Zbornik radova - V. seminar za koordinatorice za žene u športu 2012

V. seminar za koordinatorice za žene u športu: “Ususret Olimpijskim igrama London 2012“

Zagreb, 4. lipnja 2012.

Komisija za žene u športu Hrvatskog olimpijskog odbora u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta

Zbornik radova

ministarstvoznanostiobrazovanjaisporta

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Kazalo 6 Uvodna riječ urednika 8 Morana Paliković Gruden: “Zajedno smo jači - budućnost športa”, V. svjetska konferencija o ženama u športu Međunarodnog olimpijskog odbora - izvješće

12 Helena Štimac Radin: O dobroj praksi ravnopravnosti spolova u športu - priručnik Vijeća Europe

16 Gordana Borko: Zastupljenost žena u športu 22 Biserka Vrbek: Pravni okvir ravnopravnosti spolova u športu 30 Ratko Cvetnić: Ženska povijest olimpizma 32 Alma Papić: EU i žene u športu 36 Mirna Rajle Brođanac: Žene u športu – primjeri iz svijeta 40 Radica Jurkin: Nagrade i priznanja 42 Ana Kera: Kvalifikacije za Olimpijske igre u skokovima u vodu 46 Zaključci seminara

Izdavač Hrvatski olimpijski odbor Komisija za žene u športu Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11

Produkcija M 14 d.o.o (JET SET MAgazin) Preradovićeva 21 10000 Zagreb

Urednik Ratko Cvetnić

Fotografije Arhiva HOO, FaH - Hina

Uredništvo Gordana Borko, Radica Jurkin, Morana Paliković Gruden, Mirna Rajle Brođanac

Tisak Tehničar Copyservis, Kranjčevićeva 25, 10000 Zagreb,

Oblikovanje Marin Stojić (JET SET MAgazin)

Naklada 300 primjeraka

[3]

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

4

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

5

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Ratko Cvetnić, urednik

P

Uvodna riječ

eti seminar Komisije za žene u športu HOO-a, priređen je za članice mreže koordinatorica u znaku dvaju važnih datuma: Olimpijskih igara u Londonu 2012. te pristupnoga finiša Hrvatske pred ulazak u članstvo Europske unije, 1. srpnja 2013. godine. Ključni datumi dobra su prilika, a ponekad i obveza, za podvlačenje crte na vrlo širokom planu društvenoga djelovanja, što se

dobro osjetilo i u predavanjima i u raspravama na seminaru. Šport je djelatnost usko vezana uz brojke, uz mjerljivost vremenskih i prostornih protežnosti, uz brojivost golova, koševa, renkinga, medalja… Samim time u bilo kakvom, čak i površnom razgovoru vezanom uz šport teško se osloboditi statističkih argumenata. Statistiku neki nazivaju znanošću, a drugi tek metodom, pri čemu ovi drugi obično iz rukava izvuku neki od viceva kojima se relativiziraju suhi statistički bomboni; mogli bismo ih sažeti u stih iz satirične Arsenove šansone: „ja nemam kola, ti imaš dvoja, jedna su dakle, prosječno moja“. No, istina, da se poslužimo još jednom statističkom mjerom, prebiva u sredini: naime da bi metoda dobila svoji smislenu, operativnu potkrjepu, brojke je potrebno protumačiti, dati im vjerodostojnu stručnu i intelektualnu perspektivu. To je, dakako, nemoguće bez stanovitoga znanja o samome predmetu, što su dobro znali još i naši olimpijski praoci, starogrčki retoričari. Na ovoj premisi temeljio se izbor tema i predavača na Petome seminaru, a na tome se temelji i ideja da se radovi okupe i sačuvaju u ovakvoj tematskoj publikaciji Smisao seminara, kao i postojanja Komisije i njene mreže jest u tome da snimku stanja na terenu – a to je doista najlakši od poslova koji stoje u procesu – pretoči najprije u vjerodostojno tumačenje, a potom u organiziranu akciju, u popravak onih statističkih odnosa koji ukazuju na neravnotežu, ili, u aktualnome slučaju, na neravnopravnost muškoga i ženskoga pola u športskom univerzumu. Statistički pokazatelji i njihova interpretacija, kako će zainteresirano čitateljstvo lako uvidjeti, pokazuje da se najmlađa članica EU i na ovom polju pokazuje dostojna humanističkih i pravnih tradicija Starog kontinenta. To, međutim, ni u kom slučaju ne znači da prostora za poboljšanje naše statistike nema – i u Europi i u Hrvatskoj. Pogotovo ne u zemlji u kojoj opći udio žena u športu notorno zaostaje za udjelom što ga športašice imaju u zbiru nacionalnih olimpijskih odličja.

6

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

7

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Morana Paliković Gruden

predsjednica Komisije za žene u športu

“Zajedno smo jači budućnost športa“, V. svjetska konferencija o ženama u športu Los Angeles 2012. Žene su i dalje manjina u upravljačkim tijelima olimpijskog pokreta, Međunarodnog olimpijskog odbora, nacionalnih olimpijskih odbora, organizacijskih odbora olimpijskih igara i međunarodnih nacionalnih športskih federacija. Daleko smo još od cilja koji je postavljen još u Atlanti 1996. godine

O

limpijske igre u Londonu prve su olimpijske igre na kojima je osigurano sudjelovanje jednakog broja natjecatelja i natjecateljica i na kojima žene nastupaju u svim disciplinama kao i muškarci.

Koliko je to važno pitanje najbolje govori primjer s Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine gdje je nastupilo 1704 športaša više no športašica, odnosno bilo je uručeno 165 medalja športašima, a 127 spotašicama, upravo zbog manjeg broja športašica koje su nastupile.

8

Duga se bitka vodila u športu na dvije fronte istodobno: jedna s ciljem povećanja broja sudionica, 29 % u Barceloni 1992….42% u Pekingu 2008., a druga s ciljem da se poveća broj športova u kojima se žene mogu natjecati. Globalna statistika pokazuje određeni napredak, ali rezultatima ne treba biti zadovoljan.

Za nas je bilo važno zahtjevati jednakost u olimpijskim disciplinama i osiguranje ravnopravnosti u delegiranju reprezentacije za London uz poštivanje normi i rezultata potrebnih za nastup.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Druga tema s kojom se Komisija za žene u športu Hrvatskog olimpijskog odbora bavi stalno i kontinuirano je povećanje broja žena koje sudjeluju u tijelima odlučivanja kako bi se postigla ravnopravnost pri donošenju odluka koje uključuju pripreme (troškove), korištenje infrastrukture, sama natjecanja i nagrade. Vrlo važna područja za uključivanje žena za upravljanje u športu su i školovanje i dostupnost zapošljavanju na svim stručnim poslovima.

ostvarile športašice od osamostaljenja Hrvatske, od 1991. godine: Janica Kostelić, Blanka Vlašić, Snježana Pejčić, Martina Zubčić, Sandra Šarić, Sandra Perković, Lucija Zaninović... i na učestalost bavljenja vrhunskim športom športašica ne može se reći da je položaj žena neravnopravan, ali kad se analizira količina sredstava, uvjeti korištenja športske infrastrukture i zastupljenost na upravljačkim pozicijama, odmah se vidi da je muški šport preferiran.

Žene su i dalje manjina u upravljačkim tijelima olimpijskog pokreta, Međunarodnog olimpijskog odbora, nacionalnih olimpijskih odbora, organizacijskih odbora olimpijskih igara i međunarodnih nacionalnih športskih federacija.

Daleko smo još od cilja koji je postavljen u Atlanti 1996. godine, a trebao se realizirati do prosinca 2005. godine, da postotak žena na upravljačkim pozicijama u športu mora doseći 20%.

Pripremajući ovaj seminar pripremili smo zaključke sa V. svjetske konferencije Međunarodnog olimpijskog odbora o ženama i športu, održane 16.

- 18. veljače 2012. u Los Angelesu, u Kaliforniji.

Bez obzira na smjernice i strategiju koju vodi Međunarodni olimpijski odbor navodim jedan od upadljivih primjena: od 19 članova organizacijskog odbora Olimpijskih igara u Londonu 2012. samo je jedna žena - kraljevska princeza. London bi morao označavati određenu prekretnicu u odnosu na ostvarivanje ravnopravnosti među športašima i športašicama; ostvarivanje načela nediskriminacije – prestati podupirati zasebne igre za žene koje institucionaliziraju spolnu segregaciju u športu te se posebno pozabaviti zemljama, državama koje isključuju žene športašice.

Broj delegacija koje ne uključuju žene smanjio se sa 35 u Barceloni na 3 u Pekingu, ali tolerancija na ovaj oblik diskriminacije trebala bi biti - 0. Hrvatski olimpijski odbor i Komisija za žene u športu o svim navedenim problemima kontinuirano vodi rasprave i nekih vrlo izraženih diskriminatornih pojava u hrvatskom športu nema.

Ono što bi se moglo nazvati stanjem ravnopravnosti u hrvatskom športu to je da se na nizu prikrivenih detalja, kao i malom broju žena u upravljanju športom, vidi potreba za radom na svim razinama. To je glavni motiv rasprava koje ćemo imati u tijeku seminara.

Obzirom na izvanredne rezultate koje su

Deklaracija iz Los Angelesa (Los Angeles, 16. - 18. veljače 2012.)

1. Priznanje Deklaraciju iz Los Angelesa jednoglasno su donijeli delegati V. Svjetske konferencije MOO-a o ženama i športu pod nazivom „Zajedno smo jači: budućnost športa“.

2. Sudionici Sudionici predstavljaju tijela olimpijskog pokreta (Međunarodni olimpijski odbor, nacionalni olimpijski odbori, međunarodni savezi, kontinentalna udruženja, Međunarodni paraolimpijski odbor, Organizacijski odbori olimpijskih igara i olimpijski partneri); Tijelo UN-a za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena (Žene UN-a); Ured Ujedinjenih naroda za partnerstva; Međuparlamentarna unija; Komisija Ujedinjenih naroda o statusu žena; Međunarodna radna grupa o ženama i športu; ženske organizacije; civilno društvo i instituti višeg obrazovanja. Prisustvovali su i pojedinci.

3. Okolnosti Prije 31 godinu MOO je primio žene u članstvo i već 17 godina provodi programe i procese koji pomažu ženama da imaju sustavan pristup višim razinama športskog upravljanja i natjecanja. Otada je broj sudionica u športu narastao eksponencijalno. Na XXX. 9

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

olimpijskim igrama u Londonu muškarci i žene po prvi puta će sudjelovati u svim športovima na olimpijskom programu.

Na XXXI. olimpijskim igrama u Rio de Janeiru bit će dva nova športa. MOO je donio odluku da svaki novi šport, kao preduvjet za razmatranje o uključenju na olimpijski program, mora imati discipline i za muškarce i žene. Ragbi i golf će biti uključeni na Olimpijskim igrama 2016. uz jednako sudjelovanje športaša i športašica.

Potvrđeno je da su osmišljeni mnogi programi i osigurana sredstva za obuku i obrazovanje žena za rukovodeće položaje. Međutim, broj žena koji se bira na te položaje ne povećava se istom brzinom kao i njihovo sudjelovanje na športskom terenu.

Potvrđuje se da je V. svjetskoj konferenciji MOO-a o ženama i športu do sada nazočio rekordan broj sudionika, preko 800.

4. Stoga sudionici Konferencije izjavljuju: I. Dosljedno rezolucijama IV. svjetske konferencije MOO-a o ženama i športu, na Mrtvom moru, u Jordanu, treba posvetiti više sredstava razvoju vještina žena u upravljanju i rukovođenju; II. Da MOO treba preispitati i razmotriti minimalan broj žena koje će biti uvrštene u rukovodeće uloge, a koji je odredio za organizacije koje ga tvore, i postaviti mehanizam za praćenje i osiguranje da se taj minimalan broj poštuje. Potvrđujući važnost ravnopravnosti spolova u športu, svaki međunarodni savez treba revidirati programe za olimpijske igre i osigurati postizanje jednakosti sudjelovanja; III. Da MOO i sve organizacije olimpijskog pokreta, osobito NOO-i, međunarodni savezi i nacionalni savezi, postignu ravnopravniju zastupljenost u svojim izvršnim odborima, za razdoblje 2012/13 i za sve buduće izborne cikluse; IV. Potvrđujući da je za uspjeh tih inicijativa potrebna podrška muškaraca i žena, kao strategiju športskih organizacija koja se naširoko reklamira, treba usvojiti odluku MOO-a da poveže ravnopravnost spolova s dobrim upravljanjem unutar olimpijskog pokreta; V. Treba postojati veća suradnja između organizacija i institucija koje podržavaju unaprjeđenje, prava i dobrobit žena i djevojaka; VI. Da unaprjeđenje sudjelovanja žena u športskim

10

aktivnostima, upravljanju i administraciji treba i mora služiti širem cilju podržavanja međunarodnog plana ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena i djevojaka; VII. Da MOO mora upotrijebiti svoje povijesno postignuće stalnog promatrača u Ujedinjenim narodima kako bi doprinio ostvarenju milenijskih razvojnih ciljeva, osobito onih koji se odnose na razvoj spolova i osnaživanje žena; VIII. Da MOO treba uspostaviti tješnja radna partnerstva s UN-om i njegovim agencijama, osobito Ženama UN-a i sudjelovati u radu Odbora UN-a o statusu žena kako bi usvojio svoj vlastiti plan ravnopravnosti spolova. Slična partnerstva trebaju biti uspostavljena na lokalnim razinama između nacionalnih športskih organizacija, ekipa zemalja UN-a i civilnog društva; IX. Da MOO i druge međunarodne organizacije posvećene tom pitanju trebaju tješnje surađivati s Međuparlamentarnom unijom kako bi njihova poruka doprla do vlada koje će sukladno djelovati; X. Da MOO treba preuzeti vodstvo u uspostavljanju platforme za umrežavanje na taj način stvarajući mjesto za razmjenu ideja i dobre prakse u području žena i športa.

5. Zaključuju: Izražavajući zahvalnost predsjedniku Međunarodnog olimpijskog odbora za podršku i sredstva koji su omogućili ovu konferenciju i učinili je uspješnom, potičemo njega i MOO da se povijesna situacija s uključenjem ženskih disciplina u svaki šport na XXX. Olimpijskim igrama u Londonu proširi na to da svaki NOO koji sudjeluje na Igrama uključi žene u svoju reprezentaciju; Izražavajući podršku strategiji MOO-a da osnaži mlade ljude putem Olimpijskih igara mladih; Izražavajući zahvalnost predsjedniku Olimpijskog odbora SAD-a, gradonačelniku te stanovnicima Los Angelesa za njihovu dobrodošlicu i gostoprimstvo; Izražavajući našu posebnu zahvalnost predsjednici Komisije MOO-a za žene i šport i predsjedniku Južnokalifornijskog odbora za olimpijske igre i njihovim kolegama, osoblju i volonterima za odličnu organizaciju konferencije; Izražavajući našu zahvalnost olimpijskim partnerima za ulaganje sredstava za uspješnu organizaciju konferencije.

Los Angeles, Kalifornija, 18. veljače 2012.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Strateški ciljevi do 2016.

Veseli nas činjenica da će od 180 natjecatelja koji će braniti boje Hrvatske u Londonu njih 44% biti športašice. Na Olimpijskim igrama u Pekingu 19% hrvatske športske delegaciju su bile žene, a osvojile su 4 od 5 medalja.

Komisija Hrvatskog olimpijskog odbora za žene u športu nosila je inicijativu te svojim programskim radom, usmjerenim k nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova, osmislila i inkorporirala poglavlje žena u športu. U strateškom okviru nacionalne politike za ravnopravnost spolova uz nekoliko mjera određeno je u unapređenje položaja žena u športu. Svakako, jedan od prvih programskih ciljeva bit će povećanje udjela žena u upravljačkim strukturama u nacionalnim športskim savezima i drugim športskih organizacijama.

Uspostavit će se modeli praćenja statističkih

podataka o položaju žena u športu, a športašicama će se osigurati jednaka dostupnost športske infrastrukture i pravo na programsko obrazovanje.

Jedan od važnijih elemenata realizacije stateških ciljeva Komisije za žene u športu - postizanje ravnopravnosti - jest posebno obraćanje medijima, jer je ženski šport, bez obzira na visoke rezultate u Hrvatskoj, medijski zapostavljen. Radi realizacije istog cilja koristimo časopis HOO-a Olimp sa stalnom rubrikom "Žene i šport", web-stranice Hrvatskog olimpijskog odbora s redovitim izvještavanjem i afirmativnim tekstovima o rezultatima športašica i inovacija za realizaciju ravnopravnosti. Posebnu priliku dobili smo kroz Športsku televiziju Hrvatskog olimpijskog odbora gdje ćemo koristiti medijski prostor za promociju ravnopravnosti, rada Komisije za žene u športu i afirmaciju strateških ciljeva postavljenih do 2016. godine.

11

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

mr. sc. Helena Štimac Radin

ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH

O dobroj praksi Vijeća Europe: Dostupnost športskih aktivnosti djevojčicama i ženama Suočeni smo još uvijek s brojnim preprekama i ozbiljnim problemima vezanim uz stanje s kojim se suočavaju djevojčice i žene u bavljenju športom, a športske aktivnosti, ističe se u predgovoru ovom Priručniku, ako su pravilno vođene mogu biti sredstvo borbe protiv spolne diskriminacije i rodnih stereotipa.

U

red za ravnopravnost spolova Vlade RH preveo je na hrvatski jezik i tiskao Priručnik o dobroj praksi Vijeća Europe „Ravnopravnost spolova u športu – dostupnost športskih aktivnosti djevojčicama i ženama“ autorice Clotilde Talleu s ciljem upoznavanja i podizanja svijesti javnosti o neravnopravnosti spolova kada je riječ o športu.

Ured je, odmah nakon osnutka 2004. godine pokrenuo izdavačku djelatnost u okviru Biblioteke „Ona“. Do kraja 2011. godine tiskali smo 19 naslova u ukupnoj nakladi od gotovo 40 000 primjeraka. Sve publikacije redovito se dostavljaju dužnosnicima/ cama na državnoj i lokalnoj razini, političkim strankama, povjerenstvima za ravnopravnost spolova, nevladinim udrugama, sveučilištima,

12

knjižnicama i brojnim drugim zainteresiranim korisnicima/cama s kojima je ostvarena uspješna kontinuirana suradnja. Publikacije obuhvaćaju širok spektar tema važnih za postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca, kao što su primjerice uvođenje rodno osjetljivog proračuna, ravnopravnost spolova u novinarstvu, rodno osviještena politika u obrazovanju, uravnoteženo sudjelovanje žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju, zaštita od nasilja u obitelji i dostupne su za preuzimanje na našoj internetskoj stranici ured.ravnopravnost@vlada.hr.

Ovaj Priručnik je inicijalno predstavljen na X. europskoj konferenciji „Žene i šport“, koja je održana u rujnu 2011. godine u Londonu, u

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

organizaciji Proširenog djelomičnog sporazuma o športu (EPAS) Vijeća Europe i udruge Europske žene i šport (EWS), a sastoji se od tri dijela. U prvom dijelu pod nazivom Tjelesne i športske aktivnosti i rodna pitanja u Europi navode se podaci o razlikama u bavljenju športom između muškaraca i žena, utjecaju zanimanja, visine primanja, stupnja obrazovanja i etničke pripadnosti i kulturoloških obilježja na razlike unutar ženske populacije te analiziraju glavne prepreke sudjelovanju žena u športskim aktivnostima.

2015. godine, koju sam predstavila u listopadu prošle godine na IV. seminaru Mreže koordinatorica u športu u Opatiji, koji je organizirala Komisija za skrb o ženama u športu Hrvatskog olimpijskog odbora, po prvi puta su uvedeni ciljevi i mjere usmjerene ka poboljšanju položaja žena u športu.

Za njihovu provedbu zaduženi su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, Nacionalno vijeće za sport, državni i lokalni športski savezi i klubovi.

U drugom dijelu Pregled dobre prakse u Europi iznose se osam primjera dobre prakse iz Švicarske, Španjolske, Francuske, Njemačke, Danske, Ujedinjenog Kraljevstva, Bosne i Hercegovine i Slovačke kojima je bio cilj povećati sudjelovanje djevojčica i žena u športu. Primjerice, Španjolski savez općina i pokrajina pripremio je priručnik koji pomaže lokalnim športskim tijelima da obrate pažnju na rodna pitanja i primjere diskriminacije u raznim športovima na lokalnoj razini. Spomenut ću i francuski primjer promicanja boksa za djevojčice i školski projekt Njemačke „Udarac za djevojke – nogomet“. Na temelju analize sudjelovanja žena u športu i pregleda dobre prakse u trećem dijelu Priručnika definirane su preporuke, ciljevi i alati za zemlje članice Vijeća Europe odnosno njihove nacionalne i lokalne vlasti te sve javne i privatne sustave koji se bave provedbom športskih aktivnosti.

U preporukama se traži 1) bolje upoznavanje svijeta ženskog športa radi provedbe učinkovitijih mjera; 2) promicanje provedbe proaktivnih politika za promicanje športa za djevojčice i žene; 3) prilagođavanje ponuđenih športova zahtjevima žena; 4) omogućavanje stručnog usavršavanja vezano uz rodna pitanja svima onima koji su uključeni u organizaciju i nadzor tjelesnih aktivnosti i športa; 5) unaprjeđivanje kvalitete lokalnih športskih objekata i 6) prenošenje poruka i inicijativa. U preporukama se pozivaju na zajedničko djelovanje europske institucije, lokalna tijela i športski klubovi, te mediji.

Od svih medija se traži da naglašavaju uspjehe vrhunskih športašica, bolje informiraju o ženskim športovima, reklamiraju dobru praksu i izvješćuju o sivim oblicima diskriminacije protiv djevojčica i žena.

Od ovih tijela traži se da provode aktivnosti usmjerene ka poticanju povećanja udjela žena u upravljačkim strukturama športskih saveza i drugih športskih organizacija, zatim da preispitaju postojeći zakonodavni okvir i unaprijede modele za praćenje statističkih podataka o položaju žena u športu, s ciljem suzbijanja izravne i neizravne diskriminacije te da športašicama osiguraju jednaku dostupnost športske infrastrukture, kako u vremenu korištenja tako i u kvaliteti, te dostupnost stručnog usavršavanja, osposobljavanja i zapošljavanja u športu. U poglavlju posvećenom suzbijanju nasilja nad ženama također je propisano da će se odredbama zakona, pravilnika i drugih akata koji reguliraju područje športa, za žene i djevojke šport učiniti sigurnim od svih oblika nasilja, uključujući seksualno nasilje, te će se s tim u vezi educirati športaši i športašice. Ured za ravnopravnost spolova zadužen je i za praćenje provedbe ovih mjera.

U našu novu Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2011. do

Vjerujemo da će i Nacionalna politika za ravnopravnost spolova i Priručnik o ravnopravnosti spolova u športu, koristiti u aktivnostima koje se provode na terenu. Nepovoljniji položaj i tretman žena u športu samo je jedan od većeg broja indikatora neravnopravnijeg položaja žena u društvu općenito. Suočeni smo još uvijek s brojnim preprekama i ozbiljnim problemima vezanim uz stanje s kojim se suočavaju djevojčice i žene u bavljenju športom, a športske aktivnosti, ističe se u predgovoru ovom Priručniku, ako su pravilno vođene mogu biti sredstvo borbe protiv spolne diskriminacije i rodnih stereotipa. Prijevod, tiskanje i distribucija ovog Priručnika jedan je od koraka koji Ured za ravnopravnost spolova poduzima u tom pravcu uključujući i važnost suradnje s Komisijom za žene Hrvatskog olimpijskog odbora.

13

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

14

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

15

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Gordana Borko

tajnica Komisije za žene u športu

Zastupljenost žena u športu U nastojanjima da izjednači broj žena i muškaraca na športskim terenima Međunarodni olimpijski odbor na Olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu po prvi puta u povijesti modernih olimpijskih igara uveo je sve športove i za žene i za muškarce i na taj način omogućio gotovo podjednaku zastupljenost športašica i športaša.

M

eđunarodni olimpijski odbor je ravnopravnost žena i muškaraca u športu postavio kao jedan od važnih ciljeva olimpizma, te poduzeo značajne korake u promoviranju i uspostavljanju povećanja sudjelovanja žena u športu na svim razinama, od natjecanja do stručnih i upravljačkih pozicija što je eksplicitno navedeno u Olimpijskoj povelji u Pravilu 2, stavak 5: “Međunarodni olimpijski odbor snažno potiče promociju žena u športu na svim razinama i u svim strukturama, osobito u upravljačkim tijelima nacionalnih i međunarodnih športskih organizacija s vizijom striktne primjene principa jednakosti muškaraca i žena.”

Međunarodni olimpijski odbor čini značajne napore u promoviranju i primjeni ovih principa u olimpijskom pokretu ne samo kroz rad svoje Komisije za žene u športu, održavanje svjetskih konferencija i primjenom ovih principa u praksi već nastoji da se principi jednakosti spolova putem Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih institucija primjene i na druga područja života osim športa.

Hrvatski olimpijski odbor aktivno se uključio u provođenje preporuke Međunarodnog olimpijskog odbora koji je kao jedan od ciljeva olimpijskog

16

pokreta postavio taj da njegove članice do kraja 2005. godine postignu zastupljenost od najmanje 20% žena na upravljačkim pozicijama. Komisija za žene u športu je 2007. godine osnovala i Mrežu koordinatorica za žene u športu u nacionalnim športskim savezima i županijskim športskim zajednicama, s ciljem povezivanja, provedbe istraživanja o položaju žena u športu i provedbe mjera za poboljšanje statusa žena u športu.

Metode rada U istraživanju su prezentirani podaci o zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama u nacionalnim olimpijskim odborima i međunarodnim športskim federacijama u 2009. godini.

Prezentirani su podaci o zastupljenosti žena na upravljačkim funkcijama i poslovima u Hrvatskom olimpijskom odboru, 1998., 2007., 2009. i 2012. godine te zastupljenost u nacionalnim športskim savezima: 55 nacionalnih športskih saveza u 1998. godini, 74 nacionalna športska saveza u 2007. godini, 65 nacionalnih športskih saveza u 2009. te 76 nacionalnih športskih saveza u 2012. godini. Prikazani su podaci o zastupljenosti žena na olimpijskim igrama te zastupljenost hrvatskih športašica na olimpijskim igrama u razdoblju od 1992. do 2012. godine.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Rezultati i diskusija: Zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u nacionalnim olimpijskim odborima u 2009. godini U tablici 1. prikazana je zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama, predsjednice i glavne tajnice, u nacionalnim olimpijskim odborima u 2009. godini. Podaci su prikazani prema kontinentima za ukupno 110 nacionalnih olimpijskih odbora. Najveći broj predsjednica broji Afrika sa 4 predsjednice što uz 4 glavne tajnice čini 19,5% žena na tim pozicijama. Amerike sa jednom predsjednicom i 5 glavnih tajnica dostižu zastupljenost od 20,5%, Azija sa jednom predsjednicom i dvije glavne tajnice 12,5%, Europa sa 3 predsjednice i sedam glavnih tajnica 14%, dok Oceanija bez ijedne predsjednice i sa dvije glavne tajnice dostiže najviši postotak od 26,1% žena na upravljačkim pozicijama. Ukupno to čini 9 predsjednica i 20 glavnih tajnica ili 17,6% žena na promatranom uzorku. To ne zadovoljava kvotu preporučenu od strane Međunarodnog olimpijskog odbora za 2005. godinu od 20%.

Tablica 1. Zastupljenost žena u nacionalnim olimpijskim odborima 2009. godine KONTINENT PREDSJEDNICE GLAVNE TAJNICE % ŽENA AFRIKA 4 4 19,5 % AMERIKE 1 5 20,5% AZIJA 1 2 12,5% EUROPA 3 7 14% OCEANIJA - 2 26,1 % UKUPNO (110 NOO-a) 9 20 17.6

Komisije za žene i šport i prihvaćanje politike o ravnopravnosti u NOOima U tablici 2. prikazani su podaci o broju Komisija za žene i šport i prihvaćenoj politici o ravnopravnosti u nacionalnim olimpijskim odborima. Od ukupno108 nacionalnih olimpijskih odbora 81, odnosno 75% ih ima Komisiju za žene i šport, dok od 97 nacionalnih olimpijskih odbora njih 54 odnosno 55,7% ih ima prihvaćenu politiku o ravnopravnosti.

Tablica 2. Pregled Komisija za žene i šport i prihvaćenost politike o ravnopravnosti KONTINENT DA LI IMA DA LI IMA

KOMISIJU ZA ŽENE PRIHVAĆENU POLITIKU

U ŠPORTU O RAVNOPRAVNOSTI EUROPA 21 15 AZIJA 14 11 AFRIKA 21 16 AMERIKA 13 7 OCEANIJA 11 5 UKUPNO 81 ( 75%) 54 (55,7 %) (108 NOO-a) (UKUPNO 108 NOO-a) (UKUPNO (97 NOO-a)

Zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u međunarodnim športskim federacijama u 2009. godini Tablica 3. prikazuje broj žena na upravljačkim pozicijama predsjednice i glavne tajnice u međunarodnim športskim federacijama. Od ukupno 71 međunarodne športske federacije 14% žena nalazi se na upravljačkim pozicijama, najviše u zimskim olimpijskim športovima 29 %, u priznatim športovima 14% i 11% u ljetnim olimpijskim športovima.

Tablica 3. Zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u međunarodnim športskim federacijama u 2009. godini MEĐUNARODNA PREDSJEDNICE GLAVNE % ŽENA ŠPORTSKA TAJNICE FEDERACIJA LJETNI OLIMPIJSKI ŠPORTOVI (28) 2 1 11% ZIMSKI OLIMPIJSKI ŠPORTOVI (7) - 2 29% PRIZNATI ŠPORTOVI (36) 3 2 14% 5 5 14% UKUPNO (71)

Komisije za žene i šport i prihvaćanje politike o ravnopravnosti u međunarodnim športskim federacijama Iz tablice 4. vidljivo je da od 48 međunarodnih športskih federacija svega 50% ima Komisije za 17

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

žene i šport dok ih 62,5% ima prihvaćenu politiku o ravnopravnosti spolova.

Tablica 4. Pregled Komisija za žene i šport i prihvaćanje politike o ravnopravnosti u međunarodnim športskim federacijama MEĐUNARODNA DA LI IMA DA LI IMA ŠPORTSKA KOMISIJU ZA PRIHVAČENU POLITIKU FEDERACIJA ŽENE U ŠPORTU O RAVNOPRAVNOSTI LJETNI OLIMPIJSKI ŠPORTOVI (21) 11 13 ZIMSKI OLIMPIJSKI ŠPORTOVI (6) 2 5 PRIZNATI ŠPORTOVI (21) 11 12 UKUPNO (48) 24 (50 %) 30 (62,5 %)

Usporedba nacionalnih olimpijskih odbora i međunarodnih športskih federacija Usporedna tablica vrijednosti u nacionalnim olimpijskim odborima i međunarodnih športskim federacijama (tablica 5.) prikazuje da je postotak žena na upravljačkim pozicijama u nacionalnim olimpijskim odborima nešto veći - 17,6% - od zastupljenosti žena u međunarodnim športskim federacijama - 14%.

Broj Komisija za žene u športu također je veći u nacionalnim olimpijskim odborima - 75% - u odnosu na 50% u međunarodnim športskim federacijama koje pak imaju veći postotak prihvaćene politike o ravnopravnosti spolova - 62,5% od 55,7% - u nacionalnim olimpijskim odborima.

Tablica 5. Pregled zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama, broja Komisija za žene i šport i prihvaćene politike o ravnopravnosti u NOO-a i MŠF-a

NACIONALNI MEĐUNARODNE

OLIMPIJSKI ŠPORTSKE

ODBORI FEDERACIJE % ŽENA NA UPRAVLJAČKIM POZICIJAMA 17,6% 14% KOMISIJE ZA ŽENE 75% 50% U ŠPORTU PRIHVAĆENA POLITIKA O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA 55,7% 62,5%

18

Zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u Hrvatskom olimpijskom odboru u 1998., 2007., 2009., 2012. godini Tablica 6. prikazuje zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u Hrvatskom olimpijskom odboru (HOO) u 1998., 2007., 2009., 2012. godini.

Na mjestu predsjednika žena u tom periodu nema, 2009. godine prvi puta se pojavljuje dopredsjednica i čini 25% žena na toj poziciji. U 2007. i 2009. dvije žene na mjestu pomoćnica glavnog tajnika čine 33% žena, ali 2012.. taj broj pada na 20%.

U Skupštini postotak žena varira od 2,4% 1998. godine preko 7% 2007. da bi 2009. i 2012. pao na 5%.

Tu je i jedan od razloga manjeg broja žena u tijelima HOO-a koje se biraju iz redova članova Skupštine. Vijeće HOO-a drži kroz čitav promatrani period postotak od 18% što je regulirano i Statutom Hrvatskog olimpijskog odbora kojim se propisuje najmanje 3 žene od 17 članova Vijeća HOO-a. Komisije i Vijeća HOO-a kreću se od 22% 1998, preko 29% 2007. i 2009. do 34% 2012. godine.

Treba napomenuti da Komisija za žene u športu sama broji 10 članica i jednog člana što znatno utječe na broj žena.

Istovremeno u nekim Komisijama nema ženskih članova. Ukupno zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u HOO-u se kretala od 9,8% 1998. preko 15% 2007, 14% 2009. do 17% 2012. godine.

Zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u NŠS-ima u 1998., 2007., 2009., 2012. godini Tablica 7. prikazuje zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u nacionalnim športskim savezima (NŠS)u 1998., 2007., 2009. i 2012. godini. Broj žena na poziciji predsjednice kreće se od 4,85% 1998. godine, 7,69% 2007. godine, 9% 2009. godine da bi se 2012. nešto spustio na 8%. U tom razdoblju broj dopredsjednica sa 4,80% 1998.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Tablica 6. Pregled zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama u HOO-u 1998., 2007., 2009., 2012. godini

1998 2007 2009 2012 Dužnosti/ Ž M % Ž M % Ž M % Ž M % Tijela HOO-a Žena Žena Žena Žena PREDSJEDNIK - 1 - - 1 - - 1 - - 1 DOPREDSJEDNIK - 2 - - - - 1 3 25% 1 3 25% GLAVNI TAJNIK - 1 - - 1 - - - 1 POMOĆNIK GLAVNOG TAJNIKA - - - 2 4 33% 2 4 33% 1 4 20% IZVRŠNI DIREKTOR - 1 - - - - - - - - - DIREKTOR MULTIŠPORTSKI AKTIVNOSTI - 1 - - - - - - - - - ŠPORTSKI DIREKTOR - 1 - - - - - - - - - POČASNI ČLANOVI HOO-a - 2 - - - - - - - - - SKUPŠTINA 2 82 2,4% 7 97 7% 5 103 5% 6 106 5% VIJEĆE HOO-a 2 9 18,5% 3 14 18 % 3 14 18% 3 14 18% KOMISIJE I VIJEĆA HOO-a 13 45 22% 21 51 29% 34 84 29% 45 89 34% ODBORI HOO-a 15 113 12% 4 97 4% 9 102 8% UKUPNO 17 157 9,8% 48 281 15 % 49 306 14% 65 320 17% Tablica 7. Pregled zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama u NŠS-ima u 1998., 2007., 2009., 2012. godini

1998 2007 2009 2012 Dužnosti/ Ž M % Ž M % Ž M % Ž M % Tijela HOO-a Žena Žena Žena Žena PREDSJEDNIK 3 59 4,85 5 60 7,69 6 59 9% 6 71 8% DOPREDSJEDNIK 2 40 4,80 3 60 4,76 7 50 12% 9 61 13% GLAVNI TAJNIK 5 53 8,65 10 54 15,63 10 55 15% 13 55 19% STRUČNI TAJNIK (poslovni, tehnički) 8 7 53,50 11 6 64,71 11 7 61% - 10 0 % IZVRŠNI I UPRAVNI ODBOR 27 455 5,62 52 425 10,90 52 482 10% 73 541 12% 25 156 13,85 23 159 12,64 13 115 10% 14 139 9% NADZORNI ODBOR ODBORI, KOMISIJE, 885 9,14 115 928 10,52 112 1073 9% 146 1222 11% SAVJETI, KOMITETI, POVJERENSTVA 89 2 27 7,00 3 42 6,67 2 29 6% - - STEGOVNI SUD ARBITRAŽA - 15 - - 25 - 25 - - - - SUD ČASTI - 3 - 2 4 33,33 2 13 13% - - DIREKTOR - - - 2 13 13% 2 19 10 % - - - 7 89 7% 4 65 6% IZBORNIK PREDSTAVNIK U MEĐUNARODNIM FEDERACIJAMA 9 75 11% 12 79 13% UKUPNO 161 1700 8,65 % 229 1787 11,36 % 258 2060 11 % 279 2262 11 %

godine raste do 13% 2012. godine, dok glavne tajnice sa 8,65% 1998. godine dostižu postotak od 19% 2012. godine. Zastupljenost žena u izvršnim i upravnim odborima sa 5,62% raste do 12% u 2012. godini, istovremeno u nadzornim odborima sa 13,85% pada na 9% u 2012. godini.

Zastupljenost žena u odborima, komisijama, povjerenstvima, savjetima… varira u promatranim godinama između 9% i 11% u 2012. godini.

Ukupno zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u NŠS-ima se kretala od 8,65% 1998. preko 11,36% 2007. da bi 2009. godine pala na 11% i zadržala tu vrijednost i u 2012. godini.

19

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u olimpijskim odborima u svijetu i Hrvatskoj Iz tablice 8. vidljivo je da je zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u nacionalnim olimpijskim odborima (17,6%) i Hrvatskom olimpijskom odboru (17%) podjednaka što pokazuje da slijedimo trend Međunarodnog olimpijskog odbora.

Tablica 8. Pregled zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama u nacionalnim olimpijskim odborima i Hrvatskom olimpijskom odboru

NACIONALNI HRVATSKI

OLIMPIJSKI OLIMPIJSKI

ODBORI ODBOR % ŽENA NA UPRAVLJAČKIM POZICIJAMA 17,6% 17%

Zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u športskim savezima u svijetu i Hrvatskoj Tablica 9. prikazuje nešto veću zastupljenost od 14% u međunarodnim športskim federacija u odnosu na zastupljenost žena od 11% u hrvatskim športskim federacijama.

Tablica 9. Pregled zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama u međunarodnim športskim federacijama i hrvatskim športskim savezima

MEĐUNARODNE HRVATSKI

ŠPORTSKE ŠPORTSKI

FEDERACIJE SAVEZI % ŽENA NA UPRAVLJAČKIM POZICIJAMA 14% 11%

Sudjelovanje žena na ljetnim olimpijskim igrama Na prvim modernim olimpijskim igrama 1896. godine ženama sudjelovanje nije bilo dopušteno (tablica 10.), na sljedećim Igrama sudjeluje 1,6 % žena da bi tek 1952. godine broj žena sudionica na olimpijskim igrama prešao 10,5%. Broj postupno raste i 1976. godine prvi puta prelazi 20,7%. Do prelaska preko 30% dolazi tek 1996. godine i broj sudionica dosiže 34,2%. Uz velike napore i nastojanja Međunarodnog olimpijskog

20

odbora 2004. godine prvi puta se prelazi 40 % žena sudionica ljetnih olimpijskih igara da bi 2008. godine broj žena dostigao 42,37%. Od osamostaljenja Hrvatske hrvatske športašice sudjeluju 1992. godine sa 10% u hrvatskoj športskoj delegaciji pa do 18% žena sudionica na ljetnim olimpijskim igrama 2008. godine.

Tablica 10. Pregled zastupljenosti žena na ljetnim olimpijskim igrama GODINA BROJ SUDIONICA % HRVATSKE % OLIMPIJSKIH IGARA ŠPORTAŠICE 1896 - - 1900 22 1,6 1904 6 0,9 1908 36 1,8 1912 57 2,2 1920 77 2,9 1924 136 4,4 1928 290 9,6 1932 127 9 1936 328 8,1 1948 385 9,4 1952 518 10,5 1956 384 16,1 1960 610 11,4 1964 683 13,3 1968 781 14,2 1972 1058 14,8 1976 1247 20,7 1980 1125 21,5 1984 1567 23 1988 2186 25,8 1992 2708 28,8 4 10% 1996 3626 34,2 9 11% 2000 4069 38,2 15 16% 2004 4306 40,7 15 19% 2008 4639 42,37 19 18%

Sudjelovanje žena na zimskim olimpijskim igrama Tablica 11. prikazuje zastupljenost žena na zimskim olimpijskim igrama. Žene sudjeluju sa 5% već na prvim zimskim olimpijskim igrama 1924. godine. Trend rasta broja žena na zimskim olimpijskim igrama sličan je trendu rasta na ljetnim olimpijskim igrama. Prelazak zastupljenosti od

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

20% prvi puta je zabilježen 1960. godine sa 21,6% žena. Zastupljenost žena od 30% postignuta je 1994. godine da bi 2006. godine dostigla 38,2%.

Hrvatske športašice od prvog nastupa na zimskim olimpijskim igrama 1992. zastupljene su sa 25%, što 1998. dostiže 33%, a 2002. godine čak 50% da bi 2006. godine nastupilo 30,43 % žena na zimskim olimpijskim igrama.

Tablica 11. Pregled zastupljenosti žena na zimskim olimpijskim igrama GODINA BROJ % HRVATSKE %

SUDIONICA ŠPORTAŠICE 1924 13 5 1928 26 5,6 1932 21 8,3 1936 80 12 1948 77 11,5 1952 109 15,7 1956 132 17 1960 143 21,6 1964 200 18,3 1968 211 18,2 1972 206 20,5 1976 231 20,6 1980 233 21,7 1984 274 21,5 1988 313 22 1992 488 27,1 1 25% 1994 523 30 - 1998 788 36,2 2 33% 2002 886 36,9 5 50% 2006 960 38,2 7 30,43%

Zaključak Prema prikazanim podacima iz 2009. godine u analiziranim nacionalnim olimpijskim odborima zastupljenost žena je bila 17,6% dok je istovremeno u međunarodnim športskim federacijama bila svega 14%. U Hrvatskom olimpijskom odboru 2009. godine zastupljenost žena iznosi 14%, a 2012. godine raste na 17% te dostiže razinu nacionalnih olimpijskih odbora iz 2009. godine. Hrvatski športski savezi 2009. godine imaju 11% žena na upravljačkim pozicijama, a taj broj ostaje isti i u 2012. godini, manji od 14% u svijetu u 2009. godini. Zastupljenost športašica na modernim olimpijskim igrama postepeno raste od prvih

modernih ljetnih olimpijskih igara 1896. godine gdje je ženama nastup nije bio dozvoljen preko prvi puta pređenih 10% 1952. godine sa 10,5%, preko 20% 1976. godine sa 20,7%, zastupljenih 30% žena sa 34,2% tek 1996. godine do 42,37% 2006. godine. Na zimskim olimpijskim igrama nešto su ranije ostvareni ovi postotci: 1936. godine 12% žena sudionica, 1994. godine 30% žena te 38,2% 2006.godine. Hrvatske športašice zastupljene su od 1992. godine sa 10% u hrvatskoj olimpijskoj ekipi do 18% 2008. godine dok su na zimskim olimpijskim igrama 1992. godine bile zastupljene sa 25%, preko 50% 2002. godine do 30,43% 2006. godine.

Iz prikazanih analiza možemo zaključiti da usprkos znatnim naporima Međunarodnog olimpijskog odbora zastupljenost žena na upravljačkim pozicijama u športu u krovnim svjetskim športskim organizacijama, nacionalnim olimpijskim odborima i međunarodnim športskim federacijama još uvijek nije dostigla vrijednost preporučenu od strane Međunarodnog olimpijskog odbora očekivanu do 2005. godine od 20%. Znatno su bolji rezultati zastupljenost žena na športskim terenima.

U nastojanjima da izjednači broj žena i muškaraca na športskim terenima Međunarodni olimpijski odbor na Olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu po prvi puta u povijesti modernih olimpijskih igara uveo je sve športove i za žene i za muškarce i na taj način omogućiti gotovo podjednaku zastupljenost športašica i športaša.

Literatura: Olympic Charter in force as from 18.7.1986. , rule 2, paragraf 5., IOC Gender equality and leadership in olympic bodies, Women, leadership and the olympic movement 2010.; International Olympic Committee and Centre for Olympic Studies&Research, Loughbough University, April 2010.

Borko, G.: Zastupljenost žena na upravljačkim i stručnim pozicijama u hrvatskim športskim organizacijama. Zbornik radova Međunarodni seminar Športašica:od rezultata do karijere u športu, Zagreb ,2007; 25-37.

Borko, G.: Pregled zastupljenosti žena u hrvatskim športskim organizacijama. Zbornik radova Alpe-Jadran, VIII: konferencija o športu, 2009; 277-287.

Hrvatski športski almanah, Ars media, Zagreb, 2012.

21

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Biserka Vrbek pomoćnica glavnog tajnika HOO-a za pravne poslove

Zakonodavni okvir ravnopravnosti spolova u športu „Diskriminacija u bilo kojem obliku s obzirom na zemlju ili osobu na osnovi rase, vjere, politike, spola ili drukčije nespojiva je s pripadnošću olimpijskom pokretu", a uloga MOO-a je „poticanje i podržavanje napredovanja žena u športu na svim razinama i u svim strukturama, radi primjene načela jednakosti muškaraca i žena.“ (Olimpijska povelja)

G

ovoreći o ravnopravnosti spolova u športu, zapravo je nužno govoriti o položaju žena u društvu i njegova pragmatična i pravna regulativa. Tijekom prethodnog stoljeća taj se položaj mijenjao. I danas se mijenja.

Žene na Igrama Prve drevne olimpijske igre o kojima postoji vjerodostojan zapis održane su u Olimpiji 776. godine prije Krista. Priređeno je više od 200 igara u društvu u kojem je tjelovježba bila jedan od temelja odgoja. U Olimpiju je ulaz bio dopušten samo natjecateljima, sucima, umjetnicima i predstavnicima gradova-država sudionica, a ženama je pristup bio zabranjen, jer su natjecatelji bili nagi.

Olimpijske igre su obnovljene, ponajviše 22

zaslugom velikog štovatelja tjelesnog odgoja, pedagoga, povjesničara i diplomata Pierrea de Coubertina, čiji olimpijski san se ostvario osmog dana zasjedanja, odnosno 23. lipnja 1894. godine na Međunarodnom kongresu u pariškoj Sorbonni, kada je donesena odluka o uspostavi modernih olimpijskih igara. Slijedom navedene odluke velika predstava Olimpijskih igara organizirana je u Ateni 1896. godine. Odlukom Kongresa iz 1894. nije bilo predviđeno sudjelovanje žena na olimpijskim igrama. Ipak, već 1900. športašice nastupaju na II. olimpijskim igrama u Parizu (tenis i golf).

Međunarodni i nacionalni pravni okvir ravnopravnosti spolova 1) Olimpijska povelja Olimpijska povelja je temeljni akt Međunarodnog olimpijskog odbora, koji je skup pravila, temeljnih

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

načela i smjernica za organizaciju olimpijskih igara i djelovanje MOO-a, odnosno opći kodeks ponašanja u olimpijskom pokretu, kojeg članovi MOO-a moraju slijediti i poštovati. Ona je pravni izvor i predmet usklađenja statuta nacionalnih olimpijskih odbora i međunarodnih športskih asocijacija pojedinih športova, priznatih od MOO-a.

Prva Povelja je još 1908. pokušala oblikovati ciljeve olimpijskog pokreta u pisanom obliku.

Tijekom vremena Olimpijska povelja se razvila u pet poglavlja i 61 članak, a napisana je na francuskom i engleskom jeziku. Prevođena je i na druge jezike. Posljednje izmjene Olimpijske povelje stupile su na snagu 8. srpnja 2011. godine.

U temeljnim načelima olimpizma, utvrđenim u Olimpijskoj povelji u točki 6. napisano je: „Diskriminacija u bilo kojem obliku s obzirom na zemlju ili osobu na osnovi rase, vjere, politike, spola ili drukčije nespojiva je s pripadnošću olimpijskom pokretu.“ Također, kada se navodi uloga MOO-a u točki 7. Olimpijske povelje, odredba utvrđuje: „poticanje i podržavanje napredovanja žena u športu na svim razinama i u svim strukturama, radi primjene načela jednakosti muškaraca i žena.“ Kako Olimpijska povelja definira i ulogu i položaj nacionalnih olimpijskih odbora, definirajući zadaću i ulogu NOO-a u pravilu 27. točka 2.5.Olimpijske povelje navodi se da NOO „poduzima mjere protiv svih oblika diskriminacije…“

2.) Dokumenti Europske unije U pogledu ravnopravnosti muškaraca i žena u Europi pravni okvir daje i Ugovor o Europskoj uniji koji u članku 6. Ugovora, pravno obvezuje Europsku uniju (dalje u tekstu. EU) na poštivanje temeljnih prava iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 1950. godine. Ugovor o osnivanju Europskih zajednica osigurava ravnopravnost žena i muškaraca, a Europska konvencija iz Rima utvrđuje jednakost žena i muškaraca na svim područjima i zabranjuje svaki vid diskriminacije po spolu.

Rimski ugovori iz 1957. godine utvrđuju ravnopravnost žena i muškaraca, koji se kasnije nadograđuju, i to 1987. godine u Jedinstvenom

europskom aktu i Ugovoru o Europskoj uniji, tj. Ugovorima iz Maastrichta 1993. godine, Amsterdama 1999. i Nice 2003. godine.

Ugovor o osnivanju Europskih zajednica navodi jednim od osnovnih ciljeva: uklanjanje neravnopravnosti i promicanje ravnopravnosti spolova u svim aktivnostima Zajednice. U okviru nadležnosti koje može poduzeti Vijeće Europe, a koje mu je povjerila Komisija u konzultacijama s Parlamentom EU, navodi se mogućnost poduzimanja odgovarajućih mjera za suzbijanje diskriminacije vezane uz spol, rasu ili nacionalno određenje, religiju ili vjerovanje, invaliditet, dob ili seksualno opredjeljenje (članak 13. Ugovora o osnivanju Europskih zajednica).

Ugovor o osnivanju Europskih zajednica u članku 141., stavak 3., koji uređuje pitanje zapošljavanja, odnosno zanimanja navodi: „U skladu s Procedurom iz Članka 251. nakon konzultacija sa Ekonomskim i Socijalnim odborom, Vijeće će usvojiti mjere osiguranja primjene principa jednake šanse i jednakih uvjeta muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i profesije, uključujući princip iste plaće za isti posao odnosno za rad jednake vrijednosti.“ Na Europskoj konferenciji u Nici 2000. godine usvojena je Deklaracija o specifičnostima športa i njegovoj društvenoj funkciji, koju treba uzeti u obzir prilikom implementacije zajedničkih politika, a koja naglašavajući dobrobit športa za mlade upućuje poziv športskim organizacijama da obrate pozornost na obrazovanje i profesionalnu obuku vrhunskih mladih športaša i športašica, kako njihova profesionalna integracija ne bi bila ugrožena njihovom športskom karijerom, upozorava se na potrebu zaštite zdravlja, psihičke stabilnosti i njihovih obiteljskih veza, na prevencije od dopinga i dr.

2007. godine Europska komisije je usvojila Bijelu knjigu o športu, što predstavlja prvi pravni dokument EU kojim se posebno pravno definira pitanje športa, uključujući pitanje položaja žena u športu. U pogledu pitanja ravnopravnosti spolova važno je napomenuti da Bijela knjiga obuhvaća smjernice iz Putokaza prema ravnopravnosti muškaraca i žena, 2006.-2010., (Roadmap for Equality between Women and Men, 2006.-2010, 23

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

COM -2006/92), dokument koji je Europska komisija usvojila u ožujku 2006. Navedeni Putokazi su zamijenili prethodno usvojenu Okvirnu starategiju Zajednice o jednakosti spolova, 2001.2005., (Towards Community Framework Strategy on Gender Equality, 2001.-2005., COM-2000, 335 of 7 June 2000.), te se navedenim dokumentom navode slijedeće akcije za promicanje jednakosti spolova, koje se mogu primijeniti i na šport: - promicanje rodne jednakosti po pitanju zapošljavanja - promicanje ravnomjerne zastupljenosti u odlučivanju, na svim razinama, u političkim, ekonomskim tijelima i javnom životu - uživanje svih socijalnih prava - promoviranje ravnopravnosti spolova u svakodnevnom životu, i - uklanjanje stereotipa o spolnim ulogama.

Naprijed navedeni Putokazi prema ravnopravnosti muškaraca i žena iz 2006. godine, utvrđuju slijedeća područja za postizanje ravnopravnosti žena i muškaraca: - jednaka ekonomska neovisnost žena i muškaraca - usklađenost privatnog i poslovnog života - ravnopravno sudjelovanje u donošenju odluka - ukidanje radno uvjetovanog nasilja i trgovanja ljudima - ukidanje rodnih stereotipa u društvu - promicanje ravnopravnosti spolova izvan Europske unije.

Bijela knjiga o športu, definirajući osnovna pitanja športa, također podržava rodno osviještene politike, veću dostupnost fizičkoj edukaciji i športu za djevojke i žene, obraćanje pozornosti na uravnoteženu participaciju žena na rukovodećom položajima u športu i općenito rodnoj ravnopravnosti pri zapošljavanju.

Lisabonski ugovor iz 2009. se zalaže za razvijanje europske dimenzije u športu, promocijom fair igre u natjecanjima i suradnjom među športskim tijelima te zaštitom fizičkog i moralnog integriteta športaša i športašica, osobito mladih.

3. Preporuke Međunarodnog olimpijskog odbora

24

3.1. MOO u srpnju 1996. godine preporučuje - nacionalni olimpijski odbori trebaju djelovati ka cilju da 31. prosinca 2000. imaju najmanje 10% žena u svim uredima i tijelima koja donose odluke, dok se navedeni postotak do 31. prosinca 2005. treba popeti na 20%; - međunarodne športske federacije i druge športske organizacije koje pripadaju olimpijskom pokretu trebaju također djelovati ka cilju da 31. prosinca 2000. imaju najmanje 10% žena u svim tijelima koja donose odluke, dok se navedeni postotak do 31. prosinca 2005. treba popeti na 20%; - MOO traži donošenje stajališta i dokumenata koji podržavaju jednakost žena i muškaraca, što je učinjeno i u Olimpijskoj povelji.

3.2. Preporuke XIII. olimpijskog kongresa (Kopenhagen, Danska) koji je održan 3-5. listopada 2009. godine: „Visoki prioritet treba dati napredovanju žena i u športu i kroz šport. Olimpijski bi pokret trebao stalno nastojati promicati jednake mogućnosti za žene, kako u njihovom sudjelovanju u športskim natjecanjima tako i u administraciji i trenerskom radu. Gdje god je to potrebno, olimpijski bi pokret trebao identificirati i provoditi promjene za postizanje jednakosti spolova, a također i osigurati poticajne programe i odgovarajuće obrazovne i trenažne programe za športaše, športske voditelje i administrativno osoblje kao podršku tom cilju.“

4. Propisi Republike Hrvatske o ravnopravnosti spolova u športu 4.1. Zakon o športu (članak 1., stavak 3.) „Šport mora biti jednako dostupan svima bez obzira na dob, rasu, spol, spolnu orijentaciju, vjeru, nacionalnost, društveni položaj, političko i drugo uvjerenje“ 4.2. I Zakon o udrugama (članku 6., stavak 3.) posredno osigurava pravo žena na sudjelovanje u tijelima udruge: „Unutarnji ustroj udruge mora biti zasnovan na načelima demokratskog zastupanja i demokratskog očitovanja volje članova.“ 4.3. Zakon o ravnopravnosti spolova

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Ovim Zakonom se utvrđuju opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Zakon razlikuje izravnu i neizravnu diskriminaciju po osnovi spola kao i uznemiravanje. Izravna diskriminacija je svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljan položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednog spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna (članak 7. Zakona). Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (članak 8. stavak 2. Zakona).

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge pravne osobe i obrtnici koji zapošljavaju više od 20 zaposlenih obvezne su u svoje opće akte unijeti antidiskriminacijske zakonske odredbe i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova (članak 11. stavak 5. Zakona) Zakon utvrđuje da neuravnoteženost jednog spola u smislu odredaba Zakona postoji ako je zastupljenost jednog spola u tijelima političkog ili javnog odlučivanja niža od 40% (članak 12. stavak 3.) Zakona.

Navedeni Zakon uspostavlja i mjere i posebne mjere koje djeluju na osiguranju ravnopravnosti spolova. Tijela državne uprave i pravne osobe u pretežitom vlasništvu države obvezna su primjenjivati posebne mjere i donijeti planove djelovanja za poticanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova. Sukladno članku 14.

Zakona u sustavu obrazovanja potrebno je osigurati jednaki pristup obrazovanju, stručnom usavršavanju i napredovanju u zvanju za oba spola na svim razinama. Sadržaji vezani za pitanja

ravnopravnosti spolova predstavljaju integralni dio predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te visokoškolskog obrazovanja, kao i cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja, te uključuju pripremu oba spola za aktivno i ravnopravno sudjelovanje u svim područjima života.

Navedenim Zakonom u članku 18. definirano je osnivanje Ureda za ravnopravnost spolova od strane Vlade Republike Hrvatske, koji ima ulogu stručne službe za obavljanje poslova u vezi s ostvarivanjem ravnopravnosti spolova. Člankom 19. navedenog Zakona utvrđuje se da poslove neovisnog tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova obavlja pravobranitelji/ica za ravnopravnost spolova. Čelnici tijela državne uprave imenuju dužnosnika/cu ili rukovodećeg/u državnog/u službenika/cu koji obavlja i poslove koordinatora/ ice za ravnopravnost spolova. Jedinice područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb osnivaju i, sukladno predloženom programu rada, osiguravaju uvjete i sredstva za rad županijskim povjerenstvima za ravnopravnost spolova i povjerenstvu za ravnopravnost spolova Grada Zagreba s ciljem promicanja ravnopravnosti spolova na lokalnoj razini i provedbe ovog Zakona i Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. Zakon utvrđuje zadaće prema državnim tijelima i tijelima jedinica lokalne i područne samouprave, pravnim osobama s javnim ovlastima, pravnim osobama u pretežitom vlasništvu države te pravo na zaštitu, ujedno definira prekršaje i kazne za počinitelje, odnosno pravne i fizičke osobe koje djeluju protivno ravnopravnosti spolova.

4.4. Nacionalna politika za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. do 2015. godine (usvojena 15. srpnja 2011.): - u statute športskih udruga-članova HOO-a i njihovim članovima treba do kraja 2015. g. uvesti odredbu da podzastupljeni spol bude zastupljen sa minimalno 40%; - voditi evidencije o broju muškaraca i žena na funkcijama u članovima HOO-a; - članovi HOO-a i njihovi članovi dužni su osigurati ravnopravno stručno usavršavanje, osposobljavanje i zapošljavanje za oba spola te uspostaviti evidencije o njima; 25

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

- HOA treba organizirati seminar za žene za upravljačke poslove u športu te pripremiti Priručnik za športsku administraciju.

5. Hrvatski olimpijski odbor i ravnopravnost spolova Hrvatski olimpijski odbor kao najviša nevladina športska udruga svojim Statutom i drugim općim aktima utvrđuje potrebne okvire za poticanje i ostvarenje ravnopravnosti spolova. Pri postupku usklađenja statuta nacionalnih športskih saveza i drugih članova HOO-a sa Statutom HOO-a, HOO preporuča članovima HOO-a da u Statutu, pogotovo kad se radi o tijelima saveza ili športske zajednice propišu odredbe koje osiguravaju ravnopravnost spolova. U provedbi svakih izbora za tijela HOO-a, pa tako i u izborima za tijela HOO-a 2012.-2016. godine naglašava se potreba osiguranja odgovarajuće zastupljenosti žena u tijelima upravljanja, te se od članova traži da osiguraju zastupljenost oba spola kod izbora i predlaganja predstavnika za tijela HOO-a.

6. Kad se govori o ravnopravnosti spolova želim napomenuti jedno osobno iskustvo.

U tijeku kvalifikacija za Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine, pravo nastupa ostvarila su dva športaša, u tri discipline u kojima sam ja bila najbolja športašica tog cijelog razdoblja. Pri tom valja reći da su u tom razdoblju (do 1984. godine) u istoj disciplini zajedno nastupali i žene i muškarci (nisu nastupali odvojeno, ni u natjecanju, ni u plasmanu). Iako najbolja, s kojom ocjenom su se svi slagali, jer su rezultati u streljaštvu vrlo mjerljivi (krugovi), umjesto nastupa na Olimpijskim igrama primila sam obrazloženje da sam mlada djevojka (tada sam imala 19 godina) i da je „sigurnije“ da na Igrama nastupe dva muškarca. Mislim da je komentar suvišan, no ipak sam osvajanjem sedmog mjesta na slijedećim Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu djelomično prikrila ranu otetog nastupa na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine, samo zato što sam bila žena.

26

7. Završno Iako ovaj naslov izlaganja „Zakonodavni okvir ravnopravnosti spolova u športu“ i sve pravne norme koje daju pravnu pretpostavku za ostvarenje ravnopravnosti spolova u športu, predstavljaju značajnu pretpostavku za ravnopravnost spolova, ipak slijedi pitanje: Mogu li zakoni i pravila promijeniti i naša mišljenja? Za ostvarenje ravnopravnosti spolova u športu i životu potrebno je zalagati se za što bolje propise i primjenu zakona, ali i djelovati na druge načine na promjeni svijesti ljudi, kako bi ostvarili željeni cilj ravnopravnosti spolova.

Literatura: 1. Olympic Charter http://www.olympic.org/Documents/olympic_charter 2. Consolidated version of the Treaty establishing the European Community http://europa.eu.int/eur-lex/lex/en/treaties/dat/120002E/htm/ C_2002325 EN.003301 3.. Treaty of Amsterdam amending the Treaty on European Union, The Treaties establishing the European Communities and certain related acts http://www.europarl.europa.eu/topics/treaty/pdf/amst-en.pdf 4. Declaration on the specific characteristics of šport and its social function in Europe, of which account should be taken in implementing common policies http://ec.europa.eu// action_šports/nice/docs/decl_nice_200_en.pdf 5. European Commission-Šport and equal opportunities (Official Documents) http://ec.europa.eu// šport/_spor-and /equal-opp/equal_en.html# Press_releases 6. White paper on šport http://ec.europa.eu//šport/whitepaper/wp_on_šport_en.pdf 7. Roadmap for Equality between Women and Men, 2006.-2010 http://daadcenter.wisc.edu/publications/com06092_roadmap_en.pdf 8. Towards Community Framework Strategy on Gender Equality, 2001.-2005 http://eur-lex.europa.eu/lexUriServdo?uri=COM:2000:0335:FIN: EN:PDF 9. Treaty of Lisbon Article TFU 149 http://www.politcs.ie/wiki/index.php?title=Treaty_of_Lisbon_Article_ TFU_149 10. Zakon o športu (Narodne novine 71/06, 150/08, 124/10, 124/11 i 86/12) 11. Zakon o udrugama (Narodne novine 88/01) 12. Zakon o ravnopravnosti spolova (Narodne novine 82/08 13. Nacionalna politika za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. do 2015. godine (Narodne novine 88/11) 14. Statut Hrvatskog olimpijskog odbora, pročišćeni tekst, urbroj: 916/12, od 10. srpnja 2012.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

27

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

28

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

29

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Ratko Cvetnić član Komisije za žene u športu

Ženska povijest olimpizma Osnovna ideja antičkih Igara nije ženama davala mogućnost ni da budu gledateljice, premda je poznato da se spartanska princeza Kiniska – kao vlasnica (ali ne i natjecateljica) četveroprega - okitila naslovom pobjednice Igara. No, nagradu je u njeno ime mogao primiti samo muškarac.

N

a Petoj svjetskoj konferenciji o ženama u športu, održanoj u veljači 2012. u Los Angelesu, Jacques Rogge potvrdio je da će londonske Igre 2012. biti prve u povijesti s jednakom participacijom žena i muškaraca u svim športovima. Povijest olimpijskoga pokreta, gledana kroz udio žena u natjecanjima, otkriva kako se olimpijska ideja prilagođavala različitim ideološkim i civilizacijskim promjenama. Kroz te mijene otvarao se sve veći prostor ženskome športu, premda su žene ponekad u tom procesu bile tek oruđe ideološke borbe.

Međutim, iako danas žene zauzimaju značajan udio u olimpijskom programu, njihov udio u pozicijama vlasti i moći još uvijek je minoran.

Ovo je zapravo uvod u jednu od temeljnih postavki feminizma: žensko je tijelo bojno polje ideologija. Način na koji se ideja olimpizma odnosila prema ideji rodne ravnopravnosti otkriva kompromise što ih je zapadna civilizacija – unutar koje su obje ideje nastale – sklapala sa svojim civilizacijskim i ideološkim konkurentima, ali 30

i kompromise koje je sklapala sama sa sobom.

Osnovna ideja antičkih Igara nije ženama davala mogućnost ni da budu gledateljice, premda je poznato da se spartanska princeza Kiniska – kao vlasnica (ali ne i natjecateljica) četveroprega okitila naslovom pobjednice Igara. No, nagradu je u njeno ime mogao primiti samo muškarac.

Dvije i pol tisuće godina kasnije Pierre de Coubertin ženski aplauz vidi kao najveću nagradu olimpijskim pobjednicima i tu za njega sudjelovanje žena u olimpijskome pokretu završava, te se u svojoj vjeri nikad nije dao pokolebati premda ga je stadionska praksa za života obilato demantirala.

Iako su se prve natjecateljice na Igrama pojavile već u Parizu 1900. godine, u aristokratskim športovima tenisu i golfu, treba podsjetiti da je Međunarodni olimpijski odbor u to vrijeme imao dosta labavi nadzor nad programom Igara, (kao i nad samom idejom olimpizma), pa su lokalni običaji, koje je diktirao gornji, ili najgornji sloj zainteresiranih, bili odlučujući u velikom dijelu pravila po kojima su se Igre odvijale.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Najsnažniji poticaj ženskom samopouzdanju došao je, kako često biva, izvan športskih borilišta: Prvi svjetski rat, barbarska klaonica u kojoj je izginulo oko 20 milijuna ljudi, najvećim dijelom muškaraca u punoj snazi, ojačala je žensku samosvijest, formiranu tih godina na civilnim i pozadinskim poslovima održavanja cjeline društvenoga organizma. Zamah emancipacije dovest će i do organiziranja godišnjih tzv. Ženskih olimpijskih igara, na kojima su se dvadesetih godina okupljale športašice iz vodećih zemalja pobjedničke alijanse. Iako je Međunarodni olimpijski odbor morao uspostaviti čvršći nadzor nad korištenjem olimpijskoga imena, ipak je, s druge strane, bio prisiljen priznati rezultate ostvarene u praksi. Tako je od Igara 1928. ženski program i službeno odobren pa su na olimpijskom stadionu u Amsterdamu po prvi puta viđene olimpijke u današnjem smislu.

Novi rat uzrokovao je i nove perspektive: 1948. otvorit će olimpijska vrata crnim športašicama, ali i još jednoj disciplini hladnoga rata. Nakon što je ublažio svoje (a u to vrijeme i naše) animozitete prema ideji olimpizma, komunistički blok na čelu sa Sovjetskim Savezom donosi nove standarde u rodnoj zastupljenosti športaša. Uočivši prostor u kojem se postrojbe Zapada najtanje istočni će blok velikim udjelom športašica narušiti pravilo prema kojem je zastupljenosti žena u olimpijskome timu upravno proporcionalna ekonomskom standardu zemlje. Time je počela utrka u športskom naoružanju koja će otvoriti čitav niz fronti, a to znači i novih športova i disciplina dostupnih ženama, u kojima su se polako rušile dotadašnje barijere. Žene izlaze iz karantene „tradicionalno ženskih“ športova, ulaze u športove snage i izdržljivosti, zatim i u kontaktne i borilačke, pokazujući da argumentacija koja ih drži podalje od tih športova počiva na kulturalnim, a ne na znanstvenim razlozima: opasnost koja vreba ženu u judu ili rukometu identična je opasnosti koju taj isti šport nosi za njenog muškog kolegu.

da autoritarna i totalitaristička društva, čak i kad na nižim razinama moći ukidaju tradicionalne rodne uloge (žene traktoristi po kolhozima), nikad neće dopustiti ženi da se približi onom vrhu na kojem prebiva sveto trojstvo moći – ekonomija+politika+pravo – kako ga definira partnerstvo o unaprjeđenju rodne ravopravnosti EU i UN, nedavno potpisano u Bruxellesu.

Danas ovome možemo pribrojiti još jednu liniju fronte – islamske zemlje. Zbog vjerskih i tradicionalnih razloga sudjelovanje žena iz islamskih država u športskome životu ograničeno je na različitim razinama. Spomenimo da na Islamskim ženskim igrama muškarci nemaju pristup čak ni u gledalište. Određeni bojovni feministički pokreti zbog toga traže da se zemlje koje brane ženama sudjelovanje u olimpijskim natjecanjima izbace iz MOO-a. Usprkos tome što bi se u Olimpijskoj povelji lako našli formalni razlozi za taj zahtjev, pitanje je bi li se time pomoglo onim športašicama kojih se to najviše tiče. Ideja olimpizma, da bi doista ostala globalna, morat će naći novi kompromis kao što ga je nalazila u svim prijelomnim trenutcima u kojima je šport bio medij komunikacije različitih svjetonazora.

Novi udarac uspostavljenoj (ne)ravnoteži 1984. godine zadao je povratak Kine u olimpijsku arenu, s dotad nezabilježnim udjelom od 46% žena u olimpijskoj vrsti. Doduše, taj postotak ponovo je skrenuo pozornost na komunistički ključ rodne ravnopravnosti. Sasvim je očigledno 31

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Alma Papić

koordinatorica HOO-a za fondove i programe Europske unije

EU i žene u športu: europski fondovi – jučer, danas, sutra Šport dugo nije bio sastavni dio politike Europske unije na način da je postojala službena politika u području športa, ali su se politike iz drugih područja odražavale na sam šport.

Š

port dugo nije bio sastavni dio politike Europske unije na način da je postojala službena politika u području športa, ali su se politike iz drugih područja odražavale na sam šport. S vremenom se Europska unija sve više bavila športom da bi 2007. godine usvojila Bijelu knjigu o športu (engl. White Paper on Sport). Dvije godine kasnije stupio je na snagu Lisabonski sporazum kojim je Europska unija po prvi put stekla ingerencije u području športa (čl.

165). Različite inicijative za jačanje uloge športa u Europskoj uniji imale su utjecaja na donošenje dokumenta Razvoj europske dimenzije u športu (engl. Developing the European Dimension in Sport) koji je Europska komisija usvojila u siječnju 2011. godine, a nekoliko mjeseci kasnije usvojen je i Radni plan u športu (engl. EU Work Plan in Sport). Posljednjih se godina intenzivno radilo na uvođenju posebnog programa pomoći u športu, te su s tim u vezi 2009. godine pokrenute Pripremne aktivnosti u području športa (engl. Preparatory Actions in the field of šport). Europskoj uniji predstoji novo strateško razdoblje 2014. – 2020. za koje tek trebamo vidjeti na koji način se planira ulaganje u šport.

32

Europska unija i žene u športu Europska komisija je prepoznala probleme žena u športu. Sukladno Strategiji za ravnopravnost žena i muškaraca 2010. – 2015., potiče ravnopravnost spolova u športskim aktivnostima. Europska komisija daje podršku transnacionalnim projektima koji potiču uključivanje žena u vodeće pozicije u športu te pristup žena tim pozicijama.

Europska komisija je konstatirala da udjel žena i djevojčica u športu nije jednak udjelu muškaraca i dječaka u športu. Mediji doprinose širenju spolnih stereotipa u cijeloj Europi, a ni medijsko praćenje natjecanja na kojima nastupaju športašice nije zadovoljavajuće. Broj žena uključenih u upravljanje nacionalnim športskim organizacijama još uvijek je vrlo ograničen, te je potrebno ženama olakšati pristup upravljačkim pozicijama u športu.

Pripremne aktivnosti u području športa su 2009. godine obuhvaćale pitanja ravnopravnosti spolova u športskom menadžmentu. Cilj je uključiti šport i ravnopravnost spolova u strategiju Europske unije za naredno razdoblje.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Hrvatska i Europska unija Hrvatska je prije 11 godina pokrenula proces stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji, a u tijeku je proces ratifikacije Ugovora o pristupanju Europskoj uniji koji će omogućiti punopravno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji od 1. srpnja 2013. godine.

Europska unija je u proteklom razdoblju pomagala Hrvatskoj tako što joj je pružala pomoć u jačanju političkih, gospodarskih i institucionalnih reformi potrebnih za ispunjavanje uvjeta za članstvo u Europskoj uniji. Takva je pomoć, naime, osigurana svim državama kandidatkinjama, potencijalnim budućim članicama i državama pristupnicama Europskoj uniji.

Kako se približava datum pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, pojavljuje se sve više pitanja o fondovima Europske unije, odnosno o raspoloživim programima pomoći. Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, bitno je razlikovati vrijeme prije i nakon stjecanja statusa punopravne članice Europske unije koje je tek pred nama.

Programi pomoći Europske unije Obzirom na visinu financijskih sredstava iz europskih fondova te vrstu i količinu raspoloživih programa, programe pomoći Europske unije možemo svrstati u dvije osnovne kategorije: prije i poslije pristupanja Europskoj uniji. Europska unija je dosad dodijelila Hrvatskoj 1,30 milijardi eura, a samo u prvih 6 mjeseci članstva očekuje se 449 milijuna eura, što znači da će Hrvatska za 1,5 godinu dostići cjelokupni iznos koji je u nju ulagan tijekom proteklih 15 godina, odnosno da će od trenutka kada postane članica Europske unije godišnje dobivati deseterostruko veći iznos.

Možemo zaključiti da će se ulaganje tolike količine financijskih sredstava morati pozitivno odraziti na gospodarski rast i zapošljavanje u Hrvatskoj, a dobro osmišljeni kriteriji za dodjelu financijske pomoći trebali bi se osjetiti i u športu.

Programi pomoći Europske unije – nekad i sad

Hrvatska je prije stjecanja statusa kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji koristila program OBNOVA (1996. – 2000.) i CARDS (2001. – 2004.). Nakon toga je koristila pretpristupne programe PHARE, ISPA i SAPARD, a od 2007. godine koristi se novi program IPA koji je zamijenio prethodne.

Više o ovim programima možete saznati na internetskim stranicama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

Trenutno se u Hrvatskoj koristi program IPA (engl. Instrument for Pre-Accession Assistance).

Svrha ovog pretpristupnog programa je pomoći državi u usklađivanju i provedbi pravne stečevine Europske unije, kao i u pripremi za korištenje instrumenata kohezijske politike.

Program IPA ima 5 komponenata: v IPA I - jačanje kapaciteta i izgradnja institucija v IPA II - prekogranična suradnja v IPA III - regionalni razvoj v IPA IV - razvoj ljudskih potencijala v IPA V - ruralni razvoj Hrvatskoj su otvoreni i drugi programi za koje je platila članarinu Europskoj uniji. Aktualni su sljedeći programi Europske unije: v FP7 v CIP v CIP EIP v CIP ICT PSP v CIP IEE v Marco Polo II v Financijski instrument civilne zaštite i Mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu vDrugi program aktivnosti Zajednice u području zdravstva 2008. – 2013. v PROGRESS v Europa za građane v Kultura 2007. – 2013. v Media 2007 v Carine 2013 v Fiscalis 2013 v Program za cjeloživotno učenje v Mladi na djelu v Erasmus Mundus II 33

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Budući programi pomoći Europske unije Europska unija ulaže znatna sredstva u smanjenje razlika između bogatijih i siromašnijih regija i članica Europske unije. U tu svrhu koristi instrumente kohezijske politike: Strukturne fondove i Kohezijski fond. Strukturni fondovi su Europski fond za regionalni razvoj koji služi za infrastrukturne i proizvodne investicije kojima je cilj otvaranje radnih mjesta, za lokalni razvoj i razvoj malog i srednjeg poduzetništva, te Europski socijalni fond koji služi za poticanje zapošljavanja.

Kohezijski fond služi poboljšanju prometne i energetske infrastrukture te zaštiti okoliša.

Strukturne fondove mogu koristiti regije u kojima je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika manji od 75% prosjeka Europske unije, a Kohezijski fond mogu koristiti članice u kojima je bruto nacionalni dohodak manji od 90% prosjeka Europske unije.

Osim ravnomjernog razvoja Europske unije, kohezijska politika se bavi problemima globalne konkurentnosti europskog gospodarstva, što znači da se potiču aktivnosti kao što je istraživanje, razvoj, inovacije, usklađenost obrazovanja s potrebama tržišta rada i sl.

Europska unija kreira strateški plan kojim usmjerava sredstva Europske unije i članica u područja koja su definirana prioritetnima obzirom da doprinose gospodarskom rastu.

Kakve će koristi od europskih fondova imati hrvatski šport?

Dosad se višegodišnje planiranje temeljilo na izradi Nacionalnog strateškog referentnog okvira i operativnih programa. Bez obzira na formalni naziv tog dokumenta u narednom strateškom razdoblju, u izradu njegovog sadržaja trebali bi biti uključeni svi relevantni partneri iz nedržavnog sektora.

Nadležne državne institucije trebale bi uključiti što veći broj partnerskih organizacija sa svih razina kako bi se kvalitetno odredili prioriteti, područja ulaganja, mjere i kriteriji za prihvatljiva ulaganja.

Obzirom da još uvijek nije dostupna radna verzija strateškog dokumenta koji će određivati za

34

što će se moći odobriti sufinanciranje iz europskih fondova, ne zna se ni kako će biti pozicioniran šport i hoće li Hrvatska preslikati dobre primjere ulaganja u razvoj športske infrastrukture kao što su to učinile, na primjer, Poljska i Slovenija.

Hrvatski olimpijski odbor se samoinicijativno uključuje u proces pripreme za korištenje europskih fondova tako što predlaže nadležnim državnim institucijama konkretne mjere. Pritom se koristi dobrim primjerima iz prakse članica Europske unije koje su bile vrlo uspješne u povlačenju sredstava iz europskih fondova za športske projekte. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji predstavlja iznimnu priliku za ulaganje u razvoj športa. Hrvatske državne institucije određuju pravila o ulaganjima i kriterijima za prihvatljivost projekata, te o njima ovisi hoće li ova prilika biti iskorištena ili propuštena.

Jedan od osnovnih problema koje je Hrvatska dosad imala u području europskih fondova je slaba iskorištenost raspoloživih sredstava. Postotak iskorištenosti fondova može se znatno poboljšati ako kriteriji za prihvatljivost projekata budu definirani u skladu sa potrebama i mogućnostima, ako uvjeti ne budu preusko definirani i ako utvrđivanju konačnih uvjeta bude prethodila kvalitetna suradnja s mjerodavnim partnerima.

Hrvatski olimpijski odbor očekuje da će resorno ministarstvo i ministarstvo nadležno za europske fondove stvoriti pretpostavke za ulaganje u šport, te da će u strateškom razdoblju 2014. – 2020. šport dobiti adekvatnu financijsku podršku iz Strukturnih fondova.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

35

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Mirna Rajle Brođanac

članica Komisije za žene u športu

Žene u športu – primjeri iz svijeta Danas kada žene postaju svjesne sebe i svojih prava, sukladno socijalnim, financijskim, vjerskim i društvenim mogućnostima, športašice se udružuju u udruge, asocijacije, mreže ili fondacije, kako bi zakonsku osnovu koju im svijet pruža i omogućuje, pretvorile u glasan, javan i dostupan poklič.

R

azlog zbog kojih se pojam „žena“ razlikuje od pojma “ljudska bića” najčešće je taj što su žene kroz povijest, a dijelom i danas, bile lišene određenih prava koje uživaju muškarci, ili su imale specifična prava koja zakoni i običaji ne priznaju. Počeci borbe za ženska prava zabilježeni su u 19. stoljeću, a prva zakonska regulativa koja govori o jednakosti spolova postala je dijelom Rimskog ugovora. Nakon toga donesen je čitav niz zakona, podzakonskih akata, pravilnika, strategija i sl. koji štite ženu, ali činjenica da i danas govorimo o jednakosti i ravnopravnosti spolova zabrinjavajuća je.

Putokazi ravnopravnosti O jednakosti spolova u športu, Richard Nixon, u Title IX Education Amendments, 1972. godine, jasno je rekao: „Niti jednom državljaninu Sjedinjenih Američkih Država pripadnost jednom spolu neće uskratiti sudjelovanje, niti pogodnosti, niti će biti spolno diskriminiran, u programima i aktivnostima koji se financiraju iz državnog fonda“.

Ravnopravnost između žena i muškaraca predstavlja jedno od temeljnih načela Europske 36

unije, a osiguranje jednakih mogućnosti i suzbijanje spolne diskriminacije opći je cilj i sastavni dio svih programa i politika. Europska komisija donijela je, u ožujku 2010. godine, Žensku povelju koja se temelji na Pekinškoj deklaraciji i Platformi za djelovanje, donesenim 1995. godine na Konvenciji Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Ženska povelja svojevrsna je nadogradnja Putokazima ka ravnopravnosti žena i muškaraca, na koje se poziva Bijela knjiga o športu Europske komisije. U II. poglavlju Bijele knjige o športu jasno je definirano „Iskorištavanje potencijala športa za uključenje u društvo, integraciju i jednake mogućnosti“ te se govori o „promicanju ravnopravnosti spolova u svim aktivnostima vezanim za šport, a posebno se usredotočuje na pristup žena visokim pozicijama u športu i količini medijske pozornosti poklonjenoj ženama u športu“.

Politika ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena, kao jedno od načela demokratskog ustroja i društvenog poretka u Republici Hrvatskoj, prihvaćena je na najvišoj državnoj razini odlukama Vlade RH i Hrvatskog sabora donošenjem nacionalnih strateških planova za djelovanje.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Hrvatska kao država kandidatkinja i buduća članica EU dužna je provoditi ciljeve definirane u zakonodavnim i strateškim dokumentima Europske komisije s ciljem suzbijanja rodne diskriminacije u zemljama članicama. Sukladno Strategiji za ravnopravnost muškaraca i žena EK, Republika Hrvatska donijela je Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova koja se u svojim segmentima poziva na strateški okvir koji čine i drugi nacionalni planovi, programi i strategije u kojima su definirani ciljevi i propisane mjere za unapređivanje politike ravnopravnosti spolova i općeg društvenog položaja, ne samo ukupne populacije žena nego i pojedinih ciljanih skupina.

i tjelesnu aktivnost. Tog trena, u športskim aktivnostima obrazovnih institucija, bilo je uključeno 294.000 djevojaka, a 2011. godine ta brojka narasla je do 3.1 milion.

Nacionalna politika od svojih šest prioritetnih područja, u kojima se neravnopravnost spolova definira kao kršenje osnovnih ljudskih prava, čak u dva područja posebno obrađuje pitanje športašica i žena u športu. U 4. području NP „Ravnopravnost u procesu odlučivanja u političkom i javnom životu“, u segmentu 4.2. strateški okvir govori kako „Unaprijediti položaj žena u športu“, dok u 5. području „Uklanjanje nasilja nad ženama“ u segmentu 5.1.7. strateški okvir govori kako „šport učiniti sigurnim za žene i djevojke od svih oblika nasilja…“. Institucionalni nositelji strateškog okvira za pitanje športa (i žena u športu) su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Nacionalno vijeće za šport, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, državni i lokalni športski savezi, športski klubovi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

v Travel and Training Program je program koji nudi bespovratna financijska sredstva već afirmiranim športašicama koje imaju potencijal ostvariti bolji rezultat ili plasman. Tako su npr. korisnice ovog programa na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti osvojile 16 medalja od ukupno 38 osvojenih „ženskih“ medalja. Godišnje se iz proračuna, putem ovog programa, izdvoji minimalno 100.000 $ (iznos po korisniku varira od 2.500-5.000$). korisnice programa: Michelle Kwan, Kristi Yamaguchi, Picabo Street, Keri Strug, vaterpolska reprezentacija, veslačka reprezentacija…

Primjeri iz svijeta Sjedinjene Američke Države - Na području SAD danas djeluje veliki broj vladinih i nevladinih udruga koje se bave pitanjem žena u športu, njihovih prava, beneficija i zakonskih olakšica. Svojim programima, sveobuhvatnošću i aktivnostima, „Women’s Sports Foundation“ preuzela je vodeću riječ po pitanju žena u športu i postavila ljestvicu kriterija vrlo visoko.

Fondacija je osnovana 1974. godine, pod vodstvom Billie Jean King, samo dvije godine nakon donošenja Nixonovog Poglavlja IX (Title IX Education Amendments, 1972.), sa ciljem unaprjeđenja života žena i djevojka kroz šport

Danas fondacija, osim što osigurava stipendije i bespovratna sredstva športašicama, financira i inovativna istraživanja, edukaciju, zastupa športašice u pravnim postupcima, senzibilizira i podiže svijest javnosti o problemima žena i djevojaka u športu.

Sveobuhvatnost brige o ženskom športu, Fondacija provodi kroz temeljne programe:

v Gogirlgo je program koji je utemeljen 2001. godine sa svrhom edukacije djevojčica i djevojaka o važnosti športa i tjelesne aktivnosti. Program obuhvaća žensku populaciju u osnovnoj i srednjoj školi, kao i na fakultetu, u starosnoj dobi od 5-18 godina. Potreba ovog programa, koji financira sve aktivnosti pojedinaca i organizacija koji se bave aktivacijom ženske djece, je neupitna, obzirom na provedeno istraživanje kojim su poražavajući rezultati pokazali da je jedna od tri djevojčice potpuno neaktivna, dok se svaka druga djevojčica tjelesnom aktivnošću ne bavi više od pola sata tjedno. Djevojčicama i djevojkama, posebice u nerazvijenim zajednicama, program želi približiti saznanje o važnosti tjelesne aktivnosti. U programu sudjeluju poznate američke športašice koje razgovaraju s roditeljima i djevojčicama te im prezentiraju svoj šport. Od utemeljenja ovog programa do danas izdvojeno je 5,6 mil. $. športašice uključene u program: Gail Deverse, Venus i Serena Williams...

37

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

v Get Inspired je informativno-edukacijski program čija je svrha motivacija i senzibilizacija javnosti na važnost tjelesne aktivnosti. Projektima na temu „Tjelesna aktivnost i zdravlje“, „Stav“, „Nutricionizam“, „Zdravlje od A-Ž“ javnost se informira o problematici i bolestima koje nastaju uslijed tjelesne neaktivnosti. v S.H.E. Network (Sport. Health. Education.)

– program je koji putem magazina, televizijskih emisija, kuhanja sa športašicama, organizacijom i emitiranjem atraktivnih natjecanja između poznatih športašica i njihovih trenera… problematiku žena u športu približava publici istovremeno šireći „obećanje“ Poglavlja IX svim ženama. v Advocate Equality – program kojim športašice mogu zatražiti plaćenu stručnu i pravnu pomoć u zaštiti svojih prava.

Women’s Sports Foundation danas raspolaže s operativnim proračunom od 10 mil. $ godišnje i doniranim dvorcem Tudor, kao i uredima u Atlanti, Chicagu, New Yorku i San Antoniju. U svim programima Fondacije, u proračunskim sredstvima mogu participirati isključivo športašice i ženske ekipe.

Kanada - Problematika ravnopravnosti spolova u športu i u Kanadi je jedno od ključnih pitanja. Rješavanje problema Kanada je ustrojila putem organizacije Canadian Association for Advancement of Women and Sport and Physical Activity. Putem svojih programa Kanadska športska asocijacija nastoji zaštititi žene svih životnih dobi: v Woman and Leadership Network je „online“ zajednica žena na upravljačkim i stručnim pozicijama u športu i tjelesnim aktivnostima.

On-line mreža predstavlja mjesto na kojem se članice povezuju, razmjenjuju iskustva, dijele ideje, raspravljaju o problematici, pronalaze rješenja i poduzimaju potrebne akcije. Članstvo u mreži osigurava pristup informacijama, istraživanjima i aktualnim savjetima žena na upravljačkim i stručnim športskim pozicijama u Kanadi. v Mothers in Motion program je predviđen za 38

žene/majke koje žele voditi zdrav život i odgajati svoje dijete u tom duhu. Program se provodi kroz radionice u kojima se žene/majke educiraju kako i na koji način mogu participirati šport kao sastavni dio života te kako dijete motivirati da čini isto. v On the Move je nacionalna inicijativa za smanjenje broja neaktivnih djevojčica i djevojaka u dobi od 9-18 godina. Edukacijom, suradnjom i komunikacijom „On the Move“ program nastoji promijeniti odnos prema športu, aktivnom životu i zdravlju. v Young Women and Tobacco v Homophobia in Sport v Woman 55-70+ v ACTive v Girls @ Play – program je koji nastoji zaštititi djevojčice (u zdravstvenom, emocionalnom, psihičkom, fizičkom, pravnom smislu) koje su u ranoj životnoj dobi ušle u športski sustav, te svakodnevno treniraju i natječu se za svoje klubove. v Woman at the Games Svaki pojedini program sadrži kratko uputstvo „What man can do?“ u kojem se kratkim naputcima muška populacija usmjerava kako pomoći ženi/ športašici stići do njenog cilja. Isto tako Kanadska asocijacija potiče stvaranje žensko-muških timova na upravljačkim i stručnim športskim pozicijama.

Mađarska kao nova članica Europske unije, 2004. godine, imala je zadatak ustrojiti pitanje ravnopravnosti spolova, a samim tim i ženskog športa. Političke promjene i društveno usmjerenje, uvelike je poremetilo status i poziciju žene u Mađarskoj. U športskom smislu, u periodu socijalizma, dakle prije političkih promjena, ostvareni rezultat donosio je pozitivne posljedice bez obzira na spol.

Turbulentno vrijeme promjena 1990. godine, kada je financijskih sredstava bilo sve manje, temeljito mijenja status športašice. Bez obzira na ostvareni rezultat, športašice su u podređenom položaju, vrednuje se samo „zlato“, dok su ostali plasmani potpuno neprihvatljivi za sponzore, fondacije i ostale izvore financiranja športa.

U periodu od siječnja do lipnja 2011. godine Mađarska je bila predsjedavajuća Vijeću Europske

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

unije te je prezentirala mađarski sustav zaštite žena i športašica, kroz njihov obvezni 35 postotni udio u svim njihovim politikama i na upravljačkim i stručnim pozicijama. U veljači 2011. godine Mađarska je, na Športskom forumu Vijeća Europske unije, ugostila ministre športa svih 27 članica i članica kandidatkinja te im je, uz ostalu tematiku, prezentirala i program „Keep in shape“. Program je prepoznatljiv po svojim specijalno dizajniranom logu te ima tjednu obvezu promocije ženskog športa u dnevnom tisku, športskim magazinima i televizijskim programim. Mađarsko Ministarstvo, koje financira čitav program, producira i 30 minutnu emisiju pod nazivom „History of Women in Sport“. 19. travnja 2012. godine u Budimpešti je otkrivena statua športašice, simbola jednakosti i obveze mađarske Vlade prema svim športašicama koje sudjeluju u sustavu treninga, natjecanja i upravljanja športom.

Saudijska Arabija je kraljevina s patrijarhalno uređenim društvom u kojem je šport rezerviran za muškarce, dok je ženama zabranjen pristup stadionima. Žene u športu su tabu tema ili sporno pitanje o kojem se ne govori.

U srpnju 2011. godine 6 mladih športašica iz Saudijske Arabije sudjelovalo je, po prvi put, u programu „Smart power“ koji je osmislila i čiju viziju je imala Hillary Clinton, a sa svrhom suradnje dvaju vanjskih politika putem tehnologija i športa. Program je omogućio športašicama posjet Sjedinjenim Američkim Državama i sudjelovanje u programu priprema srednjoškolskog košarkaškog tima u Virginiji i Marylandu, kao i posjet WNBA ekipi.

Program je negativno odjeknuo u Saudijskoj Arabiji i suočio se s oštrim kritikama te je nazvan „liberalnim“. Negativnost se očitovala čak do te mjere da je propovjednik Mohammed al-Habdan objavio popis 14 zala koje šport donosi u ženskim školama (od skidanja vela pa sve do muskularizacije ženskog tijela).

Slijedom ovih događanja, Washingtonski Institut pokrenuo je kampanju „No women. No play.“ kojom traži isključenje Saudijske Arabije s Olimpijskih Igara zbog neuključivanja žena u

natjecanja. Međunarodni olimpijski odbor i Anita de Frantz ispred Komisije za Žene i šport, izrazili su nadu da će Saudijska Arabija, Katar i Bruneji koje nikada u svojoj povijesti nisu imale ženu ili žensku ekipu na Olimpijskim igrama, uključiti žene u svoje olimpijske timove, ali im MOI neće postavljati rokove i ultimatume. Prema trenutnom preliminarnom stanju prijava (svibanj 2012.) za Olimpijske igre u Londonu 2012. na popisu športaša iz Saudijske Arabije nalazi se i nekoliko ženskih imena.

Kćerka kralja Abdullaha bin Abdulaziz al-Sauda, princeza Adela bint Abdullah (udana za ministra obrazovanja) poznata je kao veliki zagovornik ženskih prava što se očituje kroz tihu izgradnju dvorana uz nove škole. Tako je u jesen 2011. godine u novootvorenoj školi „Princess Noora Bint Abdulrahmon“ otvoren i veliki športski i rekreacijski centar kao dio ženskog fakulteta.

Zaključak Problem (ne)ravnopravnosti spolova u športu još uvijek je rasprostranjen u svijetu. Bez obzira na razvijenost društva i zakonsku podlogu pojedine države, športašice su u podređenom položaju.

Danas kada žene postaju svjesne sebe i svojih prava, sukladno socijalnim, financijskim, vjerskim i društvenim mogućnostima, športašice se udružuju u udruge, asocijacije, mreže ili fondacije, kako bi zakonsku osnovu koju im svijet pruža i omogućuje, pretvorile u glasan, javan i dostupan poklič.

Literatura: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zakon o športu, 2007.

Vlada Republike Hrvatske, Ured za ravnopravnost spolova, Zakon o ravnopravnosti spolova, 2008.

Vlada Republike Hrvatske, Ured za ravnopravnost spolova, Nacionalna politika za ravnopravnost spolova 2011.-2015., 2011.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Alpe Jadran IX. Konferencija o športu, Zbornik radova, 2011. www.dol.gov/oasam/regs/statutes/titleix.htm, Title IX Education Amendments, US Goverment 1972. www.womenssportsfoundation.org, Women’s sport foundation, 2012. www.caaws.ca, Canadian Association for the Advancement of Women and Sport and Physical Activity, 2012. www.eu2011.hu, Hungarian presedency of the Counciil of the European Union, 2011. http://hr.wikipedia.org/wiki/Saudijska_Arabija , Wikipedia, 2012. http://www.olympic.org/women-sport-commission, International Olympic Committee, 2012.

39

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Radica Jurkin

voditeljica odjela za informiranje i izdavaštvo HOO-a

Nagrade i priznanja Nagrađivanje u športu vjerojatno postoji otkako je športa.

Neke dokaze o tome imamo još i kod antičkih olimpionika, ali znamo da je moderno društvo ustanovilo brojne mehanizme nagrađivanja koji s jedne strane očituju stav i odnos prema onima koje se nagrađuje, ali na određeni način govore i o sustavu vrijednosti koje konkretno društvo ili zajednica nastoji afirmirati.

P

rema Rječniku hrvatskoga jezika (Anić, V. Zagreb 1991.) „Nagrada je priznanje (simboličko ili materijalno) za rad, zasluge, stvaralačko djelo, uspjeh u nekoj djelatnosti, plaća za izvršen posao (za nagradu, kao nagrada za trud), naknada“, a „Priznanje je društveno uvažavanje (rad mu je donio priznanje), poštovanje”.

Nagrađivanje u športu vjerojatno postoji otkako je športa. Neke dokaze o tome imamo još i kod antičkih olimpionika, ali znamo da je moderno društvo ustanovilo brojne mehanizme nagrađivanja koji s jedne strane očituju stav i odnos prema onima koje se nagrađuje, ali na određeni način govore i o sustavu vrijednosti koje konkretno društvo ili zajednica nastoji afirmirati.

Ovdje nije riječ o financijskim nagradama za naslov najboljeg na nekom natjecanju - poput svjetskih ili europskih i drugih prvenstava ili turnira - ni o nagradama profesionalnih športaša kojima je šport poziv, a športsko natjecanje posao.

Riječ je prvenstveno o nagrađivanju kojim se

40

potvrđuje i afirmira vidljiv utjecaj na napredak i razvoj pojedinih područja športa i olimpizma, ili njihovih temeljnih vrijednosti, te učinaka u gospodarskom ili kulturološkom smislu na nacionalnoj razini.

Nagrade i priznanja u pravilu su u interaktivnom odnosu sa zajednicom koja uočava ili ne uočava nečije zalaganje, djela i rezultate, a nagrađivanje često nosi poruku da se na iste te dobitnike računa i u budućnosti. Pedagozi i psiholozi bi vjerojatno dodali da se nagrađivanjem ostvaruje osjećaj izvrsnosti, uspješnosti, pa tako i samopoštovanja, što je itekako važno za ukupan prosperitet društva.

U hrvatskome je športu niz nagrada koje, svaka na svoj način, utječu na odgovor na pitanje kako društvo reagira na rad i rezultate rada. Najviša nagrada za šport u Republici Hrvatskoj je Nagrada „Franjo Bučar” koja se dodjeljuje za životno djelo i kao godišnja nagrada. Osim pojedinaca zaslužnih za razvoj i doprinos pojedinim područjima športa, ovu Nagradu imaju gotovo svi hrvatski olimpijci, osvajači olimpijskih odličja.

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Hrvatski olimpijski odbor, kao najviša športska udruga u Hrvatskoj, koja skrbi o programu javnih potreba športa državne razine, dodjeljuje Nagradu «Matija Ljubek» (do 1992. nagrada je nosila ime Trofej HOO-a) za životno djelo pojedincima osobito zaslužnima za znanstveni, stručni ili pedagoški rad u športu, kao i udrugama koje su pridonijele razvoju pojedinih područja.

HOO odlučuje o dobitniku Nagrade Međunarodnog olimpijskog odbora «Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora», najvišeg godišnjeg priznanja pojedincima iz nacionalnih olimpijskih odbora, koja se dodjeljuje za osobite zasluge u različitim područjima koje stoje u korelaciji sa športom, primjerice: šport kao inspiracija mladima, ili šport i fair play, šport i okoliš i druga područja.

Za ovaj promatrani uzorak odabran je „Trofej Zagrebačkog športskog saveza“, nagrada najveće lokalne športske zajednice u Hrvatskoj, te „Godišnje priznanje ZŠS-a“ zaslužnima za razvoj

Pregled dodijeljenih nagrada/priznanja Nagrade Ukupan broj /priznanja dodjeljenih nagrada

/ priznanja Nagrada Franjo Bučar za životno djelo Godišnja Nagrada Franjo Bučar Trofej MOO-a Nagrada HOO-a Matija Ljubek Posebno priznanje HOO-a Športske nagrade ZŠS-a SVEUKUPNO

Dobitnici Dobitnice

42

41

1

195 16

165 16

30 -

74

71

3

10

10

-

117 454

103 406

14 48

zagrebačkog športa, a sve promatrano u razdoblju od 1991. do 2011. godine.

Dakako, ako govorimo o općedruštvenoj korisnosti niti jedna nagrada ne bi trebala imati muški ili ženski predznak. No, da li je to baš tako?

Ako pogledamo tablicu moramo se upitati - imaju li nagrade doticaja sa pojmom uravnoteženosti?

Rezultati, koje ovdje bilježimo gotovo samo kao fusnotu, dovoljno govore o potrebi ozbiljne korekcije stava, htijenja i djelovanja društva.

Izvori: Hrvatski olimpijski odbor (HOO) www.hoo.hr Međunarodni olimpijski odbor (MOO) www.olympic.org Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa (MZOS) www.mzos.hr Zagrebački športski savez (ZSS) www.zgšport.hr Jurkin, R. Drpić, A. (2011) Hrvatska olimpijska obitelj, Zagreb, HOO Šamija, K. urednik (2010.) Državna nagrada za šport Franjo Bučar, Zagreb, MZOS Nagrada HOO-a Matija Ljubek, dobitnici (1992. – 2011.), Zagreb, HOO

Dobitnice Dobitnici

41

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Ana Kera

glavna tajnica Hrvatskog saveza za skokove u vodu

Kvalifikacije za Olimpijske igre u skokovima u vodu Kvalitetnim odlukama MOO-a i Fine došlo se do kvalifikacijskog sustava natjecanja i do definiranja istog broja ženskih i muških natjecatelja u svim disciplinama.

Sustav kvalifikacija za Olimpijske igre

Analiza natjecanja na Svjetskom kupu

U skokovima u vodu individualne olimpijske discipline su daska - 3 metra i toranj - 10 metara, a od Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. godine uvode se i dvije nove discipline, sinkro-skokovi s daske - 3 metra i tornja - 10 metara.

Nove discipline uvedene su s ciljem postizanja veće medijske atraktivnosti skokova u vodu, a iz istog razloga disciplina daska - 1 metar izostavljena je iz natjecateljskog programa.

Objekt na kojem se održava Svjetski kup, a koji je posljednja šansa športaša za kvalifikacije za odlazak na olimpijske igre, uvijek se održava na bazenu na kojem će se provoditi dotične Igre. Skakaonica već tada mora imati sve uvjete koje propisuje međunarodna federacija (Fina).

Službena natjecanja na kojima se športaši mogu kvalificirati za nastup na Olimpijskim igrama su:

Tablica I: 17. svjetski kup – Changzhou, Kina, 2010.

Disciplina Ž M 3m 26 36 3m sinkro - parovi 11 15 10m 24 28 10 m sinkro - parovi 11 13

v Svjetsko prvenstvo, koje se održava u natjecateljskoj godini prije održavanja olimpijskih igara v Kontinentalna prvenstva, na kojima se pobjednici direktno kvalificiraju, a koje se također održavaju u natjecateljskoj godini prije održavanja olimpijskih igara v Svjetski kup, koji se održava u godini olimpijskih igara 42

Razlike u prijavama prema spolu i masovnosti na Svjetskom kupu

Pregledom tablice I vidimo prijavu broja športaša prema spolu i masovnosti na Svjetskom kupu u Changzhou u Kini. Kako se Svjetski kup u skokovima u vodi održava svake dvije godine, na ovom natjecanju prijavljeno je znatno manje športaša iz razloga što to nije bila olimpijska godina. Omjer žena i muškaraca je gotovo isti, osim

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

u disciplini daske 3 metra gdje je vidljivo nešto veće odstupanje u korist muškaraca. Zanimljivo je napomenuti da u disciplini toranj 10 metra koja je „kraljevska“ disciplina i dakako najzahtjevnija, bilježimo gotovo isti broj prijavljenih muških i ženskih natjecatelja.

Tablica II: 18. svjetski kup – London (Velika Britanija) 2012.

DISCIplina Ž M 3m 48 59 3m sinkro - parovi 15 20 10m 40 42 10 m sinkro - parovi 14 16

Komparirajući broj prijavljenih natjecatelja u Changzhou i gore navedeni u Londonu evidentno je povećanje od gotovo 50% i to kako kod muškaraca tako i kod žena. Osnovni razlog je što se u ovom slučaju radi o Svjetskom kupu koji je kvalifikacijski za odlazak na Olimpijske igre u London 2012. godine. Od četiri discipline, samo u disciplini daska 3m ima veći broj prijavljenih muških natjecatelja, a u ostalima su odstupanja minimalna.

na kojima se moraju postići norme, plasmani, vremena... Upravo tim odlukama žene su došle do boljih šansi za odlazak na olimpijske igre. Ranije, dok nisu postojale definirane norme ili kvalifikacije, na OI u skokovima u vodu mogla su se prijaviti po dva predstavnika ispred jedne države. U nemalo slučajeva, ta dva predstavnika bila su dva muška natjecatelja.

Tablica III : Olimpijske igre Peking 2008.

DISCIplina Ž M 3m 30 29 3m sinkro - parovi 8 8 10 m 29 30 10 m sinkro - parovi 8 8

Kvalitetnim odlukama MOO-a i Fine došlo se do kvalifikacijskog sustava natjecanja i do definiranja istog broja ženskih i muških natjecatelja u svim disciplinama što potvrđuje i primjer statističkog prikaza u tablici III.

Pravila Međunarodnog olimpijskog odbora Broj športaša koji u novije doba olimpijskih igara sudjeluju na toj najvećoj športskoj manifestaciji je oko 10 000. Kako se olimpijska obitelj širi glede broja novih športova koji se uključuju u olimpijske igre MOO morao je donijeti odluke prema kojima se smanjuje broj športaša u drugim športovima.

Sukladno toj odluci uvele su se kvalifikacije 43

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

44

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

45

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

Hrvatski olimpijski odbor - Komisija za žene u športu u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa

Zaključci V. seminara Mreže koordinatorica za žene u športu (Zagreb, 4. lipnja 2012. godine) Komisija za žene u športu Hrvatskog olimpijskog odbora u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa održala je V. seminar Mreže koordinatorica za žene u športu: “Ususret olimpijskim igrama London 2012”, u Zagrebu 4. lipnja, a na teme: - V. svjetska konferencija o ženama u športu MOO-a - Priručnik Vijeća Europe o dobroj praksi ravnopravnosti spolova u športu - Zastupljenost žena u športu danas - Pravni okvir ravnopravnosti spolova u športu - Ženska povijest olimpizma - EU i žene u športu - Žene u športu – primjeri iz svijeta - Nagrade i priznanja - Kvalifikacije za Olimpijske Igre u skokovima u vodu

Zaključci na teme:

3. Zahtijevaju se promjene i i usklađenje s dokumentima o ravnopravnosti spolova u izborima za novi sastav Komisija i Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora 4. Vidljiva je potreba dodatnih financijskih sredstava u državnom proračunu kao i u Financijskom planu HOO-a namijenjenih isključivo za razvoj ženskog športa 5. Organizirati će se obrazovanje kroz radionice namijenjene informiranju i pripremanju projekata za žene u športu

Radionice na teme: I. Olimpijske igre i osvojene medalje u ženskom športu II. Kvalifikacije i postizanje normi za olimpijske igre III. Primjeri dobre prakse u Hrvatskoj

Zaključci s radionica:

1. Prihvaća se Deklaracija sa V. svjetske konferencija o ženama u športu Međunarodnog olimpijskog Odbora, Los Angeles, 2012.

I. Olimpijske igre i osvojene medalje u ženskom športu

2. Zahtijeva se da se pravna regulativa promijeni i uskladi s Nacionalnom strategijom za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011.-2015 i Zakonom o ravnopravnosti spolova

v Udio žena u osvojenim olimpijskim medaljama hrvatskih športaša – osobito onih zlatnih – daleko nadmašuje ne samo proporcionalni udio športašica u olimpijskim vrstama, nego nadmašuje i udio žena u hrvatskome športu uopće.

46

Zbornik radova V. seminara Komisije za žene u športu

v To je jedan od najuvjerljivijih argumenata u borbi hrvatskih športašica za veću dostupnost cjelokupne športske infrastrukture ženama, te za veću participaciju žena u upravljanju cjelinom športskoga sustava.

II. Kvalifikacije i postizanje normi za olimpijske igre v Mreža predlaže imenovanje i uključenje predstavnica koordinatorica koje bi bile sastavni dio tima HOO-a u projekt svakih olimpijskih igara, a koje usvaja Vijeće HOO-a za četverogodišnji ciklus; v Od stručnih timova koji promišljanju pripreme i kvalifikacije za velika međunarodna natjecanja, Mreža traži iste uvjete kao i za muške natjecatelje; od stručnog vodstva do logistika i pravodobno izvješće o planu i izvršenju ovog zahtjeva;

spolova pridonijele su reakciji nacionalnih i županijskih saveza u odnosu na broj žena u upravljačkim strukturama. v Prisutna je različitost odredbi u statutima pojedinih nacionalnih saveza o izboru članova upravljačkih tijela.

Međutim, slijedom preporuka HOO-a neki od saveza izabiru članove izvršnih tijela prema angažmanu kandidata, a ne prema spolu. v Aktivnosti komisija za žene pojedinih športskih saveza trebaju biti više medijski popraćeni i podržani od državnih institucija. v Mreža koordinatorica je horizontalna i vertikalna poveznica svih športova i svih razina i kao takva je primjer dobre prakse u Hrvatskoj.

v Mreža traži da se o temama položaja športašica u suvremenom olimpijskom pokretu uključi Sportska televizija kroz uređivačku politiku i uz redovne emisije;

III. Primjeri dobre prakse u Hrvatskoj v Preporuke Hrvatskog olimpijskog odbora, Komisije za žene u športu i Vladinog ureda za ravnopravnost

S V. seminara za koordinatoricu u športu Komisija će tiskati Zbornik radova

47

www.hoo.hr