Olimp 69.

BROJ 69 / PROSINAC 2018.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE LEGENDE Goran Sukno

OLIMPIJSKE IGRE MLADIH Buenos Aires 2018.

MOO Olimpijski forum

Veliki dan hrvatskog sporta

INTERNET sportske.jutarnji.hr

Sadržaj

6

Veliki dan hrvatskog sporta Kakva je to samo bila godina!

26

MOO Olimpijski forum predvodnik promjena

14

Olimpijske igre mladih Novo lice olimpizma

29

Prilog Povijest hrvatskog športa

18

Olimpijske legende Goran Sukno

42

Znanost i šport Industrija športskih događaja

22

Društvo i šport Plivati mora naučiti svaki osmoškolac

46

Žene i šport Kako se oduprijeti tvornici stereotipa

BROJ 69 / PROSINAC 2018.

ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE LEGENDE Goran Sukno

OLIMPIJSKE IGRE MLADIH Buenos Aires 2018.

MOO Olimpijski forum

Naslovnica: Sandra Perković i Zlatko Dalić Snimio: Goran Stanzl/Pixsell

Veliki dan hrvatskog sporta

Olimp 4

INTERNET sportske.jutarnji.hr

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

M 14 d.o.o

Produkcija:

modernog športa 50 Nastanak Sanjkanje, skeleton i bob

56 Internet sportske.jutarnji.hr 58 Publicistika "Vatreni u Rusiji" Olimpa do Olimpa 60 Od Poziv Tokamachija hrvatskim olimpijcima

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, Zagreb Tisak:

Vjesnik d.d.

Slavonska avenija 4 10000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

www.hoo.hr e-mail: hoo@hoo.hr

već je postalo pravilo da Velikim danom hrvatskog športa Hrvatski olimpijski odbor, na neki način, zaključuje športsku godinu. To je prilika da se rezimira postignuto tijekom godine na izmaku, pa eto kako je to izgledalo u 2018.

Ukratko, 2018. godina sasvim slobodno može se ocijeniti - fantastičnom. Biti nogometni viceprvak svijeta te osvojiti Davis Cup, momčadsko svjetsko tenisko prvenstvo - već samo ta dva podatka izazivaju oduševljenje. A kad se tome dodaju brojke koje kažu da su naši športaši osvojili 292 odličja (od toga 97 zlatnih, 85 srebrnih i 110 brončanih) na 444 kriterijskih natjecanja (tu se računaju Zimske olimpijske igre, svjetska prvenstva, svjetski kupovi, europska prvenstva, europski kupovi, Mediteranske igre), možemo samo zaključiti da se radi o zaista fascinantnom dosegu s obzirom na veličinu zemlje i brojnost populacije.

Biti drugi na svijetu u nogometu, biti na Olimpu u tenisu, atletici, veslanju, jedrenju, karateu… je poput sna.

Republika Hrvatska, kada je šport u pitanju, već 27 godina, neprekidno i kontinuirano postiže sjajna športska Glavni tajnik Hrvatskog postignuća, a ona su u 2018. godini dodatno pojačana olimpijskog odbora iznimnim ostvarenjima postignutima u nogometu i tenisu, planetarno popularnim i raširenim športovima.

Secretary General of the Sve je to samo nova potvrda da je Hrvatska u svijetu Croatian Olympic Committee ponajprije prepoznata po dva izvozna brenda: športu i turizmu. Tu nikakve dileme nema...

Josip Čop, dipl. oec.

Najboljima u pojedinim konkurencijama dodijeljena su priznanja, ali treba još jednom odati priznanje i svim onim „nevidljivim“ ljudima čiji je doprinos za ostvarenje športskog rezultata neprocjenjiv - liječnicima, fizioterapeutima, psiholozima, administrativnom osoblju, volonterima… Bez njih hrvatski šport ne bi mogao funkcionirati ni na koji način.

I eto, na kraju mogu samo zaželjeti svim sudionicima u športu sretnu, zdravu i uspješnu novu godinu, uz nadu da ćemo i na kraju 2019. biti ozareni od silnog zadovoljstva kojeg nam daruju naši sjajni športaši i športašice.

It has already become a rule that for the Croatian Olympic Committee to conclude the sports year with the Great Day of Croatian Sport. This is an opportunity to summarize all that was achieved during the year slowly fading out, so here is a review of what happened in 2018.

In short, 2018 can be quite freely assessed as - fantastic. To be a World Vice-Champion in football and winner of Davis Cup, team World Tennis Championships - only those two things already provoke enthusiasm. And when we add the numbers saying that our athletes have won 292 medals (of which 97 gold, 85 silver and 110 bronze) in 444 qualification competitions (counting in Winter Olympics, World Championships, World Cups, European Championships, European Cups and Mediterranean Games), we can only conclude that this is really a fascinating achievement given the size of the country and the number of population. To be the world’s second in football, to be at Olympus in tennis, athletics, rowing, sailing, karate... is like a dream.

In terms of sport, Republic of Croatia has been steadily and continuously achieving great sports achievements for 27 years, and in 2018 it was further strengthened by the outstanding achievements in football and tennis, planetary popular and widespread sports.

All of this is only a new confirmation that Croatia is best known in the world for its two export brands: sport and tourism. There is no dilemma here...

The best in individual competitions received the awards, but once again all those “invisible” people whose contribution to the achievement of sports results is invaluable doctors, physiotherapists, psychologists, administrative staff, volunteers, etc. – should be acknowledged. Without them, Croatian sports could not function in any way.

And in the end, I can only wish to all those involved in sports a happy, healthy and successful New Year, hoping that by the end of 2019 we will be radiant by the great pleasure our excellent male and female athletes are giving us.

Olimp 5

Veliki dan hrvatskog sporta

Kakva je to samo

Piše: ROBERT ŠALINOVIĆ Fotografije: GORAN STANZL/Pixsell

Zlatnim je slovima 2018. godina upisana u anale hrvatskoga športa. Fascinantni rezultati nogometne i teniske reprezentacije, blistavi dosezi Luke Modrića, Sandre Perković, braće Sinković i braće Fantela, samo su vrh piramide prepune odličja i iznimno zapaženih dosega naših športašica i športaša

Olimp 6

bila godina!

Veliki dan hrvatskog sporta

Sandra Perković

K

akva je to samo bila godina za hrvatski šport! U 2018. naši su športaši svojim sjajnim uspjesima Hrvatsku učinili i te kako ponosnom, pa se tako izbora najboljih ne bi posramile niti zemlje deset puta veće od Hrvatske.

Nogometaši su igrali finale svjetskog prvenstva, tenisači su osvojili Davisov pokal, braća Sinković i braća Fantela su nakon samo godinu dana u posve novim disciplinama i klasi osvojili svjetska zlata, a Sandra Perković nastavila je s obaranjem rekorda u disku. Doista, Hrvatskome olimpijskome odboru nije bilo nimalo lako odlučiti tko je najuspješniji među najuspješnijima ove godine, a već tradicionalno u zagrebačkome hotelu Westin, 19. prosinca, na Velikom danu hrvatskoga sporta na kojem

Kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić prvi je nogometaš koji je slavio u izboru HOO-a za najboljega športaša, a diskašica Sandra Perković je već sedmu godinu zaredom najbolja u Hrvatskoj što nije uspjelo dosad nijednoj našoj športašici Olimp 8

Davor Šuker i Zlatko Dalić

se okupila krema hrvatskog športa, dodijeljene su nagrade, ali odana i priznanja svim trenerima, fizioterapeutima, zaposlenicima saveza, stručnim službama i onima koji na bilo koji način rade u našem športu i bez kojih ovi uspjesi ne bi bili mogući.

Kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić prvi je nogometaš koji je slavio u izboru HOO-a za najboljega športaša, a diskašica Sandra Perković je već sedmu godinu zaredom najbolja u Hrvatskoj što nije uspjelo dosad nijednoj našoj športašici.

Sandra je ove godine u Berlinu po peti put obranila naslov europske prvakinje, što je rekord među atletičarkama u svim disicplinama; svih sedam najdužih hitaca sezone u svijetu su njeni, a samo bolest ju je spriječila da ne osvoji i Dijamantnu ligu. Naime, Sandra je uvjerljivo slavila na sva četiri mitinga, no zbog novih pravila nije bila ukupna pobjednica jer je došla bolesna na finale u Bruxellesu i izgubila, a još je bizarniji bio nastup na Kupu kontinenata u Ostravi, gdje je Sandra bacila disk najdalje, a zbog tragikomičnih pravila nije pobijedila. Sandra je pobijedila u izboru ispred streljačice Snježane Pejčić, brončane sa SP-a, te Kristine Tomić, europske prvakinje u taekwondou.

Perković je već najavila i svoju najveću želju - zlato na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.

- Sedam godina zaredom sam naj-

bolja športašica, a to nisam mogla ni sanjati. Sljedeća godina je uvertira za 2020. godinu i Olimpijske igre, kada ću napraviti nešto neopisivo - kazala je u svom stilu Sandra.

Luka Modrić je imao sezonu iz snova: s Realom je ponovno bio europski prvak, a s reprezentacijom svjetski doprvak. Prvi je nogometaš u povijesti koji je osvojio sva četiri prestižna izbora za najboljeg nogometaša svijeta. Modrić je proglašen za najboljeg igrača svjetskog prvenstva u Rusiji, prvi je u izboru Fife, najbolji je europski nogometaš u izboru UEFA-e te osvajač Zlatne lopte koju dodijeljuje magazin France Football.

Modrić je pobijedio u konkurenciji svjetskog prvaka i europskog doprvaka u karateu Ivana Kvesića i dvostrukog svjetskog doprvaka u streljaštvu Petra Gorše. Kako se Modrić na dan dodjele nagrada s Realom nalazio na svjetskom klupskom prvenstvu u UAE, nagradu je primio njegov otac Stipe.

Hrvatska nogometna reprezentacija proglašena je za momčad godine, a izbornik Zlatko Dalić za najboljeg trenera. Nakon što smo godinama živjeli od sjećanja na 1998. i broncu "vatrenih" na svjetskom prvenstvu u Francuskoj, protekla 2018. prometnula se doista u "čudesnu godinu hrvatskog nogometa". Osvojiti srebro u najpopularnijem športu na svijetu, doseg je koje će pamtiti generacije Hrvata, a način na koji je cijela Hrvatska proživ-

Ivan Blažičko, Stipe Modrić i Mila Horvat

9 Olimp

Davis Cup reprezentacija: Željko Krajan, Ivan Dodig, Nikola Mektić, Franko Škugor, Igor Šarić i Lovro Zovko

Veliki dan hrvatskog sporta

Nagrada "Matija Ljubek"

Ivica Blažičko, Ana Marija Bujas Čelan, Ana Lenard, Marina Barac i Alessandra Hasani

ljavala jedanaesterce protiv Danske i Rusije, "demoliranje" Argentine u skupini i pobjedu nad Engleskom u polufinalu, doista je nezaboravan. A što tek reći za doček nogometaša u Zagrebu, na kojem je bilo 550 000 ljudi, kao i činjenicu da je Hrvatska slavila još mjesec dana nakon Mundijala.

Jedan od najzaslužnijih za taj veličanstveni uspjeh je i dobitnik nagrade za trenera godine izbornik Dalić.

On je uvršten i među tri najbolja trenera svijeta, a iako je znao da će ovakav uspjeh biti gotovo nemoguće ponoviti, Dalić se othrvao ponudama te je i dalje s "vatrenima", stvarajući novu generaciju za neku buduću senzaciju.

- Moji reprezentativci su ipak najzaslužniji za ovu nagradu za najboljega trenera. Velika sinergija dovela nas je do najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa u povijesti, ali nadamo se da će toga biti još. Pokazali smo da je sve moguće, i da mali mogu biti veliki.

Imamo dobre igrače koji mogu napra-

Vjekoslav Šafranić i Branko Omazić iz Zagreba, Šibenčani Danko Jerković i Ante Tanfara te rukometni klub Rudar iz Ruda pokraj Samobora, dobitnici su Nagrade "Matija Ljubek" Olimp 10

viti rezultat, stvorilo se zajedništvo u reprezentaciji i to moramo iskoristiti u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a onda i na samom Euru - rekao je Dalić.

Nogometna reprezentacija proglašena za najvećega promicatelja Hrvatske u svijetu, a nagradu je primio predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker.

Nagrada za najuspješniji športski par, štafetu ili posadu pripala je svjetskim i europskim prvacima u dvojcu bez kormilara braći Valentu i Martinu Sinkoviću. Tek nešto više od godinu dana kako su prešli iz dvojca na pariće u dvojac bez, Sinkovići su i u novoj disciplini pokorili svijet. U Glasgowu su prvo uzeli naslov europskog prvaka, a potom u Plovdivu došli i do svjetskog zlata. U ovoj kategoriji drugo mjesto su osvojili još jedna braća - Šime i Mihovil Fantela - koji su, kao i Sinkovići, također promijenili klasu i u danskom Aarhusu senzacionalno osvojili naslov svjetskih prvaka u klasi 49er.

- Prekrasna godina je iza nas, sanjali smo ovaj trenutak i premašili smo i ono što smo mislili da možemo napraviti.

Idemo sada prema Olimpijskim igrama u Tokiju, zlato bi bilo šlag na tortu - kazao je Valent Sinković.

Najsupješnija ekipa je hrvatska ženska karate reprezentacija u sastavu Ana Marija Bujas Čelan, Ana Lenard, Marina Barac i Alesandra Hassani, koja je na europskom prvenstvu osvojila

VJEKOSLAV ŠAFRANIĆ rođen je 23. kolovoza 1949. u Zagrebu. Karateom se počeo baviti sa 16 godina u Karate klubu Zagreb, a svoje najveće rezultate u domaćoj i međunarodnoj konkurenciji ostvario je kao član Karate kluba Lika. Naslovima višestrukog državnog prvaka u teškoj kategoriji 1975. godine, pridodao je i titulu apsolutnog europskog prvaka, a godinu dana kasnije u Nici okrunio se naslovom svjetskog prvaka. Iznimnu nadarenost i svestranost u borilačkim športovima potvrdio je u nastavku karijere, baveći se profesionalno full contactom i kickboxingom. Slavne godine zagrebačkog športa - 1982., Šafranić je u Hong Kongu postao svjetski prvak u full contactu.

Karijeru je završio sa samo dva poraza. Bogato iskustvo prenosio je kao trener na mlađe uzraste karate športa, a bio je izbornik te glavni trener hrvatske reprezentacije.

Bio je i prvi predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza, a ostavio je traga i u radu Hrvatskog te Zagrebačkog karate saveza.

DANKO JERKOVIĆ rođen je 1948. godine u Siveriću, a s preseljenjem u Šibenik počeo je njegov športski put davne 1965. godine. Bio je dugogodišnji plivač i vaterpolist, a od 1972. do 2013. godine kao šef struke vodio je niže dobne uzraste šibenskog VK Solaris. Trofejni niz njegovih izabranika na prvenstvima Hrvatske i bivše države trajao je od 1974. do 2008. godine. U 40-godišnjem trenerskom radu iz njegovih su selekcija prozašli brojni vrsni vaterpolisti, od kojih su neki postigli svjetsku slavu u igračkim ili trenerskim karijerama. Perica Bukić, Renato Vrbičić i Ivica Tucak - samo su neki od njegovih učenika.

Danko Jerković obnašao je i brojne druge sportske dužnosti, ali uvijek mu je primarni cilj bio rad s mladim vaterpolistima.

Klaudija Bubalo, predsjednik RK Rudar, Ante Tanfara, Branko Omazić, Danko Jerković i Vjekoslav Šafranić

BRANKO OMAZIĆ rođen je 1953. u Derventi (BiH), a športom se počeo baviti 1972. godine u Košarkaškom klubu Derventa. Od 1976. godine počeo se baviti športom osoba s invaliditetom, utemeljivši i njihovu prvu sekciju u BiH. Četiri godine kasnije postao je atletski trener, a ubrzo je izabran i na dužnost izbornika atletske reprezentacije slijepih i slabovidnih osoba u BiH. Budući da je u istovrsnoj reprezentaciji bivše države čak 70 posto reprezentativaca dolazilo iz Bosne i Hercegovine, Omazić je bio i zamjenik jugoslavenskog izbornika. Od 1992. živi u Zagrebu, gdje se godinu dana kasnije priključio radu Hrvatskog športskog saveza invalida.

Kao trener atletičara Ante Pehara s Europskog prvenstva u Valenciji 1995. donio je Hrvatskoj prvu medalju u športu slijepih i slabovidnih osoba. Od 1997. godine bio je izbornik atletske paraolimpijske reprezentacije slijepih i slabovidnih osoba, a od 2004. do 2013. izbornik hrvatske atletske para-

olimpijske reprezentacije za sve vrste invaliditeta. Osnovao je Atletski klub Agram za osobe s invaliditetom (2004.) te pomogao u osnivanju još 12 takvih klubova u Hrvatskoj. Neumorno radi i na zakonskim rješenjima za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

ANTE TANFARA rođen je 1957. godine u Šibeniku. Prva športska ljubav bio mu je karate, u kojem je ostvario niz zapaženih rezultata, i kao borac i kao trener.

Najveći dio bogate karijere proveo je u šibenskom Karate klubu Osvit, i to kao natjecatelj od 1977. do 1989., potom kao trener, instruktor i klupski dužnosnik od 1983. do 2005. godine. Osim borilačkih sportova, volio je i košarku.

Radio je kao kondicijski trener u Košarkaškom klubu Šibenik te s mlađim dobnim uzrastima hrvatske reprezentacije.

Svoju športsku svestranost potvrdio je trenirajući Kristijana Curavića prilikom postavljanja svjetskog rekorda u ekstremnom ronjenju 2002. godine na

Sjevernom polu. I danas je neumorni promotor športa u Šibensko-kninskoj županiji, posebno sportskih aktivnosti za djecu školske dobi.

RUKOMETNI KLUB RUDAR iz Ruda pokraj Samobora osnovan je 1959. godine od nekolicine športskih entuzijasta. Prošao je put od općinske lige Samobora do elitne konkurencije hrvatskog rukometa, u kojoj se natječe i danas. Klub je svoje utakmice igrao na asfaltnom igralištu u Rudama, potom u športskoj dvorani u Samoboru, a od 2010. godine rukometni entuzijasti iz naselja s nešto više od 1000 stanovnika sagradili su i vlastitu dvoranu u sklopu Osnovne škole Rude.

U dosadašnjoj povijesti RK Rudar je dva puta uspijevao izboriti najviši rang hrvatskog rukometa te je sa sedam dobnih kategorija i više od stotinu registriranih igrača jedan od najvitalnijih športskih kolektiva u Samoboru i okolici.

11 Olimp

Veliki dan hrvatskog sporta

Ivan Blažičko i Morana Paliković Gruden

broncu u disciplini borbe. Na prvenstvu u Novom Sadu naše karatistice su podijelile broncu s Francuskinjama i nastavile niz velikih uspjeha hrvatskog karate športa.

Posebna nagrada HOO-a za promicanje športa otišla je hrvatskoj muškoj teniskoj reprezentaciji koja je pobjedom nad Francuskom u Lilleu drugi put u povijesti osvojila Davis Cup. Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Mate Pavić, Franko Škugor, Viktor Galović, Nikola Mektić i izbornik Željko Krajan podigli su veliki srebrni pehar i upisali se u povijest kao druga generacija hrvatskih tenisača koja je prošla stazom do jednog od najcjenjenijih momčadskih trofeja. Prije njih, to su 2005. u Bratislavi prvi put učinili Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Ivo Karlović i Goran Ivanišević pod izborničkim vodstvom Nikole Pilića.

FRANCESCA & GRASECCO Pjenušavo vino

Hrvatski tenisači su dominantno došli do pokala.

Posebno se pamti kako je cijela francuska momčad došla u svlačionicu naše reprezentacije čestitati našim tenisačima na velikom trijumfu, a i većina od 23 tisuće francuskih navijača ostala je u dvorani kako bi pozdravili svoje miljenike, ali i zapljeskali posljednjim osvajačima Davis Cupa u formatu koji je ovim finalom otišao u povijest...

Biciklist Marin Ranteš dobitnik je nagrade HOO-a za fairplay. Hrvatski reprezentativac u BMX Freestyleu iz Brdsko biciklističkog kluba Asi iz Varaždina, na natjecanju Svjetskog kupa u Kanadi priskočio je u pomoć svom najvećem suparniku, Australcu Loganu Martinu, kojem je tijjekom nastupa pukla guma. Marin je skinuo kotač sa svog bicikla i dao ga Australcu da završi nastup. Martin je potom pobijedio na natjecanju, dok je Marin bio drugi. Njegov postupak, u kojem je u prvi plan stavio pomoć konkurentu u odnosu na osobni uspjeh, zaslužuje nagradu HOO-a za fair play.

Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora "Olimpizam na djelu" u kategoriji ravnopravnosti spolova dobila je Morana Paliković Gruden, Hrvatska bivša športašica u više športova nogometna te istaknuta športska dužnosnica reprezentacija (članica Vijeća i dopredsjednica proglašena je za HOO-a, predsjednica Hrvatskog klizačkog saveza, članica Europmomčad godine, a ske komisije za ravnopravnost izbornik Zlatko Dalić spolova u športu i članica Europza najboljeg trenera skog fair play pokreta). Predanim

Danira Nakić i dobitnik nagrade za fair play Marin Ranteš

Filip Hrgović, Martin i Valent Sinković

radom na čelu HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u športu zaslužila je Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora upravo na području borbe za ravnopravnost žena u športu. Njezin rad prepoznat je i na kontinentalnoj razini - dobitnica je Nagrade Europskih olimpijskih odbora za izvanredan doprinos i zasluge u radu na ravnopravnosti spolova u športu.

- Drago mi je da je MOO prepoznao važnost ravnopravnosti spolova u športu. Ponosna sam na ovo priznanje i svjesna da je dijelim sa svima koji su mi pomogli da u hrvatskim uvjetima postignemo takve rezultate, osobito predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši - kazala je Morana Paliković Gruden.

I na kraju, dodijeljene su posebne nagrade HOO-a "Matija Ljubek", a dobitnici su Vjekoslav Šafranić i Branko Omazić iz Zagreba, Šibenčani Danko Jerković i Ante Tanfara te rukometni klub Rudar iz Ruda pokraj Samobora.

- Ovo je doista bila godina iz snova za hrvatski šport i od naših 86 savezačlanica gotovo da nema nijednog koji ove godine nije ostvario relevantan međunarodni uspjeh. Uistinu se imamo čime pohvaliti: Sandra Perković je opet

Zlatko Dalić i Miroslav Blažević

nedodirljiva, braća Sinković i Fantela su svjetski prvaci, tenisači su osvojili Davis Cup, a nogometaši su došli do pothvata koji će se pamtiti. Pa samo finale Svjetskog nogometnog prvenstva Hrvatska - Francuska gledalo je 900 milijuna ljudi! Očekuje nas predolimpijska godina i moramo se pohvaliti da već sad imamo čak 116 evidentnih olimpijskih kandidata za OI u Tokiju, što je izniman broj - kazao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, dok je glavni tajnik HOO-a Josip Čop u brojkama sažeo sve uspjehe: - Hrvatski športaši su u 2018. godini nastupili na gotovo 700 natjecanja.

Osvojene su 292 medalje, od čega 97 zlatnih, 85 srebrnih i 110 brončanih.

U razvojnim programima HOO 316 je korisnika te 116 evidentnih olimpijskih kandidata. Nadam da smo i mi u stručnim službama HOO-a doprinijeli niski uspjeha u ovoj godini...

Velikom danu hrvatskog športa nazočio je i premijer Andrej Plenković, koji je čestitao na velikim dosezima: - Cijela Hrvatska živi s vašim uspjesima, koji su i uspjesi Hrvatske, a vi dokazujete da smo nacija s pobjedničkim mentalitetom i karakterom. Svi smo pratili svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji i to je bio megadogađaj koji je prelazio okvire športa, a lijepo je bilo pratiti i naše tenisače, koji su u Lilleu osvojili Davis Cup i napravili "slatku osvetu" našim francuskim prijateljima i športskim rivalima. Uloga države i Vlade je da potaknemo hrvatski šport, pa smo povećali proračun Središnjeg državnog ureda za šport s 200 na 300 milijuna kuna, a počeli smo i povlačiti sredstva iz Europskog socijalnog fonda za projekte u športu - kazao je premijer Plenković. 

What a year it was!

The year 2018 is entered with golden letters in the registry of Croatian sports. Fascinating results of the Croatian National Football and Tennis Team, brilliant achievements of Luka Modrić, Sandra Perković, Sinković and Fantela brothers represent only the top of the pyramid full of medals and remarkable achievements of our female and male athletes.

Football players played in the finals of the FIFA World Cup, tennis players won the Davis Cup, Sinković brothers (rowing) and Fantela brothers (sailing) - after only a year in completely new disciplines and classes - took the world gold and Sandra Perković continued breaking records in discus throw.

It was not easy for the Croatian Olympic Committee to decide who was the most successful among so many most successful ones.

The awarding ceremony, already traditionally held at the Zagreb’s hotel Westin on the Great Day of Croatian Sport, brought together the Croatian sports notables. The awards were presented to the most deserving ones not forgetting, however, to recognize the efforts of all the coaches, physiotherapists, federations’ employees, expert services and all those involved in any way work in Croatian sports, without which these successes would not be possible.

(Robert Šalinović)

13 Olimp

Olimpijske igre mladih: Buenos Aires (6. - 18. listopada 2018.)

Srebrne rukometašice s roditeljima

Novo lice olimpizma Piše: VINKO KNEŽEVIĆ Fotografije:VINKO KNEŽEVIĆ & HOO

Prvi put u povijesti olimpizma na Igrama je sudjelovao jednak broj športašica i športaša (točno 1999), a naši su se predstavnici iz Argentine vratili s četiri osvojena odličja

Olimp 14

T

reće izdanje ljetnih Olimpijskih igara mladih u Buenos Airesu od 6. do 18. listopada 2018. godine po mnogočemu je bilo jedinstveno. Prvi put u povijesti olimpizma na Igrama je sudjelovao jednak broj športašica i športaša (točno 1999), prvi put Igre su otvorene na središnjem gradskom trgu, a ne na stadionu, prvi put je natpolovičan broj športova promoviran i kroz natjecanja sa spolno i nacionalno mješovitim ekipama.

U ukupnoj brojci od 3998 mladih olimpijaca i olimpijki iz 206 država koji su se za odličja borili u 33 športa (premijerno u športskom penjanju,

karateu, koturaljkanju i športskom plesu), Hrvatska je sudjelovala s dosad rekordnih 36 predstavnika u 10 športova. Prvi put imali smo muški i ženski sastav u rukometu na pijesku.

Zanimljivo je spomenuti da su prepoznatljiva hrvatska prezimena bila zastupljena i u uvertiri Igara, tijekom dugog putovanja olimpijske baklje koja je zasvijetlila i u najudaljenijoj točki Zemlje - Ushuaiji. Naime, proslavljeni argentinski športaši hrvatskog podrijetla - zlatni taekwondaš iz Londona 2012. Sebastian Crismanich te prvi osvajač svjetskog plivačkog odličja za Argentinu, također

Apsolutna hrvatska junakinja trećeg izdanja OIM-a bila je dvostruka medaljašica (zlato + bronca) džudašica Ana Viktorija Puljiz

olimpijac iz Londona, Federico Grabich, bili su među nositeljima baklje u Rosariju i Buenos Airesu.

Budući da na svečanom otvaranju OIM-a nije bilo tradicionalnog mimohoda športaša, nego su samo predstavljene države sudionice s izabranim stjegonoš(ic)ama, hrvatsku trobojnicu ponosno je nosila 17-godišnja taekwondašica Lucija Domić iz Splita.

Višesatni “festival mladosti” ispod povijesnog argentinskog obeliska, začinjen glazbom, plesom i svjetlosnim efektima, otvorio je vrata novom dobu olimpizma. Sve je bilo spektakularno i za događaj kojem se u imenu spominju Olimpijske igre - vrlo neobično…

Apsolutna hrvatska junakinja trećeg izdanja OIM-a bila je dvostruka meda ljašica (zlato + bronca) džudašica Ana Viktorija Puljiz, makar se njezino zlatno odličje ne računa u hrvatski kontingent osvojenih kolajni, nego u kolekciju reprezentacije nacionalnih olimpijskih odbora, inače trećeplasirane u ukupnom redoslijedu osvajača medalja.

Dobitnica Draženove nagrade u potpunosti je opravdala status najveće nade hrvatskog športa.

- Jako sam zadovoljna nastupom na OIM-u, to mi je prvo olimpijsko iskustvo, vjerujem ne i posljednje - sažetak je dojmova Ane Viktorije Puljiz koja je u ukupno osam borbi ostvarila čak sedam pobjeda.

Do borbe za odličje stigla su oba naša sastava u rukometu na pijesku.

Djevojke su bile „upornije“ pa su se okitile srebrom, a dečki ponešto „umorniji“ pa su pokleknuli u borbi za broncu. I jedni i drugi vodili su bespoštednu borbu s domaćim rukometaši(ca) ma, a samim time misija osvajanja zlata, odnosno bronce - bila im je bitno otežana. No, osvojeno srebro povijesni je domet naših rukometnih „pjeskašica“ u olimpijskom debiju.

Treće odličje koje je završilo na hrvatskom kontu bronca je taekwondašice Lene Stojković. Tijesno je izgubila polufinalni dvoboj, dojam je da je, uz malo sreće, mogla i do sjajnijeg odličja, ali bronca s OIM-a u vrlo trofejnoj godini bit će joj odlična odskočna daska za nastavak karijere.

Kao favoriti za odličje uoči Igara slovila su veslačka braća Lončarić, ali, prema njihovu iskazu, inačica sprinta na uzburkanoj stazi, umjesto klasične veslačke utrke na 2000 metara, nije

Trener Dragan Crnov i Ana Viktorija Puljiz Izabela Krakić, Aria Cvitanović, Anton i Patrik Lončarić

im dopustila pokazati raskoš talenta.

Slično su zborile i članice ženskog dvojca bez kormilara Aria Cvitanović i Izabela Krakić: - Teško se bilo priviknuti na stazu s okomitim zidovima, na kojoj vjetar stvara velike valove, ljulja i prevrće čamce, nisu to normalni uvjeti za veslanje…

Adekvatne preduvjete nije imao ni jedriličar Martin Dolenc, koji je nastupao na sasvim drugačijoj opremi od njemu uobičajene, te je uz otkazivanje nekoliko plovova završio na 10. mjestu. To je bio krajnji domet i daskašice Palme Čargo, a oboje su

potvrdili da se na njih itekako može računati u budućnosti. Možda i u nekoj (mješovitoj) jedriličarskoj kombinaciji, što je također viđeno na trećem izdanju OIM-a. Prema svemu sudeći, slična sudbina čeka i veslanje u programima nadolazećih Olimpijskih igara.

Na OIM-u u Buenos Airesu bila su čak 22 natjecanja mješovitih sastava NOO-a u 17 športova: badmintonu, biciklizmu, gimnastici, golfu, jedrenju, judu, konjičkom športu, mačevanju, modernom pentatlonu, plivanju, skokovima u vodu, športskom plesu, stolnom tenisu, streličarstvu, streljaštvu, tenisu i triatlonu. U budućnosti, štoviše, već u Tokiju 2020., i pred “velikim 15 Olimp

Olimpijske igre mladih: Buenos Aires (6. - 18. listopada 2018.)

REZULTATI HRVATSKIH MLADIH OLIMPIJACA NA OIM-U U BUENOS AIRESU (PO ŠPORTOVIMA): ATLETIKA Ana Brkljačić (bacanje kugle) - 11. mjesto DIZANJE UTEGA Hermana Dermiček (kateg. +63 kg), trzaj i izbačaj - 10. mjesto DŽUDO Ana Viktorija Puljiz (kateg. -44 kg) - BRONČANA MEDALJA pojedinačno, ZLATNA MEDALJA u mješovitom sastavu NOO-a JEDRENJE Palma Čargo (daskanje) - 10. mjesto Martin Dolenc (kajtanje) - 10. mjesto PLIVANJE Nika Čulina / 50m prsno - 30., 100m prsno - 38., 200m prsno - 33., 100m leđno - 23. mjesto; Lucija Šulenta / 50m leđno - 27., 100m leđno - 23. mjesto; Dominik Karačić / 50m leptir - 31., 100m leptir - 33., 200m leptir - 28. mjesto; Ognjen Marić / 200m slobodno - 29. mjesto; Čulina, Šulenta, Karačić, Marić / mješovita štafeta 4x100m - 23. mjesto RUKOMET NA PIJESKU Ženska reprezentacija (Rea Banić, Mia Bošnjak, Petra Lovrenčević, Ana Malec, Anja Vida Lukšić, Vanja Perenčević, Mia Tupek, Nika Vojnović, Saša Sladić) - SREBRNA MEDALJA Muška reprezentacija (Mateo Budić, Tin Brzica, Ivan Antonio Hančić, Borna Kolić, Marko Marunčić, Krešimir Obratov, Ivan Palac, Ivan Pranjić, Bruno Sudarević) - 4. mjesto

STOLNI TENIS Andrea Pavlović - 25. mjesto pojedinačno, 17. mjesto u mješovitim parovima NOO-a s Argentincem Martinom Betancorom Fernandezom STRELJAŠTVO Marijana Matea Štrbac (zračni pištolj na 10m) - 11. mjesto, mješoviti parovi NOO-a, s Bjelorusom Abdul-Azizom Kurdzijem - četvrtfinale TAEKWONDO Lena Stojković (kateg. -44 kg) - BRONČANA MEDALJA Josip Teskera (kateg. -48 kg) - 5. mjesto Lucija Domić (kateg. -63 kg) - 6. mjesto VESLANJE Anton i Patrik Lončarić (m. dvojac bez kormilara) - 6. mjesto Aria Cvitanović i Izabela Krakić (ž. dvojac bez kormilara) - 8. mjesto

Olimp 16

Lena Stojković

olimpijcima” su nastupi u brojnim mješovitim sastavima, što će biti samo nastavak trenda MOO-a.

Budući da se zlatna medalja Ane Viktorije Puljiz, osvojena u džudaškim mješovitim NOO sastavima, ne ubraja u hrvatski učinak na ljestvici uspješnosti, hrvatski mladi olimpijci i olimpijke završili su OIM u Buenos Airesu na ukupnom 71. mjestu. Za usporedbu, na prvom OIM-u, u Singapuru 2010., s osvojene četiri medalje (zlato, srebro i dvije bronce) zauzeli su 42. mjesto, a u Nandžingu prije četiri godine sa šest osvojenih medalja (tri zlata, srebro i dvije bronce) bili su 22. na ljestvici.

U ulozi športske ambasadorice (Young Change Maker) na OIM-u je bila bivša osječka mačevateljica Marija Lozančić, a Hrvatska je premijerno imala i mladog novinara na olimpijskoj obuci - Filipa Ožbolta iz Rijeke. Četvrto izdanje Olimpijskih igara mladih na afričkom je kontinentu, premijerno za svjetski olimpizam. Domaćin Igara 2022. godine je senegalski glavni grad Dakar. Tamo će i Hrvatska nastupiti s nekim novim uzdanicama u dobi od 15 do 18 godina… 

New face of Olympism The third edition of Summer Youth Olympics in Buenos Aires from October 6th to 18th, 2018 was unique in many issues. For the first time in the history of Olympism there will be equal number of female and male athletes participating at the Games (exactly 1,999), for the first time the Opening Ceremony took place at the central city square and not at the stadium, for the first time the above-half of the sports were promoted through competitions with in terms of gender and nationality mixed teams.

In total number of 3,998 young male and female Olympians from 206 countries competing in 33 sports disciplines (debute in sports climbing, karate, inline speed skating and sports dance), Croatia has participated with a record 36 representatives in 10 sports disciplines.

Croatian heroine of the third edition of Youth Olympics was a double medalist (gold + bronze) judoka Ana Viktorija Puljiz, followed by Olympic Female Beach Handball Team (silver) and taekwondoka Lena Stojković (bronze).

(Vinko Knežević)

INSULATION PRIMALOFT SILVER

MEMBRANE

TAPED SEAMS

4F - THE SPONSOR OF THE CROATIAN OLYMPIC COLLECTION PYEONGCHANG 2018

Olimpijske legende: Goran Sukno

Kreator 29 Jugovih trofeja Piše: DEAN BAUER

Osam je „Jugovih“ trofeja osvojio u bazenu, čak 21 dodao u funkciji direktora kluba. No, ono najvrednije svakako je olimpijsko zlato osvojeno u Los Angelesu te naslov svjetskog prvaka u Madridu

U

svijetu hrvatskog vaterpola bezbroj je primjera očeva i sinova, sjajnih igrača. Perica i Luka Bukić, Milivoj i Ivan Bebić, Ognjen i Filip Kržić, Renato, Ivan i Duje Živković, Zdeslav i Marin Vrdoljak, Joško i Karlo Kreković, Tomislav i Fran Paškvalin, Zlatko i Dubravko Šimenc... No, samo jedan par otacsin se mogu pohvaliti da su obojica olimpijski pobjednici! Štoviše, ne samo u vaterpolu, već u cijelom hrvatskom športu ne bilježimo slučaj da su olimpijsko zlato osvajali otac i sin ili otac i kći odnosno majka i sin, majka i kći.

Nitko osim jedne cavtatske obitelji...

U gradiću nadomak Dubrovnika živi obitelj Sukno. Ona je dala olimpijske pobjednike 1984. u Los Angelesu (Goran) i 2012. u Londonu (Sandro).

- Pa jest, koliko je meni znano to je doista u Hrvatskoj raritet. Ima takvih primjera drugdje po svijetu, u vaterpolu, ali i u drugim sportovima. Od Mađarske do SAD-a, ali kod nas ne...

Govori tako Goran Sukno (59), hrvatska olimpijska i vaterpolska legenda. Koji će međutim odmah malo dopuniti: - Makar, to je jedino po čemu nas mogu usporediti, jer Sandro je puno bolji. On je strijelac, ima pravi šut; Sandro meni više sliči na ono što je i kako igrao Perica Bukić. Ja sam igrao na desnoj strani, iako nisam bio ljevak.

Dodavao bih, nisam bio šuter. Asistirao bih Đuhi i Bebiću. Istina, u obrani sam bio dobar, čak dosta dobar... - prisjeća se na svoje igračko doba tata Sukno.

No, ono njegovo - "u obrani sam bio

Olimp 18

dosta dobar" - to je, ako ćemo iskreno, umanjenica.

Nije u obrani Goran Sukno bio dobar, niti dosta dobar, bio je izvrstan!

U obrani je bio igrač zadatka. U pravilu je čuvao one najbolje, najopasnije. Recimo, Milivoj Bebić se u reprezentaciji nadavao golova na Suknova dodavanja, ali kada bi se klubovi sudarili, Jug na POŠK, e tada splitski "stroj za golove" nije baš dolazio do izražaja.

Goran Sukno nije bio bezopasan ni u napadu. Poglavito plivački. Odlikovala ga je iznimna lakoća plivanja – „klizio“ je po vodi (nešto od toga je genetski prešlo na sina mu Sandra).

U Ljubljani, 1980. godine, u utakmici za europski Superkup njegovog Juga protiv CSKA iz Moskve, Goran je osigurao prvi napad na početku sve četiri četvrtine, a kako su se igrala i četiri produžetka, onda je dodatno isplivao još četiri prva napada. Bio je idealan i za kontranapade...

Velik je, dakako, uspjeh bio i osvojiti dva naslova prvaka Europe.

Proplivao je na plaži Kamen mali u rodnom Cavtatu, a vaterpolo je počeo trenirati, danas bismo rekli jako kasno - tek u 13. godini. Postoji i razlog. Tek je 1972., kada je Goran imao 13 ljeta, utemeljen VK Cavtat, Da su kasnili s osnivanjem kluba još koju godinu, bojimo se da bi hrvatski vaterpolo ostao s jednim genijalcem manje. Četiri godine kasnije, 17-godišnjeg talenta zapazili su iz Juga, stigao je poziv i priča je mogla krenuti.

- To je bilo 1976., obavljena je smjena generacija u Jugu, a za trenera

OSOBNI KARTON Datum rođenja: 6. travnja 1959.

Mjesto rođenja: Dubrovnik Vaterpolo je počeo igrati 1971. u Cavtatu Igračka karijera: 1971-1976.

Cavtat; 1976-1986. Jug; 19861994. Salerno, Italija Reprezentativa karijera: za momčad bivše Jugoslavije odigrao više od 220 utakmica Dužnosnička karijera: od 1996-2012. sportski direktor Juga, član UO HVS-a od 2004. do 2012; danas koordinator trenera mlađih uzrasta u Jugu CO Trofeji s reprezentacijom: * Zlato na OI u Los Angelesu 1984. * Zlato na SP u Madridu 1986. * Srebro na EP u Sofiji 1985. * Zlato na MI u Casablanci 1983.

Trofeji s klubom: * Prvak Europe: 1980. (Jug) * Prvak Jugoslavije: 1980, 1981, 1982, 1983. i 1985. (Jug) * Kup Jugoslavije: 1981. i 1983.

(Jug)

Nagrade: * Četiri puta najbolji športaš Dubrovnika * Dobitnik Državne godišnje nagrade za sport "Dr. Franjo Bučar" * Odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara i Redom hrvatskog pletera.

19 Olimp

Olimpijske legende: Goran Sukno Goran Sukno i Emil Nikolić na Final Fouru u Milanu 2007.

Goran i Sandro Sukno (desno)

je došao prof. Milivoj Petković. Uletio sam odmah u prvu momčad i trebalo je neko vrijeme da se uigramo. Bili su tu Đuho, Đuro Savinović, obojica Vuletića, malo i vratar Vezilić dok se nije ozlijedio. Odličan spoj mladih i starih.

Najveći trijumf je svakako prvi Jugov naslov prvaka Europe 1980., osvojen u Kuparima, a od 1980. do 1985. pet puta smo bili i prvaci države. Osim toga, i Kup smo osvojili u dva navrata.

Ništa čudno da su onda 1984. na Igre u Los Angeles otišla trojica "ju-

Njegov povratak u Gruž 1996. na direktorsku funkciju te naslov prvaka Europe, temeljni je kamen stvaranja vaterpolske utvrde podno dubrovačkih zidina

Goran Sukno, Veselin Đuho i Božo Vuletić (doček na Stradunu zlatnima sa OI u Los Angelesu 1984.)

Olimp 20

gaša" - Goran Sukno, Veselin Đuho i Božo Vuletić, a vidio je Goran i Moskvu četiri godine ranije.

- He-he, da vidio i otišao iz nje.

Naime, tada je u momčadi moglo biti 11 igrača, a ja sam u zadnji tren ispao kao taj dvanaesti. Zanimljivo, isto se dogodilo sinu Sandru u Pekingu 2008.

Došao je ondje, ali je on sad bio taj "prekobrojni", tada četrnaesti...

Ali, četire godine poslije, Igre su bile njegove.

- Olimpijske igre su poseban doživljaj i događaj. To mi je dakako i najveći uspjeh u karijeri. Imali smo sjajnu momčad, ali se mora reći da je domaća reprezentacija bila besprijekorna. Mi smo došli u Ameriku dva-tri tjedna prije početka OI i trenirali s Amerikancima. Redovito su nas dobivali, onako 'ladno. Onda, na samom turniru, oni su nešto kiksali i mi s njima igramo zadnju utakmicu. Tada se nije igralo eliminacijski kao sada, već se igralo ligaškim sustavom. U svakom slučaju, nama je remi bio dovoljan za zlato. Oni su poveli sa 4-1, ali nije bilo panike - vratili smo se, izjednačili i osvojili zlato.

Posljednji nastup za reprezentaciju Goran Sukno bilježi 1986. na SP u Madridu. Turnir koji je zaokružen zlatom i to nakon dramatičnog finala s Talijanima (12-11) koje je trajalo više od dva sata, s 4 puta po 2 produžetka.

Goran je tada bio i kapetan.

- Bili smo oslabljeni za Bebića koji je slomio ruku, a bio nam je prvi strijelac.

Kapetan je inače bio Krivi (vratar Milorad Krivokapić), ali on je nešto skrivio, pa ga je Rudić zamalo izbacio iz momčadi. Uspjeli smo ga nekako sačuvati, ali nije mogao biti kapetan, pa sam ja to postao.

Sa svjetskim zlatom se oprostio od reprezentacije, ali i od Juga jer je nakon odsluženja vojnog roka otišao u Italiju. Odredište Salerno. Ondje će ostati punih osam godina.

- Četiri godine A1, četiri godine A2

liga. A zašto Salerno? Ne, to nije klub ni približno razine kvalitete Juga, ali bio sam jako zadovoljan i nisam želio prihvatiti čak ni bolje uvjete drugih klubova.

Iz Salerna se vratio 1996.

- Zvao me tadašnji predsjednik Branko Bazdan da se vratim i da budem trener. No, rasplet je bio takav da je za trenera ustoličen Neven Kovačević, a ja sam tada postao direktor.

Nisam, iskreno, imao pojma kako se to radi, ja sam u početku samo učio -prisjeća se Sukno.

Lijepo je to bilo učenje kada je nakon dva mjeseca od Goranovog povratka u Gruž stigla prva "kanta", osvojen Hrvatski kup.

- Uh, to je bilo veliko veselje.

Igrali smo finale, dvije utakmice s Mladosti, i malo smo se poslužili lukavstvom. Kako nije postojalo ograničenje dokad se može ili smije igrati vani, na otvorenom, mi smo prvu utakmicu igrali negdje početkom studenoga na vanjskom bazenu, Gruž tada nije bio natkriven. Dobili smo tri razlike. U Zagrebu smo izgubili s dva i fešta je mogla početi. Velika je to stvar bila za nas tada jer Dubrovnik je još bio u ratu... Momčad nije bila puna ne znam kakvih zvijezda. Možda tek Emil Nikolić, Maro Balić, Elvis Fatović i Hrvoje Herceg.

To je bio svojevrsni početak velikog uspona nakon kojeg dovodimo Milu Smodlaku iz Splita, pa Mađara Tamasa Molnara i 2001. u Dubrovniku osvajamo naslov prvaka Europe. To je bila najveća utakmica, najposjećenija, pred 5000 ljudi... To se više neće ponoviti.

Suknova dužnosnička karijera, baš kao i igračka, i te kako je dojmljiva.

Upravo njegov povratak u Gruž 1996. te spomenuti naslov prvaka Europe, temeljni je kamen stvaranja vaterpolske utvrde podno dubrovačkih zidina.

Znalačko vođenje kluba, športska politika, izvanredan odabir pojačanja...,

dovelo je do impozantne brojke od čak dvadeset i jednog trofeja koje je Jug osvojio u 17 godina ili za njegovog direktorskog mandata (1996.-2012.).

- Jednim dijelom sam zalužan, ali nikako ne mogu izostaviti i četiri predsjednika u tom razdoblju - Branka Bazdana, Željana Konsua, Ivicu Rustana i Gorana Hrnića, te svakako Antu Jerkovića, počasnog predsjednika. Sve skupa smo napravili dobru stvar što smo napokon pokrili bazen. Taj gruški bazen je krov dobivao jedno 40 godina. Bilo je velikih problema, samo ljudi zaboravljaju. Imali smo problema s balonom, pa s grijanjem, pa s mazutom....

Mislim, sve to sada kada se spominje nekakav mazut i kotlovnica, a govorimo o vrhunskom športu, doima se smiješnim, ali to je tad bila realnost... I to je bio moj posao. Ako nema mazuta, nema tople vode, a onda - adio vaterpolo, razumijete... Velik je, dakako, uspjeh bio i osvojiti dva naslova prvaka Europe - prisjeća se Goran Sukno.

Inače, njegov povratak u Dubrovnik 1996. odnosno poziv s Gruža, stigao je u posljednji trenutak jer...

- Da nisam tada došao, da me nisu zvali, ne bih se vjerojatno nikada više vratio u Hrvatsku. Stariji sin Ivan taman je trebao upisati peti razred, a u Italiji je to poput početka više škole. Mlađi Sandro je taman trebao krenuti u školu. Poslije ih prebacivati bio bi velik problem... Odlučio sam se vratiti i nisam pogriješio, sigurno nisam.

Dovoljno je pogledati u klupsku riznicu trofeja na Gružu, pa da se uvidi da Sukno, kako kaže, „nije falio“. I danas radi u klubu, koordinator je trenera mlađih dobnih uzrasta, a 2018. je odnio i još jednu pobjedu u teškoj utakmici.

- Prvog veljače zadesio me moždani udar. Imao sam onda problema s govorom i jednim ramenom, te sam bio dva mjeseca „aut“. No, nakon rehabilitacije, rada s logopedom, potpuno sam se oporavio. Sad je opet sve u redu - s olakšanjem govori na kraju našeg razgovora olimpijski pobjednik i svjetski prvak gospar Goran Sukno. 

Legend of Dubrovnik's „Jug“ Winner of eight "Jug" trophies in the swimming pool, followed by 21 won while acting as club director. But the most valuable of all is the Olympic gold won in Los Angeles and the title of the World Champion in Madrid.

Goran Sukno (59) is the legend of Dubrovnik’s "Jug", where he is still working as a coaching coordinator for younger age groups.

His son Sandro is also an Olympic winner (London 2012), so they are a rarity, because there are no father and son (or mother and daughter) – both winners of gold medal - in Croatia besides them.

(Dean Bauer)

Foto: Freepik

Društvo i šport

Plivati mora naučiti svaki osmoškolac Piše: GORAN VOJKOVIĆ

Osnovno je: naučiti cijelu populaciju plivati.

Budući da vrlo često stradaju djeca, treba ih naučiti plivati još u nižim razredima osnovne škole.

U Hrvatskoj se na tome radi, ali nedovoljno

P

livanje je nešto što se uči – i začudo, masovnije znanje plivanja je relativno nova vještina povezana sa širenjem kulture godišnjih odmora. Nekada, u doba jedrenjaka, čak ni mnogi mornari nisu znali plivati, a procjene govore da danas više od pola čovječanstva ne zna ovu vještinu. U jednoj Velikoj Britaniji, dakle otoku, svaki peti stanovnik ne zna plivati!

Godišnje u svijetu od utapanja umre oko 360 000 ljudi. Iako je tri četvrtine stradalih posljedica poplava i uglavnom do stradavanja dolazi u nerazvijenim zemljama, i u razvijenim Sjedinjenim Državama od utapanja strada deset ljudi dnevno.

Kako to spriječiti? Osnovno je – naučiti cijelu populaciju plivati. Budući da vrlo često stradaju djeca, treba ih naučiti plivati još u nižim razredima osnovne škole. U Hrvatskoj se na tome radi, ali nedovoljno. Čitamo kako su sudionici 15. Hrvatskog savjetovanja o obuci neplivača, održanog u Orahovici od 18. do 20. listopada 2018. godine, na temu „Čimbenici uspješnosti obuke neplivača“ među ostalim zaključili i sljedeće:

„Sudionici Savjetovanja nepodijeljenog su mišljenja da obuka plivanja svekolikog pučanstva jest i ostaje izazov današnjice, pa shodno tome provođenje organiziranog učenja plivanja, kao i svih drugih oblika obuke neplivača, jest i ostaje imperativ vremena u kojem živimo.(…) S obzirom na to da je znanje plivanja u suvremenim uvjetima života i rada sastavni dio kulture življenja, obuka plivanja stanovništva je zadaća svih koji su za to direktno ili indirektno odgovorni, pa je među njima potrebno osigurati partnerske odnose koji će u svim sredinama osigurati optimalne uvjete za provođenje obuke neplivača. (…)

Zbog povećanog broja utapanja, poglavito tijekom ljetnih praznika i turističke sezone, trebalo bi u narednom razdoblju pokloniti još veću pažnju mjerama sigurnosti u vodi i borbi protiv utapanja, jer predstavljaju važne čimbenike ne samo u procesu učenja plivanja, nego i u zaštiti novih plivača. (…)Ocjenjujući pređeni put u području praćenja i vrednovanja rada u području obuke nepli-

vača, opće je mišljenje sudionika Savjetovanja da su u proteklom razdoblju stvorene pretpostavke koje omogućuju da se valorizacija efekata rada u obuci neplivača u Republici Hrvatskoj provodi uspješno (…).“ No, onda ide nešto što nas većinu iznenađuje: „Kako do vraćanja članka 40. u ‘Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja’ nije došlo, i pored svih mjera koje je poduzeo Hrvatski savez sportske rekreacije ‘Sport za sve’ i Hrvatski Crveni križ putem Gradskog društva Crvenog križa Osijek, nakon održanog 11. Hrvatskog savjetovanja o obuci neplivača 2010. godine, te i poslije održanog 12., 13. i 14. hrvatskog savjetovanja o obuci neplivača 2012., odnosno 2014. i 2016. godine, sudionici ovogodišnjeg Savjetovanja ponovno zahtijevaju od Ministarstva znanosti i obrazovanja da žurno pokrene inicijativu za vraćanje članka 40. u „Državni pedagoški standard osnovnoškolskog 23 Olimp

Društvo i šport

Hrvatska nisu samo Zagreb ili Split, Hrvatska su i male općine, primjerice one na granici prema BiH, koje jedva imaju za životarenje, a upravo djeci u takvim mjestima najviše treba škola plivanja sustava odgoja i obrazovanja“. To, uz ostalo, iz razloga što je donošenjem takve odluke učinjena nenadoknadiva šteta velikom broju djece neplivača učenika osnovnih škola koji su uskraćeni u njihovu pravu da u 21.stoljeću nauče plivati!?“ O čemu se radi? Državni pedagoški standard iz 2008. godine je u svom čl.

40. navodio i sljedeće: „(1) Škola je za vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja dužna omogućiti svim učenicima poduku plivanja; (2) Program poduke plivanja propisuje ministarstvo nadležno za obrazovanje, a provodi se tijekom II. ili III. razreda; (3) Minimalni program poduke traje 20 sati, a izvodi se u odgojno-obrazovnim skupinama s najviše 12 učenika; (4) Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama treba osigurati odraslog pomagača ovisno o vrsti i stupnju teškoće;(5) U višim razrednim odjelima poduka se osigurava samo za one učenike koji nisu naučili plivati; (6) Izvršitelji programa škole plivanja jesu učitelji - treneri na bazeniOlimp 24

ma, a organizira ih škola; (7) Organizaciju poduke plivanja, osim škola, mogu provoditi i savezi školskih športskih klubova; (8) Škola je za poduku plivanja dužna za svakih 14 učenika osigurati jednog pratitelja učenika i nadzor na bazenu. Pratitelj je osoba koju odredi ravnatelj.“ Ovo je bilo odlično – no nekoliko godina kasnije ova odredba je brisana.

Istina je da država sufinancira obuku neplivača iz proračuna, istina je i da takve akcije pomažu i mnoge lokalne samouprave – ali kako se odredba o obvezi učenja plivanja više ne nalazi u Pedagoškom standardu, onda je moguće da se neki od mladih provuku bez kvalitetne obuke plivanja.

Također, ne smijemo zaboraviti – u Hrvatskoj ima puno malih škola i puno malih siromašnih općina. U jednom Zagrebu ili Splitu novac i resursi za školovanje malih plivača će se naći. Tu su i grijani bazeni, tu je i milijunski proračun, tu će neki projekt „kapnuti“, ako ne radi dobre volje onda da se političari pokažu kako brinu.

No, što je s malim školama u nerazvijenim općinama, gdje bazena nema i učenje plivanja predstavlja priličan logistički i financijski zahvat? A upravo u takvim, siromašnim općinama više je neplivača nego u velikim gradovima koji u pravilu imaju i viši prosječan standard, i gdje je „skoknuti do bazena“ ili „na vikend uz more“ dostupnije bitno širem broju ljudi.

Ne smijemo zaboraviti – Hrvatska nisu samo Zagreb ili Split, Hrvatska su i male

Swimming as an obligation More than half of the world’s population cannot swim. Even in developed countries, this leads to many accidents. Interestingly, every fifth inhabitant in the United Kingdom cannot swim, and in the USA, there are approximately ten people a day dying from drowning.

In Croatia, there are good basics and good examples of swimming lessons in young people, but the obligation to learn swimming is removed from the strategic documents.

What we advocate is the introduction of the obligation to learn swimming in all the schools, starting from the second grade.

Swimming should be one of the skills required to be mastered in each elementary school.

(Goran Vojković) općine, primjerice one na granici prema BiH koje jedva imaju za životarenje, a upravo djeci u takvim mjestima najviše treba škola plivanja.

Sudionici spomenutog skupa predlažu da se s organiziranom obukom neplivača počne u drugom razredu osnovne škole – s čime se u potpunosti možemo složiti. Samo treba još jedno: neka to postane obveza obrazovnog programa.

Da, koštat će neke novce, ali ako ne ulažemo u mlade, u koga ćemo?

Naučiti plivati trebalo bi biti među obveznim ciljevima pohađanja osnovne škole. 

Međunarodni olimpijski pokret

K

ao uvod nastupu najboljih mladih športaša na Olimpijskim igrama mladih u Buenos Airesu, (Argentina, 5.-6. listopada 2018.), održan je Olympism in Action Forum s ciljem razmjene ideja o budućnosti športa i olimpijskog pokreta.

Sama riječ „forum“ u svojem latinskom izvorniku donosi značenje koje pretpostavlja slobodu govora i izražavanja te mogućnost diskusije, pa je tako i ovaj Forum u organizaciji Međunarodnog olimpijskog odbora bio usmjeren – prema riječima predsjednika Thomasa Bacha – ponajviše slušanju sudionika olimpijskog pokreta i razmjeni ideja u želji za utiranjem novog pravca u svijetu športa i olimpizma.

Druga najveća metropolitanska zona u Južnoj Americi (u prijevodu Dobar zrak, službeno Ciudad de Buenos Aires) smještena na južnoj obali La Plate na jugozapadu kontinenta, Olimp 26

pružila je domaćinstvo Forumu okupivši 1600 sudionika iz svih područja koja dotiču šport, poput športaša, športskih dužnosnika, znanstvenika, poduzetnika, umjetnika te uglednika iz društvenog i političkog života.

Uz razne olimpijske pobjednike, svakako najisticanija imena bila su ona Thomasa Bacha, predsjednika MOO-a, Mauricia Macria, predsjednika Argentine, Ban Ki-moona bivšeg glavnog tajnika Ujedinjenih naroda te Horacija Rodriguez Larretea, gradonačelnika Buenos Airesa, koji su aktivno sudjelovali u programu Foruma.

Skup je ponudio različite radionice, panele, predavanja i debate razvrstane u više područja kao što su: „Žene u športu“, „Borba protiv dopinga u športu“, „Prevencija klađenja i namještanja utakmica u športu“, „Prevencija zlostavljanja u športu“, „Društvena uključenost“, „Stvaranje društvenih promjena putem športa“, „Iskustva

gradova domaćina Olimpijskih igara“, „Borba protiv korupcije u športu“ – da spomenemo samo one važnije.

Prvi ovakve vrste, Forum je direktna posljedica odluka i implementiranih reformi usvojenih u sklopu Olympic Agende 2020 koja je definirala novo usmjerenje olimpijskog pokreta i djelovanje Međunarodnog olimpijskog odbora.

Jednu od novih smjernica predstavlja otvaranje MOO-a ili pokušaj akceptiranja glasova i stvarnih potreba društva što je odgovor na inicirano i opetovano glasno „ne“ organizaciji Olimpijskih igara od nekih gradova kandidata. Jasni negativni stav građana u određenim svjetskim metropolama i gradovima, referendumsko je nezadovoljstvo utemeljeno na strahovitim financijskim izdatcima i ekskluzivitetu koji prati Olimpijske igre koje na taj način sve više odstupaju od korijena - poruke olimpizma i olimpijskih vrijednosti.

Olimpijski forum predvodnik promjena Piše: SAŠA CERAJ Fotografije: IOC

U Buenos Airesu održan je Olympism in Action Forum koji je okupio 1600 sudionika iz svih područja koja dotiču šport, poput športaša, športskih dužnosnika, znanstvenika, poduzetnika, umjetnika te uglednika iz društvenog i političkog života Vjerojatno je i to razlog da je Međunarodni olimpijski odbor odlučio slušati, odnosno „sondirati teren“ kako bi uspio razaznati putokaze budućnosti održavanja Olimpijskih igara, pa stoga ne čude riječi predsjednika Thomasa Bacha koji je izjavio da putem ovog Foruma MOO želi otvoriti „vrata i prozore“ te „saslušati i čuti društvo“ kako bi utvrdio na koji način se percipira Međunarodni olimpijski odbor, a ne da MOO bude onaj subjekt koji će nametati sliku o sebi.

S druge strane, važno je uočiti Bachovu sljedeću rečenicu u kojoj kaže kako „postoji jedna osoba bez iskustva u organizaciji Olimpijskih igara, a govori kako zna više od nas“. Predsjednik Bach osvrnuo se na NoOlympics kampanju, konkretno na No Boston Olympics i Chrisa Dempseya koji je kritizirao Međunarodni olimpijski odbor ističući kako još uvijek ne vidi pomake novih reformi okupljenih u Agendi 2020.

Iako Dempsey nije u potpunosti protiv organizacije Olimpijskih igara, potrebno je istaknuti kako su neke od njegovih kritika s pravom upućene na adresu Međunarodnog olimpijskog odbora, poput one o održivosti Igara i njezinoj sve višoj cijeni koštanja. Vrlo je zanimljiv način na koji Dempsey upozorava s ekonomskog rakursa o stvarnosti organizacije OI, posebice apostrofirajući takozvanu „poticajnu strukturu“ Međunarodnog olimpijskog odbora putem koje MOO zahtijeva od gradova domaćina Olimpijskih igara da osiguraju jamstva poreznih obveznika putem kojih će se u slučaju probijanja troškova sav dug naplatiti od građana čineći ih vjerovnicima bez njihova znanja.

Amerikanac je polemizirao upozoravajući na izlazne rezultate anketa koje su evidentno pokazale stav građana o ulaganju financijskih sredstava u druge sadržaje, one prioritetnije od športske infrastrukture poput škola,

vrtića i bolnica, a što će uslijed tako visokog zaduženja grada domaćina u potpunosti pasti u drugi plan.

O ozbiljnosti ovakvih kritika i da su se Igre financijski uistinu „odmetnule“ govori i stav lorda Paula Deightona, bivšeg izvršnog ravnatelja Olimpijskih igara u Londonu 2012., koji je istaknuo kako se Dempseyeva 27 Olimp

Međunarodni olimpijski pokret

Olympism in Action Forum

Međunarodni olimpijski odbor odlučio je „sondirati teren“ kako bi uspio razaznati putokaze budućnosti održavanja Olimpijskih igara razmišljanja moraju ozbiljno uzeti u obzir, iako su nedvojbeno prisutne prednosti koje donose Igre, poput zajedništva nacije i izgradnje važnih strateških objekata čija bi se izgradnja bez održavanja Igara predugo čekala.

Ipak, da ove kritike nisu usamljene, sve je jasnije iz iskustva cijelog niza gradova i država koje su se putem referenduma građana i različitih društvenih inicijativa jasno izjasnile protiv održavanja Olimpijskih igara u njihovim sredinama. Navedeni trend bilježi sve veći rast što je očigledno zabrinulo vladajuće strukture ponajprije u Međunarodnom olimpijskom odboru te se i na ovaj način pokušava pronaći neko „srednje“ rješenje koje ne bi ugrozilo poslovnu stranu Igara, a s druge strane pokušalo skrenuti kompas prema olimpijskim izvornim vrijednostima. Hoće li MOO u tome uspjeti, vrijeme će pokazati, međutim, da to nije lak zadatak posve je jasno.

U međuvremenu, područje na kojem Međunarodni olimpijski odbor bilježi sve više uspjeha jest ravnopravnost spolova u športu i navedena tema uistinu je u žarištu interesa krovne olimpijske organizacije. Lijep uspjeh predstavlja i povijesni doseg Olimpijskih igara mladih u Buenos Airesu 2018. godine koje su postale prva športska priredba s potpunom ravnopravnošću spolova u odnosu 50-50%, Olimp 28

odnosno jednakom zastupljenošću mladih športaša i mladih športašica koji su se natjecali u identičnim športskim disciplinama.

U sjeni tog uspjeha pojavila su se razmišljanja Briana Lewisa, predsjednika Olimpijskog odbora Trinidada i Tobaga, o jednakosti spolova kao binarnoj zastupljenosti, a prema njegovim riječima potrebno je iskoračiti izvan tih okvira i prepoznati transrodne osobe, ali i šire.

Hoće li ovakva promišljanja i medijski sveprisutni agresivni trendovi uistinu dovesti većinu pod tzv. „tepih bombardiranje“ poput kanadskog psihologa i profesora Jordana B. Petersona koji se „drznuo“ argumentirati svoje osobno mišljenje i pravo na znanstveno-legislativno-lingvističku javnu debatu – i hoće li u skladu s tim njegova knjiga „12 pravila za život – protuotrov kaosu“ doista predstavljati antidot ili ostati samo jedna u nizu ideja posvećena šutljivoj većini, ostaje u okvirima fenomena vremena čijem zubu ništa ne izmiče. Šport i olimpizam sa svojim vrijednostima ipak bi trebao ostati izvan arene politikantstva i jeftinih trendova te zadržati izvornost i sadržaj, odnosno prepustiti šport športu, ukorijenjenom na antičkim olimpijskim vrijednostima.  LITERATURA: www.olympic.org

As an introduction to the performance of the best young athletes at the Olympic Games in Buenos Aires, the Olympism in Action Forum was held from 5th-6th October 2018 with the goal of exchanging ideas on the future of sports and Olympic Movement. The Forum, organized by the International Olympic Committee, was focused – according to the President Bach - primarily to listening to the participants of the Olympic Movement and sharing ideas with the wish to set a new direction of the world of sport and Olympism.

One of the new guidelines is the opening of the International Olympic Committee or an attempt to accept the voices and real needs of the society, which is a response to the initiated and repeated loudly “no” to the organization of Olympic Games by some candidate cities. Obvious negative attitude of citizens in some of the world’s metropolises and cities represents a referendum dissatisfaction based on the tremendous financial expenses and exclusivity that accompanies the Olympics.

The International Olympic Committee has decided to listen to it in order to make out the milestones of future organization of the Games and therefore one should not be surprised to hear the President Thomas Bach say that through this Forum the International Olympic Committee wants to open “doors and windows” and wishes to “listen to and hear the society” in order to determine the way society perceives the International Olympic Committee instead of International Olympic Committee being the subject that will impose a picture of itself to the society.

The field where the International Olympic Committee is recording increasing success is gender equality in sports and the said topic is really in the focus of the umbrella Olympic organization. Nice success is also the historical attainment of the Youth Olympics in Buenos Aires in 2018, which became the first sports event with total gender equality in the 5050% ratio, i.e. equal representation of young male and female athletes competing in identical sports disciplines.

(Saša Ceraj)

GODINA 48 • BROJ 187 • PROSINAC 2018.

100 GODINA SKI KLUBA ZAGREB (Boris Mašić)--------------------------------------------------- str. 2 IZLOŽBA "FRANJO BUČAR" U HRVATSKOM SABORU (Martina Vargek)--------------------------- str. 7 SKIJE NA RAME (Velimir Cindrić)------------------------------------------------------------------- str. 8 IN MEMORIAM VANJA ILIĆ/ NIKOLA ČUPIN (Jurica Gizdić)---------------------------------------- str. 11

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

MUZEJ GRADA ZAGREBA

100 godina Ski kluba Zagreb Piše: BORIS MAŠIĆ Fotografije: MAJA KUŠAN & MILJENKO GREGL

Sukladno svome poslanju da kao gradska baštinska ustanova sudjeluje u kreiranju identiteta Zagreba, Muzej grada Zagreba tematizira sve segmente života stanovnika Zagreba, pa otud i muzejska priča o ljudima koji su svojim djelovanjem u Ski klubu Zagreb i izvan njega bitno obilježili povijest grada 2

P

ostavljanjem izložbe „100 godina Ski kluba Zagreb“ Muzej grada Zagreba odazvao se pozivu kluba da sudjeluje u obilježavanju jubileja jednog od najstarijih europskih skijaških klubova. Sukladno svome poslanju da kao gradska baštinska ustanova sudjeluje u kreiranju identiteta Zagreba, muzej tematizira sve segmente života stanovnika Zagreba, pa je muzejska priča o ljudima koji su svojim djelovanjem u klubu i izvan njega bitno obilježili povijest grada bila „ponuda koja se ne može odbiti“.

Naime, povijesnu sliku Zagreba kroz tih 100 godina oslikavali su i klupski članovi - bilo kao natjecatelji ili rekreativci, bilo kao članovi uprave ili treneri, bilo kao roditelji „cicibana“ ili, pak, kao puki zaljubljenici u „bijeli šport“ - jer nemali broj njih svojim je djelovanjem ostavio trag u kulturno-umjetničkom, znanstvenom, političko-gospodarskom i športsko-rekreativnom životu Zagreba i Hrvatske.

Kada su u rujnu 2017. započeli prvi razgovori s predstavnicima Ski kluba Zagreb, nitko nije ni slutio da će za nešto više od

na bijelom geotekstilu, posjetitelju sugeriran smjer kretanja, odnosno, „najkraća slalomska putanja“ od jedne do druge tematske cjeline.

U prostorno odvojenoj uvodnoj cjelini izložbe istaknuta je činjenica da je skijanje u nas započelo povratkom Franje Bučara sa studija u Švedskoj 1894. godine i istovremenim osnivanjem skijaške sekcije u I. hrvatskom sklizalačkom društvu. Među eksponatima ističu se onovremene skije te album s Bučarova tečaja za učitelje gimnastike u Zagrebu izrađen za Milenijsku izložbu u Budimpešti 1896. godine koji sadrži prve fotografske snimke skijanja u Zagrebu i Hrvatskoj.4 Iz te cjeline, prolazeći kroz „startna vrata“ izložbe, posjetitelj započinje „slalom“ kroz povijest kluba i to od 20. studenog 1918. godine, datuma kada su Prva pravila Ski kluba Zagreb5 (izložena na izložbi) zavedena u službeni registar športskih društava tadašnje državne uprave, pa sve do današnjeg djelovanja kluba.

U sljedećoj temi - kolažiranjem medalja s natjecanja koje je klub organizirao; fotografija s prvih i drugih Zimskih olimpijskih igara 1924. i 1928. godine; povelje o proglašenju dr. Franje Bučara počasnim članom Ski kluba Zagreb 1926. godine6; karikature koju je u povodu obilježavanja desetogodišnjice kluba naslikala Anka Krizmanić7; biste povjesničara umjetnosti i urbanista Petra Knolla8 (dugogodišnjeg predsjednika kluba); reklamama objavljivanim u časopisima i knjigama; novinskim isječcima o otvaranju prve skakaonice na Sljemenu čiji je projektant Zvonimir Badovinac (također član kluba); skijaškim priručnicima među kojima prvi takav 1924. godine objavljuje Ivo Lipovščak (suosnivač Ski kluba Zagreb) - izložba prezentira prva dva desetljeća djelovanja kluba.

Bilo je to vrijeme u kojem je skijanje postalo trend, premda se na skijanje odlazilo nedaleko Celja i u Veliki dol kod Samobora, jer je Sljeme u to vrijeme bilo teško pristupačno. To je argumentirano presnimcima fotografija jutarnje tjelovježbe zagrebačkih skijaša na brdu Kum kod Celja9 te skijaškog doma kluba otvorenog 1937. godine u Velikom dolu, o čijoj gradnji je izvještavao i tada popularan tjednik „Svijet“.10

godinu dana izložbeni prostor MGZ-a biti „zasniježen“ te da će izložbu činiti oko 350 eksponata razvrstanih u 14 tematskih cjelina. Bila je to priča koja se nadograđivala iz dana u dan - razmjerno znanju koje se crpilo iz knjiga1, časopisa, arhivskih fondova, dnevnih i tjednih novina te, velikim dijelom, iz razgovora s muzealcima2 i članovima kluba3.

Heterogenu građu prikupljenu od 34 posuditelja (a riječ je o muzejima, arhivima, galerijama, knjižnicama, privatnim zbirkama i ostavštinama, Ski klubu Zagreb, Zagrebačkom skijaškom savezu, Smučarskom klubu Snežak iz Celja, pa i HRTu), oblikovatelji izložbe - Studio Kušan d. o. o. - nadahnuto su razvrstali u vitrine i na izložbene panoe te su znakovitim inzistiranjem na dominantno bijeloj boji realizirali sugestivan postav pretvorivši barokno krovište muzeja u svojevrsnu skijašku stazu. Odabirom bijeloga geotekstila (plastice) za prekrivanje podnih ploha te bijele boje za postamente vitrina, postavljači izložbe ostvarili su dojam snježnog ambijenta, a ujedno je označavanjem „skijaških zavoja“ plavom bojom

„Najbolji klub izvan Slovenije“ Nakon što su uspostavljanjem NDH klubovi ukinuti, a športski život se odvijao unutar športskih društava, takva je organizacija zadržana i nakon uspostave nove države 1945. godine. To je razdoblje na izložbi prezentirano kroz natjecanje za značku fiskulturnika ZREN (Za republiku naprijed), model preuzet iz Sovjetskog Saveza, pa su i članovi kluba, primjerice poznati športski aktivist Viktor Šetina, sudjelovali u njemu.

Tako je u toj dionici izložbe, uz njegovu člansku iskaznicu Ski kluba Zagreb iz 1929. godine11, izložena i njegova knjižica postignutih rezultata u spomenutom natjecanju u kojoj se, uz rezultate postignute u nizu športskih disciplina, vrednuje i „lična higijena“, „sudjelovanje u obnovi zemlje“ te „bacanje bombe“.12 Tu je izložen i presnimak novinskog članka o prvom tečaju za skijaše sudionike toga natjecanja koji je početkom 1947. godine vodio Nenad Heruc (predsjednik kluba početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća). Također budući predsjednik kluba, Artur Škutelj, 1946. godine dizajnira plakat za isto natjecanje13 kao i poštanske marke otisnute u povodu Dana fiskulturnika sredinom 1947. godine14.

Artur Škutelj bit će sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća i nositelj izdvajanja Ski kluba Zagreb iz krila Sportskog

3

MUZEJ GRADA ZAGREBA društva Zagreb, pa su za izložbu iz Knjižnica grada Zagreba posuđene njegove autorske knjige o skijanju, kao i njegov autoportret te zviždaljka i logaritamsko računalo (Rechenschieber) koje je, prema kazivanju njegova sina, u suradnji s nepoznatim gospodinom iz Slovenije osmislio i naručio od švicarskog proizvođača. Prema istome izvoru, riječ je o prvoj napravi za izračun vrednovanja rezultata skijaških skokova.

U istoj tematskoj cjelini, ali prostorno izdvojena, na lutki je izložena i športska odjeća posuđena od najstarijeg živućeg natjecatelja kluba - gospodina Vladimira Jakopčeka. Autentični „nec“ (pleteni oglavnik), „pumperice/pumphozne“ (hlače skraćene i stegnute do ispod koljena) i „štucne“ (pletene dokoljenke), zajedno s cipelama za skijaško trčanje koje je osobno izradio 1953. godine kao postolar u Tvornici sportske opreme Predrag Heruc te skije za istu skijašku disciplinu izrađene u radionici Janka Lušina, čine dojmljivu izložbenu cjelinu. Uz nekoliko osvojenih nagrada, izložen je i zlatni lovor-vijenac koji je Jakopček dobio kao najuspješniji natjecatelj kluba 1962. godine.

Vrijeme šezdesetih godina 20. stoljeća u kojem je, sudeći prema jednom od naslova iz tadašnjih novina, Ski klub Zagreb bio „najbolji klub izvan Slovenije“, na izložbi je eksplicirano kroz niz fotografija sa skijaških natjecanja u kojima su sudjelovale „zvijezde“ kluba - Stjepan Puhak, Davor Senci, Željko Orešković, Ratimir Škutelj, Tomica Lušin i Gizela Vukelić.

Među brojnim izloženim memorabilijama i trofejima, treba istaknuti pokale Davora Sencija dodijeljene mu na državnom prvenstvu 1963. godine za osvojeno prvo mjesto u alpskoj kombinaciji, njegovu pletenu „kapicu“ koju je dobio kao nagradu za pobjedu na svom prvom natjecanju 1958. godine održanom na zagrebačkom Cmroku, dječje skije na kojima je u Trnju proskijao Željko Orešković, a koje su izložene zajedno s fotografijom na kojoj on (upravo na tim skijama) i Stjepan Puhak (na sličnima) u dječačkoj dobi uče skijati spuštajući se s jednog od „hupsera“ nedaleko kuće.

U istoj su temi izložene i memorabilije Danijele Lušin te dvije nagrade dodijeljene njezinom bratu Tomici: pokal osvojen 1956. u orijentacijskom skijanju (izložen uz fotografiju s toga

4

natjecanja) te srebrni lovor-vijenac koji je kao drugi najbolji natjecatelj kluba dobio 1962. godine. Izložene su i fotografije „jednosedežnice“ na sljemenskoj Panjevini - puštenoj u promet 1954. te sljemenske žičare otvorene 1963. godine bez kojih, zasigurno, svi spomenuti skijaši ne bi postizali tako vrijedne rezultate.

Kada početkom sedamdesetih godina klub gubi natjecateljski karakter zbog prelaska većine skijaša u druge zagrebačke klubove, Ski klubu Zagreb pridružuje se Skijaška škola Vihor te predsjednik kluba postaje Nenad Heruc. To je razdoblje prezentirano fotografijama iz života kluba toga vremena, knjigama koje objavljuje spomenuti predsjednik kluba, peharom Jelene Živković (danas Drinković) dodijeljenom za osvojeno prvo mjesto u Vihorovom natjecanju slalomašica do 8 godina održanom 1970. godine, ali i njezinim pokalom s Prvenstva Slovenije 1980. godine kada je u kategoriji starijih omladinki, na iznenađenje svih, pobijedila u spustu. Tu su i dva prestižna pokala Gorenje koji su u trajno vlasništvo kluba dospjeli osvajanjem istoimenog Kupa kroz šest skijaških sezona - od 1982. do 1987. godine, ali i medalje koje je tih godina osvajao Goran Broz. Život kluba osamdesetih godina 20. stoljeća dokumentiran je i skijaškom opremom izloženom na krojačkim lutkama.

Riječ je o kacigi s kojom je Jelena Drinković pobijedila na spomenutom natjecanju u Sloveniji, puloverom s našivnicom na koju je apliciran tadašnji grb Ski kluba Zagreb, skijaškom jaknom i prslukom Ivana Drinkovića proizvedenima pod brendom Yassa VIS-a Varaždin, koji je u to vrijeme, kao i tvornica Elan, po povoljnijim cijenama prodavao športsku odjeću članovima kluba. Također je izložena i jedna od skijaških jakni izrađena oko 1985. godine specijalno za Ski klub Zagreb u poznatom zagrebačkom butiku košulja Man. Pod hrvatskim stijegom Vrijeme osamostaljenja Hrvatske i njezinih krovnih športskih organizacija početkom devedesetih godina 20. stoljeća „opredmećeno“ je na izložbi fotografijama iz toga vremena te startnim brojem i akreditacijskom iskaznicom Vedrana Pavleka sa Zimskih olimpijskih igara održanih u Albertvilleu 1992. godine. To je i vrijeme kada u klub kao trener dolazi Ante Kostelić, dovodeći i svoje potomke Janicu i Ivicu. Njihovo tadašnje djelovanje prezentirano je kroz pokal dodijeljen Ivici Kosteliću 4. veljače 1992. u Vratni Ricky (Slovačka) kada se prvi put svirala hrvatska himna na službenim međunarodnim športskim natjecanjima te pokalima „Pinocchio“ i „Topolino“ Janice Kostelić osvojenima u sezoni 1996./1997., a predstavljaju najprestižnije svjetske nagrade u dječjoj skijaškoj kategoriji.

Klupski su rezultati dokumentirani nagradama osvojenim u to vrijeme.

Tema obrazlaže djelovanje kluba od 2000. godine do, mogli bismo reći, postavljanja izložbe. Tako su, među ostalim, uz velik broj fotografija s natjecanja i treninga, izloženi pokali dodijeljeni za deset „ulazaka“ članova kluba među prva tri mjesta u ukupnom poretku Croski kupa u sezoni 2017./2018., brončana medalja koju je Martin Drinković osvojio na međunarodnom natjecanju u Andori u veleslalomskoj juniorskoj konkurenciji 2001. godine te plaketa uručena Lari Broz kao najuspješnijoj starijoj kadetkinji Croski kupa u sezoni 2017./2018.

Prezentirana je i tzv. Masters ekipa koja okuplja natjecatelje starije od trideset godina te Akademija Janica i Ivica Kostelić,

kao i poznata Škola skijanja Ski kluba Zagreb čiji su voditelji bivši natjecatelji kluba. Ovom temom završava i „slalomska vožnja“ kroz drugi dio izložbe te se kroz uski prolaz, svojevrstan „cilj“, ulazi u njen prostorno znakovito odvojeni završni dio.

Taj dio predstavljao je jedan od najizazovnijih kustoskih zadataka na izložbi. Riječ je o temi unutar koje je trebalo eksplicirati djelovanje i skijaške rezultate te ukupan športski doprinos najtrofejnijih članova kluba - Ivice i Janice Kostelić.

Naime, iz mnoštva njihovih nagrada, memorabilija i priznanja trebalo se odlučiti što izložiti, jer sve spomenuto zahtijeva - ako ne zaseban muzejski postav - onda, barem, zasebnu i površinom veliku prostoriju nekoga muzeja. Stoga su za ovu izložbu odabrani samo oni eksponati koji predstavljaju sam vrh njihove natjecateljske karijere.15 Projektom Studija Kušan bio je predviđen omanji predprostor prije ulaska posjetitelja u završnu prostoriju izložbe. U tome su dijelu izložena dva ulja na platnu iz 2002. godine čiji je autor Josip Ferenčak. Ona su odabrana zato što je, na jednome, Ivica Kostelić prikazan u skijaškoj vožnji sa startnim brojem 64 pa je tom slikom „opredmećen“ do sada nedostignuti skijaški rezultat - osvojeno prvo mjesto s tako visokim startnim brojem (Aspen, 25. studenoga 2001.).

Na drugoj slici je u skijaškoj vožnji prikazana Janica Kostelić, ali s grbom Ski kluba Zagreb apliciranim na skijaško odijelo čime se ističe njezino članstvo u klubu. Tu je postavljena i tematska legenda, a sve kako se u sljedećoj prostoriji ne bi „opteretio“ izložbeni postav.

Tu su, u dvije vitrine, izloženi Veliki i Mali kristalni globusi, kao potvrda činjenice da su oni u tim skijaškim sezonama najbolje na svijetu „radili svoj posao“, medalje osvojene na Svjetskim prvenstvima, njihove Državne nagrade Franjo Bučar, kao najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značenja za razvoj športa u Republici Hrvatskoj, dokument o proglašenju Janice Kostelić počasnom građankom Grada Zagreba; njezina nagrada Laureus (športski Oscar) koja joj je dodijeljena u Barceloni 2006. kao najboljoj športašici godine, nagrade dodijeljene Ivici Kosteliću u „kultnom“ Kitzbühelu gdje je Ivica bio najuspješniji kombinatorac s četiri pobjede u nizu i gdje je s ukupno 10 postolja treći najuspješniji skijaš u tom, svojevrsnom, skijaškom hramu.

Njihove olimpijske medalje, šest Janičinih i četiri Ivičine, izložene su u zasebnoj vitrini i predstavljaju krunu njihove karijere. Za njih je Ivica Kostelić, uz fotografiju snimljenu prigodom otvorenja izložbe 4. listopada 2018., na društvenim mrežama utipkao tekst u kojem navodi da ih i on prvi puta vidi sakupljene na jednome mjestu. Kako bi se istakle i osobe bez čijega doprinosa ne bi bilo Janičinih i Ivičinih briljantnih rezultata, izrađena je posebna vitrina u kojoj je izložen dio radnih dnevnika Ante Kostelića, a uz nju su kolažirana imena onih koji su, od doktora i fizioterapeuta, preko marketinških i menadžerskih stručnjaka, pa do servisera i kuhara - barem dijelom - zaslužni za osvajanje izloženih nagrada.

Radionica Janka Lušina Kao i u svakoj skijaškoj utrci, tako i na „izložbenoj skijaškoj stazi“ postoje dvije „prijelomnice“ na kojima je „postavljač“ pripremio „zamku“ te gotovo primorao posjetitelja da „izleti sa staze“. Riječ je o dijelovima u kojima se tematizira povijest izrade i prodaje skija u Zagrebu te, možda, najstarija europska

Posjetitelj se preko video projekcije, znakovito postavljene na izlazu s izložbe, upoznaje s više od 650 osoba koje su djelovale u Ski klubu Zagreb ispisujući priču o njegovoj povijesti

međugradska utrka skijaša. Spomenutu prvu temu reprezentira skija s utisnutim žigom švicarskog proizvođača skija Richarda Stauba, model Alpina, koju je oko 1915. godine proizveo upravo za dućan Mavre Druckera u Ilici 39 što se vidi po utisnutom natpisu ispod tvorničkog žiga: M. DRUCKER ZAGREB. Uz ostalo, izložene su i skije te reklame za skije koje je po preuzimanju dućana 1920. godine prodavao njegov sin Harry preorijentiravši se, isključivo, na prodaju športske opreme.

On je sredinom tridesetih godina u dvorištu Frankopanske 11 otvorio i radionicu za izradu skija, pa su izloženi i preslici dokumenata predani za dobivanje građevinske dozvole, a među njima je najzanimljiviji opis radione.16 Potrebno je istaknuti da je uz skije od masivnog drva iz vlastite radione Harry Drucker uvozio iz inozemstva i prve laminirane skije tipa Splitkein te su i one posuđene za izložbu.

Tu su i skije te reklame za skijašku opremu prodavanu u dućanu Kovačić u Mesničkoj ulici.

Kao svojevrstan nasljednik Druckerove proizvodnje skija je radionica Janka Lušina na zagrebačkoj Trešnjevci, u Ogrizovićevoj 34. Uz nekoliko skija iz te radionice, izložena je i obrtnica Janka Lušina iz 1945. godine kao i istovremeni žig kojim je utiskivan radionički logo u prve skije tip ALPA - LUŠIN. Drugu izdvojenu izložbenu cjelinu čine eksponati vezani uz međugradsku utrku skijaša Zagreba i Celja. Veleslalomsko natjecanje, koje se održava do danas, rezultat je druženja skijaša iz Zagreba i Celja, poglavito na padinama brda Kum i Celjske koče krajem dvadesetih godina prošloga stoljeća. Te su padine, kao i samoborske, Zagrepčanima bile dostupnije zbog blizine željeznice, pa je Ski klub Zagreb već 1927. godine na brdu Kum zakupio na pet godina kuću za smještaj svojih članova.

Tu su, uz članak iz tjednika Svijet s reportažom o prvoj utrci održanoj u organizaciji Ski kluba Zagreb na padinama Velikog

5

MUZEJ GRADA ZAGREBA dola kod Samobora 1935. godine, izložene plakete i pokali izrađeni u povodu nekih jubilarnih utrka.17 Izložen je i pokal koji je Davoru Senciju dodijeljen kao pobjedniku jubilarne utrke održane 1965. godine zajedno s presnimkom biltena te utrke iz kojeg se pored organizatora, sudaca i sl. iščitava da su se, u kategoriji veterani, natjecali sudionici prve utrke iz 1935. godine Mladen Maravić, Lav Kalda, Rudolf Žingerlin i drugi.18 Kako bi se pojačao dojam autentičnosti izloženog sadržaja, na izložbi su korišteni i filmski zapisi. Unutar teme o popularizaciji skijaškog športa nakon I. Svjetskog rata, postavljeno je filmsko platno s projekcijom filma Oktavijana Miletića „Skijanje na Cmroku“ iz 1931. godine. Promišljenim postavljanjem projekcijskog platna u razinu „zasniježene“ hodne površine dobiven je dojam da poneki snimljeni zagrebački skijaš „doskijava“ u izložbeni prostor muzeja.

Nadalje, za potrebe eksplikacije teme o skijanju nakon 1945. godine, gdje je znatan dio posvećen natjecanju „fiskulturnika“ za značku ZREN, projicira se film Milana Katića „Snaga i mladost“ iz 1946. godine koji tematizira spomenuto natjecanje.19 Uz vitrinu u kojoj su izložene nagrade Stjepana Puhaka i Davora Sencija osvojene šezdesetih godina 20. stoljeća, montiran je ekran s projekcijom dijela dokumentarnog filma „120 godina skijanja u Zagrebu i Hrvatskoj“ koji potpisuje Milka Barišić.20 Odabran je dio u kojem se elaborira to razdoblje, a o njemu uz ostale, kao jedni od tada ključnih sudionika, izjavama svjedoče i D. Senci te S. Puhak.

K tome, u završnoj temi izložbe, unutar koje su prezentirane najznačajnije nagrade Janice i Ivice Kostelić, kao zamjena za tekstualnu legendu koja bi elaborirala njihovu športsku karijeru prikazuje se dokumentarni film Brune Kovačevića „Gnothi seauton- Upoznaj samog sebe“ iz 2015. godine.21 Narativnim i emotivnim diskursom, film u velikoj mjeri doprinosi uzvišenoj atmosferi prostora u kojem su izložena materijalna svjedočanstva - gotovo nestvarnih - skijaških uspjeha Janice i Ivice Kostelić.

Koristeći podatke o članstvu dobivene od Ski kluba Zagreb izrađena je i video-projekcija s popisom identificiranih članova kluba od njegova osnutka do danas. Tako se u obliku odjavne špice filma na zaslonu televizora nižu imena svih klupskih predsjednika i počasnih predsjednika, članova predsjedništva i tajništva, natjecatelja po generacijama itd., a sve pod naslovom „Ovu priču ispisali su“.

Posjetitelj se preko projekcije, znakovito postavljene na izlazu s izložbe, upoznaje s više od 650 osoba koje su djelovale u Ski klubu Zagreb ispisujući priču o njegovoj povijesti. Priča je ispričana jezikom primarnog medija muzejske komunikacije22 - muzejskom izložbom koncipiranom u tematskim cjelinama koje kronološki i kontekstualno svjedoče o športskim događanjima održanim u organizaciji kluba, o sudjelovanju članova kluba u natjecanjima i gradnji skijaških objekata, njihovom angažmanu pri uvođenju novih tehnika skijanja na skijaškim

6

BILJEŠKE 1 Prvenstveno su to knjige Ratka Cvetnića i Zdenka Jajčevića (Cvetnić, Ratko: 110 godina skijanja u Zagrebu i Hrvatskoj: od prve skijaške udruge do danas, Pop & Pop: Zagrebački skijaški savez, Zagreb, 2004.; Jajčević, Zdenko: 100 godina skijanja u Zagrebu: 1894 - 1994, Zagreb: Zagrebački skijaški savez, 1994.) te doktorska disertacija kolege Boruta Batagelja (Batagelj, Borut: Izum smučarske tradicije: kulturna zgo- dovina smučanja na Slovenskem do leta 1941. Ljubljana: Zveza zgodovinskih društev Slovenije, 2009.). Dragocijeni izvor bio je i časopis Povijest sporta: građa i prilozi koji je od 1969. godine izlazio u izdanju Saveza za fizičku kulturu Hrvatske, a izlazi i danas kao dio časopisa Olimp Hrvatskog olimpijskog odbora.

2 Najiskrenije zahvale kolegici Đurđici Bojanić, umirovljenoj muzejskoj savjetnici Hrvatskog športskog muzeja bez čijeg angažmana u odabiru građe iz fundusa “njezina“ muzeja izložba ne bi obilovala brojnim „štiklecima“ i autentičnim

svjedočanstvima najranijega djelovanja kluba.

3 Na ovome mjestu, među inima, treba istaći: Jelenu Drinko vić, Vladimira Jakopčeka, Tomislava Kušana, Danijelu i Tomicu Lušin, Željka Oreškovića, Stjepana Puhaka, Davora Sencija, Ratimira Škutelja, Ines Šulek te obitelj Kostelić.

4 Hrvatski školski muzej, Mf 121/34-35 5 Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-79: UOZV, SP 2362/1920 6 Hrvatski športski muzej, Inv. br. 6216 7 Muzej grada Zagreba, inv. br. MGZ-43177 8 Gliptoteka HAZU, MZ-8001 9 Preuzeto iz: Lav Kalda: Tempo: spust, slalom, veleslalom: aerodinamično skijanje, Zagreb: Knjižara Vasić i Horvat, 1938.

10 Svijet - ilustrovani tjednik od 26. prosinca 1936.

11 Hrvatski športski muzej, Inv. br. 4847 12 Hrvatski športski muzej, Inv. br. 7846 13 Grafička zbirka NSK: GZP 531/2000 14 HT muzej, PF-950-395abc 15 Dužni smo uputiti posebnu zahvalu Marici Kostelić, majci Ivice i Janice, koja se nesebično angažirala tijekom realizacije izložbe.

16 Državni arhiv u Zagrebu, HR-DAZG-10-GPZ-Obrtni odsjek, OBRT-II-6/1932, br. 80087/1937; HR-DAZG-1122, sig. 1019/1; HR-DAZG-1122, sig. 1019, br. 63443-III-1932 17 Posuđeni od Zagrebačkog skijaškog saveza 18 Bilten se čuva u arhivu Smučarskog kluba Snežak iz Celja.

19 Oba filma: Zbirka hrvatskih kratkometražnih filmova, HRHDA-1387 20 Zahvaljujemo se Hrvatskoj radioteleviziji i Zagrebačkom skijaškom savezu u čijoj produkciji je snimljen što su nam ustupili film.

21 Zahvaljujemo se i Bruni Kovačeviću koji nam je ustupio pravo prikazivanja.

22 Dean, David: Museum Exhibition: Theory and Practice.

London, New York: Routledge, 1996. Str. 3 stazama zagrebačke okolice, ali i o društveno-političkoj klimi određenog vremena.

Premda je njezino zatvaranje bilo najavljeno za 20. studenoga 2018. godine, zbog velikog zanimanja, trajanje izložbe produženo je do 13. siječnja 2019.

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ

Izložba U „Franjo Bučar“ u hrvatskom saboru

povodu dodjele Državne nagrade za sport Franjo Bučar, u zgradi Hrvatskog sabora na Trgu svetog Marka, Hrvatski športski muzej organizirao je izložbu „Franjo Bučar“ koja se mogla razgledati od 27. studenoga do 15. prosinca 2018. Muzejska savjetnica Đurđica Bojanić i kustosica Martina Vargek bile su autorice izložbe, a oblikovanje je potpisao CCN-images.

Za potrebu tiskanja informativnog letka, kao i za oblikovanje same izložbe, korišteni su predmeti iz arhivske građe osobnog fonda Franje Bučara, Hrvatskog športskog muzeja. Iako je bio nemali izazov na deset panoa prikazati život Franje Bučara vezano uz razvoj športa u Hrvatskoj, posjetitelji su ipak mogli dobiti uvid u njegov doprinos.

Franjo Bučar (25. 11. 1866. - 26. 12. 1946.) bio je povjesničar, propagator, instruktor, osnivač športskih klubova i organizacija, istaknuti član međunarodnih športskih organizacija, novinar i publicist.

Rodio se u Zagrebu, a nakon završene gimnazije studirao je povijest i zemljopis u Beču i Zagrebu, a 1897. godine obranio je doktorat s temom „Povijest protestantizma u Hrvatskoj“. Iste godine oženio je Mariju Ehrlich, udovicu poznatog zagrebačkog građevinara Hermana Ehrlicha.

Piše: MARTINA VARGEK

Hrvatski športski muzej u Hrvatskom saboru priredio je izložbu „Franjo Bučar“ koja je još jednom potvrdila neizmjeran doprinos razvoju hrvatskog športa

Na studij gimnastike u Švedsku Tijekom studenskih dana njegov veliki uzor bio je Izidor Kršnjavi koji mu je predavao povijest arhitekture, a bio je i predstojnik Zemaljskog odjela za bogoštovlje i nastavu pri Vladi. Nakon što je, krajem 19. stoljeća, prilikom unapređenja školskog sustava u Hrvatskoj, Vlada raspisala natječaj za odlazak u Centralni gimnastički zavod u Stockholm, Franjo Bučar odlazi na studij gimnastike gdje ostvaruje značajna poznanstva, te se člancima javlja u hrvatske novine i časopise.

Po povratku iz Švedske, u Zagreb donosi športske rekvizite, a Izidor Kršnjavi ga imenuje voditeljem Tečaja za učitelje gimnastike koji je trajao od listopada 1894. do kraja ožujka 1896. godine. Polaznici tečaja vježbali su u

➙

7

HRVATSKI ŠPORTSKI MUZEJ novouređenim dvoranama Gornjogradske gimnazije i Pučke škole u Samostanskoj ulici, a na tečaju je sudjelovalo 29 učitelja te učiteljica gimnastike Ivana Hirschmann.

Bučar je bio i dugogodišnji član Hrvatskog sokola, te je djelovao kao vježbač i dužnosnik, a bio je i urednik brojnih sokolskih publikacija i organizator priredbi i događanja. Postavio je i temelje mnogim športskim disciplinama u Hrvatskoj o čemu govore podatci da je bio inicijator osnivanja Hrvatskog športskog saveza 1909., a kasnije i njegov predsjednik, da bi početkom Prvog svjetskog rata priređivao dobrotvorne utakmice u korist hrvatskih vojnika.

Od osnivanja Prvog biciklističkog kluba 1885. godine, za športske rubrike dnevnih novina i časopisa pisao je o biciklističkim natjecanjima u Europi i svijetu. Nakon povratka iz Švedske svoja znanja prenosio je na članove Hrvatskog sokola te je organizirao tečaj tenisa i sudjelovao u izgradnji više teniskih terena u Zagrebu, Samoboru i Krapini, a donio je u Zagreb i prve skije (1893.). „Neka su me zaboravili, sjetit će se oni mene“ Franjo Bučar bio je i dugogodišnji predsjednik Prvog hrvatskog sklizalačkog društva i klizački sudac, kao i predsjednik Prvog hrvatskog mačevalačkog kluba. Na njegovu inicijativu Hrvatski sokol objavio je poziv za učenje nogometa u dvorištu Sokolane, a Bučar je bio i vođa nogometne reprezentacije koja je 1920. nastupila na Olimpijskim igrama u Antwerpenu.

Bučar se istaknuo i u izdavačkoj djelatnosti. Tako je tijekom šezdeset godina napisao više od 1500 članaka, od kojih je najveći broj vezan uz područje tjelesnog odgoja. Bio je urednik časopisa „Gimnastika“ kojeg je 1891. pokrenuo Franjo Hochman, a kasnije mu je proširio naslov u „Gimnastika - list za školsku i društvenu gimnastiku, igre i školsku higijenu“. Prva knjiga koju je objavio bio je prijevod švedske knjige C.H. Liedbecka iz 1891.godine „Gimnastika za pučke škole“. Knjiga je objavljena 1895. i koristila se u nastavi više od 15 godina.

Jedna od važnijih knjiga koju je objavio bila je „Igre za društva i škole“ (1906.).

Bučar je 1896. opisivao događanja s Olimpijskih igara u Ateni, a nedugo zatim upoznao je i Pierra de Coubertina i pokušavao uključiti Hrvate u Međunarodni olimpijski odbor.

Stvaranjem Kraljevine SHS, na inicijativu Bučara, osnovan je Jugoslavenski olimpijski odbor kojemu predsjeda od 1919.

8

do 1927., a već 1920. godine postaje članom Međunarodnog olimpijskog odbora i aktivno sudjeluje u njegovom radu sve do kraja života.

Franjo Bučar umro je 26.prosinca 1946. u Zagrebu, a pokopan je u obiteljskom grobu na Mirogoju.

U Hrvatskom športskom muzeju građa je raspoređena u deset zbirki i broji više od 260 000 jedinica, a 2016. godine napravljen je stalni postav - Povijest športa i tjelovježbe u Hrvatskoj od sredine 19. do sredine 20. stoljeća.

Naslov zadnjeg izložbenog panoa na izložbi u zgradi Sabora „Sjetit će se oni mene“ povezan je s pričom kako je njegova domaćica jednom šaljivo komentirala kako u njegovom poštanskom sandučiću nema pošte za njega i da su ga svi zaboravili, a on je na to odgovorio: „Neka su me zaboravili, sjetit će se oni mene“.

Da je uistinu tako govori činjenica kako je od izloženih 900 originalnih muzejskih izložaka koji se mogu vidjeti kroz svih pet dvorana stalnog postava Hrvatskog športskog muzeja, čak 176 predmeta iz arhivske građe osobnog fonda Franje Bučara...

LITERATURA: Arhivski fond Franje Bučara (Hrvatski športski muzej u Zagrebu) Zdenko Jajčević: Povijest športa i tjelovježbe (Odjel za izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta u Zagrebu; Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2010.)

Kopija ostavinske rasprave Franje Bučara iz 4. siječnja 1947. godine (Odvjetnica Boženka Jeličić) Živko Radan: Franjo Bučar i gimnastički i sportski pokret u Hrvatskoj (Savezna komisija za historiju fizičke kulture. Zagreb, 1966.) Živko Radan: Dr. Franjo Bučar povodom 100-godišnjice rođenja (Rad izložen na Plenarnoj sjednici Savezne komisije za historiju fizičke kulture, Novi Sad, 1966.)

POČETCI SKIJANJA U ZAGREBU

Skije na rame...

Piše VELIMIR CINDRIĆ

Na prvim skijama i sanjkama odmah se stalo vrijedno vježbati na takozvanim Jakčinovim livadama na Cmroku. Upravo tamo u zimskoj je sezoni 1894./95. održan i prvi skijaški tečaj u Zagrebu Skije na rame bez puno galame Haj’mo u planine na sunce i snijeg I skijaj i skijaj i glavu si razbijaj…

Skijaška utrka za prvenstvo Medvednice: ing. Klaić (Delnice) na startu

O

vako su refren pjesme "Skijaška" pjevale generacije Zagrepčana sve od davne 1894. kada je Franjo Bučar, istaknuti športski radnik i popularizator mnogih športova u Hrvatskoj, iz Stockholma u Zagreb donio prve skije i sanjke.

Po struci književni povijesničar, Bučar je bio specijalist za skandinavske književnosti, pa se tijekom svojih putovanja sjeverom Europe dobro upoznao sa snježnim športskim navadama.

Na prvim skijama i sanjkama odmah se stalo vrijedno vježbati na takozvanim Jakčinovim livadama na Cmroku. Upravo tamo u zimskoj je sezoni 1894./95. održan i prvi skijaški tečaj u Zagrebu.

Punih stotinu i deset godina nakon ovih početaka, skijaški je Zagreb dogurao do prve svjetske skijaške priredbe - Svjetskoga kupa. Utrku ženskoga slaloma Zagrepčani su ugostili na sjevernim padinama svoje „gradske“ planine Medvednice. No, do tuda je vodio dugačak put...

Do dvadesetih godina prošloga stoljeća skijanje i sanjkanje već su se udomaćili u gradu, pa tako od jednog novinarskog pera, u članku pod naslovom „Zagreb u snijegu“, doznajemo o dječjim radostima iz siječnja 1928.: „I usprkos tolikoj studeni naša djeca nalaze i kraj dubokih stupnjeva ispod ništice svoje radosti. Sanjkanje na ‘rodlima’ u nas je pravi gradski sport, jer ne samo da je Tuškanac u gradu, već djeca obilno iskorišćuju i onu malu strminu uz Umjetnički paviljon.“ Osim „rodlaša“, na svoje su došli i skijaši, no za njihove potrebe znatno je pogodnija bila sljedeća 1929., zima koja je u gradskim analima ostala zapisana kao najžešća u novijoj povijesti grada.

Novine su tada pisale ovako: „Zagreb je ovaj put pohodila prava ciča zima i preko noći je zadobio novu sliku. Snijeg mu je, dakako prva dva-tri dana, podao pravi zimski čar, dok ga nisu sa ulica, po običaju, brzo otklonili.

Na Sljemenu, gdje je snijeg bio daleko obilniji, pružio je skijašima posebnih užitaka.“

➙

Mali skijaš na Cmroku

Prvi skijering u Zagrebu

Sanjkaši u Maksimiru

9

POČETCI SKIJANJA U ZAGREBU

Pripreme skijaša na Cmroku Da se te godine nije skijalo samo na Medvednici, već i na obližnjem Samoborskom gorju doznajemo iz napisa pod naslovom „Samoborske gore zimi“, gdje se domaći vrhunci uspoređuju čak s Alpama.

Sanjkanje i skijanje na Cmroku „Slike iz prirode, slike s naših gora i planina, kadre su zbližiti čovjeka s prirodom, u njaega pobuditi smisao za zimski sport, za skijanje i zimsko planinarenje. Zagrebačka gora, Samoborske gore, pa Gorski kotar, omiljela su izletišta naših zimskih sportaša. Nedjeljom i blagdanom vrvile su od ljubitelja zimskog sporta: Rudarska draga, Prekrižje pod Plješivicom, pa Zagrebačka gora.

Sve što voli zimski sport pohrlilo je u prirodu, da nadje estetski užitak u zimskoj slikovitosti prirode, u kontrastima, pojavama i prizorima koji su upravo na našim niskim planinama Gorskoga kotara i Samoborskih gora vanredno zanimivi, kao ljeti krajobrazi u visokim Alpama. Zasniježena piramida Oštrca s njegovim bijelim grebenima, obasjani suncem, pružaju zimi vanredno lijepu sliku zimskog gorskog kraja. Tko je zimi za vedra dana proveo dan na planini, ne može se oteti dojmu što ga one ostavljaju u duši, obasjane suncem i pokrivene snijegom.“ Kako to već biva, nakon velike zime uslijedile su dvije jalove.

No, već 1932. novinari su ponovo mogli izvijestiti o aktivnostima snježnih sportaša, ali i o jednoj novosti: „Ovogodišnja oštra zima s obiljem snijega nadoknadila je našem mladom sportskom svijetu sve ono što su prijašnjih godina izgubili. Dva sklizališta u gradu bila su danomice puna, a sanjkalište je za rodle i skije na Cmroku bilo veoma frekventirano. Poznate Jakčinove livade, pokrivene snijegom, iako nisu bog zna kako velike, ipak sa svojim strminama daju 'široko polje rada' mladim sportašima.

Bilo ih je svake dobi, od onih najmanjih rodlaša i skijaša, pa do onih najvećih. Senzacija ove zime bio je u Zagrebu skijöring tj. skije koje vuče konj, a koji je sport podesan samo za velike daljine, bez kojih se ne može ‘raspojasati’. Sve u svemu, mladež je posve zadovoljna da ima svoj Cmrok, koji je, osobito nedjeljama, upravo vrvio od malih, srednjih i velikih!"

Hirovitosti zagrebačkih zima U Zagrebu se, dakako, nije skijalo samo rekreativno, već su planinarska društva i skijaški klubovi organizirali i natjecanja.

O Skijaškoj utrci za prvenstvo Medvednice, održanoj 28. veljače 1932. na Sljemenu, zagrebačka revija Svijet donijela je foto-reportažu:

10

„U posljednjih je par godina postala ova priredba našeg najvećeg planinarskog društva, HPD, najpopularnijim natjecanjem za zagrebačke skijaše. Ove je godine ta utrka dobila još više na značenju radi sudjelovanja brojnih stranih natjecatelja, koji još nikad do sada nisu u tako velikom broju pohodili jednu zagrebačku priredbu.

Iz Delnica je stigla u Zagreb grupa od osam skijaša i dvije skijašice na čelu s popularnim ing. Klaićem. Zagrebčani su u toku ove godine već dva puta posjetili Delnice, gdje se redovito održava prvenstvo ZZSP-a i Savske banovine, a svojim sudjelovanjem na prvenstvu Medvednice uzvratili su Delničani ove posjete. Maribor je bio zastupan sa dva, a Ljubljana s jednim vozačem. Ukupno je nastupilo preko 100 natjecatelja u četiri kategorije i u vrlo jakoj konkurenciji uspjelo je Zagrebčanima da po Žingerlinu osvoje seniorsko prvenstvo i prijelazni pokal, dok su Delničanima morali prepustiti prvenstvo dama i subjuniora, a Ljubljani juniorsko prvenstvo. Ovi rezultati najbolje dokazuju da se Delnice pokraj Zagreba razvijaju u naš drugi zimsko-športski centar, koji brzo i lijepo napreduje i da dominantni položaj Zagreba postaje sve više ugrožen.

Jedna od najvažnijih potreba, kako za Delnice tako i za Zagreb, bila bi izgradnja jedne skakaonice, jer će bez nje naš skijaški šport ostati jednostran u svom razvoju, što je od neprocijenjive štete danas, kada se u cijelom svijetu sve više forsira kombinirano natjecanje.“ O hirovitosti zagrebačkih zima i neizvjesnosti za gradske sanjkaše i skijaše doznajemo iz novinskog napisa objavljenog u veljači 1934:

Sanjkaši kod Umjetničkog paviljona „Iako je ova zima u početku pokazivala da će biti oštra, ipak je postala hirovita, pa operira snijegom na prekide, a koketira i sa suncem, koje je opet najveći neprijatelj snijega. U Zagrebu je prvi veliki snijeg već gotovo dijelom okopnio, a dijelom našao svoju smrt u kanalima, kad nas je nedavno opet posjetio. Ali ni taj nije bio duga vijeka, jer ga je legija inače nezaposlenih ljudi stala odstranjivati s asfalta, a u pomoć im je došlo i sunce.

Nezaposleni čekaju opet novi snijeg, a čekaju ga i naši rodlaši i skijaši, za koje se uostalom pobrinulo Sljeme, da ga ima gotovo u permanenciji.“ Ovaj je opis već sličniji zagrebačkim zimama koje poznajemo posljednja dva-tri desetljeća. No, izgleda da ni Sljeme nije što je nekad bilo, jer se više ne brine da snijega uvijek ima „u permanenciji“.

Ipak, danas imamo snježne topove i umjetni snijeg, pa se stigne dovršiti refren s početka ovog teksta: "I smuka, smuka, smuka, smuka... smuk smuk smuk!"

LITERATURA: Pavao Cindrić: „Grički milenij“, 1965.

Zagrebačke dnevne novine: Novosti i Večer, 1928., 1929., 1932., 1934.

Ilustrirana revija Svijet, Zagreb, 1932.

IN MEMORIAM

VANJA ILIĆ (Rijeka, 10. veljače 1927. - New York, 10. studenog 2018.)

U

92. godini života u New Yorku je preminuo Vanja Ilić, najstariji hrvatski olimpijac.

U splitski Jadran došao je početkom ljeta 1947. godine, kada je već bio napunio 20 godina života, a nije se prethodno bavio nikakvim športom. Jako je volio knjigu, bio je odličan učenik i govorio nekoliko jezika. Za samo dvije godine aktivnog bavljenja plivanjem vinuo se u sam vrh jugoslavenskog plivanja.

Državni prvak je već 1948. godine na 200 (2:16,3) i 400 metara slobodno (4:56,7) . Član je Jadrana (koji tada nastupa pod imenom Hajduk) koji osvaja prvenstvo Jugoslavije u plivanju te iste 1948. godine.

Nastupio je na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine - bio je član štafete koja je u disciplini 4 x 200 metara slobodno osvojila 5. mjesto, a natjecanje na 1500 metara završio je u kvalifikacijama.

Međutim, na žalost splitskog, a i hrvatskog športa, poglavito plivanja, Vanja Ilić, aktivno je kod kuće kratko plivao. Godine 1950., kada je reprezentacija Jugoslavije nastupila na Europskom prvenstvu u Beču, napustio je Jadran i Jugoslaviju te nakon izvjesnog vremena provedenog u Beču, otišao je u Čile gdje je dobio državljanstvo i neko vrijeme plivao postigavši čileanski rekord na 400 slobodno.

Kasnije je otišao u SAD, skrasio se u New Yorku gdje je dugi niz godina bio direktor tvrtke „Cook“ koja se bavila proizvodnjom spavaćih kola. Potom je, kao vrstan stručnjak, bio ekonomski savjetnik nekih američkih poduzeća.

Nakon toga živio je u Italiji, a preko ljeta obavezno bi boravio u svom Sutivanu.

Za ovog vrsnog plivača, porijeklom iz Sutivana na otoku Braču, prava je šteta, što je relativno kasno dospio u plivanje, a još veća što ga je prerano napustio. Bio je, kažu, plivački talent kakav se rijetko rađa na našim prostorima.

Za njegov nagli razvoj i skok u šampionski svijet, pored njegova talenta, najveće zasluge, zasigurno, pripadaju njegovom treneru Renatu Vučetiću - Splići, koji je u kratko vrijeme od Vanje Ilića stvorio dvostrukog prvaka države.

Međutim, njegova odluka da emigrira, plod je teške situacije u društvu koja je vladala početkom pedesetih godina 20. stoljeća.

Vanja Ilić je bio svjestan da se kao stručnjak nikada u domovini neće moći do kraja usavršiti, zato je otišao „trbuhom za kruhom“, i to u vrijeme kada se zbog toga i glava gubila...

Dolaskom u strani svijet, zasjao je u pravom svjetlu, najprije plivački, a zatim i u profesionalnom poslu. Vrlo

brzo svrstao se u sam vrh čileanskih plivača, a poslije je dugi niz godina „uspješno plivao“, na čelu velike gospodarske kompanije.

Iako u dalekom svijetu, ostao je trajno vezan uz svoj matični klub, preko svog velikog prijatelja i športaša, pokojnog Tonija Petrića, koji mu je bio trajni izvor informacija o plivanju, športu, Splitu i Hrvatskoj.

Svako ljeto provodio je u svojoj kući u Sutivanu, a pretprošlog ljeta primio je predstavnike Hrvatskog olimpijskog odbora, koji su mu kao najstarijem hrvatskom olimpijcu uručili knjigu „Hrvatski olimpijci i odličnici“.

Tom prigodom živo se interesirao za situaciju u hrvatskom olimpizmu i bio posebno sretan s naših deset medalja na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016.

Nedugo nakon toga, po osobnoj želji posjetio je i splitski Hajduk, vrativši se u pričama u dane djetinjstva i Split kojega više nema.

Sahrana Vanje Ilića održana je u New Yorku.

(Jurica Gizdić)

11

IN MEMORIAM

NIKOLA ČUPIN (Vodice, 13. studenog 1938. - Zagreb, 22. listopada 2018.)

N

akon kratke i teške bolesti, u 80. godini života preminuo je istaknuti športaš - veslač, olimpijac i znanstvenik Nikola Čupin.

Rođen je u Vodicama, a veslačku karijeru započeo je u veslačkom klubu Krka iz Šibenika, klubu koji je iznjedrio brojne legende hrvatskog i europskog veslanja. Odlaskom na studij u Zagreb, Nikola ne može bez veslanja i vrlo brzo postaje član VK Mladost. Rijeku Krku zamijenio je Savom…

Njegov izraziti veslački talent, a prije svega ljubav prema ovom športu, vrlo brzo dolaze do izražaja - na regatama postiže odlične rezultate i postaje jedan od najtrofejnijih veslača u povijesti ovog kluba. Mnogostruki je prvak države u raznim veslačkim disiplinama. U dvojcu bez kormilara s Antonom Ivankovićem, također članom zagrebačke Mladosti, sudjeluje na Olimpijskim igrama u Rimu, gdje osvajaju šesto mjesto.

Najveći uspjeh pored nastupa na Igrama, Čupin postiže na europskom prvenstvu u Poznjanu u Poljskoj 1958. godine gdje je član četverca s kormilarom koji osvaja brončanu medalju. Uz Nikolu, u četvercu su još veslali Anton Ivanković i Željko Plaščar (isto kao i Nikola iz Mladosti), Paško Škarica iz šibenske Krke, dok je kormilar bio Ante Butković, također “mladostaš”.

U četvercu s kormilarom nastupio je na EP-u 1959. u Maconu, gdje je osvojio peto mjesto, u istoj disciplini na EP-u u Pragu 1961. bio je šesti, a dvije godine potom na europskom prvenstvu u Kopenhagenu, u B finalu zauzimaju treće mjesto.

Nikola Čupin, inače doktor doktor znanosti, bio je veliki životni optimist, uvijek spreman na nove izazove. Po završetku veslačke karijere bavio se džudom, dugo vremena redovan nogometni “hakler”, pa onda i tenisač.

Uvijek spreman dati podršku mladima, nije prezao nastupati s puno mlađima od sebe, ne smatrajući da će mogućim slabijim rezultatom ugroziti vlastiti ugled.

Dr. sc. Nikola Čupin, povezivao je znanost i šport. Radeći jedno vrijeme kao trener, uvodi tehničke i metodičke inovacije u trening - brzinomjer čamca, dopunske vježbe iz drugih športova, poglavito hrvanja, penjanje po konopcu...

U svom najdržem Hrvatskom akademskom klubu Mladost, bio je i tehnički referent kluba, a njegovi “mladostaši” proglasili su ga svojim počasnim članom na što je Nikola bio posebno ponosan.

Za Nikolu Čupina se može reći da je doista živio ve-

12

slanje; svojim upornim radom postao je istinska legenda hrvatskog veslanja. Čupin je znao da je veslačka karijera samo prolazno razdoblje u njegovu životu, pa se okrenuo i fakultetu, postavši diplomirani inženjer strojarstva, a potom je magistrirao i doktorirao.

Obnašao je brojne športske i općedruštvene dužnosti (između ostalog bio je i predsjednik Udruge za razvoj Hrvatske).

Objavio je veliki broj znanstvenih radova i nekoliko knjiga iz područja energetike. Posebno je poznata njegova stručna knjiga izišla 2013. godine, pod naslovom “Nova energetika: energetika u službi gospodarstva”. Uz to, održao je brojna stručna predavanja, posebno o biotoplifikaciji Hrvatske.

Nikola Čupin svojim je znanjem i iskustvom, ali i osobnošću, ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom športu, ali i u cijelom hrvatskom društvu.

Ispraćaj Nikole Čupina bio je iz mrtvačnice na Mirogoju, a sahranjen je na groblju u rodnim Vodicama.

(Jurica Gizdić)

Znanost i šport

Industrija športskih događaja ili ipak nešto više

Olimp 42

Piše: MIROSLAV HRŽENJAK Fotografije: RENATO BRANĐOLICA & ARHIVA ZAGREBAČKOG ATLETSKOG SAVEZA

Iako je organizacija športskih priredbi s vremenom prerasla u svojevrsnu industriju športskih događaja, kako bi ta industrija opstala, kao i svaka druga industrija u svojim temeljima mora sadržavati kulturu, tradiciju, jedinstvenost i autentičnost

G

ledajući sa športskog stanovišta, organizacija nekog velikog međunarodnog športskog događaja našim športašima pruža mogućnost stjecanja vrijednog iskustva u međunarodnoj konkurenciji, njihovim trenerima priliku da preispitaju svoj rad, izmjene

stručna znanja i iskustva iz prakse s kolegama iz inozemstva, a organizatorima tih priredbi – najčešće se radi o nacionalnim savezima - da ostvare značajne međunarodne kontakte, ostvare čvršću suradnju s međunarodnim asocijacijama svog športa, podignu razinu kvalitete organizacije, ukratko rečeno - stvore platformu za daljnji razvoj športa u svim segmentima.

Društvene i ekonomske beneficije, kao što su prihodi, razvoj turizma, izgradnja športske infrastrukture, stvaranje međunarodnog ugleda sredine koja natjecanje organizira, sljedeća su točka gledanja na ovaj vrlo značajni aspekt športa.

Prema istraživanju Instituta za turizam o stavovima i potrošnji turista u Hrvatskoj u 2017. godini, 20% turista u Hrvatsku dolazi radi športa i rekreacije, a ako uzmemo u obzir da samo Grad Zagreb svake godine održi dvadesetak velikih međunarodnih športskih priredbi, kao što su utrke skijaškog Svjetskog kupa na Sljemenu, IJF Judo Grand Prix, Hanžekovićev memorijal itd. te preko 30 tradicionalnih i prigodnih športskih priredbi (kao što su Croatian International u badmintonu, Memorijal Matije Ljubeka u kajakaštvu, Međunarodni božićni turnir u gimnastici, hrvanju, košarci..., da ne nabrajamo dalje), zbog športa Zagreb svake godine posjeti nekoliko desetaka tisuća gostiju iz cijeloga svijeta.

Stoga i ne čudi što su teme vezane uz planiranje, organizaciju i provedbu međunarodnih športskih događaja zainteresirale gotovo sve institucije, od športa, politike, gospodarstva, itd. Višegodišnje iskustvo u organizaciji tih manifestacija iznjedrilo je vrhunske stručnjake za organizaciju športskih priredbi, brojne stručne i znanstvene radove na temu športa i turizma koji vrlo precizno opisuju svaki segment organizacije, od izrade financijskih planova i racionalnog koordiniranja aktivnosti, do podjele rada, hijerarhije ovlasti i odgovornosti, uključivanja volontera i tomu slično

Međutim, osnovna ideja ovog teksta nije vezana uz proceduru i algoritme vezane uz provedbu neke športske priredbe, kao ni za iznošenje suhoparnih brojki vezanih uz turistički rezultat neke županije, ostvaren zaslugom određene športske priredbe. Jer, iako je organizacija športskih priredbi s

vremenom prerasla u svojevrsnu industriju športskih događaja, kako bi ta industrija opstala, kao i svaka druga industrija u svojim temeljima mora sadržavati kulturu, tradiciju, jedinstvenost i autentičnost.

Kao što svaki veliki projekt ne kreće od novca i potrebe za vlastitom promidžbom, već od ideje - usudio bih se reći i vizije koja podsjeća na nevidljivi mozaik malih dijelova posloženih u smislenu cjelinu - tako su najveće športske manifestacije nerijetko godinama prije održavanja nastale u snovima entuzijasta, ljudi koje je vodila ideja kako svoj grad, njegovu kulturu, običaje i mentalitet, u najboljem svjetlu prezentirati cijelom svijetu, a svoje sugrađane učiniti ponosnima što su Zagrepčani, Splićani, Slavonci, ili općenito Hrvati, te kako športskim prijateljima iz cijelog svijeta omogućiti da se osjećaju onako kako bi se sami 43 Olimp

Znanost i šport

Dok najveće športske manifestacije koje su zasluženo preplavile medijski prostor, svoje uporište imaju u dugogodišnjoj tradiciji i organiziranosti tog športa i u športašima svjetskog ugleda, zanimljiv je podatak da sve veći broj međunarodnih športskih događaja dolazi kroz privatnu inicijativu

željeli osjećati kao gosti u nekom drugom kraju svijeta.

Ukratko, kako uz pomoć športa u ljudima probuditi motivaciju da svijetu prezentiraju po čemu je njihova sredina jedinstvena, privlačna za posjetitelje, poslovne subjekte, potencijalne investitore i druge. Koliko jedna športska manifestacija međunarodnog karaktera može utjecati na brendiranje grada organizatora, govori i interes medija koji prenose takve športske događaje.

Primjerice, iako u Hrvatskoj džudo ne dijeli sudbinu medijski najatraktivnijih športova, ovogodišnji IJF Judo Grand Prix Zagreb 2018. uživo se prenosio na Hrvatskoj radio televiziji i Športskoj televiziji, pratili su ga gotovo svi tiskovni mediji, kao i brojne radijske postaje. Prema izvještaju agencije Repucom GmbH, ukupno emitiranje ovog športskog natjecanja na 69 TV-postaja u svijetu iznosilo je preko 172 sata, a događaj je pratilo preko 222 milijuna osoba.

Izvanredan interes, kad govorimo o športovima koji inače nisu previše medijski eksponirani, pokazao se i kod Svjetskog WRRC kupa u akrobatskom rock 'n' rollu, priredbe koja je davno Olimp 44

konstruirana u snovima onih kod kojih je entuzijazam i ljubav prema športu bila iznad poslovnih i osobnih interesa. Dok najveće športske manifestacije, športske priredbe koje su zasluženo preplavile medijski prostor, svoje uporište imaju u dugogodišnjoj tradiciji i organiziranosti tog športa i u športašima svjetskog ugleda, zanimljiv podatak je da sve veći broj međunarodnih športskih događaja dolazi kroz privatnu inicijativu.

Primjerice, kroz tvrtku Run Croatia koja organizira rekreativne utrke građana po cijeloj Hrvatskoj u kojima sudjeluje sve veći broj sudionika zahvaljujući i dobroj suradnji s turističkim zajednicama gradova i županija.

U pitanju je prepoznavanje onog autentičnog i lijepog, karakterističnog za podneblje u kome se takve utrke održavaju: Lunski maslinici na otoku Pagu, ili adventski ugođaj u Zagrebu što ga je nekoliko tisuća rekreativnih športaša osjetilo trčeći kroz ulice gradskog središta, za vrijeme Adventske utrke. Osim što su trkači mogli biti kostimirani u vilenjake, Djedove Božičnjake i druge likove iz mašte, imidž ove utrke ima i zdravstveno-humanitarni karakter, s obzirom na to da se dio sredstava prikupljenih od kotizaci-

ja donirao Hrvatskom savezu dijabetičkih udruga kao potpora programima i projektima koje Savez provodi. Tako je i sreća građana u to vrijeme došašća bila svojevrsni spoj zadovoljstva zbog pretrčanih kilometara i potrošenih blagdanskih kalorija.

Velike športske manifestacije vuku brojne paralele s kulturnim sadržajima i događanja koje imaju ono nešto radi čega čovjek zaželi da što duže u sebi zadrži tu atmosferu, duh događanja. Njihova bit jest u unutarnjoj ljepoti aktera, jer baš kao što pisac ili slikar svoju unutarnju impresiju i pogled na svijet prenese na roman ili slikarsko platno, ili športaš svoju unutarnju snagu i karakter iskaže kroz

izvedbu na športskom natjecanju, tako i snaga športske priredbe ili manifestacije najviše ovisi o viziji, motivaciji i karakteru ljudi koji pozitivne emocije (što ih jedna multikulturna i multinacionalna manifestacija športa u njima izazove), žele spojiti s tradicijom, kulturom i običajima svojih sugrađana te proizvesti nešto impresivno, jako i motivirajuće za cjelokupnu zajednicu, nešto što će žitelje toga grada učiniti još ponosnijima – i odgovornijima - na svoje podrijetlo, kulturu i slično.

Bilo da se radi o biciklističkoj utrci Tour of Croatia, zahvaljujući kojoj su snimke iz najljepših dijelova Hrvatske obišle cijeli svijet, Zagrebačkom maratonu (koji prema službenim podacima dobivenim od organizacijskog odbora, već petnaestu godinu za redom bilježi sve veći broj sudionika), gdje športaši iz cijelog svijeta trčanjem upoznaju najljepše ulice gradskog centra i gostoprimstvo Zagrepčana, ili kojoj drugoj športskoj manifestaciji u Hrvatskoj, prema podacima Instituta za turizam, iz godine u godinu, šport postaje sve značajniji faktor dolaska stranih gostiju u našu zemlju.

Zbog toga i ne čudi da je menadžment športskih događanja sve učestalija tema na brojnim konferencijama i znanstvenim skupovima. Ujedno, što smatram najvažnijim, ova tema objedinjuje specifična znanja vezana uz zakone, financijsko upravljanje, upravljanje ljudskim resursima - dakle znanja koja se stječu kroz sustave obrazovanja - i ona znanja koja čovjek nosi duboko u sebi, koja je naslijedio kroz odgoj svojih roditelja i okoline u kojoj je odrastao, a to su kultura, autentičnost i duh sredine. 

More than just sport Large sports events bring to Croatia each year tens of thousands of athletes, coaches, official sports delegations from all around the world. In this way, the society enjoys numerous benefits - both for athletes who are given, during these events, the opportunity to test their skills in a strong international competition as well as for the population of cities, municipalities and counties enabling them to present their culture, tradition, hospitality, character and the like.

Only in the Croatian capital of Zagreb, each year there are over 50 international sports events – both large international such as European and World Championships as well as traditional and commemorative ones.

Because of the strong impact of this segment of sports on the entire national economy and, of course, mostly on the tourism industry, the organization of sports events awoke the interest not only of many professions but also of institutions, from sports to political and economic ones. Branding of cities, promoting the country, motivating and engaging a large number of people, etc.

– these are just some of the reasons why a growing number of international sports events takes place year after year.

However, apart from the fact that such an organization requires numerous specific know-how (from knowledge of various laws up to financial and human resource management), in order to have such a performance not only as a sports event, but an experience to be remembered for many years, it is necessary to combine all those knowledges with the specifics of the area and citizens of the host cities, their tradition, nature, character and authenticity.

(Goran Hrženjak)

Žene i šport

Kako se oduprijeti

tvornici stereotipa?

Piše: RATKO CVETNIĆ

Javne platforme poput Hrvatske radio-televizije i Hrvatskog olimpijskog odbora, trebaju biti u funkciji prevladavanja predrasuda i stereotipa vezanih uz uloge žena u športu

Olimp 46

Foto: Freepik

K

ad govorimo o medijima – kad govorimo o medijskim "grijesima propusta", naime - često spominjemo stereotipe i predrasude. U osnovi stereotipa nalazi se, kako to definira Wikipedija, „pogrešno i neopravdano poopćavanje te konvencionalno i pojednostavljeno mišljenje, koncepcija ili vjerovanje“. Dobri stari Klaić poseže za pojmom „kalup“.

Stoga se svaki kolektivni stereotip koji sadržava izrazito emocionalno negativno ocjenjivanje neke skupine tumači kao predrasuda. Stereotip/predrasuda o kojem u ovoj rubrici najčešće govorimo jest da šport nije za žene (djevojčice) ili da upravljanje, „šefovanje“, nije za žene.

Ali, masovni se mediji masovno koriste stereotipima. Masovni su mediji industrija, a industrija ide u susret poznatim očekivanjima.

Stoga stereotipi nisu samo poopćavanja onoga koji emitira informaciju, nego i poopćavanja onoga koji je

očekuje. Promjene u toj dvosmjernoj komunikaciji idu vrlo sporo, pa se i negativne strane toga prometa ne mijenjaju naglo.

Iako je dočekan kao medij istine (sjećamo se da je veliki Godard i u šezdesetim godinama prošlog stoljeća tvrdio: „Film je istina 24 puta u sekundi“), film se vrlo brzo premetnuo u medij fantazije, ali i manipulacije. Mogli bismo reći da se to dogodilo istog časa kad je - gotovo istodobno - postao industrija i medij državne propagande.

To je drugog filmskog velikana, Briana de Palmu - uzgred, ne mnogo mlađeg od Godarda - nagnalo na repliku: „Film je laž 24 puta u sekundi“.

Stoga je borba protiv stereotipa i predrasuda - dakle „izrazito emocionalnih ocjena“ - vrlo složena jer u masovnoj komunikaciji emocije pretežu nad analitičnošću, a mediji to koriste da bi plasirali ili prodali poželjnu sliku svijeta, koristeći pri tome emocionalna oružja, skromna u izboru, ali visoka u intenzitetu. Osobito kad su u pitanju ona s mračne strane spektra.

Dobar primjer konstrukcije emocionalnog stanja bila je predsjednička kampanja u SAD-u iz 2016. godine i analiza koju je u tom razdoblju u svojoj kolumni iz tjedna u tjedan iznosio politički analitičar Borislav Ristić.

Usprkos tome što je glasačko tijelo SAD prilično uravnoteženo, odnos medija bio je gotovo 90-10% u korist demokratskog kandidata (zastupnika globalističkih vrijedosti); neravnoteža je, dakle, već sama po sebi zvala na oprez. Ristić je približavanjem izbora sve češće pretpostavljao pobjedu republikanskog kandidata, zastupnika suverenističkih vrijednosti, a pred same izbore to je najavio s visokom sigurnošću.

Kako je došao do toga zaključka?

Analizirao je ono što je bilo najmanje pod kontrolom centara moći – društvene mreže.

Treba se prisjetiti da je i internet svojedobno bio dočekan kao medij istine, neka vrsta demokratizacije sprovedene u prostoru toka informacija.

Naravno, naivno je misliti da će bilo koja tehnologija pridonijeti ravnopravnosti između jakih i slabih tako da već danas, samo dvije godine poslije Ristićevih analiza, „otac interneta“ Tim Berners-Lee, čovjek koji je, dakle, prije 29 godina smislio world wide web, tvr-

di da „velike platforme“ – nije ih u svom istupu imenovao, ali očigledno se radi o Facebooku i Googleu – već u velikoj mjeri „kontroliraju koje ideje i mišljenja možemo vidjeti i dijeliti“ i da se tome treba oduprijeti.

Kako se, dakle, oduprijeti industriji stereotipa?

U svojoj knjizi "Technology vs Humanity" utjecajni njemački futurolog Gerd Leonhard predviđa da će se zahvaljujući tehnologiji svijet u idućih 20 godina promijeniti više nego u proteklih tristo.

Tehnologija je nešto što se ne može zaustaviti niti usmjeriti, ali ako dopustimo – primjerice u slučaju interneta – da velike kompanije dođu do 90% vlasništva u tome mediju, doći ćemo, tvrdi Leonhard, u neku vrstu digitalnog feudalizma.

Stoga smatra da će obrazovanje koje se temelji na „digitalnoj etici“, dakle razlikovanju onoga što tehnologija može i onoga što humanistički princip smije dopustiti, odrediti hoćemo li tehnologiju, u ovom slučaju masovne medije (osobito medij svih medija – internet), okrenuti sebi u korist.

Ovdje se prisjećam anegdote što sam je nedavno čuo od poznanika: mlađi bračni par ima petogodišnjeg sina (recimo: malog Ivicu) kojeg svakog jutra ostave u vrtiću. U toj obitelji vozi majka, a otac ne pokazuje interes za automobil, a budući da radi u blizini, nema ni osobite potrebe. Jednog dana otac je došao po dijete u vrtić, i našao ga uplakanog. Na pitanje zbog čega plače, dječak je odgovorio da su mu se svi smijali.

Naime, teta u vrtiću pitala ih je što bi željeli biti kad odrastu. Jedna djevojčica je rekla da bi bila učiteljica, druga je htjela biti liječnica, jedan dječak da bi bio astronaut, drugi nogometaš, a treći je rekao da bi volio biti šofer. Na to se mali Ivica nasmijao. Kad su ga pitali zašto se smije odgovorio je „Pa šofer je žensko zanimanje“ - nakon čega su ostali ismijali njega.

Anegdota pokazuje gdje je mjesto na kojem se stvaraju, ali i ruše stereotipi: obitelj i odgojno-obrazovne ustanove.

Među koje možemo i trebamo uvrstiti javne platforme poput Hrvatske radiotelevizije i Hrvatskog olimpijskog odbora koji trebaju biti u funkciji prevladavanja predrasuda i stereotipa vezanih uz uloge žena u športu.

To prevladavanje je – uostalom – jedno od temeljnih načela olimpizma. 

Stereotip/predrasuda o kojem u ovoj rubrici najčešće govorimo jest da šport nije za žene (djevojčice) ili da upravljanje, „šefovanje“, nije za žene

Fight Against Stereotypes The idea that new media could be a tool in the fight against old stereotypes - such as the one that sport is not for women - will be proved short-lived. Namely, although the development of new technologies - such as the Internet and social networks created this way - cannot be stopped, there is a danger of monopoly when technology comes into possession of a small number of large companies.

Family and educational institutions will be places for upbringing the future generations so that they can recognize on time the stereotypes and prejudices the media industry is trying to sell them.

(Ratko Cvetnić)

47 Olimp

Uz dodatno osiguranje, jednim pozivom do vrhunske lijeÄ?niÄ?ke usluge Primarijus i Primarijus plus

Za detalje nazovite:

0800 1884

Nastanak modernog športa: sanjkanje, skeleton i bob

Sant Moritz – kolijevka sanjkaških sportova

Z

imske igre u krajevima koji obiluju snijegom nezamislive su bez nekog oblika sanjki. U današnje vrijeme gotovo da je samo i sačuvana ta njihova rekreativna upotreba. No, ljudi sa sjevernih područja upotrebljavaju sanjke još od kamenog doba, jer je to prastaro prometno sredstvo na zaleđenim i snijegom pokrivenim površinama daleko efikasnije od kotača. U svakom slučaju, sanjke i sanjkanje postoje vjerojatno od vremena od kada ljudi naseljavaju sjeverne krajeve.

U svijetu se javljaju u različitim oblicima i od različita materijala (životinjske kosti, drvo, kasnije i u kombinaciji sa metalom), a često, već prema mogućnostima ili navikama pojedinih Olimp 50

naroda, i sa životinjskom zapregom (konji, irvasi ili psi).

U Norveškoj se tako čuvaju bogato ukrašene vikinške sanjke još iz 9. stoljeća. Na drugom pak kraju svijeta - sanjke sjevernoameričkih Indijanaca, zovu se tobogan (riječ koju mi koristimo za nešto drugo, ali u osnovi za vrlo sličnu aktivnost) i izrađivane su od savijenih brezovih dasaka i to bez salinaca. Sibirske sanjke bile su od elastičnog drva povezane remenjem, laponske sanjke (pulka) nalikovale su čamcu s jednim salincem i sa spravom za upravljanje itd. U Rusiji su, osim poznate ruske trojke (sanjke u koje su upregnuta tri konja), postojale i ruske putne sanjke nalik na mali čamac, a bilo je i velikih poput vagona u koje je bilo upregnuto šest ili čak i više konja.

Takve velike vagon-sanjke bile su na primjer, putne sanjke carice Katarine II. Osim životinja, sanjke su u nekim krajevima i situacijama vukli i ljudi - to je, primjerice, bilo uobičajeno u Kini. U Europi pak, u 19. stoljeću, na zamrznutim alpskim jezerima, sanjke koje su imale oblik sličan naslonjaču, gurali su klizači. To je doduše imalo potpuno drugačiju konotaciju od one u Kini, jer je aktivnost zamišljena na način da obje strane uživaju (slično kao prizori parova u čamcu gdje muškarac vesla dok dama uživa).

Među najstarije zapise o sanjkanju ubraja se odredba iz 1506. u Baselu, prema kojoj se ta aktivnost dopušta samo na određenom prostoru, a sanjkanje spominju i njemačke kronike iz

Piše: ANA POPOVČIĆ

Hotelski poduzetnik, Švicarac Caspar Badrutt, potpuno je samostalno započeo (možemo reći i izmislio) zimski turizam u Alpama i isto tako, posljedično - sanjkaške športove

Nastanak modernog športa: sanjkanje, skeleton i bob 1520. i 1522. Zapisi pjesnika H. Sachsa, također iz 16. stoljeća, među ostalim opisuju i radosti sanjkanja.

Prva natjecanja u sanjkanju na području Norveške i Švedske zabilježena su još u 15. stoljeću, no početak sanjkaškog športa (zajedno sa skeletonom i bobom), službeno datira iz druge polovice 19. stoljeća i veže se uz hotelskog poduzetnika, Švicarca Caspara Badrutta (1848. – 1904.). Gotovo je nevjerojatno da samo jedan jedini čovjek (a koji nije poremećeni diktator) može toliko utjecati na razvoj i budućnost svoje okoline. Naime, Badrutt je, potpuno samostalno, započeo (možemo reći i izmislio) zimski turizam u Alpama i isto tako, posljedično - sanjkaške športove. Švicarski gradić St. Moritz (koji je danas sinonim za luksuzno zimovanje), bio je u 19. stoljeću poznat isključivo kao lječilište s izvorima mineralne vode gdje su pripadnici europske aristokracije i najbogatiji članovi visokog društva dolazili na kure mineralnom vodom u ljetnim mjesecima, od svibnja do rujna.

No, poduzetni Badrutt nije se zadovoljavao činjenicom da mu gosti odsjedaju u hotelu samo trećinu godine, pa je na kraju jedne takve ljetne sezone grupici svojih dobrostojećih engleskih gostiju predložio okladu: ako dođu zimi i ne svidi im se boravak, on će im pokriti sve troškove. U suprotnom, ako im se dopadne, morat će razglasiti među

Olimp 52

svojim poznanicima novo zimsko odredište. Ta prva grupica Engleza bila je jako dobro povezana s najistaknutijim pripadnicima aristokracije, uključujući i članove europskih kraljevskih obitelji, te je tako Budruttov hotel „Kulm“ gotovo preko noći postao ultimativni zimski hit.

Treba imati na umu da se to sve događalo puno prije nego je skijanje postalo standardna zimska rekreacija. Prva ski škola u Švicarskoj otvorena je, istina, u nezaobilaznom St. Moritzu, ali tek pola stoljeća kasnije - 1929. Uglavnom, na samom početku zimskog turizma, sve veći broj dokonih imućnih došljaka počeo je tražiti neki oblik zabave u snijegom zatrpanom mjestašcu. Tko traži taj i nađe, pa je početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća, nekolicina Engleza prilagodila jednu vrstu dostavnih teretnih sanjki za brze vratolomne spustove po uskim uličicama St. Moritza. Uskoro su i drugi turisti poželjeli „Viktorijansku vožnju“ (kako je, prema tadašnjoj engleskoj kraljici Viktoriji, nova zabava dobila ime) i sanjkanje dobrostojećih avanturista željnih zabave po zaleđenim uličicama St. Moritza postajalo je sve popularnije i učestalije.

No, isto tako postale su sve učestalije i nezgode sa slučajnim prolaznicima.

Za početak se problem pokušao sanira-

Englez, gospodin Child, iznenadio je svoje prijatelje sanjkama koje su bile kompletno izrađene od metala.

Navodno su nalikovale na kostur, pa su iz tog razloga nazvane skeleton ti uvođenjem primitivnih mehanizama za upravljanje sanjkama, ali obzirom na velike brzine, stvar nije bila zadovoljavajuće riješena, pa je ponovno „uskočio“ Badrutt. Da spriječi nezadovoljstvo lokalnog stanovništva (koje bi potencijalno ugrozilo i njegov, velikim trudom uspostavljen zimski turizam), Badrutt je sagradio prvu prirodnu stazu za sanjkanje i na taj način dao prave temelje budućem športu (točnije – športovima).

Prvo međunarodno natjecanje u sanjkanju održano je 1883. blizu St. Moritza, na cesti Davos – Klosters, na stazi dugoj četiri kilometra. U to vrijeme, staze za sanjkanje postojale su i u Americi i u Kanadi, ali za razliku od ostalih, ova staza koju su napravili Englezi, imala je i zavoje. Sudjelovao je

St. Moritz – a cradle of sleighing sports

21 natjecatelj iz osam zemalja, a pobijedila su dvojica s istim vremenom od 9,14 minuta – Švicarac Minsch i Australac Robertson.

Kako je sve više ljudi sanjkalo, tako su nastajale i različite varijante sanjkanja. Početak nova dva športa, skeletona (koji se od sanjkanja razikuje u položaju tijela – potrbuške glavom prema naprijed) i boba, veže se uz St. Moritz i tamošnju stazu Cresta Run. To je inače najstarija staza za skeleton i u upotrebi je i danas. Sagrađena je 1884., zajedničkim radom lokalnog stanovništva i turista, a korištena je i za dvoje Olimpijske igre u St. Moritzu – 1928. i 1948.

Naravno, u početku je jedini način spuštanja po stazi bilo uobičajeno sanjkanje u položaju nogama prema naprijed, ležeći na leđima. No, izum novih sanjki 1887., ponukao je Engleza, gospodina Cornisha da se te iste godine na jednom natjecanju stazom spusti u položaju glavom prema naprijed, potrbuške na sanjkama. Završio je na 14. mjestu, ali vožnja je bila iznimno atraktivna te je tako pokrenuo novi trend: do 1890. svi natjecatelji na stazi vozili su samo glavom prema naprijed.

Samo ime športa došlo je malo kasnije - 1892., jedan drugi Englez, gospodin Child, iznenadio je svoje prijatelje sa sanjkama koje su kompletno bile izrađene od metala. Navodno su nalikovale na kostur, pa su iz tog razloga nazvane skeleton. Drugo objašanjenje je nepravilan anglizirani izgovor norveškog naziva za sanjke – „kjaelke“.

Bob (grubo pojednostavljeno – ekipno sanjkanje) je pak prirodno nastao čim je na sanjke priključen mehanizam za upravljanje. Već 1897. osnovan je prvi klub (treba li uopće naglašavati – u St. Moritzu), i to je pokrenulo uzlet športa i u ostalim zimovalištima u Euro-

pi. U početku se natjecalo 5-6 članova posade u jednom bobu, da bi kasnije bile propisane dvije discipline - bob četverosjed i bob dvosjed.

Godine 1913. Švicarska, Austrija i Njemačka osnovale su međunarodnu federaciju za sanjkaški šport - Internationaler Schlittensportsverband, a 1923. osnovan je i Međunarodni savez za bob i skeleton (International Bobsleigh & Skeleton Federation), s time da je u prvo vrijeme u nazivu umjesto skeletona bilo sanjkanje (Fédération Internationale de Bobsleigh et de Tobogganing).

Utrke u sanjkaškim športovima prvih su desetljeća bile rezervirane za bogate avanturiste koji bi se u alpskim resortima našli preko vikenda radi natjecanja, zabave i provoda. Trening uopće nije postojao, a natjecatelji bi jednostavno kupili ili unajmili bob ili sanjke, zabavljali se i natjecali. No, pedesetih godina počinje se formirati pravi šport. Na primjer, prepoznata je važnost starta u bobu i počelo se uključivati športaše iz drugih športova kao, recimo, atletike, rukometa ili gimnastike, koji su mogli što jače gurnuti bob na početku utrke.

Današnji vrhunski natjecatelji u sanjkaškim športovima, kao i u svakom drugom olimpijskom športu, treniraju programirano tokom cijele godine, uglavnom na umjetnim stazama, koriste vrhunsku tehnologiju i imaju vrlo malo sličnosti sa dokonim avanturistima koji su začetnici ovih športova. 

People from northern areas have been using sleighs since the Stone Age, because this is an ancient traffic mean, far more efficient than wheels on frozen and snow-covered areas. The first sleighing competitions in the area of ​​Norway and Sweden were recorded in the 15th century, but the beginning of sleighing as sport (together with skeleton and bobsleigh) officially dates back to the second half of the 19th century and it is linked to a hotel entrepreneur, the Swiss Caspar Badrutt. He lived in St. Moritz and he was not only the initiator and founder of winter tourism in the Alps, but he also built the first sleighing course.

In the first decades, competitions in sleighing sports were reserved only for rich adventurers who used to meet at the alpine resorts over weekends for competitions, entertainment and fun. There was no training at all and the contestants simply bought or hired bobsleigh or sleighs, having fun and competing.

But a real sport originated in the 1950’s. Today’s top competitors in sleighing sports (luge, skeleton, bobsleigh) - as well as in any other Olympic sport - train throughout the year, mostly on artificial courses, using the cutting-edge technology and having little to do with lazy adventurers who were the founders of these sports.

(Ana Popovčić)

LITERATURA: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977. https://www.ibsf.org/en/our-šports/bobsleigh-history https://www.ibsf.org/en/our-šports/skeleton-history https://www.olympic.org/bobsleigh-equipment-andhistory

53 Olimp

Ekipa snova Erste banka s velikim entuzijazmom podržava sportske manifestacije i udruge u kojima mladi odrastaju na zdravom i zabavnom terenu.

Zahvaljujući uspješnim suradnjama i projektima, poput Erste Plave Lige i Erste rukometne lige Dalmacije, vjerujemo da će naša djeca i mladi kroz igru i sportske aktivnosti postati zadovoljni i uspješni ljudi.

#vjerujusebe

Šport na internetu: sportske.jutarnji.hr

P

rije šest godina predstavili smo u „Olimpu“ nacionalni servis vijesti članica Hrvatskog olimpijskog odbora Sportska Hrvatska (sportskahrvatska.hr), internetsku platformu kojom je stvoren informativni prostor bez uređivačkih filtara i koja 24 sata dnevno objavljuje i distribuira vijesti raznim stranicama.

Od tada je platforma narasla s 30 na 141 članicu, a 127 ih ima web i čine 93 posto servisa. Od svibnja 2018., platforma je i na portalu našeg jedinog športskog dnevnika, Sportskih novosti (sportske.jutarnji.hr/).

O tome što portal Sportskih novosti (SN) dobiva preuzimanjem vijesti od kojih neke teško pronalaze put do šire publike, razgovarali smo s urednicima tiskanog izdanja i portala, Marijem Zorkom i Tihomirom Hrgom.

Zorko kaže da mu se odmah dopala inicijativa Radice Jurkin, voditeljice Odjela za komunikaciju i multimedije HOO-a, o povezivanju sa Sportskom Hrvatskom:  Bio nam je potreban takav sadržaj na portalu, a korist je obostrana – i za saveze i športove uključene u Sportsku Hrvatsku i za Sportske novosti koje su referentni športski medij u Hrvatskoj i imaju najposjećeniji športski portal. Mi tako možemo objavljivati relevantne vijesti i informacije iz športova koji su inače manje zastupljeni na portalima jer isključivo po kriteriju „klikanosti“ i pregledima vjerojatno na njima ne bi našle mjesto, iako je riječ o informacijama korisnim za sve uključene u te športove. Nama je stalo do toga da svi aktivni športaši i svi uključeni u šport prve informacije potraže na portalu Sportskih novosti.

Na isti upit, urednik portala SN-a Tihomir Hrga odgovara da „takve vijesti portalu daju potrebnu širinu i sadržajnu različitost, ponudu najrazličitijih športova, natjecanja, športskih kolektiva, projekata na jednome mjestu. To na duži rok znači i širenje komunikacije s još više športskih pristalica, što je za kontinuirani razvoj na webu iznimno bitno“.

Nekad se govorilo „ako nije objavljeno na TV-u, kao da se nije dogodilo“. Danas umjesto TV-a imamo internet i portale, no čak i portali trebaju pomoć društvenih mreža da bi povećali čitanost. Primjerice, profil SN-a na Facebooku ima gotovo 400 000 pratitelja, a najzastupljenije su objave, očekivano  nogometne. Ima li tu mjesta za manje i “male” športove?  Nogomet će uvijek biti na vrhu pregleda i čitanosti jer je najpopularniji Olimp 56

Widget (mala aplikacija) servisa Sportska Hrvatska na portalu Sportskih novosti pridonosi boljoj vidljivosti

Na mreži

ima mjesta za sve Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Aktivnost članica platforme Sportska Hrvatska dvostruko je premašila očekivane rezultate otkako vijesti prenosi portal Sportskih novosti. Korist je obostrana: portal je dobio nove sadržaje, a neki športovi vidljivost koju bi inače teško postigli šport s najviše zanimanja i okuplja najviše ljudi. Primjerice, više od 50 posto registriranih športaša i športskih udruga u Hrvatskoj su nogometni; ali to ne znači da ne treba objavljivati vijesti iz svih športova. Kad bi se Sportske novosti radile po kriteriju pregleda, "klikanosti", lajkova… nikad ne bi bili zastupljeni „mali“ športovi ili niže lige. Zato je servis Sportska Hrvatska jako dobar putokaz svima.

Interesa za širenje športova o kojima pišemo svakako ima, a bit će još bolje kad budemo imali više ljudskih i tehničkih mogućnosti – siguran je Zorko.

Gotovo 400 000 ljudi prati profil Sportskih novosti na Facebooku

Da na portalu mora biti mjesta i za ostale športove, a ne samo nogomet, slaže se i Hrga iako, kaže, „treba uzeti u obzir da su digitalni mediji zbog svoje prirode, feedbacka u realnom vremenu i snažne tržišne uvjetovanosti prirodno oblikovani kroz interakciju i interes čitatelja/gledatelja."  U slučaju Facebooka i drugih društvenih mreža to apsolutno dolazi do izražaja, objave moraju biti u skladu s intervalom jakih, svakodnevnih događaja čiji broj varira, ali i sa strukturom samog FB-a, koji s obzirom na sadržaj, posebnosti stranice i način honoriranja samog servisa uvjetuje idealan ritam i broj dnevnih objava.

Mi se trudimo i trudit ćemo se da takozvani manji športovi budu prezentirani što više  kaže Hrga i dodaje da zanimanje postoji, međutim, nedostaje, kao i uvijek  i ljudi i novca:  Primjerice, Facebook sve sustavnije naplaćuje svoje usluge, nije besplatan servis kakav je bio u počecima, i to je sve

komunikacije jer je bitno ubrzao protok i dostupnost informacija  u realnom vremenu pruža realnu sliku o tome što ljude zanima, što ih najviše privlači, ali treba znati razlikovati bitno od nebitnoga, paziti da se sve ne pretvori u trivijalizaciju sadržaja i banalizaciju... Internet, mreže, profili…, novinarima s jedne strane znatno olakšavaju posao jer brzo dolaze do svih potrebnih informacija, no glavni će im fokus ubrzo biti postavljanje kriterija i selekcija, provjera sadržaja.

Po tome se profiliraju i portali, pa nije čudno da su najposjećeniji portali i u svijetu i u Hrvatskoj upravo newsportali jakih novinskih redakcija  u nas su to Jutarnji, Sportske, 24 sata, Večernji, Slobodna, Novi list..., koje ipak imaju znatno više standarde od portala koji se bave samo prepisivanjem i „nabrijavanjem“ već objavljenih sadržaja.

Platforma Sportska Hrvatska narasla je s 30 na 141 članicu, a 127 ih ima web i čine 93 posto servisa

Nogomet će uvijek biti na vrhu pregleda i čitanosti, ali to ne znači da ne treba objavljivati vijesti iz svih športova

važniji faktor za kvalitetno komuniciranje čak i najčitanijih sadržaja. U istom smjeru pomalo kreću i ostale najjače društvene mreže.

Kad je riječ o daljnjem razvoju portala, koji je prvo mjesto za informiranje o športu glavnine zainteresirane javnosti, Hrga je optimističan:  Načelo samoodrživosti odredilo je razvoj weba od početaka pa će tako i u budućnosti biti ključno njegovati ravnotežu kvalitete sadržaja i podizanja čitanosti, od koje živimo. Mi se trudimo napraviti pravi omjer, a smatram da uvijek može bolje.

O tome kako i što može bolje pitali smo i Marija Zorka, koji je novinarski stasao u predinternetsko doba:  Internet je potpuno promijenio način

Da kvalitetan sadržaj nije lako proizvesti svjesni su i u HOO-u. Širenjem aktivnosti, trebat će usporedno raditi i na tehničkim i na sadržajnim poboljšanjima.

Vijesti servisa Sportska Hrvatska vidljive su, osim na portalu SN-a, i na stranicama HOO-a, Sportske televizije, Hrvatskog zbora sportskih novinara, portala Hrvatska reprezentacija, Kineziološkog fakulteta Zagreb, Saveza sportskih udruga gradova i županija Istarske županije, Ličko senjske županije, Međimurske županije, Zadarske županije, Grada Zadra te mnogih drugih športskih saveza i zajednica.

Prema analizi HOO-a, u prvih 100 dana suradnje s portalom SN-a u produkciji vijesti je, od 141 članice Sportske Hrvatske, sudjelovalo njih 75  52 nacionalna športska saveza, 18 županijskih i gradskih športskih zajednica te još pet udruga, a „proizveli“ su više od 1700 vijesti, u prosjeku 17 po danu.

Osim bolje medijske vidljivosti nekih športova, HOO je kao vlasnik servisa Sportska Hrvatska dobio i uvid u mrežne aktivnosti članica, pa i sustav treba tome prilagoditi: od reprogramiranja i aktiviranja dijela članica koje se još nisu uključile, do bolje medijske pismenosti administratora stranica i veće jezične kontrole pristiglih vijesti. Na tom su tragu i komunikacijski seminari, jedan održan u lipnju i drugi u pripremi, u kojima je partner HOO-u Hrvatski zbor sportskih novinara.

U svakom slučaju, aktivnost članica u informiranju dvostruko je premašila očekivane rezultate. Lijepo je, za promjenu, prenositi dobre vijesti. 

Internet platform Sportska Hrvatska Six years ago, the Croatian Olympic Committee launched the national media service Sportska Hrvatska (Sports Croatia, sportskahrvatska. hr), Internet platform that created an informative space without editorial filters, broadcasting and distributing the news on various sites 24 hours a day.

Since then, the platform grew from 30 to 141 members, 127 of them with website and accounting for 93% of the service. Since May this year, the platform is also on the portal of the only Croatian sport magazine, Sportske Novosti (Sports news, sportske.jutarnji.hr/). The benefit is double: the portal got new contents and some sports visibility that they could hardly gain by themselves.

Along with expanding of activities, both technical and content enhancements of news of the Sportska Hrvatska service should be performed simultaneously. According to the analysis made by the Croatian Olympic Committee, in the first hundred days of cooperation with the Sportska Novosti portal in the field of news production, of total of 141 members of Sportska Hrvatska, 75 of them participated (52 national sports federations, 18 county and city sports communities and another five associations) in the same and “produced” more than 1,700 news, averaging 17 per day.

Apart from the better media visibility of some sports, Croatian Olympic Committee  being the owner of Sportska Hrvatska service  has also gained insight into member network activities. The system also needs to be adapted, i.e., from reprogramming and activation of a part of the members who are still not involved to better media literacy of the page administrators and better linguistic control of the news received.

This concept is followed also by communication seminaries, one held in June and the other in preparation, with the Croatian Sports Journalists Association as a partner to the Croatian Olympic Committee.

(Marijana Mikašinović)

57 Olimp

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA TRČANJE U HRVATSKOJ:

60 GODINA RUKOMETA U SAMOBORU (1957. - 2017.):

Autor: Stjepan Stolnik Godina i mjesto izdavanja: 2016., Varaždinske Toplice Stranica: 484 Format: 17 x 24 cm Uvez: meki Izdavač: Atletski klub „Sloboda“, Varaždin i Nakladnička kuća Tonimir, Varaždinske Toplice Oblikovanje i priprema za tisak: Stjepan Pintarić / Danijel Bubnjarić i nakladnička kuća Tonimir Tisak: Tonimir, Varaždinske Toplice Dostupnost: Nacionalna i sveučilišne knjižnice, knjižnice u Varaždinu, Zaboku, Bjelovara, Hvaru, Slatini, Inancu, Lepoglavi, Donjoj Stubici, Daruvaru, Babinoj grdi, Požegi i Gradskoj knjižnici u Zagrebu, info: Tonimir, V. Nazora 6, Varaždinske Toplice, tel.: + 385 (0)42 633-430, e-mail: info@tonimir.hr, www. tonimir.hr; Cijena: 105,00 kuna

Autor: Mile Plazonić Recenzenti: akademik Dragutin Feletar, doc. dr. sc. Zrinko Čustonja, Tomisla v Mihić Godina i mjesto izdavanja: 2018., Samobor Stranica: 304 Format: 20 x 27,5 cm Uvez: meki, s klapnama Izdavač: Meridijani, Samobor Oblikovanje i priprema za tisak: Duplerica d.o.o.

Tisak: Tiskara Zelina, Sveti Ivan Zelina Dostupnost i info: Meridijani, Obrtnička 26, 10 340 Samobor, tel.: +385 (0)1 33 62 367, e-mail: meridijani@meridijani.com; www.meridijani.com; internet trgovina:http://meridijani. shoppingcentar.com.hr/knjige/Biblioteka-posebnih-izdanja/60godina-rukometa-u-Samoboru-1957-2017-_pr1087721ct3731.html; knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora Cijena: 200,00 kn

K

P

Povijest dugoprugaškog trčanja u Hrvatskoj

ad govorimo o trčanju, slobodno možemo reći da je ono staro koliko i čovječanstvo. I na najranijem stupnju svog razvoja čovjek je morao trčati kako bi umakao pred divljim životinjama, osigurao si hranu, skrovište ili nadmudrio neprijatelja.

Knjiga "Trčanje u Hrvatskoj" u dugoprugaško nas trčanje uvodi početnim poglavljima posvećenima upravo pregledu kratke povijesti trčanja, podsjećajući nas na onu najraniju, na antičku, ali i na prva europska trkačka natjecanja organizirana u Engleskoj, osnivanje prvih atletskih klubova u Americi 1825. i organiziranje prvog maratona - onog Bostonskog 1897. godine, te konačno i na podatak da se od 1970. godine u svijetu pojavilo rekreativno trčanje na duge pruge koje je i danas iznimno popularno i okuplja velik broj zaljubljenika.

U narednim poglavljima knjige pratimo povijest i razvoj dugoprugaškog trčanja u državama unutar negdašnje SFRJ koje su trčanje prihvatile poslije Prvog svjetskog rata. Ipak, trčanje dugih dionica zamah i procvat doživljava nakon Drugog svjetskog rata, pa knjiga bilježi i podatak o čak desetak elitnih dugoprugaša i dugoprugašica 1976. kao i početak rekreativnog dugoprugaškog trčanja samo godinu poslije početka tog pokreta u svijetu.

U tim poglavljima pratimo i razvoj dugoprugaškog trčanja u Hrvatskoj, čiji je početak „u obliku junačenja, veselja i zabave“ zabilježen još 1832. Upravo je Hrvatska bila ta koja je prva na prostoru negdašnje države trčanje prihvatila kao dio opće kulture u sustavu odgoja mladih generacija. Športsko trčanje u Hrvatskoj je započelo pojavom sokolstva krajem 19. stoljeća, a početkom 20. stoljeća počinju se osnivati prvi klubovi. Lakoatletski savez za Hrvatsku i Sloveniju osnovan je 1920. sa sjedištem u Zagrebu, a atletski klubovi u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Zadru, Šibeniku, Karlovcu, Osijeku, Varaždinu Vinkovcima, Kutini… postaju „rasadnik“ kvalitetnih trkača koji nastupaju pod zastavama bivših država.

Od četvrtog poglavlja uronjeni smo u svijet dugoprugaškog trčanja u Hrvatskoj, pa kroz stranice - koje nude bogat kronološki pregled natjecanja na duge dionice - cestovnih utrka, maratona, kroseva…, rezultata i trkača od prvih natjecanja do vremena Domovinskog rata, pa od osamostaljenja Republike Hrvatske do početka drugog desetljeća 21. stoljeća - s jedne strane listamo nostalgičan podsjetnik na lica i ostvarenja negdašnjih hrvatskih dugoprugaških velikana, a s druge pregledan, podatcima, tablicama i slikovnim materijalom bogat izvor povijesnih podataka prikladan i kao polazišna točka za nastavak ispisivanja povijesti hrvatskog dugoprugaškog trčanja ili neka sasvim drukčija istraživanja o trčanju u Hrvatskoj.

Budućim kroničarima hrvatske povijesti trčanja od koristi će pritom biti i pregled korištene literature, izvorne građe i medijskih izvora koje je autor zabilježio na kraju knjige.

Olimp 58

Prinos povijesti sporta u gradovima Samoboru i Svetoj Nedelji

rikaz ove iznimno kvalitetno opremljene i otisnute monografije najbolje je započeti riječima njezine urednice: „U ovoj knjizi temeljito je prikazana povijest i značenje rukometnog sporta u gradovima Samoboru i Svetoj Nedelji od 1957. do 2017. godine, a taj povijesni rukometni mozaik dug 60 godina izradio je veliki zaljubljenik u rukomet - autor knjige dr. med. vet Mile Plaznoić."

Rukometna se igra u Samoboru službeno pojavila 1957. godine, igralo se dakako i ranije, no od 1957. osnivaju se rukometni klubovi koji su uvelike povećali zanimanje za taj šport. Od osnutka prvog rukometnog kluba u Samoboru 1957. pa sve do danas rukomet postaje, ali i ostaje najvažnija športska grana samoborskog kraja.

U proteklih 60 godina u oko 35 rukometnih klubova (…) koji su osnovani u Samoboru, Rudama, Konščici, Sv. Martinu, Vrhovčaku, Farkaševcu, Gradni, Bregani i Svetoj Nedelji, prošlo je nekoliko tisuća športaša i na stotine djelatnika, uz još više navijača i pratitelja rukometa. Rukometna igra tijekom 60 godina djelovanja postala je važan dio života stanovnika cijelog samoborskog kraja i dio njihove svakodnevice.“ Monografija "60 godina rukometa u Samoboru (1957. - 2017.)" podijeljena je u dva poglavlja, sastoji se od oko 500 fotografija, nekoliko tisuća rezultata rukometnih utakmica, oko 2500 imena igrača i športskih djelatnika te navodi svih 46 registriranih klubova koji su od 1957. do 2017. djelovali ili su još uvijek aktivni u samoborskom kraju.

Prvo poglavlje knjige proteže se na gotovo dvije stotine stranica, s kronološki posloženim pričama u kojima autor na temelju razgovora s rukometašima i njima bliskim osobama te iz samoborskih tiskovnih izdanja pohranjenih u Zavičajnoj zbirci gradske knjižnice Samobor i u mnogim privatnim zbirkama, rekonstruira, bilježi i dokumentira rukometna događanja u samoborskom kraju, prikazuje najznačajnija natjecanja i rezultate, predstavlja najzapaženije pojedince rukometnog športa Samobora i Svete Nedelje, kako igrače i igračice tako i trenere, dužnosnike i djelatnike te športske nagrade koje su primili.

Samoborska rukometna povijest može se podičiti i zlatnim hrvatskim rukometnim olimpijcem iz Ruda Vladimirom Šujsterom (OI Atlanta, 1996.), međunarodno vrijednim rezultatom samoborskih rukometašica koje su bile finalistice Challenge cupa 2013. godine, ali i osobama iz javno-političkog života koje su ponikle na samoborskim rukometnim terenima - odvjetnikom Čedom Prodanovićem, saborskim zastupnikom Gordanom Jandrokovićem i skladateljem, dirigentom i glazbenim pedagogom Sinišom Leopoldom.

Drugo poglavlje monografije posvećeno je radu svakog od 46 klubova, od osnutka, pa do 2017., odnosno do prestanka njegova rada, a na njega se nadovezuju bilješka o autoru, popis korištene literature i izvora te pogovor urednice na hrvatskom i engleskom jeziku.

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

VATRENI U RUSIJI:

RODNA RAVNOPRAVNOST U SPORTU:

Autor: Ivica Pezelj Godina i mjesto izdavanja: 2018., Zagreb Stranica: 188 Format: 15,5 x 24 cm Uvez: meki, s klapnama Izdavač: V.B.Z. d.o.o.

Oblikovanje i priprema za tisak: V.B.Z. studio, Zagreb Tisak: Znanje d.o.o., Zagreb Dostupnost: knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora, knjižnice i knjižare diljem RH Cijena: 99,00 kn

Izvornik: Gender Equality in Sport Proposal for Strategic Actions 2014-2020 Uredništvo: Gordana Borko, Helena Štimac Radin, Ljiljana Ujlaki Šubić, Ratko Cvetnić, Radica Jurkin Prijevod s originala: Ljiljana Ujlaki Šubić Godina i mjesto izdavanja: 2018., Zagreb Stranica: 54 Format: 17 x 24,5 cm Uvez: meki Izdavač: Hrvatski olimpijski odbor Oblikovanje i priprema za tisak: M 14, Zagreb Tisak: Kvadrat i krug d.o.o., Zagreb Dostupnost: knjižnica Hrvatskog olimpijskog odbora Cijena: prigodno izdanje

N

D

Od nacionalne traume do viceprvaka i miljenika svijeta

aslov viceprvaka svijeta hrvatske nogometne reprezentacije najveći je uspjeh hrvatskog nogometa, a uzmemo li u obzir masovnost, medijski, financijski, ekonomski i ini značaj nogometne igre, visine otkupa televizijskih prava, plaće i premije igrača i trenera, zacijelo je i najveći uspjeh hrvatskog športa.Stoga i ne čudi brzina kojom je ovaj podvig doživio svoje ukoričenje.

U priču o planetarnom uspjehu hrvatskih nogometaša ulazimo u trenutku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji.

U trenutku kada je do njega još osam mjeseci.

U trenutku odigravanja kvalifikacijske utakmice s Finskom. U trenutku kada su iza nacionalne nogometne vrste podbačaji na Islandu i u Turskoj. U trenutku kada je trebalo upisati dvije pobjede. U trenutku kada se pobjeda nije dogodila. U trenutku izjednačenja rezultata golom Finca Soirija. U trenutku koji će autor knjige zabilježiti kao „nešto najbolje što se Hrvatskoj moglo dogoditi“.

Kroz četiri cjeline te kroz „dodatno vrijeme“ u vidu pogovora novinara Slobodana Mufića ("Dobra lopta iz Gajnica"), čitatelj se prisjeća i opet proživljava i put hrvatskih nogometaša u sam svjetski vrh, ali i vlastite emocije - od rezignacije i nevjere do nevjerice, bezrezervne podrške i euforije - koje su nogometaše na tom putu pratile.

Iako mnogi tvrde da o nogometu sve znaju, ova čitka knjiga predstavlja „koncizan i kronološki, gotovo enciklopedijski pisan pregled“ puta hrvatske nogometne reprezentacije do svjetskog srebra.

Prvenstveno se to odnosi na prvu cjelinu Kako se kalilo srebro, iz koje ćemo izdojiti tek neke naslove poglavlja - Tko je taj Dalić?!, Kalinjgradske računice, Generalka u dva čina, Dalićeva lista dvojbi, Kalinićev (loš) izbor, Vatreni vs. Vatreni, Planetarni Hall of Fame, Umjetnici protiv majstora čekanja, Gdje ste bili 16. srpnja?.

Cjelinom Priča o nacionalnoj vrsti, autor se otiskuje dublje u prošlost, u uzroke, povode i posljedice negdašnjih neuspjeha i velikog uspjeha u ljeto 2018. te donosi povijesni pregled djelovanja hrvatske nogometne reprezentacije kroz niz poglavlja: Prve tri godine, Od Tallinna do Londona, Prvi bodovi i porazi, Ćirina homogenizacija, Trijumf ekstaza, bronca, Podbačaj koji boli, Kako je otišao Ćiro, Momčad koja to nije, Mali s motom, Od trijumfa do očaja, Tko i kako bira izbornika…

U drugom poglavlju knjige, biografijama su predstavljena dvadeset i dvojica igrača koji su Momčad za vrh svijeta, baš kao i Zlatko Dalić koji je od „izvanserijskih igrača napravio momčad“ te njegov stručni stožer - Dražen Ladić, Ivica Olić i Marjan Mrmić.

Poglavlje Ruska statistika donosi pregled svih nastupa u „projektu Rusija“ od kvalifikacijskih utakmica do finala ali i statistike svakog reprezentativca, a kraj knjige koju će mnogi, vjerujemo, poželjeti kao uspomenu na vatreno hrvatsko ljeto rezerviran je za Fotogaleriju Rusija 2018.

Prijedlog za strateške akcije 2014. - 2020.

okument Rodna ravnopravnost u sportu prijedlog je Europske komisije za strateške akcije vezane uz rodnu ravnopravnost u športu do 2020. godine, ukoričen u knjigu čiji prvi dio govori o izazovima i pogodnostima rodne ravnopravnosti u športu te sadrži poziv za strateške akcije za promidžbu rodne ravnopravnosti i podršku rodnoj ravnopravnosti u športu.

Druga cjelina Poziv na razvoj i primjenu nacionalnih i međunarodnih strategija ukazuje da je rodna ravnopravnost ponajprije odgovornost zainteresiranih nacionalnih i lokalnih strana te da treba uložiti napore na lokalnoj razini vezano uz ulogu žena i muškaraca u vodećim športskim tijelima, ukazujući pritom na potrebu za strateškim akcijama - koje između ostalih uključuju i ravnopravnu zastupljenost i rodnu osjetljivost u odlučivanju, borbu protiv negativnih rodnih stereotipa i rodnog nasilja u športu… - ali i na potrebu za europskim pristupom koji sadrži niz elemenata od kojih ćemo izdvojiti zajednički politički plan europskih sportskih organizacija iz područja roda u podržavanju provedbe rodne ravnopravnosti u sportu na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Treća cjelina bavi se rodnom ravnotežom i ravnopravnosti u odlučivanju u športu tematizirajući izazove na nacionalnim, ali i međunarodnoj razini, kao i ciljeve, alate i mjere za provedbu tih ciljeva kroz rodnu ravnopravnost u izvršnim odborima i odborima športskih vladajućih tijela te u upravljanju profesionalnim športskim upravama i vladajućim tijelima. Četvrta cjelina, na isti se način - kroz ciljeve, alate i mjere za provedbu ciljeva - bavi rodnom ravnopravnosti među trenerima. Peta borbom protiv rodno uvjetovanog nasilja u športu i putem športa, upozoravajući na faktore rizika, ali i podatke da je primjerice 20 % flamanskih studentica od trenera doživjelo neki vid rodno uvjetovanog uznemiravanja, odnosno da je 2004. godine u Danskoj registrirano 160 slučajeva seksualnog zlostavljanja u športu, od čega su 65 % žrtava bili dječaci…

Ovo poglavlje ukazuje i na nužnost preventivnih alata i službe za potporu žrtvama te na programe za osnaživanje djevojčica i žena protiv mogućeg uznemiravanja i zlostavljanja. Šesto se poglavlje odnosi na borbu protiv negativnih rodnih stereotipa u športu te na ulogu medija u toj borbi kroz pravično prikazivanje žena i muškaraca u športskim i svim ostalim medijima, ali i rodnu ravnopravnost žena i muškaraca koji rade u športskim medijima.

Sedma cjelina nudi pregled horizontalnih alata i mjera koje uključuju javnu svijest i širenje informacija, mreže i partnerstva; istraživanje, praćenje i vrednovanje; rodno osviještenu politiku; financijsku podršku te aktivnosti u nadležnosti Europske komisije.

Dodatci donose rječnik pojmova, primjer smjernica za izradu nacionalnog akcijskog plana o rodno uvjetovanom nasilju u športu te popis stručnjaka iz obrađivanog područja.

59 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA Poziv Tokamachija hrvatskim olimpijcima Tijekom boravka na skupštini ANOC-a u Tokiju (28. i 29. studenoga), predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša je na poziv gradonačelnika Yoshifumija Sekiguchija posjetio japanski gradić Tokamachi u kojem se nalazi Kuća japansko-hrvatskog prijateljstva.

Ususret Olimpijskim igrama u Tokiju 2020., dvojica uglednika potpisali su ugovor o trenažnim pripremama hrvatskih olimpijaca za Igre u Tokiju. Tokamachi, koji je od olimpijskih borilišta u Tokiju udaljen samo dva sata vožnje brzim vlakom, bit će mjesto za pripreme i aklimatizaciju za atletičare, bicikliste, judaše, karataše, taekwondaše i strijelce (trap).

Kuće japansko-hrvatskog prijateljstva u Tokamachiju smještena je u neposrednoj blizini stadiona na kojem se pripremala hrvatska nogometna reprezentacija za vrijeme SP u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine, a izgrađena je po idejnim rješenjima arhitekata Vinka Penezića i Krešimira Rogine uz veliko zalaganje tadašnjeg veleposlanika RH u Japanu Drage Štambuka.

“Ovaj iznimno gostoljubiv grad pažljivo njeguje hrvatsko japanske odnose i doista su iskreni prijatelji koji svoje prijateljstvo dokazuju i ovim pozivom na pripreme za OI u Tokiju. Impresivno je koliko je ovaj grad posvećen hrvatskom prijateljstvu - od ploče s imenima svih članova hrvatske nogometne reprezentacije koji su boravili u Tokamachiju 2002. godine, pa do, primjerice, mobitela pojedinih gradskih dužnosnika koji se oglašavaju s taktovima hrvatske himne.

Naša je dužnost i zadovoljstvo priključiti im se u njegovanju našeg športskog prijateljstva” , kazao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.

Kineski vaterpolisti žele u Regionalnu ligu Predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop ugostili su 4. prosinca vaterpolsko izaslanstvo iz daleke Kine kojem su domaćini bili čelnici Hrvatskog vaterpolskog saveza.

Poveznica dviju strana je ideja o mogućnosti sudjelovanja kineske vaterpolske reprezentacije u klupskom statusu u Regionalnoj ligi, kako bi njihovi igrači skupljali iskustvo uz ponajbolje vaterpoliste današnjice.

Potporu ovoj ideji dao je Zlatko Mateša, vjerujući da je ona realna te da će uz dobre pregovore sa savezima iz kojih dolaze klubovi Regionalne lige, kineski vaterpolisti iduće sezone zaigrati u mediteranskoj zoni svjetskog vaterpola. Pritom bi najvjerojatnije koristili hrvatske vaterpolske resurse, uz sponzorsku potporu kineskih tvrtki.

Kinesko izaslanstvo predvodio je direktor tamošnje nacionalne vaterpolske udruge Lei Ming i direktor vaterpolskog odjela u središnjem tijelu kineskog športa Zhao Qi te izbornik kineske vaterpolske reprezentacije, Crnogorac Petar Porobić, a hrvatsku stranu predstavljao je predsjednik HVS-a Mladen Drnasin, u društvu izvršnog direktora Perice Bukića i glavnog tajnika Renata Živkovića.

Olimp 60

Radionica MOO-ova programa „Karijera nakon karijere“

Hrvatska olimpijska akademija u suradnji s Addeco Grupom i suradnicima iz Međunarodnog olimpijskog odbora, organizirala je 20. listopada u Zagrebu jednodnevnu radionicu “IOC Athlete Career Programme Outreach” za mlade športaše na kojoj se raspravljalo o mogućnostima nakon završetka športske karijere i prilagodbe na tržištu rada.

Osobna iskustva nekoliko vrhunskih hrvatskih športaša, koji su sudjelovali na radionici, bili su najbolji primjeri mladim športašima da se pravilnim korištenjem spoznaja do kojih su došli tijekom aktivnog bavljenja športom može napraviti i karijera izvan športa.

O tome su svojim primjerima posvjedočili olimpijka i suradnica Međunarodnog olimpijskog odbora i lead edukatorica za programe Dual karijere MOO te jedna od voditeljica radionice Ana Jelušić, kao i edukatori olimpijci - boksač Željko Mavrović i stolnotenisač Zoran Primorac te Martina Špiljak iz Addeco Grupe.

Među sudionicima radionice bili su vrhunska tenisačica Ana Konjuh, boksački reprezentativci Toni Filipi (srebrni s Mediteranskih igara), Marko Milun i Petar Cetinić, juniorske svjetske prvakinje u veslanju Josipa i Ivana Jurković, najbolje hrvatske klizačice Hana Cvijanović i Katarina Kitarović, brzi klizači Danijela Ivandić i Martin Kolenc, streljačica Valentina Gustin, prvaci u karateu Karlo Raguž i Luka Kondić, prvaci u kajaku Luka Obadić, Jadran Zonjić i Ivan Tolić, prvak države u golfu Marko Stepinac, prvakinja države u mačevanju Ana Mesić te članovi juniorske reprezentacije u hokeju na ledu.

Radionicu koju su polaznici ocijenili visokom ocjenom i korisnom za promišljanje budućnosti mladog športaša organizirala je Ana Popovčić, voditeljica HOA-ovih projekata promicanja olimpizma Ana Popovčić.

Predsjednik HOO-a ugostio rumunjsku princezu Margaretu i princa Radua Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša primio je 5. studenoga rumunjsko izaslanstvo predvođeno čuvaricom rumunjske krune, Njezinim Veličanstvom princezom Margaretom, i suprugom, Njegovim Kraljevskim Visočanstvom princom Raduom.

Hrvatsko-rumunjska športska suradnja formalizirana je popisivanjem ugovora 2009., godine i uspješno traje do danas kao dokaz da hrvatski i rumunjski šport imaju duboku poveznicu bilo da je riječ o rezultatima ili o utjecaju na razvoj športa u objema državama.

Domaćini i njegovi gosti razgovarali su o ustroju i stanju športa u dvjema državama, olimpijskim uspjesima, o sudjelovanju rumunjskih športaša u međunarodnom projektu Gymnasiade, o masovnom uključivanju u šport najmlađih kroz HOOov projekt Olimpijskog festivala dječjih vrtića, ovogodišnjem finalu Davisova cupa s Francuskom, utjecaju uspješnog rumunjskog tenisača Iona Tiriaca (koji se svojedobno kao menadžer brinuo i o karijeri Gorana Ivaniševića), te o budućnosti suradnje nacionalnih olimpijskih odbora Rumunjske i Hrvatske.

Prijamu u HOO-u uz glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa, nazočio je i počasni rumunjski konzul u Republici Hrvatskoj Dragutin Kamenski te voditeljica HOO-ova Odjela za međunarodnu suradnju Ljiljana Ujlaki Šubić.

U pratnji prinčevog para bio je i savjetnik čuvarice krune Sarca Sebastian Traian, rumunjski veleposlanik u Hrvatskoj, Nj. E. Constantin - Mihail Gregorie, te ministar-savjetnik u istom veleposlanstvu Narcis Seiceanu.

Piše: RADICA JURKIN

Međunarodna konferencija „Dobro upravljanje i ravnopravnost spolova u sportu“ U organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora i nadležnog ureda za programe i projekte Europske unije, u Zagrebu je u hotelu Panorama 20. studenoga održana međunarodna konferencija „Dobro upravljanje i ravnopravnost spolova u sportu“.

O ravnopravnosti spolova kao preduvjetu dobrog upravljanja u športu i društvu, o ženama na upravljačkim pozicijama te primjeni obrazovnog programa za mlade športaše ili osobe koje se obrazuju u području športske djelatnosti, govorile su, u ime domaćina i organizatora, dopredsjednice HOO-a Morana Paliković Gruden i Sanda Čorak, ujedno obje i čelnice nacionalnih športskih saveza u klizanju (Gruden) i džudu (Čorak).

S ovlastima u slučajevima diskriminacije žena u športu nazočne je upoznala državna pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, dok su područje medijskog utjecaja obradili Ana Maskalan iz Instituta za društvena istraživanja, Ratko Cvetnić, član HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova te Anita Malenica iz Agencije za elektroničke medije.

Na obrazovanje i umrežavanje žena u smislu potpore dobrom upravljanju osvrt je dao predsjednik Hrvatske asocijacije za sportski menadžment Ivan Vranković Konferencija je održana u sklopu projekta GETZ (Gender Equality Toolkit for generation Z) koji provodi britansko Sveučilište u Worcesteru, u suradnji sa sveučilištima iz Norveške, Nizozemske i Belgije te športskim organizacijama iz Hrvatske, Slovenije i Švedske a nazočio je 71 sudionik iz sustava znanosti, obrazovanja i športa, od praktičara do teoretičara te športskih djelatnika i volontera u športu.

Proslava Dana Japana posvećena OI u Tokiju Predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske olimpijske akademije Tonči Tadić, ravnatelj HOA-e Saša Ceraj i voditeljica HOA-ovih projekata promicanja olimpizma Ana Popovčić, sudjelovali su u ime hrvatske olimpijske obitelji na obilježavanju Dana Japana posvećenog olimpizmu i nadolazećim Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.

Domaćin svečanosti organizirane 13. prosinca u Muzeju Mimara u Zagrebu, bio je veleposlanik Japana u Republici Hrvatskoj, Njegova Ekselencija Keiji Takiguchi koji je izrazio osobito zadovoljstvo otvorenim i prijateljskim odnosom dviju zemalja i dijeljenjem kulturoloških, športskih i drugih vrijednosti svojih zajednica.

Tema ovogodišnjeg Dana bila je predstavljanje japanskog načina života. Osim izložbi, predavanja i radionica, ispred muzeja Mimara održana je i demonstracija japanskih borilačkih vještina: aikida, džuda, karatea, kenda, kyuda i nanbuda, a posjetiteljima je podijeljeno više od 800 prigodnih trojezičnih (japanski, hrvatski i engleski) brošura sa zanimljivostima olimpijskog razvoja Japana pod nazivom „Od Tokija do Tokija“.

Duje Draganja u Kući slavnih sveučilišta Berkeley Duje Draganja, trostruki olimpijac (Sydney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.) osvajač olimpijskog srebra na 50 metara slobodno na

Tokamachi’s invitation to the Croatian Olympians During his stay at the ANOC Assembly in Tokyo (28 and 29 November), the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša invited by the Mayor Yoshifum Sekiguchi, visited Japanese town of Tokamachi where the House of Japanese-Croatian Friendship is situated.

Looking towards the Tokyo Olympics 2020, the two notables signed a contract on the training preparations of Croatian Olympians for the Tokyo Olympics. Tokamachi, which is at only two hours’ drive by fast train from the Olympic venues in Tokyo, will be a place for preparation and acclimatization of athletes, cyclists, judokas, karatekas, taekwondoists and the shooters (trap).

The House of Japanese-Croatian Friendship in Tokamachi is situated in the immediate vicinity of the stadium where the Croatian football team was preparing during the World Championships in Japan and South Korea in 2002 and it was built according to designs of architects Vinko Penezić and Krešimir Rogina with the great ambition of the then ambassador of Croatia to Japan Drago Štambuk.

“This highly hospitable city carefully nurtures Croatian-Japanese relations and they are truly honest friends who prove their friendship with this call for preparations for the Olympic Games in Tokyo. It is impressive how much this city is dedicated to Croatian friendship from the plaques with the names of all the members of the Croatian National Football Team that stayed in Tokamachi in 2002 up to cell phone numbers of some city officials who advertise with the sounds of the Croatian anthem. It is our duty and pleasure to join them in nurturing our sports friendship”, said the President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša.

Chinese water polo players wish to enter the Regional League On 4 December, the President and Secretary General of the Croatian National Olympic Committee Zlatko Mateša and Josip Čop received the water polo delegation from distant China hosted by the Croatian Water Polo Federation.

The relationship between two sides was the idea on ​​the possibility of participating of the Chinese National Water Polo Team as a club in the Regional League, in order to have their players gain experience with today’s best water polo players.

Zlatko Mateša supported this idea, believing that it is realistic one and that along with good negotiations with the Federations the Regional League clubs come from, Chinese water polo players will play in the next season in the Mediterranean area of the world’s water polo. They would most likely use the Croatian water polo resources, under the sponsorship of Chinese companies.

The Chinese delegation was led by Director of the National Water Polo Federation Lei Ming and Director of the Water Polo Department in the central body of Chinese sports Zhao Qi and Head Coach of the Chinese National Water Polo Team, the Montenegrin Petar Porobić, while the Croatian side was represented by the President of the Croatian Water Polo Federation Mladen Drnašin, accompanied by the Executive Director Perica Bukić and Secretary General Renata Živković.

International Olympic Committee’s workshop “Athlete Career Programme Outreach” On 20 October, the Croatian Olympic Academy organized in Zagreb, in cooperation with Addeco Group and associates from the International Olympic Committee a one-day workshop “IOC Athlete Career Program Outreach” for young athletes. The workshop dealt with for young athletes that discussed the possibilities after the completion of athletic career and adaptation in the labor market.

Personal experiences of several top Croatian athletes who participated in the workshop were the best examples to young athletes on how to make career outside sports by using the knowledge they gained during their active involvement in sports.

Living proof of the said was the Olympian and co-worker of the International Olympic Committee and lead educator for the IOC’s Dual Career programs and one of workshop leaders Ana Jelušić, as well as Olympians-educators - boxer Željko Mavrović and table tennis



61 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA Igrama u Ateni, najbolji hrvatski plivač svih vremena, službeno je 28. listopada 2018 primljen u Kuću slavnih kalifornijskog sveučilišta Berkeley gdje je studirao i osvojio 8 NCAA naslova prvaka. Svečanost je održana u Oaklandu nakon čega je bio predstavljen pred 60 tisuća gledatelja na California Memorial Stadiumu na sveučilišnoj utakmici američkog nogometa.

Duje Draganja, veliko ime međunarodnog plivanja osvojio je na svjetskim prvenstvima pet odličja od kojih četiri u kratkim bazenima.

Na Europskim juniorskim prvenstvima osvojio je sedam zlatnih medalja. Nositelj je dva juniorska svjetska rekorda i četiri europska i niz hrvatskih rekorda. U izboru HOO-a Draganja je proglašen najuspješnijim hrvatskim športašem 2004. i 2006. godine. Odlikovan je državnim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara i dobitnik je Državne nagrade za sport Franjo Bučar 2004. godine. Čestitku u ime hrvatske olimpijske obitelji na najnovijoj promociji ovog velikana hrvatskog sporta uputili su predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop.

Dariji Obratov nagrada Europskog fair play pokreta

Na prigodnoj svečanosti organiziranoj u sklopu 24. kongresa i opće skupštine Europskog fair play pokreta u Bruxellesu 24. studenoga, prvoj hrvatskoj sanjkašici olimpijki Dariji Obratov dodijeljena je nagrada za fair gestu - Duh fair playa (Fair Play SPIRIT Award 2018) koju je, zbog neodgodivih obveza u nizozemskoj reprezentaciji za koju odnedavno nastupa, primio njezin kondicijski trener Igor Stamenković.

Darija Obratov je za europsku nagradu nominirao Hrvatski fair play odbor na inicijativu dr. Vlaste Brozičević članice HOO-ove Zdravstvene komisije, a suglasnost su dali Hrvatski i Indijski sanjkaški savez. Fair gesta Darije značila je posudbu sanjki u presudnom trenutku višestrukom indijskom olimpijcu Shivi Keshavanu koji je zahvaljujući tom potezu i Darijinim sanjkama tijekom olimpijskih kvalifikacija u prosincu 2017., osigurao svoj šesti nastup na Zimskim olimpijskim igrama (Pjongčang 2018.).

U radu Kongresa i opće skupštine EFPP-a održanog pod predsjedavanjem čelnika Christiana Hinterbergera, sudjelovale su članica Izvršnog odbora EFPP-a Biserka Vrbek te predsjednica HFPO-a Danira Bilić, a u ime hrvatske olimpijske obitelji Dariji Obratov čestitali su čelnici HOO-a.

Dopisnica s Matošićevom fotografijom i žigom Povodom 100. obljetnice rođenja Frana Matošića, legendarnog nogometaša Hajduka i osvajača srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu, u organizaciji Hrvatske pošte i HNK Hajduk izdana je prigodna dopisnica s Matošićevom fotografijom i žigom.

Prigodni žig s likom Frane Matošića 24. studenoga zamjenjivao je dnevni žig pošte 21101 Split, a svečana prezentacija dopisnice i žiga održana je u splitskoj pošti u nazočnosti obitelji, predstavnika Hrvatske pošte, Hrvatskog društva olimpijske filatelije i memorabilije, splitskog filatelističkog društva, Hajduka, Torcide i Udruge Naš Hajduk i brojnih poklonika ovog velikana hrvatskog športa.

Prvi žig s Matošićevim likom na prigodnu dopisnicu udarile su kćeri Frane Matošića - Katja i Milojka, zajedno s Bogdanom KraOlimp 62

gićem, suigračem i prijateljem Frane Matošića i posljednjim živim nogometašem iz Hajdukove pobjedničke 1955. godine.

Nogometni klub Hajduk u znak sjećanja na Matošića, nogometaša s najviše utakmica i golova za Hajduk (739 utakmica, 729 golova), legendarnog kapetana, trenera i dužnosnika, otvorio je u Hajdukovoj trofejnoj dvorani vitrinu s dresom, kopačkama, olimpijskom medaljom i ostalim artefaktima iz Matošićeve dugogodišnje karijere

Nagrada Franjo Bučar 2018. Milki Babović, Jankoviću i posthumno Parlovu U nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športskog, političkog i javnog života, na prigodnoj svečanosti u prostorijama Hrvatskog sabora u Zagrebu u organizaciji Središnjeg državnog ureda za šport, dodijeljena je najveća državna nagrada iz područja športa koja nosi ime utemeljitelja hrvatskog olimpizma Franje Bučara. Nagradu za životno djelo u 2018. godini dobila je legendarna novinarka i bivša vrhunska športašica Milka Babović, vrhunski odbojkaški stručnjak Vladimir Janković te posthumno zlatni boksački olimpijac iz 1972. Mate Parlov.

Godišnje nagrade u godini iznimnih športskih uspjeha hrvatskih športašica i športaša dobili su: nogometni izbornik Zlatko Dalić, kapetan nogometne reprezentacije i najbolji svjetski nogometaš Luka Modrić, nekad najbolji europski vaterpolist Miho Bošković, prošlogodišnji svjetski gimnastički prvak Tin Srbić, doajen sportskog novinarstva Neven Bertičević, plivački paraolimpijac Dino Sinovčić, vrsni košarkaški dužnosnik Josip Bilić, trofejni vaterpolist i vaterpolski trener Ivo Trumbić, veteran borilačkih sportova Vjekoslav Šafranić, bivši košarkaški izbornik Boško Božić, aktualna svjetska prvakinja u kuglanju za slijepe i slabovidne osobe Petra Deša te hrvatska nogometna reprezentacija kao kolektiv.

Svečanu dodjelu ove najviše državne nagrade u športu pratila je izložba o Franji Bučaru koju je priredio Hrvatski športski muzej.

Jubilarna deseta izložba „Odlučujući trenutak“

U riječkoj Galeriji Principij otvorena je jubilarna, deseta po redu izložba športske fotografije pod nazivom „Odlučujući trenutak“ čiji je inicijator i organizator Zajednica športova Primorsko-goranske županije.

Na ovaj sve popularniji međunarodni natječaj fotografije, kojem je suorganizator Hrvatska olimpijska akademija, ove su godine pristigle 562 fotografije od 85 autora, a izložene su njih 64 od 39 najboljih autora.

Prvu nagradu osvojio je Manuel Angelini za fotografiju „Direkt“ iz Istarske županije, drugu nagradu osvojila je fotografija „Luka

1. nagrada - Direkt“ (Manuel Angelini)

Fair play - "Fair Game“ (Vesna Živičić)

Piše: RADICA JURKIN

Cindrić“, autora Vladimira Dugandžića iz Splitsko-dalmatinske županije, a dobitnik treće nagrade je Igor Kupljenik iz Slovenije za fotografiju „Panika“.

U kategoriji Fair playa dobitnica je Vesna Živičić iz Karlovačke županije za fotografiju „Fair game“, a nagradu za najboljeg mladog autora (do 21. godine) osvojio je Fran Horvat iz Zagreba, s fotografijom „Planet BB“.

Izložba koju su podržali Hrvatski olimpijski odbor, Središnji državni ured za šport i Primorsko-goranska županija, kako je kazao tajnik Zajednice Darko Ivošević, idejni pokretač ovog natječaja, “odraz je poveznice športa i umjetnosti koja je nedvojbeno prisutna u športskom stvaralaštvu”.

Ravnatelj HOA-e Saša Ceraj u pozdravnom je govoru istaknuo da je „Hrvatskoj olimpijskoj akademiji zaduženoj za promicanje olimpijskih vrijednosti i programe povezivanja športa s obrazovanjem, kulturom i umjetnošću, veliko zadovoljstvo biti partner Zajednici sportova Primorsko-goranske županije, kreatoru ovog sjajnog programa koji je poticaj športskom i umjetničkom stvaralaštvu“.

Svjetska imena na Godišnjem kongresu trenera U organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora i HOO-ova odjela za istraživanje i unapređenje razvojnih programa pod vodstvom ravnatelja Nevena Šavore, u Zagrebu je 28. i 29. studenoga, održan Godišnji kongres trenera, prvi takve vrste u povijesti naše trenerske struke.

Kongres je okupio dvjestotinjak vrhunskih, vrsnih, kvalitetnih, kao i trenera mlađih dobnih uzrasta, a predvodili su ih eminentni svjetski treneri Nikola Bralić (veslanje), Lino Červar (rukomet), Zlatko Dalić (nogomet), Edo Fantela (jedrenje), Ivica Tucak (vaterpolo) i Mladen Katalinić (atletika), većinom nositelji naslova najuspješnijih trenera u godišnjim izborima HOO-a.

U središnjem dijelu dvodnevnog skupa, rukometni izbornik Červar naglasio je da su osobine vrhunskog trenera: kompetentnost, sposobnosti idejnog vođe za prenošenje vizije na športaše, osobnost, spremnost na stalno usavršavanje i dječja znatiželja, vizionarstvo, empatija i socijalna inteligencija, kreativnost i uvođenje interaktivnog modela rada u kojem je športaš subjekt, posjedovanje koda hrabrosti. Prema njegovoj ideji, za ostvarivanje svojih prava hrvatski treneri trebaju se organizirati u udrugu kao što je Hrvatski klub olimpijaca.

Na pitanje kakav trener doista treba biti da bi bio uspješan, velikan svjetskog veslanja Nikola Bralić uvažio je većinu Červarovih odrednica vrhunskog trenera, podvlačeći kao neizostavno stručnost i ljudski pristup prema športašima. Nogometni izbornik Zlatko Dalić rekao je da trener mora biti kompletna, karakterna i jaka osoba te psiholog, vaterpolski izbornik Ivica Tucak dodao je da vrhunski trener mora biti vizionar, a iznad svega - čovjek, dok je atletski stručnjak Mladen Katalinić kazao kako trener, uz sva znanja i stručnost, mora biti i umjetnik.

Edo Fantela, trener i otac svjetskih jedriličarskih prvaka braće Fantela, ustvrdio je kako “trener na dugom putu mora imati odgovore za sve probleme i biti na pomoć svima”. Na temu kako zadržati motivaciju vrhunskih športaša, uvjeta bez kojeg se ne može puno, obilje korisnih savjeta ponudili su Nikola Bralić i njegovi „zlatni“ veslački reprezentativci Martin i Valent Sinković.

O trenerskoj struci i stručnosti trenera, primjeni novih tehno-

player Zoran Primorac and Martina Špiljak from the Addeco Group.

Among the participants of the workshop were our top tennis player Ana Konjuh, National Boxing Team members Toni Filipi (silver medalist at the Mediterranean Games), Marko Milun and Petar Cetinić, Junior World Champions in rowing Josipa and Ivana Jurković, best Croatian figure skaters Hana Cvijanović and Katarina Kitarović and speed skaters Danijela Ivandić and Martin Kolenc, shooter Valentina Gustin, karate champions Karlo Raguž and Luka Kondić, kayak champions Luka Obadić, Jadran Zonjić and Ivan Tolić, State Champion in golf Marko Stepinac, State Champion in fencing Ana Mesić and members of the National Junior Ice Hockey Team. The workshop – rated by the participants as excellent and very useful for future life of a young athlete – was organized by Ana Popovčić, Head of Olympism promotion projects at the Croatian Olympic Academy.

President of the Croatian Olympic Committee hosted the Romanian Princess Margareta and Prince Radu The President of the Croatian Olympic Committee Zlatko Mateša received on 5 November the Romanian delegation, led by the Custodian of the Romanian Crown, Her Majesty Princess Margareta and her husband, His Royal Highness Prince Radu.

The Croatian-Romanian cooperation, formalized with signing the contract back in 2009, successful till the present day as proof that Croatian and Romanian sport have a deep connection, either in terms of results or impact on the development of sports in both countries.

The hosts and his guests talked about the organization and status of sports in two countries, Olympic successes, participation of Romanian athletes at the international Gymnasiade project, mass inclusion of the youngest in sports through the Croatian NOC’s Olympic festival, this year’s Davis Cup finals with France, impact of once quite successful Romanian tennis player Ion Tiriac, who later became a manager that took care of Goran Ivanišević’s career as well and about the future of cooperation between the National Olympic Committee of Romania and Croatia.

Besides the Croatian Olympic Committee’s Secretary General Josip Čop, the ceremony was also attended by the Croatian Honorary Consul in the Republic of Croatia Dragutin Kamenski and Head of the Croatian Olympic Committee’s International Relations Department Ljiljana Ujlaki Šubić.

Her Majesty and His Royal Highness were accompanied by Sarca Sebastian Traian, the Consultant to the Custodian of the Crown, his Excellency Constantin – Mihail Gregorie, Romanian Ambassador to Croatia and Narcis Seiceanu, Minister-Consultant at the same Embassy.

International conference “Good management and gender equality in sport” In the organization of the Croatian Olympic Committee and the competent Office for European Union Programs and Projects, an international conference “Good management and gender equality in sport” was held on 20 November in Zagreb.

Croatian NOC’s Vice Presidents Morana Paliković Gruden and Sanda Čorak, both Heads of National Sports Federations in skating (Gruden) and judo (Čorak) talked about gender equality as a prerequisite for good management in sport and society, about women in leading positions in sports associations and about implementation of educational program for young athletes or persons educated in the field of sports activities.

The Croatian Ombudswoman for Gender Equality Višnja Ljubičić introduced to the present the authorities in cases of discrimination against women in sports, while Ana Maskalan from the Institute for Social Research, Ratko Cvetnić from the Croatian NOC’s Gender Equality in Sport Commission and Anita Malenica from the Agency for Electronic Media talked about issues in the field of media influence.

The President of the Croatian Association for Sports Management Ivan Vranković covered the topic of good management in sport through women’s education and networking.

The Conference was held in the framework of the GETZ (Gender Equality Toolkit for generation Z) project implemented by the British



63 Olimp

OD OLIMPA DO OLIMPA logija, prevenciji športskih ozljeda i drugim stručnim i znanstvenim pogledima na trenersko stvaralaštvo, govorila su trojica bivših dekana Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - Dragan Milanović, Igor Jukić i Damir Knjaz.

Uz organizaciju panel diskusije, radionica, javne rasprave te prijenosa uživo na Sportskoj televiziji i internetskim stranicama HOO-a, skup je aktualizirao i status vrhunskih trenera u Hrvatskoj, a posebno u kontekstu državne naknade za športsku izvrsnost koju dobivaju vrhunski športaši.

Prijedlog odgovarajućeg rješenja sadržan je u inicijativi HOO-a prema hrvatskoj vladi da se zaslužnim športskim trenerima uvede povlaštena mirovina, primjerice po uzoru na akademike.

HOA promovirala prvi naraštaj instruktora šaha

Hrvatska olimpijska akademija u suradnji s Hrvatskim šahovskim savezom, promovirala je 28. studenoga 2018. godine prvi naraštaj instruktora šaha. Program u trajanju od 300 nastavnih sati završilo je 19 polaznika među kojima je i jedna instruktorica. Prvi hrvatski instruktori šaha prema programu stručnog osposobljavanja HOA-e su Zdenko Kožul, Ante Brkić, Saša Martinović, Blažimir Kovačević, Darko Mesar, Zoran Jovanović, Hrvoje Stević, Mihaela Blažeka, Matej Blažeka, Željko Matkun, Teo Balen, Nikola Husajina, Darko Šutić, Mladen Palac, Robert Zelčić, Andrej Stanković, Vibor Vragović, Goran Dizdar te Bogdan Božinović.

U nazočnosti predsjednika HŠS-a Rolanda Tomašića, uvjerenja o završenom programu za instruktore polaznicima su uručili dopredsjednica HOO-a Sanda Čorak i ravnatelj HOA-e Saša Ceraj, dok je član Upravnog odbora HOA-e Marijan Klanac (a za iznimne zasluge pri realizaciji programa), uručio zahvalnice Hrvatskom šahovskom savezu i tajniku saveza Alojziju Jankoviću.

Obaranje ruku punopravni, lacrosse i flying disc privremeni članovi HOO-a Odlukom skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora na sjednici održanoj 20. prosinca 2018., novi punopravni član HOO-a je Hrvatski savez za obaranje ruku (www.obaranje-ruke.hr), a pridruženi Hrvatski ju-jitsu savez (www.hjjs.hr) U privremeno članstvo primljeni su Hrvatski lacrosse savez (www.croatia-lacrosse.com) i Hrvatski flying disc savez (www.hfds. hr) koji, kao i njihovi prethodnici, imaju mogućnost u dvije godine dokazati učinkovitost organizacijskih, materijalnih, stručnih i natjecateljskih uvjeta razvoja svojeg športa kako bi postali punopravni članovi HOO-a.

Skupština je također odlučila o prestanku članstva Hrvatskom kasačkom savezu zbog likvidacije te Hrvatskom kriket savezu (koji je bio privremeni član), a koji je sam zatražio izlazak zbog neispunjavanja zahtjevnih uvjeta članstva u Svjetskom kriket udruženju.

Olimp 64

University in Worcester, in cooperation with universities from Norway, the Netherlands and Belgium and sports organizations from Croatia, Slovenia and Sweden. There were 71 male and female representatives from the fields of science, education and sport, from practitioners to theoreticians and sports workers and volunteers in sport.

Duje Draganja inducted into the Hall of Fame at the famous Berkeley University Duje Draganja, triple Olympian (Sydney 2000, Athens 2004 and Beijing 2008), winner of Olympic silver in 50 M Freestyle at the Athens Olympics, the best Croatian swimmer of all time, was officially inducted on October 28, 2018 into the Hall of Fame of California’s Berkeley University where he studied and won eight NCAA championship titles. The ceremony was held in Oakland, after which he was introduced to the supporters in front of 60,000 spectators at a college football game at California Memorial Stadium.

Duje Draganja, the great name of international swimming, won five medals at the world championships, four of which in short course swimming pools.

He won seven gold medals at the European Junior Championships. He is the bearer of two Junior World Records, four European and a series of Croatian records. Draganja was proclaimed the Most Successful Croatian Athlete in 2004 and 2006. He was presented the State Award, the Order of Danica Hrvatska (Croatian: Red Danice hrvatske; lit. “Order of the Croatian Morning Star) with the figure of Franjo Bučar and the State Award for Sport Franjo Bučar in 2004. Congratulations on behalf of the Croatian Olympic Family for the latest promotion of this Notable of Croatian sports were sent by the President and Secretary General of the Croatian Olympic Committee, Zlatko Mateša and Josip Čop.

Celebration of the Day of Japan dedicated to the Tokyo Olympics President of the Croatian Olympic Academy’s Management Board Tonči Tadić, Head of the Croatian Olympic Academy Saša Ceraj and Croatian Olympic Academy Head of Olympism promotion projects Ana Popovčić, participated on behalf of the Croatian Olympic Family in celebration of the Day of Japan dedicated to the Olympism and the upcoming Olympic Games in Tokyo in 2020.

The host of the ceremony organized on December 13th this year at the museum Mimara in Zagreb was the ambassador of Japan to the Republic of Croatia, His Excellency Keiji Takiguchi, who expressed particular satisfaction with the open and friendly relations between two countries and sharing of cultural, sports and other values of ​​ their communities.

The topic of this year’s Day was the presentation of the Japanese way of life.

In addition to the exhibitions, lectures and workshops, a demonstration of Japanese martial arts: aikido, judo, karate, kendo, kyudo and nanbudo was held in front of the museum Mimara and the visitors received more than 800 occasional triple (Japanese, Croatian and English) brochures with interesting data on Olympic development of Japan called “From Tokyo to Tokyo”.

Daria Obratov received European Fair Play Movement’s award At the occasional ceremony held during the 24th Congress and General Assembly of the European Fair Play Movement in Brussels, the first Croatian luger Daria Obratov was presented the award for fair play gesture – the Fair Play Spirit Award 2018, which, due to luger’s unavoidable obligations in the Netherland’s National Olympic Team – for which she since recently performs - was received on behalf of Daria by her fitness coach Igor Stamenković.

Daria Obratov was nominated for the European award by the Croatian Fair Play Committee based on the initial proposal that came from Dr. Vlasta Brozičević, with the consent of the Croatian and Indian Luge Federation. Daria’s fair gesture consisted of lending her luge, during the Olympic Qualifications at the beginning of December 2017, to a multiOlympian Indian Shiva Keshava. Thanks to the lent luge, the Indian Olympian secured his sixth appearance at the Winter Olympics held in Pyeongchang in 2018.

In the work of the Congress and the General Assembly of the EFPP under the chairmanship of the head of Christiana Hinterberger, members of the Executive Board of the EFPP Biserka Vrbek and HFPO President Danira Bilić participated, and on behalf of the Croatian Olympic team Daria Obratov congratulated the heads of the Croatian Olympic Committee.

Croatia Airlines - lagano do cilja!

J.Škof

Odaberite Croatia Airlines za svoja putovanja!

Dugogodišnji partner Hrvatskog olimpijskog odbora nudi vam modernu flotu, pažljivo sastavljen red letenja i izvrsnu uslugu na letu.

Posjetite našu web stranicu i kupite kartu!

072 500 505, +385 1 6676 555

croatiaairlines.hr Službeni prijevoznik olimpijaca

Za vrijeme natjecanja, moj cilj je pobijediti protivnika, a ne ga poniziti.

(Međunarodni fair play odbor)

ZA ŠPORTAŠE Pohvalim dobre poteze svih sudionika.

ZA TRENERE

” ”

Bez obzira na rezultat, uvijek pohvalim uložen trud i istaknem dobre stvari.

ZA RODITELJE

” ”

Brinem se da se dijete osjeća pobjednikom ako igra pošteno i najbolje što može.

ZA ORGANIZATORE

Pravila i propozicije natjecanja prilagođavaju se stupnju razvoja i sposobnostima djece

Ne ispunjavajte život danima, ispunite dane životom.

photo: aleksandar gospić

Puna avantura

photo: aleksandar gospić / lika-senj county tourist board

otkrijte svoju priču na hrvatska.hr