Olimp 87.

Page 1

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora • Broj 87/ ljeto 2023. plus13 HRVATSKIH MEDALJA NA EUROPSKIM IGRAMA PREDRASUDE U SPORTU INTERVJU: NIKOLINA BRNJAC POVIJESNI USPJEH TAEKWONDOA HRVATSKA - velesila u borilačkim sportovima Medalje i iz džuda, karatea, hrvanja, boksa, samba, kickboxinga

TOYOTA C-HR HYBRID ELECTRIC

219 € | 1.650,06 KN MJESEČNO

Mješovita potrošnja goriva od 4,9 do 5,3 l/100 km. Mješovita emisija CO₂ od 110 do 119 g/km. Do 10 godina jamstva uz Toyota Relax: 3 godine tvorničkog jamstva + do 7 godina ili 185.000 km (što prije nastupi) dodatnog jamstva koje se aktivira obavljanjem redovitih servisa kod ovlaštenog Toyota partnera prema uputi proizvođača. Za detalje vezane uz Toyota Relax, posjetite www.toyota.hr ili kontaktirajte ovlaštenog Toyota partnera. C-HR Hybrid 219,00 EUR/mj. Mjesečna rata je nepromjenjiva i odnosi se na financiranje u EUR putem financijskog leasinga u suradnji s Toyota Financial Services* u trajanju od 60 mjeseci, s fiksnom nominalnom kamatnom stopom od 5,50 %, administrativnim troškom od 150 EUR-a za potrošače, a 230 EUR-a za pravne osobe i obrtnike te uz pretpostavljenu kilometražu vozila od 50.000 km za ugovoreni period. Učešće iznosi 8.694,85 EUR, s ostatkom vrijednosti 12.730,80 EUR. EKS za potrošače iznosi 5,72 %. Vlasništvo nad vozilom, Primatelj leasinga stječe ispunjenjem svih ugovornih obveza te plaćanjem ugovorenog ostatka vrijednosti financiranja. Ukupan iznos plaćanja za potrošača kod korištenje opcije kupnje iznosi 34.715,65 EUR (*)

Services

ime

kojim posluje Toyota Tsusho Leasing Croatia d.o.o. Slika je simbolična.

Toyota Financial trgovačko je pod

IMPRESSUM

ZA NAKLADNIKA

Siniša Krajač

Hrvatski olimpijski odbor

Trg Krešimira Ćosića 11 10 000 Zagreb

GLAVNA UREDNICA

Ninna Lara Vidaković

IZVRŠNI UREDNIK

Ante Drpić

str. 12

UREDNIŠTVO

Vinko Knežević, Ana

Popovčić, Jura Ozmec, Danira Bilić, Gordana Gaćeša, Saša Ceraj, Radica Jurkin

PRODUKCIJA

M 14 d.o.o

(Jet-set magazin)

Velimira Kljaića 4 10 000 Zagreb

TISAK

Grafički zavod Hrvatske

Mičevečka ul. 7 10000 Zagreb

NAKLADA

3200 primjeraka

Naslovnica:

Hrvatski taekwondo savez

Grafička montaža: Tomislav Vranić

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr

e-mail: hoo@hoo.hr

EUROPSKE IGRE: 13 hrvatskih medalja

str. 18

PREDRASUDE U SPORTU Žene u “muškim” sportovima

str. 26

DRUGA STRANA Tina Srbića

INTERVJU: NIKOLINA

BRNJAC

str. 28

Vlada RH proglasila Maksimir i Poljud građevinama od nacionalnog interesa

str. 32

SVJETSKI FENOMEN

Taekwondo klub Marjan

30. OBLJETNICA SMRTI

Dražena Petrovića

str. 56

str. 38

MARATONKE PRVE “DOTRČALE” DO PARIZA

Bojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro

str. 44

SAVJETI O ZDRAVLJU

Mimi Vurdelja: Važnost uravnotežene prehrane

SADRŽAJA
IZDVAJAMO IZ
OLIMP 3

“VATRENI” NOVIM DRAMAMA OPET DIGNULI NACIJU NA NOGE

Hrvatska nogometna reprezentacija napravila je još jedan vrhunski rezultat pod vodstvom

izbornika Zlatka Dalića. Vatreni su s njim došli do svjetskog srebra (2018.) i bronce (2022.), a sada su opet podignuli naciju na noge u Ligi nacija.

Na Final Fouru u Feyenoordu neuništivi Modrić i ekipa u polufinalu su na sebi karakterističan način (drama i produžeci) izbacili domaćina Nizozemsku (4:2), a svatko tko je gledao susret je, zbog mnoštva hrvatskih navijača, imao osjećaj da se igra negdje u Lijepoj Našoj. Finale je bila još jedna velika utakmica, 12. igrač na tribinama, a s druge strane stari rival Španjolska. Neizvjesno je bilo tijekom novih 120 minuta, a odluka o pobjedniku pala je iz 11-eraca. Ovoga puta udarci s bijele točke nisu bili sretni za hrvatske reprezentativce (4:5), ali mora im se zapljeskati na svemu što su napravili u ovome UEFA-inom natjecanju. Dečki, svaka čast!

nogomet

TRI USPJEHA HRVATSKOG RUKOMETA

Hrvatski rukomet imao je kriznih trenutaka, ali u najvažnijim trenucima nije bilo „greške u koracima“. Rukometašice, naše Kraljice šoka, u dvije su utakmice nadigrale Slovakinje te su tako izborile nastup na SP-u ove godine u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Nešto slično izveli su i rukometaši koji su s novim izbornikom Goranom Perkovcem uspješno prošli kvalifikacije, pa ćemo ih gledati na EP-u početkom 2024. u Njemačkoj. Ne smijemo zaboraviti ni na kadete koji su u Hrvatsku donijeli mediteransko zlato i to bez porazau finalu su glatko svladali vršnjake iz Francuske (39-32).

LEA NE POPUŠTA!

Lea Katarina Gobec drži nas na karti svijeta u sambu, jer se s još jednog velikog natjecanja vratila s medaljom oko vrata. Ova 25-godišnjakinja je na Europskom prvenstvu u izraelskoj Haifi bila srebrna u kategoriji do 80 kg. Suparnice iz zemalja koje imaju veliku tradiciju u ovoj borilačkoj vještini morale su se opet nakloniti našoj srčanoj Lei.

rukomet

KUGLAČICE NA VRHU SVIJETA, KUGLAČI TAKOĐER NA POSTOLJU

Varaždin je bio domaćin 10. Svjetskog ekipnog prvenstva, a kugla je slušala naše reprezentativce u obje konkurencije. Djevojke su bile nenadmašne pa su se okitile zlatom, a dečki su došli do bronce. Kuglačice su nastupile u sastavu Ana Bacan-Schneider, Vesna Bogdanović, Valentina Gal, Amela Nicol Imširović, Matea Juričić, Milana Pavlic, Sara Pejak, Paula Polanšćak, Nataša Ravnić i Klara Sedlar, a za mušku kuglačku reprezentaciju nastupili su Borna Bakran, Luka Bolanča, Alen Kujundžić, Matija Mance, Branko Manev, Hrvoje Marinović, Nikola Muše, Luka Požega, Ivan Totić i Bojan Vlakevski. Čestitke!

4 OLIMP OD OLIMPA DO OLIMPA Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ / Foto: CROPIX, Hrvatski kuglački savez USPJESI SPORTA TIJEKOM PROTEKLIH MJESECI
kuglanje
sambo

gimnastika

TIN SRBIĆ DOČEKAO EUROPSKO ZLATO!

Nekada smo za uspjehe u ovom sportu koristili riječ - senzacija, ali danas su nas gimnastičari i gimnastičarke razmazili, pa njihove rezultate doživljavamo kao nešto normalno iako je iza njih puno rada, rada i rada.

Naša glavna perjanica Tin Srbić došao je do novog briljantnog rezultata – nakon dva srebra, napokon je uzeo europsko zlato. Zagrepčanin je pokorio konkurenciju u turskoj

Antalyji, u najvažnijim trenucima bio je nedodirljiv, a pokazao je i nevjerojatnu psihičku stabilnost i konstantu, jer mu je to bilo sedmo veliko finale (OI, SP, EP) i samo jednom nije

završio na postolju. Tin je zaista poseban, sretni smo što ga imamo!

I na turnirima Svjetskog kupa nisu

izostale medalje i finala, a istaknut

ćemo medaljaše: Tijana Korent bila je zlatna u Varni (preskok), Aurel

Benović srebrni u Kairu (parter), a sa spektakla u Osijeku hrvatska gimnastika dobila je dvije bronce koje su potpisali Tin Srbić i Tina Zelić (greda).

Foto: CROPIX arhiva, HOO, osobna arhiva Tina Srbića (Instagram)
OLIMP 5

ŠAČIĆ NEVJEROJATNOM ZAVRŠNICOM DO BRONCE, VILK ISPISALA POVIJEST

Filip Šačić spasio je čast našeg hrvanja na Europskom prvenstvu u travnju kojem je Zagreb bio domaćin. I to na kakav način! Član

HK Sesvetski Kraljevac donio je jedinu medalju Hrvatskoj (brončanog sjaja), ali to što je napravio u dvoboju za treće mjesto je spektakularno. Ovaj 28-godišnji hrvač izveo je pravi pothvat - u završnici je s dva „podizanja“ zaostatak 0-4 preokrenuo u trijumf i postolje u kategoriji do 82 kg grčko-rimskim stilom! No to nije sve iz ovog sporta. Sredinom lipnja Veronika Vilk je u kategoriji do 69 kilograma osvojila zlatnu medalju i naslov europske prvakinje ostvarivši istinski povijesni uspjeh našeg hrvanja budući da se radi o prvoj zlatnoj kolajni za hrvatsko žensko hrvanje na velikim natjecanjima klase europskog prvenstva. Mlada Slatinjanka “pomela” je konkurentice u glavnom albanskom gradu, a sve četiri je svladala klasičnim tušem.

sportski ples

SZABO I VUJIĆ SVJETSKI PRVACI U KOMBINACIJI STANDARDNIH I LATINOAMERIČKIH PLESOVA

Hrvatska je bogatija za još jedan svjetski naslov u sportskom plesu nakon što su Viktor Szabo i Vanja Vujić u zagrebačkoj dvorani Doma sportova osvojili naslov svjetskih prvaka u kombinaciji standardnih i latinoameričkih plesova u profesionalnoj diviziji. Odličnim plesnim izvedbama oduševili su domaću publiku, ali i inozemne suce i predstavnike.

Sjajne vijesti stigle su iz Pariza: Dino Prižmić osvojio je juniorski Grand Slam nakon što je u finalu s 2-0 u setovima totalno nadigrao (6-1, 6-4) bolivijskog tenisača Juana Carlosa Prada Angela. Splićanin je (inače član HTK Zagreb) ovim uspjehom postao drugi Hrvat koji je otišao do kraja u Parizu u juniorskoj konkurenciji (nakon Marina Čilića 2005.) No to nije sve iz Grada Svjetlosti, jer je novi trofej hrvatskom tenisu donio Ivan Dodig u paru s Amerikancem Austinom Krajicekom. Oni su u završnici uvjerljivo svladali belgijski par Sandera Gillea i Jorana Vliegena sa 6-3, 6-1. To je Dodigov treći osvojeni Grand Slam u muškim parovima.

6 OLIMP OD OLIMPA DO OLIMPA
USPJESI SPORTA TIJEKOM PROTEKLIH MJESECI
tenis
DVA TROFEJA S ROLAND GARROSA Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ / Foto: Hina, Dino Prižmić / ITF, Dodig i Krajicek / ITF, hrvanje: HHS
hrvanje

taekwondo

FANTASTIČNA PRIČA

TAEKWONDO REPREZENTACIJE

NA SP-U U BAKUU, NIKADA TOLIKO MEDALJA

Kakvu briljantnu priču ispričala je hrvatska taekwondo reprezentacija! Sa Svjetskog prvenstva u Bakuu vratila se s rekordnih šest medalja. Povijesni je to uspjeh! Svjetskim zlatom okitili su se Lena Stojković (-47 kg) kojoj je to uspjelo drugu godinu zaredom i Marko Golubić (-74 kg), nitko im nije bio ravan. Srebro je osvojio Ivan Šapina (-87 kg), a broncu Bruna Duvančić (-49 kg), Matea Jelić (-73 kg) i Paško Božić (+87 kg). Ponosni predsjednik HTS-a Anto Nobilo je na dočeku citirao pokojnog Mladena Delića: ‘Ljudi moji, pa je li to moguće!’ Dodajmo kako je Hrvatska u momčadskom redoslijedu druga na svijetu, dok je u redoslijedu ženskih ekipa treća. No to nisu jedine pobjedničke vijesti iz ovog za nas trofejnog sporta. Taekwondo klub Marjan osvojio je klupski naslov prvaka Europe u bugarskoj Sofiji. U konkurenciji čak 380 klubova i 1600 natjecatelja splitski je klub najbolji u seniorskom uzrastu, u kadetskom uzrastu te sveukupni europski prvak. Za stopostotni učinak nedostajala je tek titula u juniorskoj konkurenciji, u kojoj su završili na drugom mjestu. Marjanova ekspedicija je u Sofiji uzela ukupno četiri pehara i 16 pojedinačnih medalja.

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ / Foto: Hrvatski taekwondo savez
OLIMP 7

NAŠI RONIOCI VLADAJU BAZENIMA

na dah

ronjenje

Uronjenju na dah smo već odavno velesila, potvrdilo se to na SP-u u bazenskim disciplinama u Kuvajtu. Goran Čolak osvojio je zlatnu medalju uz svjetski rekord u disciplini DBF (292,15 m), dok je uzeo brončano odličje u disciplini DYN (299,50 m). David Čustić pak bio je srebrni u disciplini DBF (276,56 m), dok je Budimir Šobat u disciplini STA (09:09:42) bio brončani.

ŠTEKO EUROPSKA

PRVAKINJA, PAVČEC VICEPRVAK

SEuropskog mlađeseniorskog prvenstva održanog u svibnju u Armeniji stigle su nam dvije medalje. Mariela Šteko (-63 kg) kreirala je novu veliku priču i postala prvakinja Starog kontinenta i to nakon što je prošle godine osvojila juniorsko europsko zlato. Ovaj uspjeh je još vrjedniji ako se zna da je ostvaren u konkurenciji dvije godine starijih djevojaka.

TRI BRONCE SA SVJETSKOG KUPA

Naše predstavnice u kajaku i kanuu sve su moćnije, a sa Svjetskog kupa u Poznanju (Poljska) vratile su se s tri bronce. Kajakašica Anamaria

Govorčinović bila je dva puta treća u jednosjedu na 200 i 500 metara, a kanuistica Vanesa

Tot popela se na isto postolje na dionici od 500 metara.

kajak i kanu

Na istom natjecanju Lovro Pavčec (+92 kg) je bio gotovo jednako odličan, a na kraju se morao zadovoljiti srebrom. Spomenimo i uspjeh naše olimpijske kandidatkinje Sare Beram (+63 kg) koja je početkom travnja pokazala da je vladarica na najstarijem europskom turniru, 60. izdanju Beogradskog pobjednika, jer je slavila već treću godinu zaredom.

8 OLIMP OD OLIMPA DO OLIMPA USPJESI SPORTA TIJEKOM PROTEKLIH MJESECI
boks Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ / Foto: CROPIX arhiva, HOO, osobna arhiva M. Šteko i L. Pavčeca
(Instagram)

Foto: CROPIX arhiva, osobna arhiva braće Sinković (Instagram)

v eslanje

JUBILARNA

50. MEDALJA BRAĆE SINKOVIĆ, PA

NOVI TRIJUMF

NA EP-U

Valent i Martin Sinković

osvojili su svoju jubilarnu 50. medalju s velikih natjecanja i to na zagrebačkom Jarunu u sklopu Svjetskog kupa u dvojcu na pariće. Trofejna braća bila su očekivano zlatna, a spomenimo da je u disciplini lakih samaca Dora Dragičević bila brončana. Natjecanje na Jarunu bio je uvod u Europsko prvenstvo gdje su opet nadmašili konkurenciju te se popeli na najviše postolje, za svoje sedmo europsko zlato, a s vremenom 6:07.00 postavili su novi rekord europskih prvenstava. Ne postoje više riječi kojima se može opisati to što rade...

OLIMP 9

dzudo

MATIĆ DO NOVOG SVJETSKOG ODLIČJA

Džudom se moramo ponositi iz mjeseca u mjesec: Barbara Matić na SP-u u Dohi nije obranila zlato, ali je ostala u vrhu ovog sporta s broncom (-70 kg) pokazavši da je naš najjači džudaški adut. Svakako vrijedno naklona, posebice kad znamo da je do ovog uspjeha stigla unatoč još nezaliječenoj ozljedi koljena. Na Europskom kupu u Dubrovniku hrvatski predstavnici osvojili su četiri zlata i dvije bronce. Najsjajnija odličja oko vrata su stavili Josip Bulić, Marko Kumrić, Anđela Violić i Ivana Šutalo, dok su Petrunjela Pavić i Marcel Škalec bili brončani. Ana Viktorija Puljiz je nakon devet mjeseci oporavka od operacije ramena napravila pravi pothvat došavši do zlatnog odličja na Pan-American Openu u Dominikanskoj Republici. Katarina Krišto bila je zlatna na IJF Grand Prix turniru u Dušanbeu, dok je Iva Oberan bila brončana. Na IJF Grand Slamu u Ulan Batoru (Mongolija) Lara Cvjetko je s ponosom oko vrata stavila srebro, a Kumrić je medalju brončanog sjaja uzeo na turniru jednake kategorije, ali u kazahstanskoj Astani. Bili su to sjajni mjeseci za naše džudaše.

KVESIĆ SREBRNI U SVJETSKOJ

LIGI U JAPANU, SGARDELLI ZLATNA U KANADI

Uspjeh do uspjeha i u karateu: Ema Sgardelli (-50kg) osvajačica je zlatnog odličja na turniru Svjetske karate lige serije A u kanadskom Vancouveru. Jakov Bunjevac (+84kg) osvojio je brončanu medalju na prvenstvu Mediterana u tuniskom Radesu. Ivan Kvesić nadmoćno je slavio na 29. Croatia kupu u karateu koji se održao u u Zagrebu. Riječ je o tradicionalnom međunarodnom pozivnom turniru na kojem se bori osam ponajboljih svjetskih boraca u apsolutnoj kategoriji. Naš olimpijac je nakon tog uspjeha bio i srebrni na turniru Svjetske karate lige u japanskom gradu Fukuoki.

atletika

karate

PERKOVIĆ PONOVNO U AKCIJI, A KOŠČAK POTVRDILA DA JE ČUDO

Najbolja hrvatska atletičarka Sandra Perković vratila se u lipnju u akciju osvojivši drugo mjesto na mitingu Dijamantne lige u Parizu te treće u Oslu. Ove godine mučile su je ozljede, no to je nije zaustavilo da na oba natjecanja baci svoje najbolje hice sezone. Bila je to dobra najava da i dalje možemo očekivati izvrsne rezultate od dvostruke olimpijske pobjednice, a potvrda je stigla početkom srpnja u Stockholmu gdje je naša “kraljica” upisala pobjedu, 46. u karijeri, u tome elitnom natjecanju. Bravo! Mlađahna Jana Koščak maestralno je odradila svoj prvi seniorski sedmoboj u austrijskom Götzisu - postavila je pet osobnih i dva svoja sezonska rekorda u sedam disciplina. Uz to je srušila seniorski državni rekord za nevjerojatnih 678 bodova i postavila novi svjetski najbolji rezultat do 18 godina. U vrlo jakoj konkurenciji seniorki bila je ukupno deveta sa 6293 boda te je tako potvrdila zašto je smatraju atletskim čudom.

10 OLIMP OD OLIMPA DO OLIMPA Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ / Foto: CROPIX arhiva, HINA, osobna arhiva S. Perković i I. Kvesića (Instagram), Hrvatski karate savez USPJESI SPORTA TIJEKOM PROTEKLIH MJESECI
Idemo! Ovoga ljeta otputujte u najatraktivnije europske destinacije croatiaairlines.com Službeni prijevoznik olimpijaca
12 OLIMP

Europske igreNajuspjesnije za Hrvatsku Je li 2027. na redu Split?

S pet zlatnih te po četiri srebrna

i brončana odličja, hrvatski sportaši i sportašice napravili su novi rezultatski iskorak, učinivši

Europske igre 2023. rekordnima

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: HOO

Treće izdanje Europskih igara bilo je po mnogočemu neobično višesportsko natjecanje, a ponajviše zbog činjenice da je održano u 11 destinacija na jugoistoku i krajnjem jugu Poljske. Raspršenost sportskih borilišta, izašla i iz okvira službenih domaćina - Krakova, Malopoljskog vojvodstva i Šlezije, otežavala je medijsko praćenje. Međutim sve „pada u vodu“, kada se uzmu u obzir druge odrednice koje idu za tim da su ovo bile - i za domaćina i za Europske olimpijske odbore - iznimno uspješne

Igre. Tako se stvari promatraju i s točke hrvatskog gledišta, ponajprije zbog 13 osvojenih medalja naših 130 sportašica i sportaša (u 18 sportova) u konkurenciji više od 7000 natjecatelja iz 48 država i završnog 17. mjesta na ljestvici država s osvojenim odličjima.

Europske igre 2023. postale su tako i najuspješniji nastup Hrvatske po broju osvojenih zlatnih medalja. Podsjetimo, na prvom EI-ju 2015. u Bakuu Hrvatska je osvojila 11 medalja, a od toga samo jednu zlatnu, dok su u Minsku 2019., od osam kolajni - dvije bile zlatne.

Iz Poljske su najsjajnija odličja donijeli strijelci Anton Glasnović, Giovanni Cernogoraz i Francesco Ravalico (momčadski trap), Anđelo Kvesić (karate) te Lena Stojković, Ivana Duvančić i Ivan Šapina (taekwondo).

Srebrom su se okitili boksač Gabrijel Veočić, bacač kugle Filip Mihaljević, taekwondaš Lovre Brečić i muška reprezentacija u streljaštvu Petar Gorša, Miran Maričić i

OLIMP 13
III. EUROPSKE IGRE KRAKOV 2023.

III. EUROPSKE IGRE KRAKOV 2023.

Josip Sikavica (zračna puška 10 m), a broncama - taekwondaši(ce) Kristina Tomić, Nika Klepac i Paško Božić te Antonija Zec u kickboxingu. Svaka hrvatska medalja imala je svoju priču i emociju. Teško ih je sve ispričati i prenijeti, a nedvojbeno je na prvom mjestu nova taekwondaška „berba odličja“, pri čemu je upravo iz tog sporta stiglo natpolovičnih sedam. Sudeći prema snagama koje su poslali u Poljsku, HTS-ovci su „pucali“ na takav epilog. Pritom su mogli podnijeti i luksuz da „berba odličja“ obilato uspije i kad aktualna olimpijska pobjednica (Matea Jelić) ili svjetski prvak (Marko Golubić) ne završe na pobjedničkom postolju, pa i da u još nekoliko dvoboja koji su mogli donijeti bronce - ne uberu ništa. I bez toga - učinak taekwondoaša u Poljskoj bilo je odličan!

Svi ostali medaljaši, a posebno „zlatni“, neće se ljutiti ako u drugom podsjetniku pozornost ode dvostrukom junaku - boksaču Gabrijelu Veočiću. Uz osvojenu srebrnu medalju, jedini je ostvario i olimpijsku normu za Pariz, a do finalne borbe imao je četiri pobjednička

nastupa. Nakon tri, bio je u polufinalu, s osiguranom broncom i „vizom“ za Pariz, ali nije želio ništa kalkulirati. Čak i sa zarađenom

ozljedom bicepsa

udarne desne ruke u polufinalnom dvoboju, nije želio propustiti finale s favoriziranim

Oleksandrom

Hižnjakom, ukrajinskim „boksačkim strojem“ koji suparnike u ringu jednostavno uništava žestokim tempom. Iz dvoboja s najtežim suparnikom s kojim se sučelio u dosadašnjoj karijeri, nije izašao kao osvajač zlatne medalje, ali mnoge je osvojio sportskom korektnošću. Jedinstvenu priliku za osvajanje olimpijske norme imala je i Sara Beram, no, nakon dobivene prve runde četvrtfinalnog dvoboja sa srbijanskom Ruskinjom Šadrinom, suparnica je naglo „promijenila sport“prešla u hrvanje. Naša se reprezentativka nije uspjela oduprijeti takvom načinu borbe, začinjenim još i sudačkom pristranošću...

FAIR PLAY JUNAŠTVO

Prije četiri godine na Igrama u Minsku, karataš Anđelo Kvesić ostao je u sjeni brata Ivana. Osvojio je srebro te u Poljskoj čvrsto odlučio uzeti zlato. Što naumio, aktualni je europski prvak (iz Gaziantepa 2022.) i ostvario. Dojam je da u popunjavanju trofejnih kolekcija braća Kvesić i braća Glasnović funkcioniraju bitno drugačije od naše najtrofejnije braće - Sinković! Dok veslačka braća uvijek skupa osvajaju odličja (najčešće zlatna!), Kvesići i Glasnovići čine to po načelu „malo ja, malo ti“, što znači - vrlo rijetko skupa. A stariji brat Glasnović - Anton - u Poljskoj je bljesnuo zlatnim sjajem u streljaštvu, i to u društvu Giovannija Cernogorza i Francesca Ravalica, koji su i bratići. Trapaški tercet osvojio je zlato posljednjeg dana Igara, a za olimpijsku normu treba se još malo potruditi. U tom smislu obećavajući učinak ostvarili su i strijelci iz druge olimpijske discipline - Miran Maričić, Petar Gorša i Josip Sikavica - „upucali“ su srebrno odličje. I, naravno, zadržali status olimpijskih aduta, zasad bez norme. Premda je Filip Mihaljević, s naknadno uručenim srebrom oko vrata, prvo naše ime atletskih natjecanja, apsolutni junak je Dino Bošnjak čija je fair play gesta

14 OLIMP
Anđelo Kvesić Ivan Šapina Ivana Duvančić Muška reprezentacija u streljaštvu / trap (A. Glasnović, F. Ravalico, G. Cernogoraz) Lena Stojković

vacation playgrounds for croatia’s best holidays

priuštite si najbolji odmor u hrvatskoj

Odaberite obiteljske hotele i apartmane u Poreču, Umagu ili Rijeci.

Članovi plava laguna club programa vjernosti ostvaruju

dodatne pogodnosti!

+385

52
• plavalaguna.com
700 700

oduševila sportski svijet. U završnici utrke na 5000 metara Bošnjak je dostigao kolabiranog Slovenca Vida Botolina, podigao ga je sa staze i držeći ispod ruke gotovo nosio do samog cilja. Iako je Bošnjak bio posljednji, a Botolin diskvalificiran, fotografije ovog čina obišle su Globus. Botolin je nakon utrke završio na infuziji, a Bošnjak s čestitkama na društvenim mrežama. Izbori za fair play nagrade i kod nas i u Sloveniji pokazat će Bošnjaku koliko je bila velika njegova gesta.

Sjajna priča je i kikboksačice Antonije Zec, koja je odlučila izaći u ring i boriti se za finale, unatoč ozljedi s kojom je došla u Poljsku i koju je dodatno pogoršala na putu do brončanog odličja. Osim u borilačkim sportovima, bilo je i brojnih drugih dometa koji su ostali na rubu medalja, poput stolnotenisača Andreja Gaćine (zbog ozljede je predao meč za broncu), kajakašice Anamarije Govorčinović i kanuistice Vanese Tot…

Unatoč pohvalama domaćinu za brojne segmente organizacijske uspješnosti, teško je ne sjetiti se udaljenih destinacija, kao što je bio Wroclaw (270 km), ali i drugih koje su iziskivale dugu vožnju do borilišta (Rzeszow, Novi Targ, Krynica-Zdroj, Bielsko Biala…). Čak su i Zakopane s iznimno atraktivnom ljetnom inačicom skijaških skokova,

predstavnicima medija, zbog dugih vožnji, gubile na atraktivnosti.

Veliku gestu ne samo za hrvatski, nego i za europski sport, učinila bi hrvatska Vlada, kada bi svojim jamstvom stala iza kandidature Splita za 4. izdanje Europskih igara 2027. godine. To je želja i velikog broja sudionika Igara u Poljskoj. Oni koji su bili tamo - svjedoče o tome…

SVE HRVATSKE MEDALJE NA EUROPSKIM

IGRAMA U KRAKOVU (UKUPNO 13)

ZLATNE MEDALJE (5)

Anđelo Kvesić (karate, +84 kg), Ivan Šapina (taekwondo, -87 kg), Lena Stojković (taekwondo, -46 kg), Ivana Duvančić (taekwondo, -53 kg), muška reprezentacija u streljaštvu / trap (A. Glasnović, G. Cernogoraz, F. Ravalico)

SREBRNE MEDALJE (4)

Filip Mihaljević (atletika, bacanje kugle), Gabrijel Veočić (boks, -80 kg), Lovre Brečić (taekwondo, -63 kg), muška reprezentacija u streljaštvu / zračna puška 10 m (P. Gorša, M. Maričić i J. Sikavica)

BRONČANE MEDALJE (4)

Kristina Tomić (taekwondo, -57 kg), Nika Klepac (taekwondo, -73 kg), Paško Božić (taekwondo, +87 kg), Antonija Zec (kickboxing, -70 kg)

16 OLIMP
III. EUROPSKE IGRE KRAKOV 2023.
Petrunjela Pavić Lovre Brečić Paško Božić Gabrijel Veočić Filip Mihaljević Antonija Zec Nika Klepac Kristina Tomić Petar Gorša, Miran Maričić i Josip Sikavica

Uniline d.o.o.

Bože Gumpca 38, Pula

www.uniline.hr

info@uniline.hr

+385 52 390 000

/Uniline travel company

/company/Uniline

Službena agencija Hrvatskog olimpijskog odbora

Otkrijte Hrvatsku s Unilineom – vaš najbolji izbor za organizaciju sportskih događaja, kampova i priprema.

Smještaj

Hotelski management

Izleti

Transferi & Rent a car

Aviokarte

MICE & sportska događanja

POD POVEĆALOM 18 OLIMP

Predrasude u

sportu

Kako bi lakše misaono procesuirao životnu stvarnost, čovjek je sklon različite oblike realiteta pospremati u ladice. Sport tu nije iznimka.

Tako neki sportovi nose “oznake” popularnih, uzbudljivih, dinamičnih, dok se uz druge pak vežu negativne konotacije poput grubih ili dosadnih. Nije rijetkost čuti i kako je neki sport muški ili ženski, pri čemu se ovdje ne misli na kategorije, već se cijeli jedan sport feminizira ili maskulinizira. Ovakva stereotipna podjela samo pridonosi perpetuiranju predrasuda prema muškarcima i ženama u određenim sportovima

Piše: ANTONIJA DUJMOVIĆ

Predrasude najčešće predstavljaju negativne stavove prema nekoj skupini, no njihov se učinak uvijek odražava na individualnoj razini – životu konkretnog pojedinca. Njihova je velika uloga u tome što su ženama vrata sudjelovanju u javnom životu stoljećima bila zatvorena. Promatramo li sport s tog aspekta, vidimo da žene nisu imale priliku dokazivati se u tom području, počevši od kolijevke demokracije i olimpizma antičke Grčke (izuzmemo li Spartu) pa do modernih vremena. Kroz povijest je u većini društava njegovana misao kako žene nisu stvorene za sport i natjecanja. Još samo prije stotinjak godina nije bilo uobičajeno da se žena bavi sportskom aktivnošću. Rijetke koje su se okušale, dobile bi etiketu “muškarača”. No, kolektivna svijest evoluira pa se danas žene potiče na sport, a svjetski uspješne sportašice dobivaju titule nacionalnih heroina.

RUŠENJE BARIJERA U NOGOMETU

Nogomet je jedan od sportova koji se sve donedavno globalno smatrao “muškim”. Iz današnje vizure

OLIMP 19
Fotografije: ŽNK Velika
Gorica, HK Siscia

nevjerojatnim se čini da je pola svjetske populacije bilo izostavljeno iz najpopularnijeg sporta na svijetu! Iako predrasude o ženama u nogometu još uvijek postoje, promjena negativnih stavova najuočljivija je upravo u ovom sportu. Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu za žene održano je 1991. u Kini, 61 godinu nakon prvog muškog, a uzmemo li u obzir općenito prva nogometna natjecanja međunarodnog karaktera možemo govoriti o stogodišnjem zaostatku žena u ovom sportu. Ipak, tijekom protekla tri desetljeća u ženskom je nogometu postignut značajan napredak čiji se snažan zamah upečatljivo zrcali na četverogodišnjim kaskadama

ČETVRTFINALE UEFA LIGE

PRVAKINJA IZMEĐU BARCELONE

I REAL MADRIDA 2022. NA NOU

CAMPU PRATILO JE UŽIVO PREKO

91000 GLEDATELJA. POLUFINALE

UEFA LIGE PRVAKINJA IZMEĐU

WOLFSBURGA I ARSENALA

2013. IGRALO SE PRED 1400

GLEDATELJA, A 2023. OKRŠAJ

ISTIH KLUBOVA OKUPIO JE PREKO

60000 GLEDATELJA

svjetskih prvenstava.Velike promjene u ženskom nogometu koje je predsjednik FIFA-e Gianni Infantino najavio još na prošlom SP-u, sada su postale vidljive. Došlo je do povećanja broja sudionica pa će ovog ljeta na SP-u u Australiji i Novom Zelandu umjesto dosadašnje 24 nastupiti 32 reprezentacije. Najvažnija promjena ipak je značajno povećanje nagradnog fonda. Na SP-u u Francuskoj 2019. fond za nogometašice iznosio je 30 milijuna dolara, dok je na ovogodišnjem SP-u povećan na 150 milijuna. Kako je to još uvijek za trećinu manje od fonda za nogometaše, koji je na SP-u u Katru iznosio 440 milijuna, veseli FIFA-ina najava izjednačavanja nagrade za muško i žensko prvenstvo do 2027. godine.

Na europskoj se razini također odvijaju važne promjene. UEFA je redizajnirala Ligu prvakinja i razvila novi model financijske raspodjele što je značajno ojačalo ženski nogomet. Udvostručen je i nagradni fond za Europsko prvenstvo nogometašica pa je on 2022. iznosio 16 milijuna eura.

Pored toga, UEFA poduzima i druge korake koji u pozitivnom smjeru mijenjaju percepciju ženskog nogometa. Povećava se zastupljenost žena u tijelima UEFA-e, ciljano se stipendiraju ženske trenerice, podižu se sudački standardi, nogometne sutkinje dobivaju sve više prilika suditi i na velikim muškim natjecanjima, potiču se nacionalni savezi na razvoj strategija ženskog nogometa... Sve je ovo dalo rezultate pa se sada utakmice

Lige prvakinja igraju na punim stadionima, od Nou Campa do Emiratesa, nešto nezamislivo još samo prije desetak godina. Nadine Kessler, UEFAina direktorica ženskog nogometa, ističe kako je rast ženskog nogometa vidljiv u svim metričkim pokazateljima – od interesa publike, medija pa do sponzora.

IVA OLIVARI, team managerica hrvatske nogometne reprezentacije

Ne trebamo igrati nogomet da bismo bile dio nogometa. Možemo raditi razne druge stvari koje imaju neku poveznicu s nogometom ili koje su vezane uz administraciju, menadžment i transfer igrača. Ima mnogo stvari koje žene mogu raditi, a koje mogu pomoći u razvoju nogometa.

Nisam nikad bila diskriminirana, ali susretala sam se s komentarima poput „ona ne bi trebala biti tu“, „ona ne zna dovoljno o nogometu“, „bilo bi bolje da je muškarac“, „muškarac bi to vjerojatno odradio bolje“ i slično, ali mene nije briga za takve komentare. Od 2017. godine delegatkinja sam na Uefinim utakmicama. Pritom želim zahvaliti Hrvatskom nogometnom savezu na potpori, predsjednik Kustić daje maksimalnu podršku djelatnicima Saveza da predstavljaju hrvatski nogomet i izvan Hrvatske. Bila sam 2020. delegatkinja na finalu Lige prvaka za žene u San Sebastianu, gdje su igrale nogometašice Wolfsburga i Lyona, a prošle godine i na finalu Europskog prvenstva za žene Engleska - Njemačka, pred 86 tisuća gledatelja na londonskom Wembleyju. Ipak, moja najveća delegatska utakmica bila je u Ligi prvaka, kada su u Amsterdamu igrali Ajax i Chelsea… Kada je hrvatska reprezentacija u pitanju, još uvijek stižem sve sama, ne treba mi pomoćnik. Dosta sam organizirana, imam i ja već puno utakmica u nogama...

POD POVEĆALOM
Nada
Fotografije: ŽRK
(Dubravka Kovač)

JEDINSTVENO DRUGAČIJI

OLIMP 21

VRIJEME JE ZA PROMJENE

Nažalost, čini se kako svjetski i europski trendovi o posjećenosti i gledanosti ženskog nogometa ne dopiru dovoljno do svijesti hrvatske javnosti. Izostanak interesa, kako za međunarodnom tako i za domaćom ženskom scenom, posebice čudi stoga što se dičimo epitetom nogometne nacije. S pravom se možemo pitati kako to da koja čestica zvjezdanog praha naših nogometaša nikako da dotakne i nogometašice. Sigurno ne možemo tvrditi da nam je jedna polovina nacije talentirana, a druga nije. U skladu s UEFA-inom politikom HNS je donio Strategiju ženskog nogometa u Hrvatskoj 2021. - 2025. koja bi trebala iznjedriti neke promjene, no za kvalitetan pomak potrebna je dugoročna vizija i sinergijski pristup medija, sponzora i aktera sportskih politika. Budući Nacionalni nogometni kamp u Velikoj Gorici odlična je prilika za podizanje hrvatskog ženskog nogometa na jednu višu razinu.

HRVATSKE SPORTAŠICE IZ

BORILAČKIH DISCIPLINA

NEPOVRATNO SU POMAKNULE

GRANICE. VREMENA KADA IH

SE SMATRALO ‘MUŠKARAČAMA’

ODAVNO SU IZA NAS, ONE SU

DANAS TROFEJNE JUNAKINJE

KOJE PRIDONOSE SPORTSKOJ

REPUTACIJI HRVATSKE, A NE TREBA

IZBJEGAVATI REĆI DA MNOGE OD

NJIH IZGLEDAJU KAO TOP-MODELI.

Nažalost, u našem je društvu još uvijek zastupljena predrasudama uvjetovana percepcija o ženama koje su poželjnije kao nogometne navijačice nego igračice. Tako se ponašaju i mediji koji, vođeni logikom industrije, favoriziraju žene navijačice. Žene osvajačice Kupa

Hrvatske dobit će tek pola kartice teksta u novinskom zakutku (desno dolje gdje malotko gleda). A bez

LADA ROJC, FIFA-ina instruktorica suđenja

Razvoj ženskog nogometa je nezaustavljiv. Od sljedeće sezone u Europi kreće i ženska Liga nacija. To je dokaz da interes postoji, sve se diže na višu razinu što naravno prati i logistika. Procjene su da će SP za žene ovoga ljeta pratiti 2 milijarde ljudi, duplo više u odnosu na prošlo. Znamo da sponzore privlače rastuće brojke, a ovdje imamo rast u svemu, sve su veća ulaganja, sve je više profesionalnih igračica, klubova, liga… Voljela bih da se to prepozna i kod nas jer Hrvatska trenutno ne iskorištava mogućnosti koje pružaju FIFA i UEFA u razvoju ženskog nogometa. Nažalost, kod nas na primjer još uvijek ženski klubovi 1. i 2. HNL sami pokrivaju troškove sudaca i delegata. Kao team managerica u ŽNK Gorica znam da bi takav jedan potez preuzimanja troškova od Saveza bio od velike pomoći. Razvoj domaćeg ženskog nogometa sigurno koče i predrasude i zato nogometašice treba više promovirati u medijima. Svim nogometašicama u Hrvatskoj izražavam veliko poštovanje jer djevojke to rade iz ljubavi, čiste emocije, a to je ono što vrijedi u ovoj sadašnjosti koju živimo.

afirmacije nogometašica u medijima napredak u ženskom nogometu nije ostvariv.

Jedna od karakteristika predrasuda je i ta da se onog drugog i drugačijeg doživljava kao moguću opasnost. Ponekad se i nogometni klubovi (pogotovo oni manji) nađu u neugodnoj situaciji jer imaju osjećaj da će financijski kolač morati dijeliti sa ženskom selekcijom. No taj je strah danas potpuno neopravdan, dovoljno

MEDARDA PACK, hrvatska reprezentativka i trenerica hokeja na ledu

Povijest hokeja za žene u Hrvatskoj je relativno kratka, prvi klub je osnovan prije dvadesetak godina u Zagrebu. Scenu nam trenutno drže Sisak i Karlovac, ali otvara se mogućnost da se od jeseni u Zagrebu ponovno pokrene ženski klub kako bi djevojčice koje sada treniraju s dječacima u KHL Mladost, KHL Zagreb i KHL Medveščak dobile priliku da napreduju zajedno u svom jedinstvenom klubu. Predrasude da ovaj sport nije za žene nisu ni upola bitan faktor koliko to da gradovi i država, ne ulažu u sportske objekte. Kada bi nam se omogućile ledene površine tek onda bi se moglo postaviti pitanje zainteresiranosti. Upravo sam se vratila sa seminara u Finskoj, gdje sam bila na edukaciji pod nazivom IIHF MNA Developer Program. U suradnji s pet država krenuli smo s programom razvoja hokeja za žene „Womens hockey partnership for progress“ gdje sam suradnica i izvoditeljica programa, kao i trenerica za našu ekipu. Kako od nedavno nisam prva i jedina ženska trenerica u Hrvatskoj – pridružila mi se i Hana Lončarević - najesen ćemo zajedno obilaziti gradove i predstaviti hokej na malim ledenim površinama. Nakon Siska, Karlovca i Zagreba, čini mi se da ćemo ostvariti i odličnu suradnju sa Zadrom koji već broji popriličan broj djevojaka na hokeju.

22 OLIMP POD POVEĆALOM

Osam milijuna korisnika. Osam jezika.

Jedan George.

„Mislim da svi mi imamo mnoge talente.

Samo ih trebamo otkriti i vjerovati u sebe.“

Paola, atletičarka

erstebank.hr

OLIMP 23

je osluškivati globalne trendove. Ženski nogomet je IN, a ravnopravnost spolova u sportu važna tema svjetskih i europskih politika. Korisno je to na vrijeme prepoznati i biti dio te priče. Sudjelovanje u programima ravnopravnosti spolova i osnaživanja djevojaka u sportu pridonose pozitivnom imidžu kluba i može mu donijeti samo korist. Naime, danas svaka moderna kompanija razvija pristup društveno odgovornog poslovanja koje uključuje i doprinos ravnopravnosti spolova u društvu, a sport je tu idealan segment. Brendirati se kao promicatelj ženskog nogometa – zvuči jako dobro, zar ne? Spomenimo ovdje i primjer žena koje uspješno brendiraju

KAKO U NOGOMETU, TAKO I U OSTALIM SPORTOVIMA, DANAS

SVAKI KLUB MOŽE PROSPERIRATI

JEDINO NA KVALITETNOM RAZVOJU I MUŠKE I ŽENSKE SELEKCIJE.

PORED NOGOMETA, KOD NAS JOŠ

UVIJEK POSTOJE SPORTOVI KOJI SU POD SNAŽNIM UTJECAJEM

PREDRASUDA POPUT HOKEJA NA LEDU I RAGBIJA ZA ŽENE.

Hrvatsku na karti nogometnih suđenja. Međunarodne sutkinje Ivana Martinčić i Sanja Rođak-Karšić te FIFAina instruktorica suđenja Lada Rojc prepoznate su već odavno na međunarodnoj sceni gdje sude na velikim natjecanjima - na ponos cijele nacije, Hrvatsku će ovog ljeta predstavljati na Svjetskom nogometnom prvenstvu za žene u Australiji i Novom Zelandu. RođakKaršić sudila je i na prethodna dva SP-a, dok je Rojc na prošlom SP-u u Francuskoj bila tehnička instruktorica sutkinjama. Tu će ulogu imati i ovaj put na australskom kontinentu gdje ćemo gledati suđenje pet sutkinja koje je mentorirala.

RAZVOJ ŽENSKE SELEKCIJE KLUBOVA

Kako u nogometu, tako i u ostalim sportovima, danas svaki klub može jedino prosperirati na kvalitetnom razvoju i muških i ženskih selekcija. Pored nogometa, kod nas još uvijek postoje ekipni sportovi koji su pod snažnim utjecajem predrasuda poput hokeja na ledu i ragbija za žene. To se dakako odražava na manjem broju klubova i slabijem interesu publike. Ženski klubovi hokeja na ledu kod nas su u stalnom procesu nastanka i nestanka. Trenutno su u cijeloj Hrvatskoj samo dvije-tri ženske ekipe, s tim da Zagreb nema niti jednog ženskog kluba u ovom sportu, uz napomenu da Ledena dvorana nije u funkciji još od potresa 2020. Pored objektivnih razloga koji pogađaju i muške klubove, razvoj ženskog hokeja koče i predrasude. One kumuju slabijem interesu djevojaka, ali i nejednakom tretmanu pri dodjeli termina za treniranje. Ipak, primjer novoizgrađene sisačke Ledene dvorane Zibel dokazuje kako zanimanja djevojaka ne manjka ondje gdje postoji infrastruktura i podrška okoline. Hokejašice Siscije potvrdile su u svibnju naslov prvakinja Hrvatske u hokeju na ledu, ponovivši tako prošlogodišnji uspjeh. Nažalost, i ove su godine na prvenstvu sudjelovale samo dvije ekipe, HK Siscia i IHK Karlovac. Unatoč svemu, postoje svijetli primjeri koji pokazuju da predrasudama u sportu zaista nema mjesta.

Ovdje smo ih razmatrali u kontekstu nekih kolektivnih sportova, međutim ne možemo ne spomenuti one koji najviše svjedoče borbi s predrasudama - sportaše i sportašice s invaliditetom. Svojim rezultatima ustrajno ruše predrasude olakšavajući time put generacijama koje dolaze. A granice su nepovratno pomaknule i hrvatske sportašice iz borilačkih disciplina. Vremena kada ih se smatralo “muškaračama” odavno su iza nas, one su danas, usput njegujući sasvim ženstvene manire, postale trofejne junakinje koje pridonose sportskoj reputaciji Hrvatske.

MARTINA KNEŽEVIĆ, direktorica Brand Alliancesa Nogomet je puno više od muškog sporta, danas je broj žena koje gledaju nogomet ogroman. Za nogomet, ali i brendove koji se promoviraju kroz nogomet, raznolikost bi trebala biti okosnica poslovanja. Potencijal takvog pristupa je ogroman i jedini ispravan. Pomak je vidljiv i vjerujem da će u godinama pred nama promjena biti još vidljivija.

S kakvim se izazovima susreću žene u nogometu i svijetu koji ga okružuje, koliki je utjecaj žena u sportu koji se još uvijek doživljava muškim i kakva je budućnost ženskog nogometa razgovaralo se i na drugom izdanju Sunset Sports Media Festivala održanog u Zadru početkom lipnja, na panelu pod nazivom Leading Women in Football. Na njemu su sudjelovale Dee Kundra (direktorica operacija njemačkog Bayerna za područje Sjeverne i Južne Amerike), Martina Knežević (Brand Alliances, direktorica za američku nogometnu ligu MLS) i poznata sportska novinarka Cindy Marina

24 OLIMP POD POVEĆALOM
Fotografije: Sunset Sports Media Festival

Tin je, između ostalog, i jedan od osnivača Muzeja sportskih ZGoda. Najdraži rekvizit mu je gol za hokej na ledu na koji se može pucati, a posjetiteljima je najzanimljivija preča i ergometar za veslanje.

Razgovarala: MARIJA LESKOVEC

Fotografije: HOO, privatni arhiv (IG)

Nabroji tri svoje vrline i tri mane. Od vrlina bih izdvojio upornost, mogućnost empatije i pravednost. Mane su mi što ponekad brzo “planem”, prebrz sam na riječima te previše kritiziram i samokritiziram.

Objasni onima koji ne znaju tko je Zdenko. Pas kojeg smo udomili prije pet godina. Prvenstveno sam želio da bolesnom tati ima tko praviti društvo, ali nam se pas svima uvukao pod kožu. Svaki put kad dolazim u Dubravu jedva čekam da skoči na mene ili da čujem starog kak se dere “ZDENKOOO” pa ga cijeli kvart čuje (smijeh).

U čemu je najjača tvoja ekipa iz Dubrave?

U složnosti - što god ikome treba uvijek smo tu jedni za druge, da pomognemo i uskočimo.

Što je najluđe ili najcool što je netko učinio za tebe?

Doček mojih prijatelja na aerodromu i bakljada nakon olimpijskog srebra.

A ti za nekog drugog?

Na dan prve utakmice naše nogometne reprezentacije na SP-u u Rusiji, odlučio sam otići u Novi Sad po najboljeg frenda koji je tamo nastupao na EP-u u mačevanju, jer smo se, kao ekipa, dogovorili da skupa gledamo tekmu. Taman smo se vratili u Zagreb pola sata prije utakmice.

Jesi li više za ples ili pjesmu?

Iako niti u jednom nisam posebno dobar :-), više volim pjevanje, jer mi se tako lakše poistovjetiti s pjesmom.

Najdraže kolege iz sporta?

Mačevalac Petar Fileš, braća Sinković, ali i moji gimnastičari, posebno iz mog kluba ZTD Hrvatski sokol.

Zašto te fanovi vole?

Zbog spontanosti i iskrenosti, mislim.

Imaš li još neki talent, vještinu, hobi?

Hobi mi je definitivno belot, odnedavno i ribolov i tenis, a mislim da sam dosta vješt u nekim drugim sportovima od kojih najviše volim nogomet, tenis i stolni tenis. Također brzo pamtim stvari, što mi je jako dobro koristilo u školi (smijeh). Imam i jako izraženu sposobnost zaboravljanja fizičkih stvari (tipa ključevi, mobitel...), pa na natjecanjima često barem jednu stvar zaboravim u hotelu.

Što te nasmijava, a što ljuti?

Nasmijavaju me glupe fore i vicevi te serije kao što su Bitange i princeze, a ljuti me nepravda i neki čudni ishodi u životu za koje se uvijek pitam koja je vjerojatnost da se baš to dogodilo.

Među najdražim trenucima u životu je...

Trenutak doskoka u finalu Olimpijskih igara i taj neopisiv osjećaj koji se stvori u čovjeku kada zna da je te sekunde postigao nešto nevjerojatno veliko i ispunio svoje snove.

26 OLIMP

Tina Srbića Druga strana

Srebrni olimpijac iz Tokija, aktualni europski prvak u gimnastici, na preči, ali i ljubimac sportske publike odgovorio nam je na pitanja koja imaju manje veze sa sportom, a više s njegovim karakterom i osobnošću, prijateljstvom i trenucima za pamćenje...

LJUDI ČESTO MISLE DA ZNAJU SVE O DRUGIMA, A ZAPRAVO BUDU POTPUNO U KRIVU. NISAM NI JA IMUN NA TO, DOGODILO MI SE VIŠE PUTA... STOGA BI SVI, PRIJE NEGO ŠTO DONESU ZAKLJUČAK O NEKOME, TREBALI MALO ZASTATI, RAZMISLITI I OPĆENITO IMATI MALO VIŠE EMPATIJE. SAMIM TIME ĆE ONDA I ZNATI VIŠE O DRUGIMA TE IMATI VIŠE RAZUMIJEVANJA ZA NJIH...

BLIC INTERVJU: TIN SRBIĆ
OLIMP 27

INTERVJU: NIKOLINA BRNJAC, Ministarstvo turizma i sporta

ministrica turizma i sporta

Sport i turizam svrstavaju se među najjače adute Republike Hrvatske koja je u svijetu prepoznata kao mala zemlja velikih sportaša te kao atraktivna turistička destinacija. Danas malo tko nije čuo za Modrića, Šukera, Kukoča, Ivaniševića... a i dolazak brojnih poznatih osoba u Hrvatsku doprinosi izvrsnoj promociji Lijepe Naše. No, fokusiramo li se na promociju koju Hrvatskoj donose uspjesi naših sportaša, shvatit ćemo da se radi o neprocjenjivoj vrijednosti. O sinergiji sporta i turizma popričali smo s ministricom turizma i sporta Nikolinom Brnjac

Vlada RH proglasila nacionalnog građevinama od interesa

MAKSIMIR I POLJUD

Razgovarala: NINNA LARA VIDAKOVIĆ Fotografije: MATEA SMOLČIĆ

Sinergiju sporta i turizma ministrica Nikolina Brnjac prvenstveno će opisati kao iznimno jaku i efikasnu, zbog izvrsnog nadopunjavanja, no istaknut će da su oba polja istovremeno fantastična i izazovna. Epitet fantastičan ponajprije se odnosi na doprinos sporta promociji zemlje, a jedan od boljih primjera je Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru.

- Naši dečki okitili su se brončanim odličjem, što je pojam “Hrvatska” plasiralo vrlo visoko u svim internet tražilicama, jer se Hrvatska „guglala“ u svakom kutku svijeta. Takav doseg teško da bi ostvarili plaćeni oglasi. Samim time stvorena je i sjajna prilika da sve ono što kao turistička zemlja imamo, zapravo i ponudimo.

Sportašima se, sve češće, javno priznaje doprinos turističkoj promociji zemlje.

- Pa i zaslužili su. Oni su zaista najbolji ambasadori Lijepe naše. Prošle smo godine na Danima hrvatskog turizma prvi put dodijelili nagradu rezerviranu isključivo za naše sportaše i njihov doprinos promociji Hrvatske, a tu prvu nagradu dobio je Luka Modrić.

Istaknuli ste da Vas iznimno veseli sve češće prepoznavanje Hrvatske kao destinacije sportskog turizma.

- Tako je. Nedavno smo imali prilike u predivnom Zadru ugostiti 2. Svjetski kongres sportskog turizma kojem je Vlada Republike Hrvatske, uz Svjetsku turističku

organizaciju (UNWTO), bila suorganizator, uz podršku Hrvatske turističke zajednice. To je bila izvrsna prilika za pozicioniranje Hrvatske na globalnoj razini kao održive destinacije sportskog turizma.

Kolika je uloga sportskog turizma u gospodarskom rastu zemlje?

- Sportski turizam ima ključnu ulogu u poboljšanju gospodarskog rasta i društvenog razvoja u mnogim destinacijama, stvara radna mjesta i podupire tvrtke u gradovima i ruralnim zajednicama. Stoga daljnji razvoj sportskog turizma, za što u Hrvatskoj postoji ogroman potencijal, pozitivno utječe na cjelokupnu turističku ponudu, ali i ono najvažnije - doprinosi razvoju cjelogodišnjeg i regionalno uravnoteženijeg turizma.

Može li sport donijeti značajne investicije hrvatskom turizmu? Posebno one koje bi utjecale na produženje sezone...

- Može i upravo je to Vlada Republike Hrvatske i prepoznala te prvi put za ulaganja u infrastrukturu aktivnog turizma osigurala sredstva, u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, vrijednosti od gotovo 300 milijuna eura. Alokacija za ulaganja u infrastrukturu aktivnog turizma iznosi gotovo 40 milijuna eura i po završetku javnog poziva, prijavljeno je ukupno 95 projekata. Upravo takva ulaganja u proizvode visoke dodane vrijednosti doprinose regionalnoj diversifikaciji i specijalizaciji hrvatskog turizma, ali i njegovom

28 OLIMP
SENČAR

cjelogodišnjem razvoju. I takav turizam želimo razvijati – održiv, turizam koji vodi brigu o gospodarskoj, društvenoj i ekološkoj održivosti.

U mandatu ove Vlade povećana je podrška sportu o čemu smo detaljno razgovarali krajem prošle godine, posebno se osvrnuvši na novi Zakon o sportu. Podsjetimo se samo ključnih točaka poboljšanja... - Danas govorimo o gotovo trostrukom povećanju za sport od 2016. godine, jer tada su izdvajanja bila tek nešto veća od 200 milijuna kuna, odnosno 28 milijuna eura, a danas smo se približili 80 milijuna eura. Ulaganja su kontinuirano rasla za sva već do tada postojeća područja financiranja, od vrhunskog do lokalnog sporta, zatim školskog i akademskog. Tu govorim o povećanjima našim krovnim sportskim udruženjima, Hrvatskom olimpijskom odboru putem kojeg financiramo sve nacionalne sportske saveze, zatim Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Hrvatskog sportskog saveza gluhih putem kojih se brinemo o parasportu, te naravno Hrvatskom akademskom sportskom savezu i Hrvatskom školskom sportskom savezu putem kojih se brinemo za sport djece i mladih. Uz to, gotovo deseterostruko su povećana ulaganja u programe lokalnog sporta. Novim Zakonom sada su i osigurana sredstva za nacionalne stipendije, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te uz trajne naknade za sportaše koje su i prije postojale, sada smo osigurali i naknade za trenere.

Veliki sportski događaji također su iznimno značajni u promociji svake zemlje, a Hrvatska je već danas prepoznata kao iznimno uspješan organizator.

SAMO U TRAVNJU OVE GODINE U JEDNOM TJEDNU SMO BILI DOMAĆINI JEDNOG EUROPSKOG PRVENSTVA (U HRVANJU) TE JEDNOG SVJETSKOG (U RELIJU), A TIME SE NE MOGU POHVALITI NITI PUNO VEĆE ZEMLJE OD NAŠE OLIMP 29

INTERVJU: NIKOLINA BRNJAC, ministrica turizma i sporta

- Da i to me jako veseli. U posljednjih pet godina podržali smo više od stotinu sportskih događaja u vrijednosti većoj od 25 milijuna eura, a u ovoj godini osigurali smo gotovo 6 milijuna eura za tu namjenu. Samo u travnju ove godine u jednom tjednu smo bili domaćini jednog europskog prvenstva (u hrvanju) te jednog svjetskog (u reliju), a mislim da je to nešto s čim se ne mogu pohvaliti niti puno veće zemlje od Hrvatske.

Dio tih zasluga može se pripisati i paralelnom povećanju ulaganja u sportsku infrastrukturu.

DALJNJI RAZVOJ SPORTSKOG

TURIZMA, ZA ŠTO U HRVATSKOJ

POSTOJI OGROMAN

POTENCIJAL, POZITIVNO UTJEČE NA

CJELOKUPNU TURISTIČKU PONUDU, ALI I ONO NAJVAŽNIJE - DOPRINOSI

RAZVOJU CJELOGODIŠNJEG

I REGIONALNO

URAVNOTEŽENIJEG TURIZMA

- Zasigurno. U posljednje četiri godine uložili smo više od 10 milijuna eura u obnovu ili izgradnju oko 170 sportskih projekata diljem Hrvatske i tu su uključena vježbališta na otvorenom, nogometni i teniski tereni, sportske dvorane, atletski stadioni...

Novi Zakon o sportu dao je mogućnost Vladi da definira sportske građevine od nacionalnog interesa što će utjecati na mogućnost kvalitetne organizacije najvećih sportskih natjecanja, no istovremeno se mora doprinijeti i razvoju cijele lokalne zajednice te osigurati održivost. Koji su najvažniji kriteriji?

- Te građevine predlažu naša krovna sportska udruženja u suradnji s nacionalnim savezima, koji su najdetaljnije upoznati što je i gdje najpotrebnije. Kriteriji su propisani Pravilnikom o javnim potrebama u sportu na državnoj razini, koji će uskoro biti donesen. Svaka takva građevina mora zadovoljiti sportsku, društvenu i ekonomsku opravdanost. Za izgradnju sportskih građevina od nacionalnog interesa Vlada Republike Hrvatske

osigurala je gotovo 30 milijuna eura, a na prijedlog krovnih sportskih udruženja, kao prve građevine od nacionalnog interesa proglasila je nogometne stadione Maksimir i Poljud - zbog velikog značaja nogometa u Hrvatskoj, njegove prepoznatljivosti u svijetu, broja sportašica i sportaša koji se bave ovim sportom kao i broja gledatelja na utakmicama, a iznimno je loše stanje kapitalne nogometne infrastrukture koja je bitna za daljnji razvoj sporta u našoj zemlji. Proglašenje Maksimira i Poljuda građevinama od nacionalnog interesa nastavak je brige Vlade Republike Hrvatske za sportsku infrastrukturu, a u skladu s programom javnih potreba u sportu na državnoj razini nastavit ćemo sufinancirati izgradnju, obnovu, održavanje i opremanje sportske infrastrukture za sve sportove sukladno realnim potrebama i stanju infrastrukture, pa tako i drugih nogometnih stadiona u svim dijelovima Hrvatske.

Također, poticat će se i korištenje drugih dostupnih izvora sufinanciranja za unaprjeđenje stanja sportske infrastrukture, kako na nacionalnoj tako i na razini Europske unije, poput ITU i drugih mehanizama.

Koja je razlika između sportskog i aktivnog turizma i kako koji oblik doprinosi cjelokupnom turizmu zemlje?

- Sportski turizam ima velik potencijal za povećanje turističke potražnje i potrošnje, čime se obogaćuje turistička ponuda, ali i imidž Hrvatske kao sportske zemlje. Temelj za razvoj sportskog turizma je ulaganje u sportsku infrastrukturu - kako za organizaciju velikih natjecanja, tako i za održavanje priprema sportskih ekipa. Aktivni odnosno rekreativni turizam temelji se na razvoju aktivnosti koje doprinose zabavnom i opuštajućem aktivnom odmoru turista. Zbog toga je Ministarstvo turizma i sporta usmjerilo svoja ulaganja u razvoj javne turističke infrastrukture u funkciji razvoja aktivnog turizma te u zone aktivnog turizma i u sportskorekreacijsku infrastrukturu u funkciji turizma. Kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti osigurano je ukupno 289,3 milijuna eura te kroz Višegodišnji financijski okvir 213 milijuna eura, koji su između ostalog usmjereni upravo na razvoj ova dva posebna oblika turizma - sportski i aktivni.

30 OLIMP

Grad Poreč-Parenzo

32 OLIMP
SVJETSKI FENOMEN: TKD MARJAN

S najvećih natjecanja

(OI, SP, EP) članovi TKD

Marjan dosad su donijeli

čak 116 medalja, od toga

55 seniorskih. S nedavno

Splitska kovačnica medalja

završenih Europskih igara

vratili su se s pet odličja, čime je splitski klub iznova potvrdio status svjetskog fenomena

Piše: DRAŽEN BRAJDIĆ

Fotografije: CROPIX arhiva, HOO, FaH

Sovogodišnjeg Svjetskog prvenstva iz Bakua hrvatska taekwondaška reprezentacija vratila se s rekordnih šest medalja od kojih su pet osvojili sportaši splitskog Marjana. Lena Stojković obranila je naslov svjetske prvakinje, Ivan Šapina je postao svjetski doprvak, a bronce su osvojili olimpijska pobjednica iz Tokija Matea Jelić, 18-godišnja Bruna

Duvančić te dvometraški teškaš Paško Božić (204 cm).

A po tom “ulovu” splitski je klub, po ukupnom broju medalja, uspješniji bio čak i od Južne Koreje, kolijevke ovog borilačkog sporta, čiji su sportaši osvojili četiri medalje (3-1-0), ali i sportskih velesila poput Francuske (2-0-0), Velike Britanije (1-1-2), Italije (1-0-0), Španjolske (0-1-3)...

Za pamćenje je i domet marjanovaca s Europskog prvenstva prije dvije godine, kada su čak tri članice splitskog kluba, na tom istom natjecanju, osvojile naslov prvakinja Starog kontineta (Jelić, Stojković, Vuletić). A brojke će reći da je Velika Britanija sa svojim godišnjim ulaganjem od osam

milijuna funti te 2021. imala jednak

broj ženskih europskih zlata kao

ovaj splitski klub te da su Rusija sa 144 milijuna stanovnika i Španjolska sa 10 puta više stanovnika od

Hrvatske imale samo jedno žensko zlato.

Osim toga, u ljeto 2021. dogodilo se još jedno čudo u izvedbi sportaša

ovoga kluba: široj sportskoj javnosti dvije nepoznate djevojčice europski kadetski finale kategorije preko 59 kilograma pretvorile su u klupski finale u kojemu je Magdalena Matić pobijedila svoju “priju” Petru Mršić S nedavno završenih Europskih igara marjanovci su se vratili s pet osvojenih hrvatskih medalja, čime je taj klub potvrdio status fenomena svjetskog sporta. Istinskog inkubatora šampiona. Kovačnice medalja. Impresivno zvuči podatak da su taekwondaši Marjana, u svim uzrastima, dosad osvojili 116 medalja (55 seniorskih) s najvećih svjetskih natjecanja (EP, SP, OI) te da takvog kluba u Hrvatskoj, pa i puno širejednostavno nema.

Vjerovali ili ne, taj klub postoji samo 23 godine. Od 2000. kada je “nešto svoje” odlučio pokrenuti tada 19-godišnji Toni Tomas kojeg je njegova vizija dovela do kluba s preko 1000 članova koji treniraju na devet lokacija o čemu nam je glavni tajnik kluba Sandro Deak ovako govorio:Naša je filozofija da je važno imati dvoranu u što više kvartova jer roditelji vole kada im dijete može pješice na trening. A u svakom kvartu ima nekoliko motoričnih klinaca. Uostalom, mi imamo niz medaljaša iz različitih splitskih kvartova. Toni Kanaet je s Plokita, Lovre Brečić s Pojišana, Lena Stojković s Blatina, Bruna Vuletić s Lokvi, Paško Božić s Mertojaka....

PRVE ŠAMPIONKE SESTRE ZANINOVIĆ

Bez da su naslijedili bilo kakvu infrastrukturu, opremu ili kadrove, Toni Tomas i Mario Kozić (njegov partner u toj priči) krenuli su od nule. Neke od prvih “međunarodnih” medalja osvojene su na natjecanju poput Livno Opena, što je tada bilo slavljeno baš kao što se danas slavi pet odličja sa Svjetskog prvenstva. - U tom trenutku to je bila velika stvar za nas. Kao što je to za roditelje kad se njihovo dijete prvi put podigne na noge, a potom i prohoda - slikovit je bio Tomas.

- Nas uspješnima čine trenersko znanje i infrastruktura te motorički talentirana djeca. Naš klupski proračun sastoji se od 70 posto naših sredstava, uglavnom od članarina, a preostalih 30 posto dobivamo od šest institucija - od Grada Splita i

NATJECANJA 89 JE ŽENSKIH I 27 MUŠKIH ODLIČJA OLIMP 33
MEĐU 116 MEDALJA S NAJVEĆIH SVJETSKIH

SVJETSKI FENOMEN: TKD MARJAN

Županije, pa sve do Europske unije. Od tih trideset posto Split sudjeluje sa 70 posto...

Zahvaljujući inzistiranju na ulaganju u razvoj, otvoren je Centar Lokve s posebnom sobom za trenere, s fizioterapijom s osam raznih uređaja, sa sobom za nutricionista u kojoj se nalazi najpamentija vaga koju možete zamisliti, vrijedna 6500 eura. Kad sportaš stane bos na tu vagu i uhvati se za ručke, zatvori se strujni krug nakon čega dobijete podatke o postotku masti i gustoći kostiju u svakom dijelu tijela. Dakako, ima tu i medaljaša koji nisu izvorno marjanovci

- Jelić je došla iz Knina, a Šapina iz Zagreba - no oni su samo otišli za boljim uvjetima za osobni sportski razvoj.

Pa je tako Matea Jelić postala olimpijska pobjednica...

Na tokijskim Igrama dogodila se i prva muška taekwondaška medalja, a osvojio ju je Toni Kanaet kojeg je na tom natjecanju trenerski vodio Veljko Laura. Nakon što je Veljko osvojio tri europska zlata na jednom europskom prvenstvu, Tomas je izjavio:

- Šišo je veći dobitak s ovog prvenstva nego što su sama tri zlata. U njemu je Hrvatska dobila top trenera i vrijeme je da se ja polako povučem u stranu...

Za to svakako još nije vrijeme, jer Tomasu su tek 42 i može još puno trenerski dati hrvatskom sportu.

Ne samo radi trenerskog nerva, nego i zbog organizacijskih sposobnosti u

što smo planirali da budu i ostvarivale su fantastične rezultate. No, naš cilj je bio da one ne budu početak i kraj kluba. Stoga smo njihovu popularnost, a i klub je radio na njihovu marketingu, koristili da bude atrakcija za nove klince.

Prvo zlato s velikog natjecanja u klub je donijela Lucija - ona je 2010. osvojila svoje prvo od tri europska zlata. Novi veliki dan u životu ovog kluba bio je Anin naslov svjetske prvakinje (2011.), a posebno emotivan trenutak bio je onaj kada su obje blizanke na istom natjecanju osvojile europsko zlato (2014.).

Ali nisu Zaninovićke prve i posljednje trofejne blizanke koje su izašle iz Marjanove “radionice” jer već su se s europskim i svjetskim broncama najavile blizanke Duvančić, Ivana i Bruna. A u klubu su talentirane juniorke Nika i Rea Kozlica u kadetkinjama.

116 MEDALJA S VELIKIH NATJECANJA

Ovu priču završit ćemo s izjavom glavnog tajnika kluba Sandra Deaka: - Ono što sada najviše veseli jest ta snaga kolektiva, sustavan rad koji je stvoren na temeljima entizijazma Tonija Tomasa i rezultatske uspješnosti Ane i Lucije Zaninović.

Nekad smo iz dana u dan vodili borbu za termine treninga, kako financirati put do Belgije ili

NAJVIŠE MEDALJA NA NAJVEĆIM

SVJETSKIM NATJECANJIMA, PO

OSAM, OSVOJILE SU DVOSTRUKA

SVJETSKA I EUROPSKA PRVAKINJA

LENA STOJKOVIĆ I TROSTRUKA

EUROPSKA PRVAKINJA

LUCIJA ZANINOVIĆ

uspostavljanju visokoproduktivnog sustava. A prve šampionke bile su blizanke Zaninović Njihove medalje predstavljaju jednu od prekretnica kluba, što ističe i Tomas:

- Lucija i Ana su već otpočetka bile bolje od onoga

Nizozemske, čime kupiti dva fokusera... Danas klub ima izgrađenu infrastrukturu, sustav koji ima glavu i rep, trenere, kondicijske trenere, fizioterapeute, liječnike, nutricioniste, ekonomiste, pravne stručnjake... Sada je to klub koji s najvećih svjetskih natjecanja za sobom ima 55 seniorskih medalja odnosno 116 u svim uzrastima osvojenih na velikim natjecanjima – ponosno će Deak. Sve su to slike kvalitetnog rada s mladima i odgovori na pitanje zašto svoje dijete poslati u Taekwondo klub Marjan.

Štoviše, to je u nekom smislu postala stvar prestiža, pa su članovi kluba bila i djeca mnogih poznatih osoba - pjevača Marka Perkovića Thompsona, nogometaša Gorana Vučevića, veslača Igora Boraske, vaterpolista Mile Smodlake...

34 OLIMP
Više na: petrol.hr/stalne-zvijezde Slike su simbolične. Akcija Stalne zvijezde
1.6.2023. do 31.1.2024. ili
vrijedi samo za članove Petrol kluba od
do rasprodaje zaliha na prodajnim mjestima Petrol i Crodux s navedenom ponudom.

KIRURŠKI precizni utjecaj dr. Müllera na hrvatske sportske uspjehe

Na temelju izvrsne suradnje

operacijskog tima iz Basela i rehabilitacijskog tima u Poliklinici

Terme Selce, na trofejne sportske

staze vratili su se brojni vrhunski

hrvatski sportaši: Janica i Ivica

Kostelić , Luka Modrić , Ivan

Rakitić , Iva Majoli …

Rijetko za kojeg liječnika, a pogotovo stranca, možemo ustvrditi da je svoju iznimnu stručnost utkao i u velike hrvatske sportske uspjehe. A takav status zaslužuje švicarski prof. emeritus Werner Müller, svjetski poznati kirurg ortoped iz klinike Bruderholz u Baselu.

Tijekom nekoliko desetljeća, njegovi čarobni kirurški prsti vratili su u natjecateljski pogon brojne velikane hrvatskog sporta, među kojima je i najuspješnija hrvatska olimpijka svih vremena Janica Kostelić.

Nakon što joj je u prosincu 1999. dr. Müller dijagnosticirao tešku višeligamentarnu luksacijsku ozljedu koljena, samo tri dana kasnije sa svojim je timom izvršio opsežnu rekonstrukciju svih oštećenih struktura. Za nastavak oporavka preporučio je Terme Selce koje je krajem siječnja 2000. i posjetio, te voditeljici programa sportske rehabilitacije prim. Vlasti Brozičević, oduševljeno ustvrdio da Janičin oporavak ide bolje od očekivanog.

Nastavak priče pripada „zlatnoj knjizi“ hrvatskog sporta... Janica se vratila na snježne staze 11 mjeseci nakon ozljede. Ali, vratila se i pobjedama. Nanizala ih je sedam u Svjetskom kupu, a potom - 18 mjeseci nakon ozljede - briljirala je na ZOI 2002. u Salt Lake Cityju, osvojivši ono što nikad nitko nije, ni prije ni poslije nje - tri zlatne i srebrnu medalju na istim Igrama! Na SP-u u St. Moritzu 2003., s kojeg je Janica donijela dva zlata i srebro, prof. Müller i najbliži mu suradnik prof. Niklaus Friedrich došli su je podržati. Ona je nastavila u pobjedničkom ritmu, sve do nove kulminacije - zlata i srebra na ZOI-ju 2006. u Torinu.

MEDALJA ZA PROFESORA MÜLLERA

I njezin brat, naš najuspješniji zimski olimpijac Ivica Kostelić (4 olimpijska srebra), dobro je upoznao kirurško umijeće prof. Müllera i njegova tima, kao i indvidualizirani rehabilitacijski program za vrhunske sportaše Terme Selce. Vratio se na trofejne staze nakon četverostruke rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta, da bi potom osvojio olimpijske i svjetske medalje te Veliki

kristalni globus kao ukupni pobjednik Svjetskog kupa. Zlatnu medalju sa SP-a u St. Moritzu 2003. Kostelić je stavio oko vrata profesoru Mülleru i time pokazao iznimno poštovanje, dajući ujedno do znanja koliko je izravno zaslužan za njegov uspjeh.

Ove godine prof. Müller proslavio je 90. rođendan, a tim povodom u Baselu je održan Međunarodni simpozij WeMUe90, na kojem su sudjelovali brojni istaknuti stručnjaci iz Francuske, Njemačke, SAD-a, Kanade, Australije i drugih zemalja. Iz Hrvatske je sudionica

U DRESU VATRENIH S BR. 90

Osim Kostelića, u baselskoj su Bruderholz klinici operirani, a potom u Selcu rehabilitirani, i mnogi drugi hrvatski sportaši, poput nogometaša Luke Modrića, Ivana Rakitića, Stjepana Tomasa, Branka Strupara, Tome Šokote, Damira Krznara, Tomislava Rukavine… Po dobru ih pamte i tenisačica Iva Majoli, klizačica Idora Hegel, sanjkašica Daria Obratov, kao i brojni rukometaši, vaterpolisti, tenisači, odbojkaši… Naravno, ne samo iz Hrvatske, nego i drugih država svijeta. Budući da je na dar dobio i dres hrvatske nogometne reprezentacije s rođendanskim brojem 90, prof. Müller s ponosom ga je i odjenuo tijekom simpozija u Baselu.

36 OLIMP MEDICINA I SPORT
Luka Modrić na oporavku u Poliklinici Terme Selce, pod budnim okom prim. Vlaste Brozičević

simpozija bila prim. Vlasta Brozičević, članica Zdravstvene komisije HOO-a, koja je održala dojmljivu prezentaciju o „karikama“ dugogodišnje uspješne suradnje klinike Bruderholz i Termi Selce.

U svečanom ozračju, kao slavljenikova suradnica i prijateljica, uručila mu je plaketu zahvale Hrvatskog

ZA NASTAVAK OPORAVKA PREPORUČIO

JE TERME SELCE KOJE JE KRAJEM

SIJEČNJA 2000. I POSJETIO, TE

VODITELJICI PROGRAMA SPORTSKE

REHABILITACIJE PRIM. VLASTI

BROZIČEVIĆ, ODUŠEVLJENO USTVRDIO

DA JANIČIN OPORAVAK IDE BOLJE OD

OČEKIVANOG. NASTAVAK PRIČE PRIPADA

„ZLATNOJ KNJIZI“ HRVATSKOG SPORTA...

olimpijskog odbora za iznimnu suradnju u pružanju zdravstvenih usluga vrhunskim hrvatskim sportašima. Vidno dirnut, prof. Müller je izjavio da mu je to prva zahvala jednog nacionalnog olimpijskog odbora, uzvrativši zahvalu i srdačne pozdrave predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši.

NASTAVAK SJAJNE PRIČE

Iz dragocjene, gotovo 30-godišnje suradnje s prof. Müllerom, Brozičević izdvaja ono što je utjecalo i na njezinu medicinsku karijeru:

- Naša suradnja počela je ranih 90-ih, kada su nakon operacija u Baselu, na oporavak u Terme Selce dolazili nogometaši Croatije. Nakon toga uslijedili su i mnogi drugi istaknuti sportaši. Od prof. Müllera, koji je 20 godina bio ravnatelj Bruderholz klinike, naučila sam da uvijek treba pažljivo saslušati pacijenta, primjenjivati personalizirani pristup, razumjeti mehanizam ozljede, njegovati dobru suradnju s operaterima, vizualizirati anatomske strukture pri palpaciji, učiniti sve najbolje što se može poštujući načela etičnosti te stalno istraživati i pomicati granice u tom području.

Veliko mu hvala za sve, a posebno za doprinos u

ZLATNU MEDALJU SA SP-A U ST.

MORITZU 2003. KOSTELIĆ JE STAVIO

OKO VRATA PROFESORU MÜLLERU I TIME

POKAZAO IZNIMNO POŠTOVANJE, DAJUĆI

UJEDNO DO ZNANJA KOLIKO JE IZRAVNO

ZASLUŽAN ZA NJEGOV USPJEH.

naprednoj rehabilitaciji koljena vrhunskih hrvatskih sportaša.

Ova sjajna priča ima i nastavak… Strategiju medicinske diplomacije prof. Müllera nastavlja prof. Niklaus Friedrich, koristeći dragocjena zajednička iskustva iz suradnje s Poliklinikom Terme Selce.

BOJANA BJELJAC: JAKO MI JE BILA

ZANIMLJIVA I OVA SEZONA U DVORANI, U KOJOJ SAM „USPUT“ OBORILA I REKORDE NA 3000 I 5000 METARA. MOŽDA TI REKORDI NISU

BILI NA NEKOJ VISOKOJ SVJETSKOJ RAZINI, NO TE SU MI UTRKE UISTINU SUPER LEGLE

MATEA PARLOV KOŠTRO : PREMA

NEKAKVOJ ZARADI, AKO GLEDAMO

FINANCIJSKI, NE BIH SE MOGLA SMATRATI

PROFESIONALNOM ATLETIČARKOM JER

MISLIM DA JE TO I DALJE PREMALO, ALI

PREMA NAČINU ŽIVOTA I ENERGIJI KOJU

ULAŽEM U TAJ SVOJ SPORT I VIŠE SAM

NEGO PROFESIONALNO UNUTRA JER MI

JE BAŠ SVE PODREĐENO TRENINZIMA.

CIJELI ŽIVOT MI SE VRTI OKO TRČANJA

38 OLIMP USUSRET - OI PARIZ 2024.
BOJANA BIJELJAC

“ dotrčale ” do ParizaMaratonke

Bojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro prve su među hrvatskim sportašicama i sportašima koje su ispunile normu za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu. Osim njih, normu još ima samo boksač Gabrijel Veočić

Piše: MARIN ŠAREC trčala maraton, dogovor s trenerom i menadžerom je bio da idem samo malo brže od norme za Olimpijske igre i da ne riskiram puno jer se maraton može vrlo rijetko trčati, samo dva puta godišnje. Sad sam, eto, u prilici da sljedeći maraton trčim punom snagom i da idem na neki bolji rezultat. Tu je, dakako, i financijski efekt jer sada dobivam i veća sredstva od Hrvatskog olimpijskog odbora i normalno da mi je sada život ipak lakši.

Iako je do početka Olimpijskih igara u Parizu ostalo još više od godinu dana, neki su sportaši već riješili pitanje sudjelovanja na Igrama u francuskoj prijestolnici. Kada je riječ o hrvatskim sportašicama i sportašima, prve su do olimpijske norme stigle dvije najbolje maratonkeBojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro. Bojana Bjeljac, trkačica AK Dinamo-Zrinjevac, prva je naša sportašica koja je olimpijsku normu istrčala još u prosincu prošle godine, na maratonu u Valenciji.

Rezultatom 2:23:39 za više od dvije minute oborila je hrvatski rekord Lise Christine Stublic iz 2013. godine i bila najbolje plasirana Europljanka u spomenutoj utrci.

Matea Parlov Koštro (članica AK Svetice), pobijedila je u travnju na maratonu u Hannoveru i s 2:25:45 nadmašila olimpijsku normu za više od minute te popravila osobni rekord za gotovo tri minute.

I Bojani i Mateji bit će to drugi nastup na Olimpijskim igrama, budući da su obje trčale i 2021. u Tokiju, odnosno u Sapporu u kojem je zbog povoljnijih vremenskih prilika održan olimpijski maraton. Bojana je tu iznimno tešku utrku završila na 53. mjestu, dok je Matea dotrčala do iznenađujućeg 21. mjesta, što je godinu dana kasnije na Europskom prvenstvu u Münchenu „pretočila“ u senzacionalnu srebrnu medalju. Nastup u Parizu za obje će biti novi veliki izazov, a ženski maraton je na rasporedu posljednjeg dana Olimpijskih igara, 11. kolovoza 2024.

Koliko vam znači to što ste tako rano riješile pitanje plasmana na Olimpijske igre u Parizu, kad se zna da većini sportaša tek predstoji godina dana teškog i neizvjesnog lova na olimpijske norme?

BOJANA: Osjećam veliko olakšanje zbog toga, sretna sam i još motiviranija za napredak u ovom predstojećem razdoblju do Olimpijskih igara. Puno mi to znači i zbog stipendije Hrvatskog olimpijskog obora jer sam sada evidentna kandidatkinja za OI 2024. i to donosi određene povlastice. Sada znam i kada ću i gdje ići na pripreme i kako ću se pripremati za Pariz. U svakom slučaju, veliko mi je to olakšanje.

MATEA: Puno mi to znači već i zbog toga što sam sto posto sigurna da idem na Olimpijske igre i mogu se, recimo to tako, malo opustiti. Kad sam u Hannoveru

Sigurno već točno znate kako će izgledati vaš život do Pariza, gdje ćete se pripremati i na kojim natjecanjima nastupati?

BOJANA: U četvrtom mjesecu smo bili na pripremama u Keniji, a do Pariza ću trčati i srednje i duge pruge te maraton na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti. Vjerojatno ću se stići pripremiti za još jedan maraton do kraja godine, a želim i još malo popraviti i svoje rekorde na 10.000 metara, u polumaratonu i maratonu. Jako mi je bila zanimljiva i ova sezona u dvorani, u kojoj sam „usput“ oborila i rekorde na 3000 i 5000 metara. Možda ti rekordi nisu bili na nekoj visokoj svjetskoj razini, no te su mi utrke uistinu super legle.

MATEA: Prvo su na redu visinske pripreme pripreme u Italiji, u Livignu, kamo idem svake godine. Tamo su ljetne temperature puno niže i puno se lakše trenira. Ono što je super kod Livigna - što ja zapravo ne volim, ali će se u ovom slučaju pokazati jako korisnim – jest to što je tamo dosta valovit teren. A i sama maratonska staza u Parizu će također biti dosta valovita, tako da ću i u tom smislu već započeti pripreme za Pariz.

Nisam, zapravo, još sve kompletno definirala s trenerom i menadžerom jer sam se dva mjeseca borila s ozljedom, s iliotibijalnim sindromom i trenutno sam u procesu treninga u bazičnom razdoblju i pokušavam se što prije vratiti.

Nisam sklona eksperimentirati sa stazom zato što mi se to kosi s nekakvim zakonitostima maratonskog treninga, no prije samog maratona volim istrčati ili utrku od 10 kilometara ili polumaraton.

Kako sada s odmakom od dvije godine gledate na vaše nastupe nas Olimpijskim igrama u Tokiju, odnosno u Sapporu gdje se trčao taj maraton?

BOJANA: U Sapporu nisu bili uvjeti koji meni kao trkačici

OLIMP 39 Foto: Debbie Jayne Kinsey (Koštro), Bjeljacprivatni arhiv (IG)
prve

odgovaraju, pa se baš nisam pokazala u najboljem svjetlu. Nadam da će u Parizu biti puno bolje, i što se tiče plasmana i što se tiče rezultata. Koliko ću visoko biti u poretku i s kakvim rezultatom, to ne bih željela prognozirati jer maraton je nepredvidljiva disciplina.

MATEA: U početku nisam znala je li to dobro ili loše, mislila sam da sam mogla još malo stisnuti pa biti 16. ili 17. No, sada kad je prošlo dosta vremena naravno da sam jako zadovoljna tim rezultatom, to je najbolji hrvatski rezultat u povijesti maratona na Olimpijskim igrama. Jako sam motivirana što se tiče Pariza i htjela bih biti bolje plasirana nego u Tokiju.

Koliko maratonskih utrka planirate trčati do onog olimpijskog u Parizu sljedeće godine?

BOJANA: Posljednjih godina sam trčala najviše dva maratona godišnje. To je nekakav optimum za sve vrhunske maratonce jer imate pola godine vremena pripremiti se za svaki od njih. Oporavak od svakog maratona traje barem mjesec dana. Dakle, trčat ću onaj na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti u kolovozu i još jedan, vjerojatno do kraja godine.

MATEA: Ove godine planiram trčati još samo jedan maraton i možda još jedan na proljeće iduće godine. To, naravno, ovisi o treneru i menadžeru i nekim mojim ciljevima. Ako ove godine istrčim dobar maraton, nisam za to da trčim i na proljeće. Onda bih možda htjela nešto malo kraće jer je prošlo jako puno godina otkako sam zadnji put trčala neku kraću dionicu, a da sam se baš za nju pripremala.

Nisam nažalost sasvim sigurna da ću taj jedan predviđeni ovogodišnji maraton trčati na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti zbog ozljede o kojoj sam govorila...

MATEA: Najčešće treniram na Jarunu jer sam tu doma i najbliže mi je. Kad mi trener vadi laktate onda idem u Maksimir i to su onda obično malo brži i bitniji treninzi. Trenutno pretrčim jako puno kilometara, na tjednoj bazi više od 190 kilometara.

I po zimi treniram na Jarunu. Malo je nezahvalno nama maratoncima jer po zimi nam je jako hladno, ljeti jako vruće, a mi cijelo vrijeme moramo biti na otvorenom.

Smatrate li se profesionalnim atletičarkama i tko sve financijski podržava taj vaš profesionalizam? Imate li sponzore?

BOJANA: Trenutno živim od stipendija, od kategorizacije i sada od olimpijske stipendije. Dakle, od stipendija AK Dinamo-Zrinjevac, Hrvatskog atletskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora. Sponzora u Hrvatskoj trenutno nemam, ali potpisala sam ugovor s proizvođačem sportske opreme Asics što mi dosta znači.

Tehnologija izrada tenisica je znatno unaprijedila dugoprugaške rezultate posljednjih godina i još uvijek ih unapređuje. Sad to pomalo sliči napretku tehnologije u automobilizmu, recimo.

S boljom opremom se ostvaruju bolji rezultati. Uglavnom, zahvaljujući svemu navedenome mogu trenutno od trčanja živjeti normalnim životom, ali o nekom luksuzu nema ni govora. Još sam podstanarka.

I BOJANI I MATEJI BIT ĆE TO DRUGI NASTUP NA

OLIMPIJSKIM IGRAMA, BUDUĆI DA SU OBJE TRČALE

I 2021. U TOKIJU, ODNOSNO U SAPPORU U KOJEM

JE ZBOG POVOLJNIJIH VREMENSKIH PRILIKA

ODRŽAN OLIMPIJSKI MARATON. NASTUP U PARIZU

ZA OBJE ĆE BITI NOVI VELIKI IZAZOV, A ŽENSKI

MARATON JE NA RASPOREDU POSLJEDNJEG DANA

OLIMPIJSKIH IGARA, 11. KOLOVOZA 2024.

Vidimo vas svakodnevno kako nižete kilometre u Maksimiru i na Jarunu. Gdje još trenirate kad ste u Zagrebu i koliko kilometara tjedno pretrčite?

BOJANA: Treniram jednom ili dva puta dnevno. Osim u Maksimiru, trčim na stazi na Sveticama, a ponekad kad vježbamo duže dionice i na Jarunu jer tamo je veliki krug od 6300 metara pa je to psihički lakše izdržati nego na kratkoj stazi. Zimi treniram i u atletskoj dvorani u Zagrebu. Kada se pripremam za maraton skupi se po 30 i više kilometara dnevno. Tjedno je to od 180 do 200 kilometara. Istina, ja tu granicu od 200 kilometara još nisam dosegnula, obično istrčim između 180 i 190 km.

Ali to samo znači da imam još rezerve i dosta prostora za napredak.

MATEA: Prema nekakvoj zaradi, ako gledamo financijski, ne bih se mogla smatrati profesionalnom atletičarkom jer mislim da je to i dalje premalo, ali prema načinu života i energiji koju ulažem u taj svoj sport i više sam nego profesionalno unutra jer mi je baš sve podređeno treninzima. Cijeli život mi se vrti oko trčanja. Imam stipendiju Hrvatskog olimpijskog odbora, dobivam nešto od kluba i gradsku stipendiju koja nam je sada ukinuta i od Grada Zagreba mi je ostala samo naknada od 160 eura za medalju s Europskog prvenstva. Mislim da nam ova nova državna stipendija nije još „sjela“, ali ona je preko 100 eura manja od stipendije koju smo dobivali od Grada, pa je to dosta velik gubitak za nas.

Ono što je odlično, i zbog čega sam jako sretna, je to što sam uspjela dobiti naknadu od Hrvatske vojske. Za to sam se stvarno jako borila i na Europskom prvenstvu u Münchenu. Kad sam u posljednja dva kilometra bila na četvrtoj poziciji, baš me ta vojska „tjerala“ naprijed do medalje. Ne znam što se događa sa sponzorima... Ja sam doista očekivala da će se nakon te europske medalje, koja je prva za žensko trčanje u Hrvatskoj, pojaviti više sponzora, ali to se, eto, nije dogodilo. Dobila sam tek slovensku tvrtku Proteini.si, dobila sam Hoka sportsku opremu i nešto sponzora iz Hrvatske, onako na prijateljskoj bazi. Eto, to s izostankom sponzora prilično me začudilo...

USUSRET - OI PARIZ 2024.
40 OLIMP

Od Kolovara do srebra

iz Tokija 1964. godine

Kao vrsni vaterpolist i trener Frane Nonković je prošao, u pravom smisli riječi, cijeli sportski put - iz malog

kluba i male vateropolske sredine, preko prve lige i većih vaterpolskih klubova do medalja na Europskom prvenstvu, Mediteranskim igrama i Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine.

Zadarski vaterpolo bio je nepresušni izvor darovitih vaterpolista i u bivšoj državi, a 1957. godine posebno se nametnuo 18-godišnji Frane Nonković koji je, još kao junior počeo igrati za prvu momčad zadarskog PK Jedinstvo, da bi bio uvršten i u juniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Frane je bio jedan od najzaslužnijih što je Jedinstvo 1958. godine na prvenstvu Hrvatske u Bjelovaru osvojilo prvo mjesto kao i 1959. godine na prvenstvu održanom na Hvaru. Bila je to njegova posljednja sezona s kapicom zadarskog kluba

NIZANJE USPJEHA

Nakon završene gimnazije prihvatio je poziv dubrovačkog Juga, gdje ga je preporučio bivši trener i igrač Jedinstva, Dubrovčanin Ante Baica. Kao igrač Juga, Frane je jednu godinu bio i prvi strijelac jugoslavenske lige. Nakon pet godina prešao je u riječki klub Primorje gdje je proveo veći dio karijere i gdje je 1970., u ulozi igrača i trenera, bio glavni autor povratka kluba među prvoligaše. Od značajnijih medalja osvojenih na velikim natjecanjima svakako treba spomenuti srebro s Europskog prvenstva u Leipzigu 1962. godine te srebro s Mediteranskih igara u Napulju 1963. Ipak, u njegovoj dugogodišnjoj karijeri najsjajnije sjaji srebrna medalja s Olimpijskih igrara u Tokiju 1964. godine gdje je nastupio kao član reprezentacije Jugoslavije. Borba za zlato bila je napeta do samog kraja. Jugoslavija je najprije osvojila prvo mjesto u svojoj skupini C, pobjedivši SAD 2:1, Nizozemsku 7:2 i Brazil 8:0. Tim pobjedama je u četvrtfinalnoj skupini pridodala i trijumf nad Belgijom

“Srebrna” vaterpolska reprezentacija Jugoslavije s OI u Tokiju 1964. godine. Gornji red slijeva: izbornik Boško Vuksanović, Milan Muškatirović, Mirko Sandić, Ozren Bonačić, Božidar Stanišić, Ivo Trumbić i predsjednik VSJ Jozo Bačić. Čuče slijeva: Zlatko Šimenc, Vinko Rosić, Karlo Stipanić, Zoran Janković, Anton Nardelli i Frane Nonković.

6:2, dok je s Mađarskom odigrala neodlučeno, 4:4. U posljednjim sekundama igre Mirko Sandić nije realizirao četverac što je bio koban promašaj. U razigravanju za poredak od prvog do četvrtog mjesta Jugoslaveni su pobijedili SSSR 2:0 i Italiju 2:1, ali su Mađari bili uvjerljiviji i Talijane dobili 3:1, a Sovjete 5:2. Zbog bolje gol razlike domogli su se najsjajnijeg odličja.

KARIJERA NAKON SPORTSKE

“DANI PROVEDENI NA KOLOVARAMA NEZABORAVNI SU.

BILI SMO SJAJNA KLAPA, PRAVI PRIJATELJI, SVI SKLONI

ŠALI I VESELJU. ZAPRAVO, DRUŽENJE NAM JE BILO NA

PRVOME MJESTU, A PLIVANJE USPUT. KOD VATERPOLA

JE BILO OZBILJNIJE”, PRISJETIO SE FRANE

Oprostivši se od aktivnog igranja, Nonković je prešao na trenersku klupu Solarisa iz Šibenika i Primorja iz Rijeke. S oba je kluba došao do finala Kupa pobjednika kupova - 1976. sa Solarisom, a 1981. s Primorjem. Nakon niza odličnih rezultata u Primorju, Nonković postaje predsjednik Stručne komisije Vaterpolskog saveza Hrvatske.

42 OLIMP OLIMPIJSKE LEGENDE:
NONKOVIĆ
FRANE

Frane Nonković 1970. nakon 12 godina vraća

VK Primorje među prvoligaše

Od 1987. bavi se suđenjem te poslije postaje delegat i kontrolor. Jedan je od osnivača Vaterpolskog saveza Primorsko–goranske županije.

DATUM I MJESTO ROĐENJA

25. travnja 1939., Metković

KLUBOVI

VK Jedinstvo, Zadar (danas VK Zadar)

VK Jug, Dubrovnik

VK Crvena zvezda, Beograd

VK Primorje, Rijeka (kao igrač i kao trener)

VK Solaris, Šibenik (kao trener)

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 70 puta

ODLIČJA

Olimpijske igre

1964. srebro, Tokio

Europsko prvenstvo

1962. srebro, Leipzig

Mediteranske igre

1963. srebro, Napulj

Univerzijada

1961. zlato, Sofija

NAGRADE

1984. Trofej Hrvatskog vaterpolskog saveza

2008. Zlatna plaketa “športašima stoljeća”

za ostvarenje najviših dostignuća u vaterpolu

povodom obilježavanja stogodišnjice Športskog

društva Primorje

2009. Nagrada za životno djelo Zajednice sportova

Primorsko-goranske županije

osobni karton Umjetnost mirisa, okusa i boja Krauthaker d.o.o., Ivana Jambrovića 6, Kutjevo, Croatia +385 (0)34 31 50 00, www.krauthaker.hr Croatia | Australia | Austria | Brazil | Belgium | Bosnia and Herzegovina | Canada Czech Republic | England France | Germany | Hungary | Montenegro | Netherlands Poland | Russia | Serbia | Singapore | Slovenia | Sweden | USA

Nedavno je obilježena 30.

u kojoj je život izgubio Dražen Petrović, jedan od najvećih košarkaša svih vremena. Svoja razmišljanja o pet godina mlađem bratu, za Olimp je podijelio Aleksandar Petrović, a prisjećamo se što su o njemu izjavile najveće legende NBA-a

Piše: VLADO RADIČEVIĆ

Ilustracija: FRANO PETRUŠA

O„malom iz Šibenika“ i njegovom košarkaškom putu sve se zna. Od tog kobnog 7. lipnja 1993., kad je smrtno stradao u prometnoj nesreći u Njemačkoj, na autocesti nedaleko od Ingolstadta, napisani su mnogi članci, izdano je nekoliko knjiga, snimljeno je nekoliko dokumentarnih filmova, a u 2024. godini očekuje se i dugometražni film o košarkaškom Mozartu.

- Prošlo je već 30 godina od njegove smrti, ali svaki 7. lipnja za mene i obitelj posebno je emotivan dan. No, doslovno svakog dana dogodi se nešto što podsjeti na njega, pogotovo meni koji sam – kako to volim reći - 24 sata u košarci. Dražen i ja imali smo poseban odnos i u

ODraženu ,

mojim će mislima biti svakoga dana dok sam živ - kazao je Aco Petrović.

I možemo sa sigurnošću reći da nikad neće biti prežaljen Amadeus koji je svojim igrama oduševljavao navijače Šibenke, Cibone, Real Madrida, jugoslavenske i hrvatske reprezentacije, a ostavio je i dubok trag u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, NBA-u gdje je proveo svega četiri godine.

Svoju NBA avanturu započeo je 1989. u Portland Trail Blazersima, a da se radi o jednom od najboljih šutera koje je liga vidjela pokazao je igrajući za New Jersey

Netse. No, u naponu snage – kad je izabran u treću najbolju NBA petorku (među 15 najboljih igrača u ligi!) - te uoči potpisivanja ugovora života, sve je prekinula prometna nesreća na povratku iz Poljske gdje je, iako ozlijeđen (ligamenti koljena), igrao za Hrvatsku kvalifikacije za Europsko prvenstvo.

UBOJITI TANDEM KRENUO U OLIMPIJSKOM CIKLUSU

Malo je poznato kako su braća Aleksandar i Dražen Petrović, pod trenerskom palicom Mirka Novosela, uigravanje počeli u dresu reprezentacije Jugoslavije koja je igrala na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine. Na tim Igrama svijet je upoznao dva vrhunska košarkaša - Michaela Jordana koji je imao 21 godinu i vodio je SAD do zlata i 20-godišnjeg Dražena Petrovića

Skulptura “Dražen” akademskog kipara

Nevena

Bilića, u vlasništvu HOO-a

godina kasnije

koji je oduševljavao kritičare drukčijom košarkom i neviđenom lakoćom postizanja koševa. Ti nastupi za reprezentaciju zapravo su bili priprema za ono što braću Petrović čeka u Ciboni koja je u prve dvije sezone s njima pokorila Europu. Tada je svima bilo jasno da je zvijezda rođena!

OLIMP: Što posebno pamtite iz te 1984. kad se u pripremama za Olimpijske igre prvi put u karijeri zaigrali zajedno uz brata Dražena?

Te 1984. reprezentacija je bila kombinacija nekoliko iskusnih igrača kao što su Dalipagić, Radovanović i Knego, ali i nekoliko klinaca od kojih je odskakao Dražen. No, izbornik Novosel na poziciju playmakera u prvu petorku postavio je uz Dražena – koji je igrao beka-šutera - Nebojšu Zorkića, a ja sam ulazio s klupe. No, na

MALO JE POZNATO KAKO SU BRAĆA ALEKSANDAR I DRAŽEN

PETROVIĆ,

POD TRENERSKOM PALICOM MIRKA

NOVOSELA, UIGRAVANJE POČELI U

DRESU REPREZENTACIJE JUGOSLAVIJE

KOJA JE IGRALA NA OI U LOS

ANGELESU 1984. GODINE

44 OLIMP SJEĆANJA
godišnjica tragične nesreće
30

Draženu se vidjelo da ima problema s formom i osjećajem za igru jer je stigao na pripreme nakon što je 12 mjeseci služio vojni rok u tadašnjoj JNA. Novosel je tad odlučio, upravo zbog našeg uigravanja i Dražena (jer je želio da uđe u ritam) dogovoriti enorman broj pripremnih utakmica – prisjeća se Aco koji je ponosan što je ta reprezentacija, koja je započela veliku smjenu generacije – i kako nam je rekao nije bila na razini prijašnjih - uspjela osvojiti brončanu medalju nadigravši u zadnjoj utakmici Italiju.

OLIMP: Kako je bilo prvi put zaigrati uz Dražena, biti organizator igre uz njega koji je imao tek 20 godina, ali je već bio stroj za koševe?

- To neću nikad zaboraviti! Dražen je netom prije dolaska na pripreme reprezentacije potpisao za Cibonu. Tada smo na Plitvicama – gdje smo obavili dio priprema - prvi put zaigrali kao suigrači i to je bilo nešto posebno.

1984. TROFEJI ZA POVIJEST

U to ljeto 1984. zaista je malotko od navijača Cibone mogao zamisliti kako će upravo braća Petrović i ostatak društva - koje su činili Knego, Nakić, Čutura, Ušić i ostali - dva puta u nizu pokoriti Europu. U prvoj zajedničkoj sezoni Dražen & Aco u finalu su srušili tada moćni Real Madrid, a u drugoj sezoni litavski Žalgiris koji je predvodio 220 cm visoki Arvidas Sabonis. Dva trofeja za povijest o kojima se i danas govori u Zagrebu, Hrvatskoj i Europi. Jer Cibona je to uspjela bez Amerikanca u sastavu. No, kad Acu pitate jesu li Dražen i on – kad su stigli na pripreme reprezentacije za OI - tako nešto mogli očekivati i kad su zapravo shvatili koliko su moćni, iskreno odgovara:

- Kao prvo, Dražen je na sve pragmatično gledao i činjenica jest kako je za njegov dolazak u Cibonu presudan koš Mihovila Nakića protiv Zvezde za naslov prvaka države!

U TO LJETO 1984. ZAISTA JE MALOTKO OD NAVIJAČA CIBONE MOGAO

ZAMISLITI KAKO ĆE UPRAVO BRAĆA PETROVIĆ I OSTATAK DRUŠTVA - KOJE

SU ČINILI KNEGO, NAKIĆ, ČUTURA, UŠIĆ I OSTALI - DVA PUTA U NIZU

POKORITI EUROPU. U PRVOJ ZAJEDNIČKOJ SEZONI DRAŽEN & ACO U FINALU

SU SRUŠILI TADA MOĆNI REAL MADRID, A U DRUGOJ SEZONI LITAVSKI

ŽALGIRIS KOJI JE PREDVODIO 220 CM VISOKI ARVIDAS SABONIS

OLIMP 45

SJEĆANJA

Dražen je želio igrati Kup prvaka, a taj koš usmjerio ga je prema Ciboni te naravno starijem bratu. No, vjerujte, to što ga je brat čekao u Zagrebu samo mu je olakšalo situaciju, ali nije bilo presudno. Ali sve je moglo drukčije ispasti da Nik (Nakić, op.a.) nije ubacio taj koš, no srećom nije…

Kad Aco govori o tim zajedničkim danima u Ciboni, vrti film kako su punili veliku dvoranu Doma sportova, kako su „tricama“ uništavali protivnike i po stilu igre bili su avangarda. Ukratko, bili su ispred svog vremena i u taj sistem Dražen se savršeno uklopio.

- Dražen i ja smo stalno igrali zajedno u petorci, ja na playu, a on na dvojci. Od prve utakmice osjetili smo da smo jaki, ali nismo znali koliko je to bilo zapravo moćno. Tek kad smo dobili Real Madrid postali smo svjesni koliko možemo napraviti. A kad smo na uzvratu u Madridu Real dobili Draženovom simultankom, jednom od najboljih utakmica koju sam u životu vidio, svi smo postali svjesni da možemo do kraja!

EUFORIJA U ZAGREBU

No, iako su Dražen i Aco tek igrali svoju prvu sezonu u Ciboni, vrlo brzo je euforija zahvatila cijeli Zagreb i ulaznicu za europske utakmice bilo je gotovo nemoguće nabaviti.

OLIMP: Jeste li s Draženom razgovarali o tome da bi mogli postati prvaci Europe?

- Iskreno, tog trenutka nismo maštali da ćemo biti prvaci Europe. Trener Novosel je to nekako psihološki kontrolirao, mislio je korak po korak jer je nekih osam godina slagao tu momčad...

Paralelno kako se Cibona dizala i u dvije sezone u nizu pokorila Europu (1985. i 1986.), dolazili su novi klinci koji su uz Dražena dobili svoje mjesto u reprezentaciji – koju je preuzeo vizionar Krešo Ćosić. Bili su to 19-godišnjaci Kukoč i Divac te nešto stariji Rađa i drugi…

- Krešo je krenuo u reorganizaciju, a svi još uvijek pamtimo toliko puta opjevanu polufinalnu utakmicu sa Svjetskog prvenstva 1986. kad je u manje od minute ta mlada momčad ispustila devet koševa razlike u manje od jedne minute protiv SSSR-a. No, Dražen, koji je tad imao nepune 22 godine, još je brže sazrijevao i vrhunac je dosegnuo 1989. na Europskom prvenstvu u Zagrebu gdje je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlato dominacijom kakva nikad nije viđena! Kulminacija je bila Svjetsko prvenstvo 1990. kad je osvojeno zlato i kad su uz Dražena odskakali tada 22-godišnji Kukoč i Divac.

“NIKOLA JOKIĆ I LUKA DONČIĆ ČESTO

ZNAJU NAGLASITI DA IM JE DRAŽEN

PETROVIĆ OTVORIO VRATA. SVI SU

JEDINI TIME-OUT NA TURNIRU

Nije Aco previše želio govoriti o ratnoj 1991. i Draženovoj odluci da više ne igra za Jugoslaviju. Kao pravi patriot donio je takvu odluku jer je očito prije drugih shvatio u kojem smjeru sve ide. No, zato je 1992. sve podredio tome da s Hrvatskom zaigra na Olimpijskim igrama u Barceloni. U toj akciji opet su se spojila braća PetrovićAco kao pomoćnik izborniku Peri Skansiju, a Dražen kao kapetan i glavni igrač. - Mnogi zaboravljaju, ali imali smo jako komplicirane kvalifikacije. No, najteže je bilo održati sportsku formu sve do Olimpijskih igara… Tako smo nakon odmora u Barceloni na olimpijskom turniru doslovno išli korak po korak i lovili formu. Igrali smo i s američkim Dream Teamom u grupi, ali bilo je vidljivo da nismo igrali na razini kao mjesec i pol ranije. Logično, bilo je i previše adrenalina, ali smo ipak stigli do finala.

Aco će zauvijek pamtiti i Franjino zakucavanje za vodstvo 24:23 u 11. minuti i trenutak kad je američki izbornik Chuck Daly pozvao jedini time-out na turniru. A taj isti Daly vodio je nakon te sezone Dražena u New Jersey Netsima i dao mu je punu slobodu u igri. U sezoni 1992/93. zabijao je za Netse više od 22 koša u prosjeku što bi u današnjoj NBA ligi, jer tad se igrala drukčija košarka - čvršća i s više faulova - bilo nekih 35 koševa. OLIMP: Dražen je često znao govoriti kako mu je želja karijeru u reprezentaciji završiti 2000. na Olimpijskim igrama. Pazio je na svaki detalj, a posebno na fizičku pripremu. Je li bio ispred svog vremena?

- Draženu je košarka bila sve i logično da je vodio pažnju o svom tijelu. Da nije tragično stradao, siguran sam da bi imao jako dugu igračku karijeru, a podatak da je s 28 navršenih godina bio pred potpisom prvog pravog ugovora u NBA-u sve vam govori. Imao je puno opcija i želio je naplatiti svoj trud i košarkaško znanje, ali nažalost to se nije dogodilo...

ONI SVJESNI, A GOVORIM O IGRAČIMA IZ REGIJE KOJIH TRENUTAČNO IMA

OSAM, DEVET I SJAJNO IGRAJU U NBA-U, DA IM JE NETKO PRIJE 30 GODINA

OMOGUĆIO OVO ŠTO DANAS IMAJU. DRAŽEN, DIVAC I OSTALI KOJI SU

1989. GODINE OTIŠLI U NBA LIGU IMALI SU 1000 PROBLEMA U TOME KAKO USPJETI U NBA LIGI I OSTATI DUŽE VRIJEME U NJOJ”, KAŽE ACO PETROVIĆ

Košarkaška reprezentacija s Olimpijskih igara ‘92. u Barceloni
46 OLIMP

“Ima jedan bolji od mene...”

MICHAEL JORDAN, legenda Chicago Bullsa

„Uživao sam igrajući protiv Dražena. Velik igrač. Nije se bojao i bio je do kraja koncentriran, borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Naši dvoboji uvijek su bili maksimalni, do ruba. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, nažalost, bili su kratki. Za to kratko vrijeme ostavio je dubok trag. Bez straha se upustio u NBA izazov i pokazao ostalim Europljanima kako mogu uspjeti.“

REGGIE MILLER, dugogodišnji

rekorder po broju trica, legenda Indiana Pacersa

„Smatram se najboljim šuterom svih vremena, ali jedan momak bio je bolji. Bio mi je, bez sumnje, najteži rival na terenu. Riječ je o pokojnom velikanu Draženu Petroviću. Ako sam nekoga želio zadaviti, onda je to bio on. Nisam ga mogao smisliti. Dražen je bio moj ‘neprijatelj’ i zato ga jako poštujem. On je bio najbolji šuter kojeg sam ikad vidio.“

LARRY BIRD, NBA legenda Boston Celticsa i član Dream Teama 1992.

„Dražen je tip igrača kakvog volim! Igrao sam protiv njega mnogo puta, bio je fantastičan šuter i odlično je koristio blokove suigrača. Upoznao sam mnogo ljudi koji su mu bili bliski i svi do jednog su mi govorili da je on najbolji momak na svijetu. Kad govorim o Draženu, sjetim se Barcelone 1992., gdje je Hrvatska imala doista dobru momčad, no činjenica je da smo mi imali najjaču moguću momčad.“

LEBRON JAMES, košarkaš Clevelanda, Miamija i LA Lakersa

„Kada je Dražen igrao, bio sam još klinac, ali stvarno sam ga volio gledati. Bio je neviđen šuter, igrač kakav do tada nije viđen u NBA-u što se stranaca tiče. Kada je zabio Houstonu 44 koša, bio sam ushićen. Sjećam se da me znao oduševljavati i svojim asistencijama, a to je dokaz da je itekako razumio igru. Bio je talent iz Europe kakav NBA liga do tada nije vidjela. Bio je nešto novo! Danas je nekome normalno vidjeti strane igrače kako igraju glavne uloge u svojoj momčadi, ali Dražen je svima njima otvorio vrata. I to treba cijeniti. Uostalom, Netsi su mu umirovili broj 3, što govori o tome koliko su ga cijenili.“

KOBE BRYANT, bivša zvijezda LA Lakersa i vlasnik pet prstena prvaka

„Dražen? Uh, o njemu sam mnogo slušao od oca, nevjerojatan šuter, čuo sam da je bio veliki radnik. Šteta što je otišao u naponu snage.“

SHAQUILLE O’NEAL, legenda NBA lige i vlasnik četiri prstena prvaka

„Da, Dražena se jako dobro sjećam. Iskreno, on je jedan od najboljih šutera u povijesti košarke. Sjećam se kad sam igrao za Orlando, a on za New Jersey, da je bio nezaustavljiv, nismo ga mogli spriječiti da zabije svoju normu. Takav se šuter rijetko viđa. Šteta što više nije među nama. Bio je jedan od najvećih...“

CLYDE DREXLER, suigrač Dražena u Portlandu i član Dream Teama iz 1992. „Krasan čovjek, jedan od najdražih mladića koje sam ikad upoznao. Živio je za košarku, nevjerojatan radnik. Nije bilo boljeg košarkaša izvan Amerike. Bar ga ja nisam vidio. Stvarno sam ga volio. Dražen je zaista bio najveći europski košarkaš.“

TIM DUNCAN, bivša zvijezda

San Antonio Spursa

„Najbolji europski košarkaš u NBA-u? Dražen Petrović! On je bio čudo. Nemojte misliti da sam vam to rekao jer ste iz Hrvatske. Zaista tako mislim, jer znam kako je europskim igračima bilo zabijati 22 koša svake večeri prije deset godina. Danas, kada im treneri vjeruju, situacija je sasvim drugačija. To je ogromna razlika.“

CHARLES BARKLEY, NBA legenda

i član Dream Teama iz 1992.

„Petro je bio velik igrač. Kada sam čuo vijest da je stradao, igrao sam za Phoenix finale protiv Bullsa i svi u NBA-u osjećali smo kao da nam je umro netko u obitelji.“

CHUCK DALY, posljednji

Draženov trener u New Jersey Netsima i izbornik Dream Teama iz 1992.

‘Dražen je bio rođeni pobjednik, po svemu. Siguran sam da bi nakon te sezone, kada je neopravdano zaobiđen, sljedećih nekoliko godina bio All-Star. Pa za njega se zanimalo pet, šest velikih klubova. Dražen je bio velik igrač, ali i velik čovjek. Stradao je na vrhuncu karijere, taman je trebao odigrati svoje najbolje utakmice. Kakav je to samo šuter-killer bio, hladnokrvni košarkaški ubojica, a uz to je volio uzeti loptu odluke i odlučiti utakmicu. To mogu samo najveći i zato mu i jest mjesto u Kući slavnih, u društvu odabranih.“

RUDY TOMJANOVICH, trener koji je s Houston Rocketsima osvojio dvije NBA titule 1994. i 1995.

„Oh, Dražen. On je bio čudesan. S kakvom nam je samo lakoćom postigao 44 koša... Stalno sam mijenjao način obrane na njemu, ali kad je Dražen bio u svom elementu, bilo ga je teško zaustaviti. Imali smo već gotov plan kako da ga dovedemo tog ljeta u Houston.

Čuo sam se s njim telefonom nakon završetka sezone i rekao mu da nam treba takav igrač. Točno sam znao da takav odličan šuter može savršeno funkcionirati uz Hakeema Olajuwona. Dražen je uvijek igrao s nekom posebnom strašću i željom za pobjedom, željom za dokazivanjem kakva se rijetko viđa.“

LEGENDE O LEGENDI OLIMP 47

IN MEMORIAM DAMIR ŠOLMAN (Zagreb, 7. rujna 1948. – Split, 02. svibnja 2023.)

osvajač dva srebra

Otišao je trostruki olimpijac, iz Meksika i Montreala

Nakon teške bolesti, u 75. godini života napustio nas je istinski velikan hrvatskog sporta, posebno košarke

Istinski gospodin pod koševima - tako su zvali Damira Šolmana u doba košarkaške karijere. Ne bez razloga. Rijetko ćete u svijetu sportaša naći takvog gospodina, košarkaškog šarmera, velikana s karijerom nakićenom trofejima na domaćem i reprezentativnom terenu. S košarkom se susreo 1963. godine u zagrebačkoj Mladosti čiji će dres nositi do 1967. kada prelazi u košarkaški klub Split. Dres Splita, a potom Jugoplastike nosi do 1977. godine, kada odlazi u talijanski Mecap gdje nastupa do 1979. Potom se vraća u Jugoplastiku, do 1983. godine, kada prestaje s aktivnim igranjem.

ODŠTETA OD NEKOLIKO LOPTI

U dresu splitskih Žutih osvojio je veliki broj trofeja. Godine 1971. i 1977. bio je prvak Jugoslavije. Član momčadi Jugoplastike koja je osvojila Kup Jugoslavije bio je 1972., 1974. i 1977. godine. Godine 1977. sa svojim “Žutima” je osvojio i Kup Radivoja Koraća. Ukupno je za Jugoplastiku postigao 6156 koševa te je prvi strijelac u povijesti kluba. Damir Šolman, „fetivi Zagrepčanac“, sreću je pronašao na jugu. Za prelazak u Split prevagnulo je više stvariuvjeti za nastavak školovanja, a iznad svega prijateljstvo s Grašom, Depolom i Tvrdićem, s kojima se družio za vrijeme reprezentativnih akcija. Naravno, nisu bili „u điru“ neki veliki novci za transfere - istinita je anegdota da je odšteta za prijelaz iz Mladosti u Jugoplastiku iznosila nekoliko lopti.

ZA PRELAZAK U SPLIT PREVAGNULO

JE VIŠE STVARI - UVJETI ZA NASTAVAK

ŠKOLOVANJA, A IZNAD SVEGA

PRIJATELJSTVO S GRAŠOM, DEPOLOM I TVRDIĆEM. NARAVNO, NISU BILI „U

ĐIRU“ NEKI VELIKI NOVCI - ISTINITA JE

ANEGDOTA DA JE ODŠTETA ZA PRIJELAZ IZ MLADOSTI U JUGOPLASTIKU IZNOSILA NEKOLIKO LOPTI.

DVIJE MEDALJE S TROJE OLIMPIJSKIH IGARA

Reprezentatvac Jugoslavije bio je od 1967. do 1976. godine, a odigrao 226 utakmica i postigao 1785 koševa. Kao rijetko koji sportaš, Šolman je sudjelovao na troje Olimpijskih igara: 1968. godine u Meksiku, 1972. u Münchenu i 1976. godine u Montrealu. U Meksiku i

Montrealu osvojio je srebro. Od četvrtog sudjelovanja na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine samoinicijativno je odustao, ne želeći se forsirati i uzimati mjesto mlađima.

PRISJEĆAO SE MEKSIKA S POSEBNIM

ZADOVOLJSTVOM: „MNOGO SE TOGA

NAGOMILALO U MOJOJ IGRAČKOJ

KARIJERI. UGLAVNOM LIJEPOGA. OLIMPIJSKE IGRE IPAK SU NAJVEĆI

DOGAĐAJ.“

Pored dva srebra s Olimpijskih igara, osvajao je medalje i na svjetskim i europskim prvenstvima. Tako je svjetsko zlato osvojio 1970. godine u Ljubljani, a srebro 1974. u Portoriku.

Na europskim prvenstvima u košarci osvojio je 1969. srebro u Italiji, dok je europska zlata osvojio 1973. u Španjolskoj i 1975. godine u Jugoslaviji.

Na Mediteranskim igrama 1967. u Tunisu i 1971. u Izmiru ovjenčao se zlatnim medaljama. Posebno je pamtio Ljubljanu i svjetsko zlato 1970. godine. „To je neponovljivo“, govorio je Šolman. „Od Ljubljane počinje nova era naše košarke, to je sigurno. Zatim slijedi München bez odličja, pa zlato s Eurobasketa iz Barcelone 1973., prvo jugoslavensko; onda srebro iz San Juana sa Svjetskog prvenstva, i tako trofeji se nižu kao na tekućoj vrpci.“

Četiri puta nastupio je za reprezentaciju Europe, no uvijek se rado vraćao žutom dresu splitske Jugoplastike, o čemu kaže: „Bili smo sjajna klapa, to nas je držalo, vodilo nas zajedničkom cilju, znali smo živjeti zajedno“. Najboljim sportašem Dalmacije u izboru Slobodne Dalmacije proglašen je 1972. godine, a iste godine proglašen je i najboljim jugoslavenskim košarkašem. Godine 1973. bio je najbolji strijelac Prve savezne košarkaške lige.

Nakon prestanka igranja posvetio se biznisu, postao poslovan čovjek. Jedno vrijeme bio je i član Stručnotehničke komisije, možemo reći, svoje Jugoplastike. Damir Šolman njezina je istinska legenda, kao i cijelog hrvatskog i europskog sporta. Dobitnik je velikog broja sportskih priznanja.

Piše: Jurica Gizdić

48 OLIMP

Poštovani čitatelji, u pripremi je izlazak samostalnog časopisa „Povijest sporta“ koji je predviđen za 2024. godinu. Prvi broj „Povijesti sporta“ izašao je 12. svibnja 1970. kao stručno glasilo tadašnjeg Saveza za fizičku kulturu Hrvatske. Od tada pa do danas izašla su 203 broja ovog lista.

Osnutkom samostalne hrvatske države, časopis „Povijest sporta“ dolazi pod okrilje Hrvatskog olimpijskog odbora, te od 1996. godine i 108. broja, mijenja ime u „Povijest hrvatskog sporta“. Zadnje samostalno izdanje bio je broj 120 koji je izašao 1998., a godinu poslije izrasta u sasvim novi časopis –„Olimp“, unutar kojeg je, kao njegov središnji dio, zadržan i podlistak „Povijest hrvatskog sporta“.

Razvojem časopisa “Olimp” i izdavačke djelatnosti HOO-a, stvorila se želja i potreba za ponovnim osamostaljivanjem časopisa koji će na taj način moći posvetiti veći prostor temama iz sportske povijesti.

Pozivamo sve povjesničare sporta, istraživače, kroničare i autore koji se bave poviješću sporta, a zainteresirani su da im članak bude objavljen u listu „Povijest sporta“ da svoje radove pošalju na e-mail adresu: ana.popovcic@hoo.hr. Uz tekst potrebno je dostaviti popis literature i izvora. Od autora se očekuje da prije slanja provedu i gramatičku provjeru teksta. Slikovne priloge (ako se šalju) ne umetati u tekst, već ih treba poslati zasebno.

Uredništvo će pregledati sve poslane članke i izabrati one koji će biti objavljeni. Svi tekstovi koji su već poslani, bit će uzeti u obzir za objavu.

Ana Popovčić urednica „Povijesti sporta"

Šest medalja s nogom!

drvenom

Američki gimnastičar njemačkog porijekla George Eyser osvojio je na Igrama tri zlatne, dvije srebrne i brončanu medalju usprkos tome što je imao jednu drvenu nogu

Piše: ANA POPOVČIĆ

Još je na osnivačkom kongresu Međunarodnog olimpijskog odbora 1894. u Parizu neslužbeno dogovoreno da bi domaćin trećih olimpijskih igara trebao biti SAD. „Grčka, Francuska, pa SAD: početno trojstvo samo po sebi je naglašavalo svjetski karakter institucije i bilo je uspostavljeno bez diskutabilnosti“ – piše Coubertin u svojim memoarima.

Kandidaturu je tako podnio grad Chicago koji je već imao i iskustvo i dobru reputaciju nakon uspješne organizacije Svjetske izložbe 1893., i ta kandidatura jednoglasno je prihvaćena na sjednici 1901. godine. Odmah nakon toga, Chicago je započeo s ozbiljnim pripremama, a da sve bude na najvišoj razini, novi američki predsjednik Theodore Roosevelt preuzeo je pokroviteljstvo Igara. Dorađen je program u koji su uvrštene umjetničke i literarne manifestacije i sve je tiskano na tri jezika – engleskom, njemačkom i francuskom.

Sve se zakompliciralo kada se u priču aktivno ubacio grad St. Louis. Naime, St. Louis je pripremao veliku Svjetsku izložbu 1903. godine povodom proslave 100-godišnjice odvajanja države Louisiane od Francuske i priključenja SAD-u. Kako pripreme nisu na vrijeme bile gotove, Svjetska izložba odgođena je za 1904. i organizatori su počeli inzistirati na tome da Olimpijske igre budu dio njihove manifestacije (kao prethodne Igre 1900. u Parizu). S jedne strane željeli su svoj program obogatiti sportskim natjecanjima, a osim toga apsolutno nisu željeli konkurenciju drugog velikog svjetskog događaja u SAD-u iste godine. Chicago međutim nikako nije pristajao na prepuštanje organizacije St. Louisu, pa su organizirane i demonstracije. Na kraju je predsjednik organizacijskog odbora u Chicagu tražio posredovanje MOO-a, no Coubertin i članovi vijeća MOO-a zatražili su arbitražu

PREPIRKE IZMEĐU AMERIKANACA I NIJEMACA

Kako to često biva kada se odluka prepusti drugome – Roosevelt je odlučio u korist St. Louisa. Bio je to izbor kojim ni vijeće, a pogotovo Coubertin uopće nisu bili zadovoljni. Iz programa je ekspresno izbačen dio o umjetnosti i književnosti, nešto čemu je Coubertin posebno težio još od osnutka MOO-a, a cijele Igre još su jednom utopljene u još jednu Svjetsku izložbu. Glavna ideja sportskog programa Svjetske izložbe odražavala je stav Amerikanaca prema sportu čiji je glavni zadatak bio da izgradi zdravu i jaku naciju. Taj program obuhvaćao je između ostalog prvenstvo

IZ PROGRAMA JE EKSPRESNO IZBAČEN

DIO O UMJETNOSTI I KNJIŽEVNOSTI, NEŠTO ČEMU JE COUBERTIN POSEBNO TEŽIO JOŠ

OD OSNUTKA MOO-A, A CIJELE IGRE JOŠ

SU JEDNOM UTOPLJENE U JOŠ JEDNU

SVJETSKU IZLOŽBU.

države Missouri u školskoj atletici (samo za dječake naravno), natjecanja sveučilišnih ekipa u košarci, nacionalno YMCA (kršćansko sportsko udruženje za mlade) prvenstvo u atletici, predstavljanje njemačkog i sokolskog gimnastičkog sustava, kao i različita sportska natjecanja. Slično kao i u Parizu, gotovo nitko (osim možda organizatora) nije razumio koja su događanja dio olimpijskog programa, a koja ne. Gotovo cijeli sportski program smješten je na malo i neugledno igralište i

50 OLIMP POVIJEST
OLIMPIJSKIH IGARA: ST. LOUIS 1904.
od samog predsjednika Roosevelta smatrajući da on najbolje poznaje situaciju.
C M Y CM MY CY CMY K

CITIUS. ALTIUS. FORTIUS.

Posao je na puno razina kao sport. Za vrhunske rezultate potrebnan je talent, ali i puno rada i odricanja. S ponosom možemo reći da smo mi u Realu usvojili sportsku filozofiju i ostvarili odlične rezultate u zadnjih 16 godina.

www.realgrupa.com

POVIJEST OLIMPIJSKIH IGARA: ST. LOUIS 1904.

dvoranu kampusa Sveučilišta Washington, a vodeni sportovi morali su se zadovoljiti s umjetnim jezerom koje je napravljeno za dio Svjetske izložbe posvećen poljoprivredi.

više ili manje uspješno upadaju u vodu i ovise o inerciji da bi dobili svoje bodove“.

VARALICA NA MARATONU

Utrka u maratonu pretvorila se u test preživljavanja s obzirom na to da je održana na 32 °C, a uvriježeno mišljenje bilo je da je pijenje vode za vrijeme utrke štetno. Prvi je kroz cilj prošao Amerikanac Fred Lorz, ali ubrzo je ustanovljeno da se većinu utrke vozio u automobilu, tako da je pobjedu na kraju odnio njegov sunarodnjak Thomas Hicks koji je od iscrpljenosti jedva prešao ciljnu crtu, budući mu je trener za vrijeme utrke umjesto vode, davao napitak od strihnina, alkohola i bjelanjaka – potpuno legalno i opravdano u ono vrijeme. Inače, varalica Lorz, odličan trkač, nakon spomenutog skandala na OI dobio je doživotnu zabranu sudjelovanja na maratonu, no ona je ubrzo ukinuta i već iduće 1905. godine pobijedio je na Bostonskom maratonu!

Samo 687 natjecatelja sudjelovalo je na OI u St. Louisu, od čega su 526 bili Amerikanci, 56 Kanađani, dok je preostalih stotinjak sportaša došlo iz Britanskog Carstva, Kube, Njemačke, Austrije, Grčke, Mađarske i Švicarske. Potpuno očekivano, najveći broj medalja osvojili su Amerikanci – 70 od moguće 94 zlatne medalje. U boksu, povlačenju užeta, biciklizmu, tenisu i roqueu (varijanta kroketa) svi natjecatelji bili su samo Amerikanci, dok su u nogometu i lakrosu protiv američkih klubova igrali još Kanađani.

Na Igrama je došlo do više većih prepirki između domaćina i njemačkih predstavnika. Na primjer, Amerikanci su zahtijevali da se vaterpolo igra s napola ispuhanom loptom na način da se zgoditak postiže držeći loptu u rukama unutar mreže. Nijemci su odbili

VODENI DIO PROGRAMA ZASLUŽAN JE I

ZA JEDNU OD NAJVEĆIH ANOMALIJA NA

OLIMPIJSKIM IGRAMA IKAD – POTPUNO

BIZARNO NATJECANJE U KOJEM SU

SE NATJECATELJI BACALI U VODU, A

POBJEDNIK JE BIO ONAJ KOJI JE NAJDALJE

OTPLUTAO UNUTAR 60 SEKUNDI BEZ

POMICANJA IJEDNOG DIJELA TIJELA.

sudjelovati u takvom susretu...

Problema je bilo i oko skokova u vodu: Nijemci su tražili da se boduju samo akrobacije u zraku, a ne sam ulazak u vodu, s čime se domaćini nisu složili pa je ponovno njemački predstavnik odbio sudjelovati.

Vodeni dio programa zaslužan je i za jednu od najvećih anomalija na Olimpijskim igrama ikad – potpuno bizarno natjecanje u kojem su se natjecatelji bacali u vodu, a pobjednik je bio onaj koji je najdalje otplutao unutar 60 sekundi bez pomicanja ijednog dijela tijela. The New York Times natjecanje je opisao kao „gomile sala koje

Kada se spominju OI u St. Louisu, ne može se zaobići i sportski program na Danima antropologije. Taj događaj je svojedobno polučio daleko najveći interes publike (neusporedivo veći od olimpijskog programa), a do danas je ostao najviše u sjećanju zbog svoje kontroverze. Naime, na Danima antropologije su kroz rasističku hijerarhiju predstavljene različite ljudske rase od crne primitivne do bijele civilizirane, uspoređivani „primitivni“ i „civilizirani“ sportovi i narodi, formirani rasni timovi Filipinaca, Patagonaca, američkih Indijanaca, Sirijaca i Afrikanaca koji su se onda natjecali u različitim disciplinama i sve to je zapravo najviše zainteresiralo javnost.

Na primjer, utakmica američkog nogometa između dvije ekipe američkih Indijanaca prikupila je nevjerojatnih 12 000 gledatelja – neusporedivo s ijednim događajem na olimpijskom programu.

Ovdje su radi zanimljivosti izdvojeni neobični događaji s Igara, ali naravno da su i Olimpijske igre u St. Louisu u velikom dijelu bile predstava vrhunskog sporta i iznimnih postignuća sukladnih kontekstu vremena.

Posebno je impresivan bio američki gimnastičar njemačkog porijekla

George Eyser koji je osvojio tri zlatne, dvije srebrne i brončanu medalju usprkos tome što je imao jednu drvenu nogu!

Osim toga, St. Louis je možda najviše zadužio olimpijski pokret time što su na ovim Igrama po prvi put medalje uručene osvajačima prvih triju mjesta – zlatna za prvo, srebrna za drugo i brončana za treće mjesto. Otad je to postao standard za sve iduće Igre...

LITERATURA:

Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.

52 OLIMP
George Eyser
Since 1983 www.aci-marinas.com uspjehu www.ati.hr O r g a n i z i r a m o p u t p r e m a !

&

Gostujuće izložbe edukativni programi

Piše: MARIJAN SUTLOVIĆ

Kako HŠM nije u mogućnosti primati posjetitelje budući da se radi na pripremi muzejskog postava, publici se približavaju gostujućim izložbama i edukativnim programima. Tako su u suradnji s Kineziološkim fakultetom u Osijeku (u sklopu Dana fakulteta) tijekom svibnja postavljene izložbe “Franjo Bučar“ i „Tišina na sedmercu“.

Izložba „Franjo Bučar“ prikazuje njegov život i djelovanje u razvoju brojnih sportova u Hrvatskoj. Autorice izložbe su muzejska savjetnica Đurđica Bojanić i kustosica Martina Vargek.

OBJE IZLOŽBE PRILAGOĐENE SU

SLIJEPIM I SLABOVIDNIM OSOBAMA TE SU U SURADNJI S HRVATSKIM

SAVEZOM SLIJEPIH IZDANI I KATALOZI NA BRAILLEOVOM PISMU

Izložba „Tišina na sedmercu“ nastala je u suradnji s Hrvatskim sportskim savezom gluhih te je posvećena povijesti i uspjesima hrvatske rukometne reprezentacije gluhih. Izložba je organizirana u povodu 30. obljetnice osnivanja Hrvatskog sportskog saveza gluhih. Autorica izložbe je Martina Vargek.

Obje izložbe prilagođene su slijepim i slabovidnim osobama te su u suradnji s Hrvatskim savezom slijepih izdani i katalozi na Brailleovom pismu. U sklopu programa održana je radionica hrvatskog znakovnog

jezika pod vodstvom prevoditeljice Hrvatskog sportskog saveza gluhih Mihaele Babić.

U lipnju je HŠM održao igraonice za predškolce Dječjeg vrtića „Krijesnice“ iz Krajiške ulice koji ove godine obilježava 140 godina djelovanja i najstariji je vrtić u gradu Zagrebu. Za skupine Bobice, Jagodice i Krijesnice pripremljene su stare igre koje je prikupio Franjo Bučar za nastavu tjelesnog odgoja kako bi potaknuo djecu da se kroz igru što više kreću i fizički razvijaju.

Igre sadrže kombinacije individualnih i grupnih vježbi, a imaju zanimljive tradicijske nazive kao što su Vuk i ovce, Mostić i željeznica, Vrući krumpir... Djeca su ukratko upoznata s Franjom Bučarom i počecima tjelesne kulture u Hrvatskoj te su se dobrano natrčala, razgibala i zabavila. U žaru natjecanja bilo je bodrenja, suza i smijeha te se nadamo da će se svi polaznici nastaviti igrati i kretati te baviti sportom, kako bi se razvili u zdrave i sretne osobe.

U prošlom (86.) broju Olimpa na stranici 45 u članku Ostavština Radiše Mladenovića postala dio fundusa Hrvatskog športskog muzeja potkrala se pogreška u potpisu ispod fotografije rukometašice Mare Torti. Tekst Mara Torti nakon osvojene svjetske bronce (Beograd, 1973.) ispravno glasi: Mara Torti nakon osvojenog svjetskog zlata (Beograd, 1973.). Ispričavamo se legendarnoj rukometašici Mari Torti i čitateljima Olimpa zbog ove nenamjerne pogreške.

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ
U suradnji s Kineziološkim fakultetom u Osijeku tijekom svibnja postavljene su izložbe “Franjo Bučar“ i „Tišina na sedmercu“
54 OLIMP
ISPRAVAK

Vaznost

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM

MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA

ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG

ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA

uravnotežene prehrane

Sve više nutricionista, znanstvenika i drugih stručnjaka smatra da je čovjek genetski prilagođen određenoj vrsti hrane koju mu daje priroda te da mu upravo hrana njegova podneblja osigurava dobro zdravlje i život sa što manje zdravstvenih tegoba

se počele odstranjivati s mesa, a sve više konzumirati žitarice, pahuljice i tzv. light proizvodi te smoothieji svih mogućih sastojaka kao „čarobni napitci“. O prehrani zadnjih godina govore svi, znani i neznani, a mnogobrojne studije pokazuju da svijetom vlada epidemija pretilosti, dijabetes, autoimune bolesti, alergije i bolesti crijeva. Sa svime navedenim susreću se i sportaši koji su često zbunjeni potpuno različitim informacijama što jesti, a što zaboraviti i ne konzumirati, te koga slušati i komu vjerovati. Pogrešna je prehrana često uzrok preranog umaranja i zakazivanja u natjecanju te može čitav uložen trening dovesti u pitanje u odnosu na sportsko dostignuće. Stoga se u nastojanju da se postignu što bolji sportski ili radni rezultati, prehrani danas pridaje sve veća važnost. Prehrana primjerena za sportaša treba stvoriti optimalne uvjete za najbolje moguće savladavanje tjelesnih i psihičkih napora. I to kako za one čije natjecanje traje samo desetak sekundi (kao utrka na 100 metara), tako i za one čije natjecanje traje nekoliko sati poput maratona. Pri programiranju prehrane treba uzeti u obzir i različite

Dobro je poznata rečenica „Reci mi što jedeš, reći ću tko si“. S industrijskom revolucijom i silnom željom za sve većom zaradom došlo je i do sve veće uporabe prerađene, rafinirane hrane oslobođene većine životno važnih hranjivih tvari. Bijelo brašno, šećer, transmasne kiseline, obilje gotovih obroka prepunih konzervansa, aditiva i drugih po zdravlje štetnih kemijskih sastojaka, dovelo je do pogoršanja zdravlja i razvoja degenerativnih i kroničnih bolesti. Počelo se masovno iz prehrane izuzimati korištenje masti životinjskog podrijetla. Umjesto prirodnog maslaca počeo se propagirati industrijski margarin, a umjesto svinjske masti rafinirana biljna ulja. Masnoće su

POGREŠNA JE PREHRANA ČESTO UZROK PRERANOG UMARANJA I ZAKAZIVANJA U NATJECANJU TE MOŽE ČITAV ULOŽEN TRENING DOVESTI U PITANJE U ODNOSU NA SPORTSKO DOSTIGNUĆE.

dosege. Pritom, s prehrambeno-fiziološkog stajališta, postoje bitne razlike u odnosu na vrhunski sport i sportske aktivnosti u slobodno vrijeme kakvima bi se svatko od nas trebao baviti. Sportaše učim i savjetujem sljedeće:

▶ Ujutro, kada se probudite, popijte čašu vode sobne temperature u koju ste iscijedili limun. Vodu pijemo da izbacimo sluz koja se u organizmu nakuplja, a limun dodajemo da organizam od jutra vodimo u lužnatost.

▶ Za doručak, ako je trening ujutro, savjetujem kašu kuhanih cjelovitih žitarica uz dodatak dobrog meda i voća.

56 OLIMP SAVJETI O ZDRAVLJU

Ili brusketa - dvije kriške dobrog kruha od pšeničnog kiselog tijesta dobro nakapati maslinovim uljem i istostirati, staviti dvije ili tri šnite prepečene pancete te rikolu, cherry rajčice i obilje maslinova ulja.

▶ Sportaši bi kod kuće morali imati maslinovo ulje i svinjsku mast, pa ako ništa drugo nije spremno za obrok, neka maslinovo ulje stave u zdjelicu i „točaju“/„tunkaju“ dobar kruh natopljen maslinovim uljem.

▶ Užina ili obrok nakon treninga uvijek je dobar recovery napitak za oporavak jer je važno unutar dva sata nakon intenzivne fizičke i psihičke aktivnosti žurno obnoviti potrošene energetske zalihe.

▶ Savjetujem svima da u istom obroku ne jedu koncentrirane ugljikohidrate velike gustoće (tjesteninu, njoke, paštu) s mesom, peradi ili ribom. Špagete i drugu tjesteninu treba jesti aglio e olio s maslinovim uljem i svježim začinima, a meso, ribu i perad s obiljem povrća ili svježih salata. Jedući na taj način sportaši se osjećaju svježe i puni energije.

▶ Na jelovniku što češće treba biti i riba. Ona organizmu donosi obilje dobrobiti - od lako probavljive namirnice do bogatog izvora Omega 3 nezasićenih masnih kiselina snažnog antiupalnog učinka.

▶ Za večeru treba jesti bjelančevine s obiljem povrća pripravljenog lešo, kao i svježe salate. Preporučam i dobar odrezak (fini steak ili odrezak tune) ili pak omlet od dva ili tri jaja, kao i nekoliko bjelanjaka sa slaninom (ili šunkom ili povrćem) uz obilnu salatu miješanog zelenog povrća. Odličan izbor je i kvalitetna mozzarella di bufala ili burrata…

NE IZGLADNJUJTE SE I NE PRESKAČITE OBROKE

Preskakanje obroka obično vodi u prejedanje pri prvom sljedećem obroku, a istodobno ubrzava metabolizam. Doručak bi zaista trebao biti najvažniji obrok u danu, kako i kažu stručnjaci. Energetski najslabiji, organizam je tad najotvoreniji za uzimanje „goriva“. Jer što je hrana nego gorivo...

I ne manje važno: najnovija istraživanja pokazuju kako doručak smanjuje ukupni unos kalorija, povećava sitost i poboljšava osjetljivost na inzulin iz kasnijih obroka u danu. Preskakanje obroka može povećati rizik od dijabetesa tipa 2, visokog tlaka, pretilosti, a time i od srčanih komplikacija. Zato obavezno doručkujte!

SVAKI OBROK PRIPREMITE S LJUBAVLJU JER

LJUBAV JE NAJBOLJI ZAČIN. NASTOJTE JESTI

OKRUŽENI LJUDIMA KOJE VOLITE, A AKO

JEDETE SAMI, NE SVAĐAJTE SE NI U MISLIMA

JESTI TREBA RAZNOVRSNO I S

PRAVOM MJEROM

Raznovrsnost donosi niz dobrobiti organizmu, ponajprije unos nužno potrebnih hranjivih tvari, ugljikohidrata, masti, bjelančevina te vitamina i minerala. Unosom što raznovrsnijih obroka potičemo rad raznovrsnih enzima, a to za naš organizam znači – zdravlje!

Ta raznovrsnost od metabolizma stalno zahtijeva da se prilagođava novim oblicima prehrane (novim namirnicama), i ono najvažnije - jača aktivnost hormona, optimizira razinu hormona rasta i drugih važnih hormona, poboljšava moždane funkcije i jača vaš mikrobiombakterijski milje i zdravlje crijeva.

odabir namirnica trebaju biti prilagođeni pojedincu. Učim sportaše da osluškuju organizam i jedu ono što njima čini ugodu, a organizmu sklad.

Svaki obrok pripremite s ljubavlju jer ljubav je najbolji začin. Nastojte jesti okruženi ljudima koje volite, a ako jedete sami, ne svađajte se u mislima ni s mamom, ni s dečkom ili suprugom, a ni s – trenerom!

SOL KONZUMIRAJTE UMJERENO

Naravno, voće uvijek treba jesti svježe. Ono je bazična namirnica i od svih namirnica sadrži najviše vode. Voće je bogat izvor balastnih tvari, vitamina i minerala, lako je probavljivo, a treba ga jesti jedan sat prije ili dva do tri sata nakon obroka. Svježe voće nudi optimalnu količinu enzima i drugih za organizam vrijednih tvari od antioksidansa do sunčeve enegije.

Svaki je organizam različit s obzirom na metabolizam i bakterijski milje probavnog sustava. Stoga prehrana i

Sol poželjnu za organizam uzimamo (i to u znatno višim količinama) konzumirajući gotovu ili polugotovu hranu, suhomesnate i pekarske proizvode itd. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da dnevno treba uzeti do 5 grama soli, a mnogi danas uzimaju i do dvadeset. Svaki višak unesene soli veže 3-5 grama vode, a više soli ujedno znači veću proizvodnju hormona aldosterona, a time i viši tlak.

I još nešto: nakon ručka i večere pijte lagane nezaslađene čajeve (menta ili zeleni čaj) kako bi što kvalitetnije probavili uzeti obrok i rasteretili gušteraču i jetru.

“ OLIMP 57

Hrvatska u pohodu na poziciju

DESTINACIJE

sportskog turizma

Drugo izdanje Svjetskog kongresa sportskog turizma (WSTC), pod nazivom „Tourism & Sports United for Sustainability“ u organizaciji

Vlade Republike Hrvatske i Svjetske turističke organizacije (UNWTO) te Ministarstva turizma i sporta kao glavnog koordinatora provedbe aktivnosti vezanih uz kongres, uz podršku Hrvatske turističke zajednice, okupilo je stručnjake i lidere iz cijelog sektora sporta i turizma, uz predstavnike destinacija i tvrtki, a vrijedan doprinos njegovoj uspješnosti dao je i Hrvatski olimpijski odbor

Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije: HOO, HTZ & FAH

Kongres održan početkom svibnja u Zadru otvorio je premijer Andrej Plenković, a na samom početku održan je okrugli stol na visokoj razini na kojem su sudjelovali ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, glavni tajnik UNWTO-a Zurab Pololikashvili, ministar gospodarstva, turizma i sporta Slovenije Matjaž Han, zamjenik ministra međunarodnih poslova Saudijske Arabije Sultan Almusallam i predsjednik Europskih olimpijskih odbora Spyros Capralos. Tema ovog okruglog stola bila je važnost i uloga turizma u održivom razvoju.

- Iznimno sam ponosna što je Hrvatska među svim članicama Svjetske turističke organizacije odabrana kao domaćin ovog kongresa. Proteklih dana uživali smo u raspravama brojnih vrsnih međunarodnih i hrvatskih govornika te predstavili brojne mogućnosti razvoja održivog sportskog turizma u Hrvatskoj. Vlada je osigurala izdašna sredstva za izgradnju sportske infrastrukture i infrastrukture aktivnog turizma, u skladu s našim ciljem da Hrvatsku pozicioniramo kao globalno relevantnu destinaciju sportskog turizma. - istaknula je Nikolina Brnjac.

U pauzi između panela mnogi su se gosti uključili u sportske aktivnosti koje su organizirali HOO u suradnji sa Športskom zajednicom Grada Zadra te Paraolimpijski odbor. Tako je voditelj Ivan Vukušić zaigrao tenis s paratenisačima, Frano Ridjan, Danira Bilić i Josip Pavić okušali su se u parakošarci, a ministrica je obišla i teren s odbojkašicama (OK Zadar) te članicama Ženskog nogometnog kluba Zadar, kao i paraobarače ruke te Helenu Dretar Karić i Anđelu Mužinić Vincetić, paraolimpijke, srebrne stolnotenisačice iz Tokija koje su odigrale dvoboj u samom kongresnom centru.

GLOBALNO RELEVANTNE
II. SVJETSKI KONGRES SPORTSKOG TURIZMA
58 OLIMP

Na Kongresu je sudjelovalo više od 300 međunarodnih stručnjaka iz područja turizma i sporta, a neki od panelista i predavača bili su: Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, Ratko Kovačić, predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora, Danira Bilić, predsjednica Nacionalnog vijeća za sport, Kristjan Staničić, direktor Hrvatske turističke zajednice, Martina Bienenfeld, direktorica Turističke zajednice

Grada Zagreba, Burak Baykan, regionalni direktor Dogus Holdings, Rose Wangen-Jones, generalna direktorica za marketing, destinacije i komercijalu u London&Partners, Elif Ozdemir, izvršna direktorica Gloria Sports Arena, Zrinka Bokulić, izvršna direktorica Aminess Hotels & Resorts, Judit Hidalgo, direktorica Andora Business

- Andorra Sports Innovation Hub, Laurent Petrynka, predsjednik Svjetske školske sportske federacije, Josip Varvodić, prvi potpredsjednik Europskog plivačkog saveza i predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza, Goran Šprem, svjetski i olimpijski prvak, Jack Nixon, strateški direktor - International, Nielsen Sports, Sanda Čorak, dopredsjednica Hrvatskog olimpijskog odbora i predsjednica Hrvatskog judo saveza, Valentina Bifflin, predsjednica Srednjoeuropske odbojkaške federacije te mnogi drugi.

- Sportski turizam igra ključnu ulogu u poboljšanju gospodarskog rasta i društvenog razvoja u mnogim destinacijama, stvara radna mjesta i podupire tvrtke u gradovima i ruralnim zajednicama. Kako bi maksimalno iskoristili svoj potencijal, javni i privatni sektor moraju surađivati, a tome svoj doprinos daje UNWTO - istaknuo je glavni tajnik UNWTO-a Zurab Pololikašvili.

Uz procjenu utjecaja sportskog turizma, Kongres je također istražio potencijalne dobrobiti ovog rastućeg sektora, uključujući doprinos te vezu sa zdravljem i promicanjem destinacija većoj i raznolikijoj publici. U Zadru su čelnici etabliranih i novonastalih destinacija sportskog turizma podijelili svoje uvide i najbolje prakse kako bi dali preporuke za povećanje veličine i utjecaja sektora.

OLIMP 59
Svojim prisustvom službeno otvorenje Kongresa uveličali su i mnogi legendarni hrvatski sportaši i treneri, a od aktualnih sportskih zvijezda bili su tu Barbara Matić, Dina Levačić i Enes Garibović.

SUNSET SPORTS MEDIA FESTIVAL:

Olimpijske igre imaju

jedinstvenu snagu i priču koju treba ispravno prenijeti publici

Kakva je sadašnjost i budućnost Olimpijskih igara, te kako privući mlade generacije u olimpijsku obitelj - neka su od pitanja o kojima se razgovaralo na panelu pod nazivom „Olympic size dilemmas“, u sklopu kojeg su iznesena zanimljiva razmišljanja medijskih stručnjaka, bivših sportaša te aktivnih novinara iz prestižnih globalnih medijskih kuća.

„Potrebno je kontinuirano raditi na razvoju programa Igara i sadržaju, kvalitetno odgovoriti na teme koje publika smatra važnima, kao što je to danas rodna ravnopravnost te kvalitetno biti prisutan na digitalnim platformama.“ – rekao je John Palfrey s Olympic

Channela

Višestruki olimpijac Zoran

Primorac nadodao je kako je velik izazov osigurati zadržavanje interesa mladih generacija

koje nisu toliko naviknule pratiti određene programe po nekoliko sati. David Nelson iz Diario

AS-a te Toribio Blanco Soto iz španjolskog medijskog diva Mundo Deportivo naglasili su kako se mediji trebaju prilagođavati potrebama publike, aktivirati sve kanale putem kojih mogu doći do publike i stvarati sadržaj koji publika želi, jer - ljudi žele osjećaj pripadnosti zajednici, žele da se njihov glas čuje i da se s njima razgovara.

Naglašeno je kako su OI jedinstven svjetski događaj koji nudi nevjerojatne sportske i ljudske priče koje je potrebno ispričati. Olimpijske igre nude 17 dana promocije najboljih vrijednosti, slavlje sporta i uspjeha bez obzira na rasu, spol i sve druge razlike. I na tome trebamo graditi priču o Igrama... Inače, ovo je bilo drugo izdanje Sunset Sports Media Festivala (SSMF), a uoči službenog otvaranja održana je ekskluzivna projekcija sportsko-dokumentarnog filma Football must go on. Na otvorenju su se okupila brojna svjetski priznata imena među kojima su bili i poznati

NBA dvojac Matt Barnes i Stephen Jackson, Stephen

Espinoza, Cindy Marina, Martina Knežević, Pete Radovich, Frank Leenders, Dee Kundra, Nikola Stolnik i Dubravko Šimenc, a na veliku radost svih prisutnih, projekciji je prisustvovao i Darijo Srna koji je došao u pratnji juniora nogometnog kluba Šahtar iz Donjecka. Projekcijom koja je do zadnjeg mjesta ispunila dvoranu, prikazana je priča ukrajinskog kluba koji već osam sezona igra izvan svog grada i stadiona zbog rata u Ukrajini. Film donosi neispričane priče nogometaša i osobne sudbine, između ostalih i Darija Srne, bivšeg hrvatskog

nogometnog reprezentativca i dugogodišnjeg člana ukrajinskog kluba, te njihovu borbu koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Producent serijala Pete Radovich, višestruko nagrađivani kreativni direktor i producent CBS-a, najavio je prve tri od pet epizoda serijala čija će se svjetska projekcija održati tek najesen. Osvrt na film, kao i očekivanja za budućnost, dao je i sportski direktor Šahtara, bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Darijo Srna

- U Šahtaru uvijek želimo više, no sad smo izvukli maksimum, s obzirom na to da smo ostali bez trenerskog stožera prije godinu dana, bez 14 igrača i svojih investicija prije rata. Borili smo se do kraja i osvojili smo to jako bitno i nemoguće teško prvenstvo. Film je fantastičan i iako sam sve ovo doživio, uistinu sam dirnut. Hrvatska je, nažalost, država koja je prošla nešto što ova djeca i ostali ljudi danas prolaze, prema tome hvala vam od srca. Nadam se da će posljednja epizoda biti o našoj pobjedi - pobjedi nad Rusijom - kazao je Srna. SSMF održao se u Providurovoj i Kneževoj palači u Zadru, a tri dana bogatog programa obilježili su brojni paneli i predavanja na kojima su istaknuti pojedinci sa svjetske sportske scene podijelili znanja i iskustva o aktualnim temama iz svijeta sporta i medija, te prezentirali vodeće projekte i inovacije čime se posjetiteljima omogućila prilika za stjecanje novih znanja i stvaranje budućih poslovnih prilika.

Nakon prikazanog za Oscara nominiranog filma „The Longest Wave“ o svjetskom kralju surfinga i velikoj sportskoj ikoni Robbyju Naishu, slika Zadra i Hrvatske otišla je diljem svijeta jer su bivši NBA prvaci i voditelji najpopularnijeg košarkaškog podcasta „All the Smoke“, M. Barnes & S. Jackson uz Morske orgulje i Pozdrav Suncu snimali epizodu podcasta čija se gledanost broji u milijunima diljem svijeta.

- Sport ima jedinstvenu moć povezivanja ljudi u najtežim trenucima i vjerujem da duh sporta može nadići politička zbivanja - izjavio je direktor SSMF-a Damjan Rudež zahvalivši svima koji su pridonijeli organizaciji iznimno uspješnog ovogodišnjeg izdanja spomenutog festivala.

60 OLIMP
VIJESTI
www.svkatarina.hr Imate zdravstvenih problema? Obratite nam se s povjerenjem! • SVE USLUGE NA JEDNOM MJESTU • MULTIDISCIPLINARAN PRISTUP • PERSONALIZIRANA MEDICINA • 20 CENTARA IZVRSNOSTI • 75 VRHUNSKIH LIJEČNIKA • PREKO 50.000 ZADOVOLJNIH PACIJENATA GODIŠNJE SV. KATARINA SPECIJALNA BOLNICA Branimirova 71 E, 10000 Zagreb Tel. +385 1 2867 400 Fax +385 1 286 74 99 info@svkatarina.hr

Mateša: Nedostaju nam samo porezne olakšice za tvrtke koje ulažu u sport

Uutorak 23. svibnja održana je konferencija Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Večernjeg lista pod nazivom “Sport - velika prilika hrvatskog gospodarstva“, na kojoj je, između ostalog, bilo govora o ulogama sporta u hrvatskom gospodarstvu, utjecaju investicija na sport te adutima koje Hrvatska ima u sportskoj infrastrukturi.

Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić u pozdravnom je govoru kazao kako je za društvo bitno preuzeti inicijativu pri unaprjeđenju sporta. Istodobno je apelirao na gospodarstvenike da ulažu u sport.

- Društvo, Vlada i gospodarstvenici moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za sport. Vlada kroz porezna rasterećenja za ulaganja u sport, a sportske organizacije kroz konzistentno i efikasno nošenje s korupcijom. Jedino tako ovo društvo može dati poticaj mladima da stvaraju bolje društvo i bolji svijet. Nama trebaju novi Dalići i Petrovići! Prepoznajemo li važnost Petrovića u današnjoj generaciji, u digitalnom svijetu oko nas? - zaključio je Klarić. Potom je prikazan kratak film u produkciji Večernjeg lista, a uslijedili su intervjui - s ministricom Nikolinom Brnjac i predsjednikom HOO-a Zlatkom Matešom. Ministrica je istaknula kako sport i turizam imaju izvrsne rezultate i da upravo uspjesi sportaša pružaju izvrsnu promociju. Kao primjer je istaknula razdoblje nakon utakmice s Brazilom tijekom prošlog SP-a u nogometu, kada je zanimanje za Hrvatsku poraslo diljem svijeta. Dodala je i da je sport vrlo značajan za gospodarski, lokalni razvoj i razvoj same destinacije, odnosno da se gospodarske aktivnosti turizma i sporta vrlo dobro dopunjuju.

- Vlada je uvijek uz sport, od početka mandata pa do danas. Mislim da nam se značajna financijska ulaganja višestruko vraćaju - kazala je ministrica Brnjac. Trenutačno je 40 milijuna eura usmjereno u sportsku infrastrukturu, a na natječaje je prijavljeno stotinjak projekata.

- Od 2018. počelo je ulaganje u sportsku infrastrukturu, kada je Vlada počela sufinancirati projekte jedinica lokalne samouprave. Riječ je o 170 projekata i 10 milijuna eura, a za sljedeće razdoblje osigurano je više od 30 milijuna eura iz državnog proračuna. Nismo ni tu stali, natječaji koji će biti raspisani sredinom 2024. godine, podrazumijevaju više od 100 milijuna eura ukupno za sportsku infrastrukturu. U pravilniku za provedbu natječaja definirani su sportski, društveni i gospodarski kriteriji - kaže Brnjac.

Objasnila je i važnost sporta za cjelogodišnji turizam podatkom da gosti zbog sportskog turizma dolaze pretežno izvan sezone, a govorila je i o novom Zakonu

o sportu koji će prvi put omogućiti financiranje sportskih građevina od nacionalnog značaja.

Zlatko Mateša ukazao je na postojanje izvrsne sinergije turizma i sporta te pozamašan doprinos sporta u prihodima od turizma.

- Istraživanja pokazuju kako sport ima velik ekonomski, društveni, a naposljetku i promotivni učinak. Imamo veliku potporu Ministarstva turizma i sporta te strategiju hrvatskog sporta, u pravnom okviru - novi Zakon o sportu. Započeti su infrastrukturni projekti, Vlada je donijela odluku o financiranju nacionalne sportske infrastrukture. Jedino što nam nedostaje jest porezni dio. To znači - kako kompanijama učiniti atraktivnim ulaganje u sportustvrdio je Mateša.

Istaknuo je kompatibilnost u promotivnom pogledu, osobito na primjeru finalne utakmice SP-a u Rusiji, kada je 900 milijuna ljudi dobilo “direktno saznanje” o Hrvatskoj. Izrekao je i podatak kako je u tom razdoblju nogometna reprezentacija s tri milijarde kuna direktno pridonijela povećanju poreznih prihoda.

Dodao je kako se po pitanju infrastrukture najvažnijima smatraju Nacionalni teniski centar, Nacionalni rukometni centar, vaterpolski i centar borilačkih sportova, za koji već postoje potencijalne građevine koje bi mogle biti idealne za takvo zdanje.

Sandra Damijan s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani govorila je o utjecaju sporta na gospodarstvo. Na početku je naglasila važnost sporta, istaknula mentalno i fizičko zdravlje koje potencijalno može rasteretiti zdravstveni sustav i dostupnost infrastrukture svim mladim osobama. Potom se osvrnula i na poslovnu komponentu sporta.

- Sport je velik biznis. U Europi raste za 9 posto godišnje. Napomenula bih da učinke na gospodarstvo ima i ženski sport u kojem je sve više poslovnih prilikaizjavila je Damijan.

Na primjeru Slovenije, gdje je pokrenuto istraživanje utjecaja sporta na gospodarstvo, govori kako je organizacijom EP-a u ženskom rukometu država ostvarila povrat od 10,4 milijuna eura spram ulaganja malo manjeg od 2,6 milijuna eura.

- Za svaki euro koji smo uložili povrat je bio četverostruk. To pokazuje isplativost investicija u sportske događaje, infrastrukturu i programe - naglasila je Damijan.

Na panelu su sudjelovali predsjednik HGK Luka Burilović, predsjednik Uprave Konzuma Zoran Mitreski, predsjednik Uprave PBZ-a Dinko Lucić i direktor RK PPD Zagreb Vedran Šupuković. Lucić je istaknuo kako PBZ na sport gleda kao na dio strategije društvene odgovornosti. Naglasio je dugogodišnju suradnju s HOO-om i HNSom, te zaključno konstatirao da bi s uvođenjem poreznih olakšica i daljnjih stimulacija, bilo i više prostora za ulaganje u sport. (vl/hoo)

62 OLIMP VIJESTI

VIJESTI

HOO po peti put dodijelio Nagradu “Milan Neralić” zaslužnicima sporta na lokalnoj razini

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) dodijelio je na svečanosti u Zagrebu tradicionalnu Nagradu „Milan Neralić“, namijenjenu pojedincima i udrugama zaslužnima za razvoj i unaprjeđenje sporta na lokalnoj razini. Nagradu je 2019. godine inicirao aktualni glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, a nazvana je po mačevaocu rodom iz Slunja, prvom Hrvatu sa statusom olimpijca i prvom Hrvatu osvajaču olimpijske (brončane) medalje na OI u Parizu 1900.

- Ovo je nagrada utemeljena za ljude koji nesebično rade u lokalnim sportskim zajednicama, ali čiji se rezultati rada reflektiraju na sport cijele države. Oni daju sebe u sport, čuvaju nam bazu sporta te stvaraju uvjete za bavljenje djece sportom - istaknuo je Siniša Krajač

Nazočnima se obratila i Mirjana Puškarić, gradonačelnica grada

Slunja:

- Veseli činjenica da je Neralić, koji je prve korake napravio upravo u našem gradu, postao spona između nagrada i sportskih zaslužnika lokalne razine. Upornost, hrabrost i vojnički duhkvalitete su i vrline koje je on posjedovao, a njih su pokazali i njegovi Slunjani kada je trebalo braniti Domovinu.

Ovogodišnji pojedinačni laureati su: nogometni zaslužnik

Stjepan Merkaš (iz Športske zajednice Krapinsko-zagorske županije), rukometni, ali i višesportski dužnosnik Krešimir Luka Čop (Savez sportova Varaždinske županije), glavni tajnik

Zajednice sportova grada Knina i dopredsjednik Zajednice sportova Šibensko-kninske županije Bruno Rašić te svestrani sportski zaslužnik iz Zajednice sportova Primorsko-goranske

županije Darko Ivošević. Peti dobitnik Nagrade „Milan Neralić“ za 2023. godinu je Županijski savez športova Vukovarskosrijemske županije, u čije ime je nagradu primio glavni tajnik Miroslav Vitković. Podsjetimo, ovaj županijski sportski savez dobitnik je i Trofeja „Sport bez granica“ Međunarodnog olimpijskog odbora, što je najveće priznanje za rad u sportu na lokalnoj razini.

Ove godine po prvi put je dodijeljeno i Posebno priznanje „Milan Neralić“, a dobio ga je Oldtimer klub Oplen iz Slunja koji je od 2000. godine, kada je osnovan, gajio uspomenu na Neralića, sve dok nije i ostvaren jedan od ciljeva – postavljanje spomenika u Slunju. U ime kluba priznanje je primio njegov istaknuti član Željko Marinković

Nagradu „Milan Neralić“

predstavlja skulptura koja ima simboličku poveznicu s njim, a njezin sastavni dio je i pisana povelja. Podsjetimo, HOO je, skupa s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučillišta u Zagrebu, 2019. godine raspisao natječaj za izradu skulpture, a pobijedio je student ALU-a Matija Gajić Puškarić. Svi dobitnici priznanja istaknuli su zahvalu HOO-u, ponajprije zato što je prepoznat, a potom i nagrađen njihov rad za dobrobit sporta u malim sredinama. Poželjeli su nastavak djelovanja u sportu, ali i što veći broj nasljednika „kojima će se sport privezati za srce“ (Čop). Ocjenjivačko povjerenstvo Nagrade “Milan Neralić” ove je godine djelovalo u sastavu: Mladen Pavićević (predsjednik), Slaviša Bradić, Mario Meštrović, Željko Maletić, Mario Vukoja, Sanda Čorak i Hrvoje Balen (članovi). (hoo/vk)

Predstavljeni Hrvatski sportski dužnosnici, 85. knjiga sportskog publicista Jurice Gizdića

UNovinarskom domu u Zagrebu održana je promocija knjige Hrvatski sportski dužnosnici, proizašle iz pera uglednog splitskog sportskog publicista Jurice Gizdića i objavljene u nakladi Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO).

Knjiga predstavlja jedinstvenu kolekciju od 520 životopisa sportskih dužnosnika koji su ostavili trag u hrvatskom sportu tijekom 150 godina povijesti i četiri državne tvorevine u čijem je sastavu bila i današnja Hrvatska. Posljednje razdoblje - pune državne samostalnosti - obilježili su većinom članovi tijela HOO-a, od utemeljenja 1991. do danas. Među njima je i jedini aktivni sportaš koji je uvršten u ovu knjigu - proslavljeni veslački olimpijac Damir Martin. O knjizi su govorili glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, potom sam autor. Osvrt na knjigu dao je i glavni i odgovorni urednik izdanja Jura Ozmec, te predsjednica Nacionalnog vijeća za sport i ravnateljica Hrvatskog športskog muzeja Danira Bilić, ovom prigodom i u ulozi sportske dužnosnice sa životopisom u knjizi.

Krajač je istaknuo činjenicu da je ovo bio autorov najzahtjevniji projekt od svih dosadašnjih 85 knjiga. Dodao je i da će knjiga (šesta u nakladi HOO-a) biti od velike koristi studentima i svima koje zanima povijest hrvatskog sporta.

O kriterijima prema kojima je uvrštavao dužnosnike u knjigu govorio je sam autor, istaknuvši da se pridržavao pravila o djelovanju pojedinih dužnosnika u vodećim sportskim tijelima svoga vremena - od Hrvatskog sokola preko Hrvatskog športskog saveza, Jugoslavenskog olimpijskog odbora, SOFK-a do HOO-a. Zahvalio je brojnim prijateljima i suradnicima za pomoć u prikupljanju građe, a posebno Đorđu Perišiću iz Srbije. Danira Bilić je pohvalila suradnju s autorom kao i njegova nastojanja da na publicistički način pridonese očuvanju hrvatske sportske baštine. Ozmec je, između ostaloga, najavio i dva nova izdavačka projekta koja Gizdić planira realizirati.

Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša u završnoj je riječi kazao kako su sportski dužnosnici kičma sustava sporta, a uz njihova imena najčešće se veže riječ volonter, što je slikovito dočarao na primjerima nazočnih članova Vijeća HOO-a Borisa Mesarića (nogomet i rukomet) te Branimira Bašića (veslanje). Sve pohvale Mateša je izrekao i za autora Gizdića, izrazivši želju da u skoroj budućnosti dosegne i 100. objavljenu knjigu. (hoo/vk)

64 OLIMP
www infozagreb hr #VisitZagreb #LoveZagreb kao vaše igralište

5 motivacijskih

medalja

NA EUROPSKIM IGRAMA 2023.

Izdvojili smo izjave petero naših vrhunskih sportaša koji su osvojili medalje na 3. Europskim igrama, održanim u Krakovu i Malopoljskoj. Što ih čini jačim, bržim i uspješnijim te što im je na umu na putu do odličja...

Volim osjećaj adrenalina i znatiželje prije ulaska u jako važnu borbu, u punoj dvorani... gdje u par minuta predstaviš sebe, svoju obitelj, klub i domovinu.

ANĐELO KVESIĆ karate

1

U JOŠ

LENA STOJKOVIĆ taekwondo

Poraz nikad nije poraz, samo lekcija.

IVAN ŠAPINA taekwondo

4

Kad na treningu krvariš, u ringu pobjeđuješ.

GABRIJEL VEOČIĆ, boks

IVANA DUVANČIĆ, taekwondo

“ “ 66 OLIMP UREDNIČKI ODABIR
UĆI
JEDNU RUNDU ONDA KADA MISLIŠ DA NE MOŽEŠ ČINI ONU BITNU RAZLIKU U TVOM ŽIVOTU.
U ONO ŠTO RADIŠ, U SEBE, U TRENERE... I UŽIVAJ U SVAKOM
VJERUJ
TRENUTKU.
2 izjava osvajača
Foto: HOO
3 5

Puna avantura

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr
photos by indux media

Pripremi se za najbolje.

Allianz pogodnosti za sportaše

Kada te netko bodri, motivacija raste. Zato smo pripremili posebnu ponudu za sve sportaše – profesionalce, rekreativce i amatere.

→ Provjeri više na www.allianz.hr/sport

Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.