i kod kuće. Adrijana Prug, 4. raz; Igrane
Josipa Bojić, 3. raz; Igrane
28.
Nemojmo povrijediti kruh Nemojmo povrijediti kruh ni riječ riječju, ni bilo čime, jer je on zaista svet i poseban. Svagdašnji je posjetitelj našega doma. On vjerno bdije nad našim stolom i svojim toplim mirisom ispunjava nam prostor. Ne smijemo ga povrijediti, niti se razbacivati njime. Bez njega ne bismo mogli živjeti. Temelj je naše prehrane. Koristi se i u crkvi koja ga predstavlja u Kristovom tijelu, u bijeloj hostiji. Čini mi se da je ljudima prije bio važniji, možda jer ga je manje bilo. Mukotrpno bi ga zarañ zarañivali radeć radeći svaki dan. Danas se kruh ne doživljava tako. Već Većini on predstavlja obič obično pecivo, dodatak dodatak njihovom obroku koji ništa ne mijenja. Jedu ga nesvjesno jer ih muč muče neki drugi životni problemi. Ipak, uvijek trebamo imati na umu znač značenje kruha. Vega Vega Letica, 7. raz. Da nema kruha, bilo bi teško živjeti. Jedemo ga svaki dan. On je svjetlost u tami, život i nada svakoga čovjeka. Izidor Lulić Lulić, 7. razred Ne smijemo povrijediti kruh, jer ako ga povrijedimo – povrijedit ćemo Boga. Kruh je sveta hrana bez koje ne možemo živjeti. Upotpunjuje nam život i hrani nas. Čuva nas od gladi i stalno je uz nas. Svi ga poštuju, a ponajviše stariji. Danas ga ljudi bacaju. Ne
Lora Vuinac, 4.razred
odnose se prema njemu s poštovanjem. Stoga, promijenite se i nemojte povrijediti kruh! Matea Mišić Mišić, 7. razred Kad se spomene kruh, ne mislimo na Božji dar bez kojeg nitko ne bi mogao živjeti.. živjeti.. Zamislimo samo hranu koju svakodnevno jedemo. Stariji ga s poštovanjem jedu, jedu, jer ih je on hranio u djetinjstvu. S radošć radošću se sjeć sjećaju starih uspomena u kojima kruh ima posebnu važnost. Nikada ga nisu bacali, bacali, niti ga pretjerano trošili. Čuvali su ga jer su znali da će uvijek biti uz njih. Sada neki ne misle tako. Bacaju ga i pretjeruju u jelu i pić piću. Ne misle na gladne. Postali su pohlepni i misle samo na sebe. Možda bismo svi trebali razmišljati o ovim Božjim darovima i o njihovom znač značenju. Josipa Bakalić Bakalić, 7. razred Kruh nam daje život i nadu za bolje sutra. Svaki nas dan čuva, promatra i daje nam snagu. Mnogi ga nisu ni upoznali, a mi ga bacamo i ne marimo za njega. Trebamo znati pravo znač značenje kruha. Trebamo ga pokazati cijelome svijetu, trebamo ga znati dijeliti s drugima. Kada bi toga bilo stalno, onda svijet ne bi propadao, već već bi se uzdigao u punome sjaju. Kruh je simbol pobjede nad tugom i patnjom, simbol fizič fizičke i duhovne hrane. On nikada ne smije biti predmetom rata. Ne smijemo ga nikada povrijediti! povrijediti! Borna Miljko, 7. razred
29.
Frane Klaričić, 4. razred
Marta Radić, 5. raz.
Lucija Vela, 7. raz.
Ivana Cvitanović, 7. raz
Kristina Jukić, 6. raz.
Mergim Gaši, 7. raz.
Marko Vela, 7. raz.
30.
Keramička sekcija
POZNAVANJE HRVATSKOGA JEZIKA
Na školskom natjecanju sudjelovali su sedmaši: Silvio Franičević, Josipa Bakalić i Vega Letica, te osmaši: Petra Radić, Joško Lasić, Marija Bojić, Bernard Radonić i Petra Jakić. Osmaše je u znanju predvodila Petra Radić, dok je najzapaženiji uspjeh postigao sedmaš Silvio Franičević koji je sudjelovao na županijskom natjecanju u Splitu gdje je takoñer postigao dobar rezultat.
POZNAVANJE ENGLESKOG JEZIKA Na školskom natjecanju u poznavanju engleskog jezika sudjelovali su osmaši: Petra Radić, Joško Lasić, Neli Antičić, Bernard Radonić, Davor Mrsić i Marija Bojić. Na županijskom natjecanju u Splitu sudjelovala je učenica Petra Radić.
MATEMATIKA Na školskom natjecanju sudjelovali su: Gloria Lulić, Dragutin Vela, Leon Morović, Nives Žderić, Ana Ramljak, 4. raz; Jan Lasić, Marta Radić, Matej Mlikota, Sandra Cvitanović i Ante Lulić, 5.raz; Mia Sumić, Iris Prug, Pola Batnožić, Barbara Glučina, Darija Iličić i Lucija Roščić - 6. raz.; Vega Letica, Silvio Franičević, Marko Vela i Matej Radonić – 7. raz.; Petra Radić, Marija Bojić, Joško Lasić i Bernard Radonić - 8. raz. Na županijsko natjecanje u Splitu plasirale su se učenice: Mia Sumić-6.r.; Vega Letica-7.r.; Petra Radić- 8.r. Sve su postigle odličan uspjeh, ali moramo izdvojiti Miju Sumić koja se plasirala i na regionalno natjecanje te je time došla do najviše razine matematičkog natjecanja. Na toj je razini osvojila visoko 11. mjesto. Bravo Mija! MEðUNARODNO MATEMATIČKO NATJECANJE KLOKAN BEZ GRANICA Učenici naše škole drugi su put sudjelovali na meñunarodnom matematičkom natjecanju «Klokan bez granica» koje se održava u 40 –ak zemalja svijeta i u kojem sudjeluje nekoliko milijuna učenika. Naši učenici natjecali su se u četiri uzrasta. LEPTIRIĆI – II. i III. raz. Tonka Batnožić ECOLIER- IV. i V. raz. Nives Žderić, Frane Klaričić, Dragutin Vela, Aleksandra Cvitanović, Antonio Franičević, Augustin Jerković, Lucija Jujnović, Jan Lasić, Ante Lulić, Matej Mlikota, Mathias Letica, Marta Radić, Stipo Tolj. Jan Lasić i Mathias Letica su ušli u 10 posto najbolje riješenih testova. 31.
BENJAMIN – VI. i VII. razred Pola Batnožić, Barbara Glučina, Iris Prug, Lucija Roščić, Mia Sumić,Josipa Bakalić, Srećko Bilić,Silvio Franičević, Marija Galić, Mergim Gaši, Karlo Kumrić, Vega Letica, Izidor Lulić, Matea Mišić, Anñela Morović, Kristijan Šunde, Matej Radonić, Marko Vela. Anñela Morović i Marko Vela su ušli u 10 posto najbolje riješenih testova. CADET- VIII. razred Marija Bojić, Marko Bulić, Josip Kumrić, Joško Lasić, Petra Radić, Bernard Radonić ZEMLJOPIS Na školskom natjecanju iz zemljopisa snage su odmjerili naši petaši i to: Ivona Puljević, Mathias Letica, Marta Radić, Jan Lasić, Matej Mlikota i Matea Crnogorac. Svi su bili dobri, a Ivona je zablistala. HRVATSKI KATOLIČKI RADIO-KVIZ ZA PAMETNE GLAVE Imali smo i ekipu koja je svoje znanje prezentirala srijedom u eteru HKR-a. Naše šestašice Darija Iličić, Mia Sumić, Iris Prug i Barbara Glučina hrabro su se borile i sudjelovale su u čak tri emisije odnosno kruga natjecanja.
32.
LIDRANO 2007. Ovogodišnje Lidrano organizirano je u OŠ don Mihovila Pavlinovića u Podgori. I ovaj su se put iskazali mali-veliki glumci, krasnoslovci i pjesnici. Povjerenstvo, u sastavu Vanja Selak (predsjednica) i članovi Zorica Cvitanović, Marija Šalinović, Ivo Selak, Brigita Mravičić, Svjetlana Lazić i Dobrila Medić, imalo je pune ruke posla. Ipak, na kraju su izabrali predstavnike na županijsko natjecanje: Literarni radovi: 1. To sam ja, Marija Bajić, 8. razred (OŠ S.Ivičevića, Makarska, voditeljica Ksenija Katavić) 2. Makarska u mom oku, Marija Bajić, 8. razred (OŠ S.Ivičevića, Makarska, voditeljica Ksenija Katavić) 3. Svačija, a ničija, Mirna Brkušić, 6. razred (OŠ oca P.Perice, Makarska, voditeljica Margarita Katavić) 4. Priča stare masline, Vega Letica, 7. razred (OŠ don M.Pavlinovića u Podgori, Podgora, voditeljica Vanja Selak) 5. „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“,(A.B.Šimić), Petra Radić, 8. razred (OŠ don M.Pavlinovića u Podgori, Podgora,voditeljica Zorica Cvitanović) Novinarski radovi: 1. Moj posjet Velikoj Jabuci i Floridi, Ivona Ević, 8. razred ( OŠ oca P.Perice, Makarska, voditeljica Margarita Katavić) 2. Malo misto za veliki odmor, Nikolina Jakir, 6.razred (OŠ B:Granića, Baška Voda, voditeljica Dobrila Mendeš) 3. Kada veliki ljudi odu, za njima ostaje zlatni trag, Marija Bajić, 8. razred (OŠ
S.Ivičevića, Makarska, voditeljica Ksenija Katavić) Pojedinačni scenski nastupi: 1. Moje pučkoškolske zadaće, Ante Juranović, 7. razred (OŠ oca P.Perice, Makarska, voditeljica Marija Šalinović) 2. Nisam ti pisao majko, Mate Milić, 8. razred (OŠ oca P.Perice, Makarska, voditeljica Marija Šalinović) 3. Učitelj je vjera i nevjera, Ante Šućur, 7. razred (OŠ oca P.Perice, Makarska, voditeljica Marija Šalinović) 4. ðakinja prvakinja, Sandra Cvitanović, 5. razred (OŠ don M.Pavlinovića u Podgori, Podgora, voditeljica Zorica Cvitanović) 5. Jablan, Luka Gudelj (OŠ oca P.Perice, Makarska, voditeljica Marija Šalinović) Skupni scenski nastupi: 1. Dvije čajne žličice prašine, OŠ oca P.Perice, voditeljica Sandra Glavina 2. Iz velegradskog podzemlja, OŠ S.Ivičevića, voditelj Ivo Selak 3. Sukob s profesorom, OŠ don M.Pavlinovića u Podgori, voditeljica Zorica Cvitanović „Pjesnici su čuñenje u svijetu...“ Riječi su to velikoga A.B.Šimića. Vjerujemo da će naši mali umjetnici i danas potvrditi istinitost tih stihova. I učenici i nastavnici uložili su puno truda i volje kako bi svoje uloge što bolje prikazali. Potekla je naša riječ, riječ hrvatska .... Zahvaljujemo svima, učenicima i njihovim mentorima. Do sljedećega Lidrana, doviñenja!
33.
33.
Jan Schulz, 8. raz.
Ivan Alač, 8. raz.
Barbara Cvitanović, 5. raz.
Ante Lulić, 5. raz.
Josipa Bakalić, 7. raz.
Izidor Lulić, 7. raz. 34.
ŠKOLSKA KNJIŽNICA VIZIJA MOJE ŠKOLSKE KNJIŽNICE Knjižnice su prostorije u kojima se posuñuju knjige, časopisi, CD-ovi, a pružaju se i neke druge usluge – dostupnost interneta. Najbolje bi bilo kada bismo mi s kućnoga računala mogli gledati našu školsku knjižnicu, vidjeti kojih knjiga ima. Onda samo lijepo utipkamo naslov knjige. Knjiga se automatski pohrani u naše računalo. Kada završimo s čitanjem, vraćamo knjigu e-mailom. To bi bilo stvarno super! U našoj knjižnici nedostaje tehnike (televizor, projektor). Trebala bi nam i čitaonica biti veća da se tu može i nastava održavati. Tada bi to bilo mjesto koje bi svi rado posjećivali! Matea Mišić, 7. razred
svrstane po vrstama (romani, bajke, pripovijetke). U njoj bi boravili učenici i nastavnici. Istraživali bi za svoje projekte. Bila bi to vrlo dinamična nastava! Silvio Franičević, 7. razred Po sredini dugog i velikog hodnika nalazi se knjižnica naše škole. U njoj ima svega: od knjiga, časopisa pa i do današnjih bestselera. Iako je to velikom većinom za učenike, u njoj svi uzrasti mogu naći ponešto za sebe. Moderne i velike današnje knjižnice imaju više stotina četvornih metara, a ova ima samo šezdesetak. Po vrsti knjiga i po izborima mnogo je bogatija od svoje konkurencije. Učenici u njoj provode svoje slobodno vrijeme na računalima, istražujući internetom, radeći na svojim projektima. Bile bi uvedene nove tehnologije i uvijek bi bila korak ispred drugih. Mala, ali moćna. U njoj bi se knjige izdavale teleportacijski, a mi bismo ih računalom naručivali. Anñela Morović, 7. razred
Knjižnica je mjesto gdje se posuñuju knjige, ali se tu mogu raditi i druge stvari neophodne za učenje i nastavu. Moja vizija školske knjižnice je da bi ona trebala imati poseban dio za surfanje internetom i pronalaženje potrebnih podataka za rad. U tom dijelu bilo bi nekoliko računala i zauzimao bi velik dio knjižnice. U njemu bi se prodavali DVD-ovi sa sadržajima školskih priredaba ili izleta. Knjige bi bile
35.
Ante Nadomir Tadić Šutra (1963.) Ovaj suvremeni hrvatski pjesnik posjetio je našu školu i s njim smo proveli ugodnih sat vremena. Izdao je šest pjesničkih naslova: Antonija sanja avione, Mogao bih te noćas voljeti, ne daj se Cetino, Zazvonite zvona sa svih zvonika, Molitva na kamenomu pragu i Rañaj, Jeleno. U svim njegovim pjesmama iščitavamo snagu, neuništivost i uvjerenje da, unatoč nedaćama, moramo ostati dosljedni svoga roda, biti svoj, voljeti i biti voljen. Započeo je krasnoslovom pjesme Stina pradidova – koja je nastala povodom osloboñenja Knina. Učenici su zatim započeli svoj skupni intervju i pitali su ga sve što ih je zanimalo. Kada ste započeli sa pisanjem? Imao samo 16 godina, točnije od 1970. Prvu sam pjesmu posvetio Nikolini za roñendan. Knjige ne prodajem, već ih poklanjam. Što vas je nadahnulo? Žene su moja velika inspiracija. One nas nose devet mjeseci u svojoj utrobi. Za mene su one svetice. Zašto imate dva imena i dva prezimena? Tadić Šutra mi je pokojnoga oca prezime. Otac mi je dao Nadomir (nadati se miru, nadomiriti djece), a majka me krstila imenom Ante. U ovoj zbirci imate dosta pjesama iz hrvatske prošlosti. Povijest se najmanje prodaje. Ja živim u povijesnom gradu. Iščitavao sam pedesetak knjiga iz povijesne literature kako bih napisao ovu knjigu. Povijest je jako važna za svaki narod. Zašto naslov Rañaj, Jelena?
36.
Iz povijesti znate da Jelena nije rodila dostatno djece da bismo imali svoje kraljevstvo. Ovo bi bio imperativ svim ženama za očuvanje svoga naroda. Moja će buduća knjiga biti posvećena Hrvaticama: „Ni Hrvatske ne bi bilo/da nema Hrvatica.“ Zašto ratovati? Ja sam bio u ratu da bih branio istinu, a ne da bih mrzio. Katolik sam i naučio sam praštati. Mislite li da biste mogli promijeniti svijet na bolje? Ja imam djecu i smatram da trebamo pričati. Ne trebamo gledati puno tv-programa koje nas dobro i kvalitetno ne oblikuju. Razgovorom i istinom puno pomažemo novom naraštaju. Imate i pjesmu o Makarskoj. Napisao sam je za one koji su pisali o problemima smeća u Makarskoj. Zavolio sam je i volim cijelu svoju domovinu. Koliko ste do sada knjiga napisali? Napisao sam Antonija sanja avione; Mogao bih te noćas voljeti; Ne daj se, Cetino; Zazvonite zvona sa svih zvonika; Molitva na kamenom pragu; Rañaj, Jelena i Hrvatica (ona će tek izaći). Što još radite, osim što se bavite pisanjem? Upravitelj sam Doma hrvatske vojske. U ratu sam bio savjetnik za skrb generala Ante Gotovine. Na kraju nam je obećao da će nam opet doći, a mi ga iščekujemo s nestrpljenjem. Zbirkom Rañaj, Jelena Ante Nadomir Tadić Šutra obogatio je poetsku podlogu svojeg pjesništva povijesnim štivom, viñenjima koja oplemenjuju zanosnim pjevom Domovini, njezinim velikanima, ženama i njihovoj ulozi.
Naši novi djelatnici Renata Rosandić Rosandić, profesorica matematike i fizike
Marijana Dragobratović Dragobratović, pedagoginja
1. Koju ste srednju školu završili i gdje? Jezič Jezičnu gimnaziju u Metković Metkoviću Opć Opću gimnaziju u Makarskoj 2. Kakav ste bili ñak u školi? Odlič Odlič Odličan Odličan 3. Što vam je iz tih dana ostalo u sjeć sjećanju? Vrhunska zabava i jako dobri profesori. Prijateljstva 4. Mislite li da je sada sada bolje u školstvu? Kreć Kreće se u dobrom smjeru, ali ima još puno toga što je isto. Uč Učenicima je bolje, a nastavnicima ne! 5. Da možete, što biste promijenili u nastavi i svom radu? Htjela bih da svi uč učitelji imaju entuzijazma, ljubavi i sve moguć moguće uvjete za kvalitetniji rad s uč učenicima. Sebi bih podarila iskustvo i hrabrost. Zasad radim po iskušanim metodama, ali sam sigurna da se treba i može mnogo toga promijeniti. 6. Je li naporno raditi s djecom i što vam najviše smeta? Nikada. Smeta mi manjak ambicije kod učenika. Nije naporno, ali je zahtjevno. Najviše mi smeta neiskrenost. 7. Što mislite o svom kolektivu? Mislim da sam imala veliku sreć sreću što sam tu došla. Kolektiv je bez mane. Ugodna, zdrava i pozitivna radna atmosfera. 8. Kako vam je bilo kada ste tek došli u našu školu? Osjeć Osjećala sam se kao na Marsu, ali brzo je prošlo. Radost i strah u isto vrijeme. 9. Koju ste knjigu zadnju proč pročitali i kada? Dječ Dječak koji je volio volio prozore – prije 1010-tak dana dana Tko se zadnji smije ... – našeg bivšeg ravnatelja Ivana Karina (prije dva mjeseca) 10. Koji vam je najdraži film? Genijalni um Pasja ljubav 11. Bez čega ne biste mogli? Bez ljubavi, prijatelja i izlazaka. izlazaka. Sigurno Sigurno bez obitelji, od stvari mi ništa posebno ne pada na pamet. 12. Pogañ Pogañaju li vas kritike? Ne, ako su opravdane. Kao i svakoga, ponekad da. 13. Jeste li uvijek u pravu? Uglavnom Vrlo često. Uglavnom jesam. 14. U čemu se i kada najbolje osje osjećate? U svemu. Uvijek. U moru kad je bonaca. 15. Što biste nam poruč poručili? Iskoristite dan i uživajte uživajte u svakoj njegovoj minuti! Da nikada ne radite ono što ne biste voljeli da drugi rade vama! 37.
Antea Erceg Ivan Alač
Davor Mrsić
Luka Alač Marko Škarica
Jan Schulz
Joško Lasić Marko i Marinela Bulić Marija Bojić
Luka Dugandžić
Neli Antičić
Marin Menjak
Petra Jakić
Petra Radić
Josip Kumrić
Tea Brajković Bernard Radonić
Jure Vulinović
Stipe Urlić
Matillda Merdita
Rafael Kržanić
7. otvoreno prvenstvo dalmatinskih županija u veslanju za osnovne i srednje škole JOŠKO LASIĆ PRVAk HRVATSKE Joško Lasić postao je prvak Hrvatske u kategoriji osnovnih škola, a naš bivši učenik, sada srednjoškolac, Toni Urlić (SŠ fra A. Kačić Miošić) postao je prvak Dalmacije u kategoriji 3. i 4. razreda. U kvalifikacijama su još bili Marko Ćošković, Rafael Kržanić, Izidor Lulić, Luka Mrkušić, kojima više sreće želimo slijedeći put! Joško, svaka čast!
PRVENSTVO ŠKOLE U ODBOJCI POLUZAVRŠNICA: 7. učenice – 8. učenice 2:1 5. i 6. učenici – 7. i 8. učenici 0 : 2 ZA 3. MJESTO: 8. učenice – 5. i 6. učenici 2 : 1 FINALE : 7. učenice – 7. i 8. učenici 0 : 2 Anñela Morović, 7. razred U finalu su se očekivano našle sedmašice i učenici 7. i 8. razreda iz kojeg su , nakon velike borbe , kao pobjednici izašli učenici 7. i 8. razreda predvoñeni kapetanom ekipe Marinom Menjkom.
Sedmi razred je osvojio školsko prvenstvo u nogometu i u odbojci su sedmašice u finalu izgubile od ekipe učenika 7. i 8. razreda.
Sedmaši s razrednicom i peharima
PRVENSTVO ŠKOLE U NOGOMETU Prvenstvo škole drugu godinu zaredom osvojili su učenici 7. razreda s ukupnih 13 bodova. Drugi su bili osmaši s takoñer 13 bodova,ali s manjom gol razlikom.Treće mjesto pripalo je petašima sa zasluženih 5 bodova. Po prvi puta na prvenstvu je sudjelovala ženska selekcija škole koja je s nula bodova osvojila zadnje mjesto. Više sreće drugi put! Najbolji strijelci: Bjedov Toni – 13; Lasić Joško, Radonić Bernard, Radonić Matej -7; Urlić Roko – 6 40. PRVENSTVO ŠKOLE U STOLNOM TENISU
Trenutno je u tijeku ovo prvenstvo. Biti će završeno do kraja ove školske godine. Odvojeno igraju učenici od učenica. Rezultate ćemo objaviti u slijedećemu Čiperku, a do tada će visjeti na oglasnoj ploči.
Selekcija Škole za meñuškolska natjecanja
Odbojka: Marija Bojić, Petra Radić,Vega Letica, Matea Mišić, Marija Galić, Lucija Roščić, Patricija Španje, Nede Vodanović, Nikolina Antičič-Lović i Matea Crnogorac. Uz nastup dvije ekipe makarskih škola i naše škole, naše su cure osvojile drugo mjesto. Čestitamo!
Nogomet: Josip Kumrić, Joško Lasić, Marin Menjak, Davor Mrsić, Bernard Radonić, Toni Bjedov, Matej Radonić, Dino Tomaš, Victor Herceg i Roko Urlić.
Košarka: Rafael Tonći Kržanić, Josip Kumrić, Joško Lasić, Davor Mrsić, Bernard Radonić, Jure Vulinović, Toni Bjedov, Matej Radonić i Dino Tomaš.
Atletika: Tea Brajković, Marija Galić, Nede Vodanović, Iris Prug, Matea Crnogorac, Marija Bojić, Josip Kumrić, Bernard Radonić, Jure Vulinović, Davor Mrsić, Matej Radonić, Izidor Lulić, Marin Menjak, Joško Lasić, Rafael Kržanić i Philip Matutinović. Ovo je natjecanje prekinula kiša i samo su održane trkačke discipline. 41.
ŠKOLSKI BISERI
VICEVI
Kako se zove glavni trg u Makarskoj? Trg Ivana Miloša!
Šljiva Na satu matematike učiteljica pita Ivicu: - Koliko je 5 minus 5? - Ne znam. - Pa, ako imaš 5 šljiva i 5 šljiva pojedeš, koliko ti ostane? - Pa, 5 koštica!
Pelješac je poluotok povezan mostom s Metkovićem. Gdje se nalazi Nil? U Austriji! U kojem smo mi trenutno stoljeću? U 45-om!
Molitva Vjeroučiteljica pita mališane u školi: - Perice, čitaš li ti molitvu prije ručka? - Nema potrebe, moja mama odlično kuha! Veliko slovo Pita učiteljica Ivicu: - Kada pišemo veliko slovo? Ivica odgovara: - Kad je netko kratkovidan.
Kako se zove najveća prašuma u Africi? Sahara! Koji je glavni grad Kine? Japan!
Promašaj Ivica: - Tužit ću te mami što si me gañao kamenom. Perica: - Pa i ti si mene! Ivica: - Da, ali ja sam promašio!
Što je pjesnička sloboda? To je kada pjesnik može pisati što želi.
Test Došao Ivičin tata na informacije i kaže mu učiteljica : - Vaš je sin cijeli test prepisao od Marice. Na to će otac: - A kako znate da nije ona od Ivice? - Znam tako što su im prva tri odgovora ista, a u četvrtom je ona napisala ne znam, a on ni ja!
Što su didaskalije? Zastarjele riječi! Kako se zovu stanovnici Krete? Kreteni! Što je osnovna misao djela? Metafora!
Tekma Dolazi Perica kući s utakmice i sav veseo urla: - Jupiiii, tata dao sam 2 gola! - Bravo, sine! Koji je bio rezultat? - 1:1!
Odakle su došli Slaveni? Iz Amerike! 42.
OVAN: Ako ste ovan, imat ćete sreće u školi. Sa zdravljem će biti sve uredu, ali ćete u ljubavi imati poteškoća. Bit ćete vrlo zadovoljni sami sobom.
VAGA: U školi će sve biti u redu, osim vašeg odnosa s nastavnicima. Poradite na tome. Iz daljine vas prate dva zaljubljena oka. Posvetite im se. Sa zdravljem sve uredu.
BIK: Potpuno ćete se posvetiti ljubavi. Pazite na svoje zdravlje. U školi će biti teško, zato bikovi zagrijte sjedalice! Vidjet ćete, trud će se isplatiti.
ŠKORPION: Čuvajte zdravlje jer bi ga mogli narušiti. Uživajte u svemu. Popravite ocjene u školi na vrijeme dok nije kasno. Stoga, knjige u ruke pa u nove pobjede.
BLIZANCI: Ludo ćete se provoditi i sve će vam ići od ruke! Pazite da se tone bi okrenulo, ako se previše opustite! Pripazite na svoje ponašanje, mogli biste nekoga i povrijediti.
STRIJELAC: Strijelci će morati obavezno srediti ocjene u školi! Čuvajte zdravlje i pazite se, neke će vas osobe razočarati! Nemojte svakome vjerovati. JARAC: Jarci su se previše oslobodili i to utječe na njihovo zdravlje. Morate biti svjesni da niste uvijek u pravu. Čuvajte zdravlje i sebe. Ljubav će uskoro procvjetati.
RAK: Rakovi će imati problema sa zdravljem. U školi će biti sve u najboljem redu, a ljubav će cvjetati. Svoje slobodno vrijeme provodite na svježem zraku.
VODENJAK: U ljubavi će sve krenuti na bolje. Škola će vam takoñer krenuti nabolje, ako se uhvatite učenja na vrijeme. Boravak na svježem zraku će vam goditi, iskoristite lijepo vrijeme.
LAV: Sve će krenuti nizbrdo i na loše. Čuvajte se i spasite situaciju na vrijeme! Doći će do velikih promjena zbog kojih ćete obradovati svoje ukućane. DJEVICA: Djevicama će proljeće skroz udariti u glavu. Biti ćete veseli, sretni i zaljubljeni. Kako sve to ne bi pokvarila loša zaključna ocjena, uhvatite se knjige.
RIBA: Ribe će steći puno novih prijatelja i uz to će im krenuti u školi. Biti će teških odluka, ali sada ste u stanju da donesete pravu. Družite se s prijateljima, oni će vam u tome i pomoći. 43.
Marinela Bulić, 8. raz.
Matea Mišić, 7. raz.
Antonia Alač, 7. raz.
Nede Vodanović, 6. raz. Marko Vela, 7. raz.
Mia Sumić, 6. raz.
Dino Tomaš, 7. raz.
Davor Mrsić, 8.raz.