OLIMP 51 - 2014. by Hrvatski olimpijski odbor

Broj 51 / lipanj 2014. ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE NADE: Dominik Perković

DRUŠTVO I ŠPORT: Navijačko nasilje

OLIMPIJSKE LEGENDE: Miroslav Poljak

ZNANOST I ŠPORT: Poruka športaša s invaliditetom

35 godina Mediteranskih igara Split 1979.

Prevencija je pola zdravlja

NEMETOVA 2

Vaša zdrava odluka Zagreb I tel. 01/46 93 111 I info@poliklinika-aviva.hr I www.poliklinika-aviva.hr

Sadržaj

Split 1979. 35 godina Mediteranskih igara

Prilog Povijest hrvatskog športa

Olimpijske legende Miroslav Poljak

Nastanak modernog športa Badminton

Znanost i šport Poruka športaša s invaliditetom

MOO Povijesno partnerstvo za razvoj i mir

Olimpijske nade Dominik Perković

Športska terminologija Zašto su čamci školjke i oklopi?

Društvo i šport Navijačko nasilje

Broj 51 / lipanj 2014. ISSN 1331-9523

OLIMPIJSKE NADE: Dominik Perković

DRUŠTVO I ŠPORT: Navijačko nasilje

OLIMPIJSKE LEGENDE: Miroslav Poljak

ZNANOST I ŠPORT: Poruka športaša s invaliditetom

Logotip MI: Boris Ljubičić

35 godina Mediteranskih igara Split 1979.

olimp 51.indd 1

12.06.2014. 12:32

Olimp 4

Za nakladnika:

Uredništvo:

Josip Čop Hrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Glavni urednik:

Ante Drpić

M 14 d.o.o (Jet-set magazin) Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:

Oblikovanje i prijelom:

Ana Popovčić

Marin Stojić

Produkcija:

Poštovani čitatelju,

i šport 54 Žene Univerzalno je lokalno bez zidova

56 Internet Hrvatski teniski savez publicistika 58 Športska “Hrvatski Sokol” Olimpa do Olimpa 61 Od Vijesti

oduvijek sam smatrao da ljudi s talentom, nekim prirodnim darom, imaju povlasticu u odnosu na druge. Jer upravo taj talent, uz veliki rad i odricanja, iznjedri one velike, posebne i prepoznatljive ljude na mnogim područjima ljudskog djelovanja. Osobama koje imaju taj dar u športu, pruža se mogućnost da budu sudionici velikih športskih događanja. Upravo jedno takvo je dok ovo pišem pred samim početkom (kada ovaj broj Olimpa bude u vašim rukama, bit će otprilike na pola puta), a radi se o svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu. Bit ću malo osoban i prisjetiti se 1998. godine. U to sam vrijeme bio glavni tajnik Hrvatskog nogometnog saveza, a naša je reprezentacija na SP osvojila broncu. Prvenstvo se igralo tu blizu, u Europi, u Francuskoj. Svi mi koji smo tad bili u Francuskoj, osjećali smo istinsku radost, euforiju, ali ipak na daljinu, što znači ne u onom pravom, izvornom intenzitetu. Tek povratak u Hrvatsku otkrio nam je pravu dimenziju tog veličanstvenog uspjeha koji je ujedinio Hrvatsku, Glavni tajnik Hrvatskog probudio nacionalni naboj, ponos i jedinstvo. olimpijskog odbora Tada sam shvatio nešto važno, zapravo jako bitno: samo Secretary General of the devedesetih, u doba Domovinskog rata, te nakon tog izvanCroatian Olympic Committee rednog športskog uspjeha nogometaša, Hrvatska je bila jedno, nedjeljivo biće. Shvatio sam da šport može istinski ujediniti, Josip Čop, dipl. oec. da može stvoriti takvu nacionalnu snagu i jedinstvo da to graniči s nemogućim. I tako će, nadam se, svi oni koji vode ovu državu, shvatiti da postoje neke vrijednosti i neki prioriteti koji takvima trebaju uvijek ostati bez obzira na trenutnu političku, društvenu ili ekonomsku situaciju. Šport, tu dvojbe nema, sigurno spada u te prioritete. Naposljetku, želim puno uspjeha svim našim športašicama i športašima na svim natjecanjima na kojima nastupaju, a najavljujem i skorašnje Olimpijske igre mladih koje će se u kolovozu održati u Nanjingu u Kini. Vjerujem da ćemo u sljedećem, rujanskom Olimpu moći izvjestiti o novim dobrim rezultatima naših mladih športaša.

Dear Reader,

Prijevod:

N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13, 10 000 Zagreb

Olimp je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora.

Tisak:

Tehničar Copyservis Kranjčevićeva 25a 10 000 Zagreb Naklada:

2000 primjeraka

www.hoo.hr hoo@hoo.hr

I’ve always thought that people with talent, a certain natural talent, have the privilege in relation to the others. Because that talent – along with a lot of work and sacrifice - brings forth those great, special and recognizable people in many areas of human activities. People with this gift in the field of sports have the opportunity to be the participants in major sports events. As I am writing this, one of such events is about to begin (at the moment you receive this issue of Olimp in your hands, this event will be somewhere in the middle of its duration) - the FIFA World Cup in Brazil. I’ll be a little personal and recall the 1998. At that time I was the Secretary General of the Croatian Football Federation, and our team has won the bronze medal at the World Championship. The Championship took place near us, in Europe, that is, in France. All of us who were in France at that time, felt true joy, euphoria, but still at a distance, not in the true, original intensity. Yet the return to Croatia revealed us the true dimension of this magnificent success which has not only united Croatia but also awakened the awareness of the nation, pride and unity. Then I realized something very important, that is, a very important fact: only during the nineties, the era of the Homeland war, and after the mentioned, extraordinary success of our football players, Croatia was one, indivisible entity. I realized that sports can truly unite, create such a national strength and unity which are on the edge of impossible. Therefore, I hope that all those who lead this country will realize that there are certain values and priorities which should always remain as such regardless of the current political, social or economic situation. And sports - there is no doubt - is certainly one of these priorities. Finally, I wish a lot of success to all our female and male athletes in all the planned competitions and I am also announcing the upcoming Youth Olympic Games which will be held in August in Nanjing, China. I believe that in the next, September issue of Olimp, we will give you report on new great results of our young athletes Olimp 5

Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.

35 GODINA OD IGARA U SPLITU Olimp 6

MEDITERANSKIH Piše: JURICA GIZDIĆ

U povodu obilježavanja 35 godina od MIS-a, „Olimp“ donosi cjelovit popis hrvatskih športaša koji su osvajali medalje na Mediteranskim igrama - od Aleksandrije 1951. do Mersina 2013. 7 Olimp

Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.

rujnu ove godine obilježit će se 35 godina od održavanja VIII. Mediteranskih igara u Splitu koje su po mnogima bile najbolje organizirano natjecanje u povijesti Igara zemalja čije obale povezuje Sredozemno more. Prvo izdanje ovoga natjecanja održano je 1951. godine u egipatskoj Aleksandriji, a prvih deset Mediteranskih igara (od 1951. do 1991.) održavane su godinu prije ljetnih Olimpijskih igara, a nakon toga na rasporedu su godinu poslije OI. Split je prvi put pokušao dobiti domaćinstvo 1971. u Izmiru, ali kandidatura nije prošla, da bi u drugom pokušaju, u Alžiru 1975. godine, Split dobio zeleno svjetlo za organizaciju ove i do danas najveće športske manifestacije održane na ovim prostorima. O kakvom se športskom i gospodarstvenom projektu radilo, govori i činjenica da se u Splitu, gradu koji ima 17 stoljeća dugu povijest, već 35 godina vrijeme računa na ono “prije MIS-a” i ono “poslije MIS-a”. Zahvaljujući Mediteranskim igrama u gradu pod Marjanom izgradili su se svi kapitalni športski objekti s kojima se “najsportskiji grad na svitu” i danas diči; poput stadiona na Poljudu, dvorane na Gripama, poljudskih bazena, a probijen je i tunel kroz Marjan, izgrađeni novi hoteli, obnovljena zgrada HNK i gradska luka te mnogi drugi komunalni i infrastrukturalni sadržaji. Osim u Splitu, natjecanja su održana i u okolnim gradovima - Omišu, Sinju, Stobreču, Supetru, Hvaru, Šibeniku, Makarskoj, Trogiru i Zadru u kojima su također obnovljeni ili izgrađeni novi športski objekti. Pečat svakom velikom natjecanju daju športaši, posebno oni koji su se uspjeli popeti na pobjednička postolja, a njih je kroz 63 godine povijesti Mediteranskih igara i 18 održanih igara bio veliki broj. OLIMP prvi donosi cjelovit popis hrvatskih športaša koji su osvajali medalje na Mediteranskim igrama - od Aleksandrije 1951. do Mersina 2013.

HRVATSKE MEDALJE NA SVIM DOSADAŠNJIM MEDITERANSKIM IGRAMA MI 1951. - ALEKSANDRIJA: ATLETIKA 400 metara, Zvonko Sabolović - bronca 1500 metara, Zdravko Ceraj - bronca 3000 metara, Petar Šegedin – srebro 5000 metara, Zdravko Ceraj – srebro 10.000 metara, Franjo Mihalić – srebro Bacanje kladiva, Ivan Gubijan – srebro Bacanje kladiva, Rudolf Galin – bronca Skok u dalj, Boris Brnad – srebro Štafeta 4x100 metara, Boris Brnad, Zvonko Sabolović, Andrija Otenhajmer – bronca

MI 1955. - BARCELONA: Jugoslavija nije sudjelovala

MI 1959. - BEIRUT: ATLETIKA 400 metara, Viktor Šnajder – zlato Bacanje kladiva, Krešimir Račić - zlato KOŠARKA, MUŠKI - ZLATO Branko Radović, Željko Troskot Mačevanje Olimpijsko mačevanje, Josip Ćuk – zlato Plivanje 400 metara slobodno, Milan Jeger – srebro 100 metara leđno, Mihovil Dorčić – srebro Štafeta 4x100 metara mješovito, Mihovil Dorčić, Anton Nardelli – bronca Štafeta 4x100 metara slobodno, Milan Jeger – srebro Streljaštvo Malokalibarska puška, Josip Ćuk – zlato i bronca vaterPolo - zlato Anton Nardelli, Gojko Arneri, Ivo Cipci, Hrvoje Kačić, Petar Katušić, Lovro Radonić, Zdravko Ježić, Zlatko Šimenc

MI 1963. - NAPULJ: ATLETIKA Bacanje kugle, Petar Barišić – bronca Bacanje kladiva, Zvonko Bezjak – zlato SPortSka giMnaStika, Muški Momčadski, Alojz Petrović, Ivan Čaklec, Damir Anić – srebro Višeboj, Alojz Petrović – srebro košarka, Muški – bronca Boris Lalić, Zvonko Petričević, Željko Troskot, Bruno Marcelić, Boris Križan odbojka, Muški – zlato Gordan Janković, Vladimir Janković, Mladen Kos, Josip Tomljanović Plivanje 400 metara slobodno, Veljko Rogošić – srebro 1500 metara slobodno, Veljko Rogošić – bronca teniS, Muški Pojedinačno, Nikola Pilić – bronca Parovi, Nikola Pilić – zlato vaterPolo – Srebro Anton Nardelli, Zlatko Šimenc, Jani Barle, Frane Nonković, Vinko Rosić, Ivo Trumbić Olimp 8

Maskota MIS-a sredozemna medvjedica Adriana

Mediteranske igre odnosno Sredozemne igre međunarodno su športsko natjecanje koje se održava svake četiri godine, a države koje se natječu moraju biti dio sredozemne civilizacije. Ovo natjecanje predložio je Muhammed Taher Pasha, predsjednik Egipatskog olimpijskog odbora, za vrijeme ljetnih Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu. U prvom izdanju Igara u Aleksandriji, 734 športaša natjecalo se u 13 različitih športova iz 10 različitih država. Na drugim Igrama 1955. u Barceloni, osnovan je odbor koji za vrijeme održavanja Igara nadgleda sve događaje te provodi doping kontrole; to je tijelo 16. lipnja 1961. godine dobilo i službeno ime - Službeni odbor Mediteranskih igara (Comité International des Jeux Méditerranéens). Na Igrama u Splitu (od 15. do 29. rujna 1979.) sudjelovalo je 14 država koje su se natjecale u 26 športova, najvećem broju športova do tad. Maskota MIS-a bila je sredozemna medvjedica Adriana.

9 Olimp

Mediteranske igre Split: 1979. - 2014. veSlanje Dvojac s kormilarom, Mirko Štagljar, Ante Guberina, Mladen Vahčić – zlato Osmerac, Mladen Vahčić - zlato

MI 1967. - TUNIS:

Višeboj, Erna Havelka – srebro Ekipno, Erna Havelka, Magda Milošević – srebro Hrvanje Bantam kategorija, Karlo Čović – zlato Perolaka kategorija, Slavko Koletić – bronca Srednja kategorija, Milan Nenadić – bronca Poluteška kategorija, Josip Čorak – zlato

ATLETIKA Bacanje kugle, Tomislav Šuker – zlato Bacanje diska, Marijan Gredelj – srebro 80 metara prepone, Đurđa Fočić – srebro Skok u vis, Đurđa Fočić – srebro Skok u dalj, Đurđa Fočić – srebro

jedrenje Klasa Finn, Minski Fabris – zlato

Hrvanje Grčko–rimski stil Do 100 kilograma, Josip Čorak – srebro Slobodno stil Do 74 kilograma, Milan Nenadić – bronca

KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO Damir Šolman

KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO Goran Brajković, Petar Skansi, Krešimir Ćosić, Nikola Plečaš, Damir Šolman, Ratomir Tvrdić odbojka, Muški – zlato Vladimir Janković, Mladen Kos, Siniša Bakarac Plivanje 100 metara leptir, Veljko Rogošić – zlato RUKOMET, MUŠKI – ZLATO Hrvoje Horvat, Albin Vidović, Miroslav Klišanin, Josip Milković, Nebojša Popović, Ivan Uremović. vaterPolo – zlato Ozren Bonačić, Vinko Rosić, Zdravko Hebel, Karlo Stipanić, Ivan Trumbić, Ronald Lopatny, Radovan Miškov

MI 1971. - IZMIR: ATLETIKA 100 metara, Ivan Karasi – bronca 200 metara, Ivan Karasi – srebro Štafeta 4x100 metara , Ivan Karasi – srebro 400 metara, Lucijano Sušanj – bronca Štafeta 4x400 metara, Lucijano Sušanj – srebro Bacanje diska, Marijan Gredelj – bronca Bacanje kladiva, Srečko Štiglić – bronca 800 metara, Vera Nikolić – zlato 100 metara prepone, Đurđa Fočić – bronca Štafeta 4x100 metara, Đurđa Fočić – bronca biciklizaM Cestovna utrka ekipno, Cvitko Bilić – bronca dizanje utega Laka Kategorija, Leopold Herenčić, bronca SPortSka giMnaStika, žene Preskok, Magda Milošević – bronca

judo Poluteška kategorija, Goran Žuvela – zlato Srednja kategorija, Slobodan Kraljević – zlato

nogoMet – zlato Marijan Novak, Josip Kečkeš odbojka, Muški – zlato Mladen Kos, Vinko Dobrić, Duško Radeljević Plivanje 100 metara slobodno, Rene Lustig – bronca 100 metara leđno, Nenad Miloš – zlato, Predrag Miloš – bronca 100 metara leptir, Aleksandar Pavličević – srebro 100 metara slobodno, Ana Boban – zlato 200 metara mješovito, Ana Boban – srebro Štafeta 4x100 metara slobodno, Rene Lustig, Sandro Rudman, Aleksandar Pavličević – bronca Štefata 4x200 metara slobodno, Veljko Rogošić, Sandro Rudan – bronca Štafeta 4x100 metara mješovito, Nenad Miloš, Predrag Miloš, Zdravko Divjak – bronca vaterPolo – zlato Ronald Lopatny, Dejan Dabović, Jakov Džoni, Miroslav Poljak

MI 1975. - ALŽIR: ATLETIKA 400 metara, Joško Alebić – zlato 800 metara, Milovan Savić – zlato 1500 metara, Boško Božinović – zlato Bacanje koplja, Žarko Primorac – zlato Bacanje kladiva, Srečko Štiglić – zlato 100 metara, Jelica Pavličić – zlato 400 metara, Jelica Pavličić – zlato Skok u vis, Đurđa Fočić – bronca Štafeta 4x400 metara muški, Joško Alebić, Milovan Savić, Ivica Ivačak – zlato Štafeta 4x400 metara žene, Đurđa Fočić, Jelica Pavličić – srebro BOKS Poluteška skupina, Miljenko Rubelj – zlato KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO Željko Jerkov, Andro Knego, Nikola Plećaš odbojka, Muški – zlato Ivica Jelić, Vinko Dobrić odbojka, žene – zlato Majda Novak, Nada Zrilić, Vlasta Pesaresi, Vesna Tuličić Plivanje 200 metara slobodno, Sandro Rudan – srebro 100 metara prsno, Višnja Petković – bronca Štefeta 4x100 metara slobodno, Rene Lustig – bronca RUKOMET, MUŠKI – ZLATO Zdenko Zorko, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Miroslav Pribanić, Zvonimir Serdarušić

Ozren Bonačić Olimp 10

Krešimir Ćošić

vaterPolo – zlato Ozren Bonačić, Milan Franković, Dejan Dabović, Zoran Kačić, Damir Polić, Đuro Savinović, Boško Lozica.

MI 1979. - SPLIT: ATLETIKA 400 metara, Joško Alebić – bronca Skok u dalj, Miljenko Rak – bronca Bacanje kladiva, Srečko Štiglić – bronca Štafeta 4x100 metara muški, Joško Alebić, Željko Knapić – bronca Štafeta 4x400 metara, Joško Alebić, Željko Knapić – srebro 400 metara, Jelica Pavličić – zlato, Ana Guštin – srebro Štafeta 4x100 metara žene, Jelica Pavličić, Ana Guštin – srebro biciklizaM Pojedinačno, Bruno Bulić – bronca Ekipno, Bruno Bulić – bronca

Dragutin Šurbek

Tomislav Paškvalin

dizanje utega Poluteška kategorija, Branko Tomljenović – srebro jedrenje Klasa Finn, Minski Fabris – bronca judo Laka kategorija, Davor Vukorepa – bronca Apsolutna kategorija, Goran Žuvela - bronca KOŠARKA, MUŠKI – SREBRO Andro Knego, Mihovil Nakić, Damir Pavličević, Ivica Dukan, Željko Poljak. nogoMet – zlato Vedran Rožić, Tomislav Ivković, Srećko Bogdan, Rajko Janjanin, Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zlatko Vujović, Zoran Vujović, Boro Primorac, Mišo Krstičević. odbojka, Muški – zlato Vinko Dobrić, Ljubomir Travica odbojka, žene – Srebro Majda Novak, Nada Zrilić, Verica Kramarić, Snježana Azenić, Jadranka Roknić Plivanje 400 metara mješovito, Vesna Šeparović – bronca RUKOMET, MUŠKI – ZLATO Željko Zovko, Željko Vidaković, Pavle Jurina rukoMet, žene – zlato Ana Titlić, Mirjana Ognjenović, Biserka Višnjić, Dragica Mijač, Katica Ileš Hokej na travi – zlato Mladen Radić, Vladimir Škrlec, Željko Vinski, Ivica Pravica, Antun Jurgec, Ivica Prahin, Milanko Sučević, Željko Ivić. Stolni teniS Pojedinačno muški, Dragutin Šurbek – zlato, Anton Stipančić – bronca Pojedinačno žene, Eržbet Palatinuš – zlato, Dubravka Fabri – srebro, Branka Batinić – bronca Ekipno muški, Dragutin Šurbek, Anton Stipančić – zlato Ekipno žene, Eržbet Palatinuš, Dubravka Fabri, Branka Batinić – srebro Parovi muški, Dragutin Šurbek, Anton Stipančić – srebro Parovi žene, Eržbet Palatinuš – zlato, Dubravka Fabrić, Branka Batinić – srebro Mješoviti parovi, Anton Stipančić, Eržbet Palatinuš – srebro

Željko Knapić

Veljko Rogošić

Biserka Višnjić

Dvojac bez kormilara, Branko Pejović, Mirko Ivančić – bronca Četverac s kormilarom, Janez Grbelja, Stevo Macura, Zdravko Gracin, Ivo Despot, Ante Ban – srebro Četverac bez kormilara, Darko Mikšić, Dragan Vojović, Zdravko Huljev, Milan Radetić – bronca

MI 1983. - CASABLANCA: ATLETIKA Desetoboj, Joško Vlašić – zlato 400 metara, Željko Knapić – bronca 800 metara, Slobodanka Čolović – srebro, Mirela Šket – bronca Štafeta 4 x 400 metara, Slobodanka Čolović, Mirela Šket, Katica Mataković – bronca biciklizaM Ekipno, Branko Bulić – srebro dizanje utega Do 90 kilograma, Luka Radman – srebro judo Do 71 kilogram, Vojo Vujević – bronca KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO Mihovil Nakić, Branko Vukičević, Ivan Sunara, Stevica Čeko odbojka, žene – bronca Snježana Azenić, Jasmina Redžović RUKOMET, MUŠKI – ZLATO Mirko Bašić, Zdravko Zovko, Željko Vidaković, Pavle Jurina, Stjepan Obrvan

Streljaštvo Zračna puška, Biserka Golob – srebro

teniS Pojedinačno, Renata Šašak – zlato

teniS Parovi žene, Renata Šašak – zlato

vaterPolo – zlato Tomislav Paškvalin, Antonio Milat, Milivoj Bebić, Zoran Roje, Serđo Afrić, Marijan Risek, Željko Kaurloto, Veselin Đuho, Goran Sukno.

vaterPolo – zlato Damir Polić, Boško Lozica, Milivoj Bebić, Slobodan Trifunović, Luko Vezilić, Zoran Mustur, Zoran Roje veSlanje Dvojac na pariće, Darko Zibar – srebro Dvojac s kormilarom Zlatko Celent, Duško Mrduljaš, Josip Reić – zlato

MI 1987. - LATAKIJA: ATLETIKA Skok u vis, Novica Banović – zlato

11 Olimp

Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.

HRVATSKA NASTUPA SAMOSTALNO MI 1993. – LANGUEDOC-ROUSSILLON: ATLETIKA Bacanje koplja, Ivan Mustapić – zlato BOKS Preko 91 kilogram, Pero Šakota – bronca jedrenje Klasa Laser, Tonči Antunović – bronca

Zoran Primorac

Nataša Osmokrović

Bacanje koplja, Ivan Mustapić – srebro 800 metara, Slobodanka Čolović – zlato Skok u vis, Biljana Petrović – srebro BOKS Poluteška kategorija, Damir Škaro – zlato Hrvanje Do 100 kilograma, Emil Trauber – zlato Plivanje Štafeta 4x100 metara, Slaven Šitić – bronca Stolni teniS Pojedinačno muški, Zoran Primorac – zlato Parovi muški, Zoran Primorac – zlato Mješoviti parovi, Zoran Primorac – bronca Pojedinačno žene, Jasna Fazlić – srebro Parovi žene, Jasna Fazlić – srebro Mješoviti parovi, Jasna Fazlić – zlato

judo Do 95 kilograma, Dragomir Tavra – bronca Do 86 kilograma, Hrvoje Filipan – bronca kajak, kanu K – 1 1500 metara, Zvonimir Krznarić – bronca K – 1 1000 metara, Zvonimir Krznarić – bronca C – 1 1000 metara, Dražen Funtak – bronca C – 1 500 metara, Dražen Funtak – bronca C – 2 500 metara, Dražen Funtak i Ivan Šabijan – bronca KARATE Laka kategorija, Goran Romić – bronca KOŠARKA, MUŠKI – SREBRO Alen Gregov, Ivica Žurić, Velimir Perasović, Vladan Alanović, Žan Tabak, Danko Cvjetičanin, Franjo Arapović, Stojko Vranković, Arijan Komazec, Dino Rađa, Emilio Kovačić, Veljko Mršić. odbojka, žene – zlato Nataša Osmokrović, Marija Anzulović, Snježana Mijić, Sergeja Lorber, Slavica Kuzmanić, Barbara Jelić, Vanesa Sršen, Zvjezdana Širola, Gordana Jurcan, Andrea Jurčić, Maja Dujić, Irina Kirilova.

Streljaštvo Malokalibarska puška, Vesna Domazet - srebro

Plivanje 100 metara leptir, Miloš Milošević – zlato 100 metara prsno, Dorotea Barić – bronca

MI 1991. - ATENA:

RUKOMET, MUŠKI – ZLATO Tonči Peribonio, Mirko Bašić, Goran Perkovac, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Bruno Gudelj, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Ratko Tomljanović, Vlado Šola, Vladimir Jelčić, Patrik Čavar, Irfan Smajlagić, Nenad Kljaić.

BOKS Poluteška skupina, Željko Mavrović – zlato Hrvanje Iznad 100 kilograma, Franjo Horvat – zlato Do 90 kilograma, Pajo Ivošević – srebro jedrenje Klasa Laser, Mladen Makjanić – srebro kajak kanu Mirne vode C 1, 1000 metara, Vlado Poselek – bronca odbojka, Muški – Srebro Vladimir Grbić, Andrej Arnaut, Miro Milić Plivanje 100 metara slobodno, Hrvoje Barić – zlato RUKOMET MUŠKI – ZLATO Valter Matošević, Tomislav Farkaš rukoMet žene – zlato Adriana Prosenjak, Renata Pavličić, Klaudija Klikovac Stolni teniS Pojedinačno muški, Zoran Primorac – bronca Pojedinačno žene, Jasna Fazlić – zlato, Sandra Sušilo – bronca Parovi muški, Zoran Primorac – zlato Parovi žene Sandra Sušilo, Jasna Fazlić – zlato

rukoMet, žene – zlato Adrijana Prosenjak, Indira Botica, Dijana Jelaska, Koraljka Mijić, Snježana Petika, Irena Sladoljev, Daniela Tuća, Eržika Bakai, Rada Ciganović, Viktorija Garnusova, Ljerka Krajnović, Renata Pavličić, Ines Dogan, Klaudija Klikovac, Danijela Petković. Stolni teniS Pojedinačno muški, Zoran Primorac – srebro Pojedinačno žene, Mirela Šikoronja – bronca Parovi muški, Zoran Primorac i Dragutin Šurbek – srebro Parovi žene, Mirela Šikoronja i Sandra Sušilo – srebro Streljaštvo Malokalibarska puška, Jasminka Francki – zlato, Suzana Skoko – srebro Zračna puška, Jasminka Francki – zlato Zračni pištolj žene, Mirela Skoko – bronca Zračni pištolj muški, Saša Špirelja – bronca teniS Pojedinačno, Maja Murić – zlato Parovi, Maja Murić i Silvija Talaja – zlato

Streljaštvo Zračna puška, Suzana Skoko – zlato

vaterPolo – Srebro Dragan Rebić, Deni Lušić, Tomislav Paškvalin, Dubravko Šimenc, Anto Vasović, Joško Kreković, Antonio Milat, Dejan Savičević, Ognjen Kržić, Perica Bukić, Siniša Školneković, Elvis Fatović, Vjekoslav Kobeščak.

vaterPolo – Srebro Dubravko Šimenc, Renco Posinković, Anto Vasović, Perica Bukić, Igor Milanović, Andrija Popović, Mirko Vičević

veSlanje Četverac bez kormilara Igor Velimirović, Sead Marušić, Ninoslav Saraga, Marko Banović – bronca

Olimp 12

Dvojac bez kormilara Zlatko Buzina i Mario Perinović – bronca Dvojac s kormilarom Tihomir Franković, Igor Boraska i Zoran Adamović- bronca

Martinović, Krešimir Čuljak – zlato Dvojac na pariće Danijel Bajlo i Hrvoje Telišman – srebro Dvojac bez kormilara Igor Boraska i Tihomir Franković - srebro

MI 1997. - BARI:

MI 2001. - TUNIS:

ATLETIKA 1500 metara, Branko Zorko – srebro Bacanje kugle, Stevimir Ercegovac – bronca

ATLETIKA 400 metara prepone, Darko Juričić – srebro Skok u vis, Blanka Vlašić – zlato, Nevena Lenđel – srebro Bacanje koplja, Edi Ponoš – bronca

BOKS Do 81 kilogram, Stipe Drviš – srebro Preko 91 kilogram, Mirko Filipović – bronca boćanje Brzinsko izbijanje, ekipno Valter Ivančić i Bojan Novak – srebro SPortSka giMnaStika, Muški Karike, Aleksandar Demjanov – srebro Hrvanje Grčko rimski stil Do 125 kilograma, Stipe Damjanović – bronca Slobodni stil Do 125 kilograma, Mario Miketek – srebro kajak kanu C – 1, 1000 metara, Dražen Funtak – bronca košarka, žene – zlato Vanda Baranović, Vedrana Grgin, Sonja Kireta, Korana Longin, Slavica Pretreger, Monika Kovač, Emilija Podrug, Amra Đapo, Tihana Abrlić, Katarina Maloča, Lidija Gnjidić, Mirjana Tabak.

boćanje Precizno izbijanje, Sandro Gulja – srebro BOKS Ispod 57 kilograma, Jetiš Bajrami – bronca jedrenje Klasa Laser, Mate Arapov – srebro KARATE Ispod 55 kilograma, Lana Susović – bronca košarka, žene – zlato Amra Đapo, Božena Erceg, Koraljka Hlede, Ana Lelas, Katarina Maloča, Jasenka Marohnić, Marina Mazić, Emilija Podrug, Sandra Popović, Slavica Pretreger, Vanda Baranović – Urukalo, Jelena Zrnić.

Zlatni rukometaši iz Barija

odbojka, Muški – bronca Ivan Donald Marić, Darko Antunović, Ante Jakovčević, Boris Osmokrović, Stanislav Zimakijević,Domagoj Krnić, Vadim Jevtuhovič, Jurij Voriskijevič, Igor Jurčić, Boris Zorica, Edin Baković, Zoran Periškić. Plivanje 400 metara mješovito, Krešimir Čač – srebro 100 metara leđno, Gordan Kožulj – srebro 100 metara leptir, Miloš Milošević – srebro 200 metara leđno, Marko Strahinja – srebro 200 metara mješovito, Krešimir Čač - bronca Daljinsko plivanja na 15 km, Petra Banović – bronca RUKOMET, MUŠKI – ZLATO Goran Perkovac, Valter Matošević, Valner Franković, Božidar Jović, Miro Barišić, Mario Bjeliš, Goran Jerković, Mirza Džomba, Enes Halkić, Davor Dominiković, Silvijo Ivandija, Igor Kos, Dragan Jerković, Neno Boban, Mario Kelentrić, Mladen Prskalo. rukoMet, žene – Srebro Indira Botica, Snježana Petika, Renata Pavličić, Nataša Kolega, Samira Hasagić, Irina Maljko, Božica Gregurić, Vlatka Mihoci, Renata Damjanić, Paula Glavaš, Marija Čelina, Klaudija Bubalo, Helena Lulić, Irena Pušić, Vesna Horaček, Ljubica Peršinović. Stolni teniS Pojedinačno muški – Zoran Primorac – srebro Pojedinačno žene – Tamara Boroš – srebro Parovi muški, Zoran Primorac i Damir Atiković – bronca Parovi žene, Tamara Boroš i Eldijana Aganović – zlato Streljaštvo Malokalibarski pištolj 60 hitaca, Roman Špirelja – zlato, Saša Špirelja – srebro Sportska puška, 3x20 na 50 metara, Suzana Skoko – zlato, Mladenka Malenica – bronca Zračna puška, 40 hitaca stojeći – Mladenka Malenica – bronca vaterPolo – Srebro Ognjen Kržić, Vjekoslav Kobeščak, Ivo Ivaniš, Mile Smodlaka, Dalibor Perčinić, Hrvoje Herceg, Igor Hinić, Tomislav Rogin, Zdeslav Vrdoljak, Ratko Štritof, Alen Bošković, Frano Vićan, Samir Barač. veSlanje Četverac bez kormilara Branimir Vujević, Marko Banović, Oliver

Branko Zorko

Sanja Jovanović

Suzana Skoko

Plivanje 100 metara slobodno, Sanja Jovanović – bronca 100 metara leđno, Sanja Jovanović – srebro 200 metara leđno, Marko Strahija – zlato 100 metara prsno, Vanja Rogulj – zlato Štafeta 4x100 metara slobodno u sastavu Igor Čerenšek, Lovrenco Franičević, Marijan Kanjer i Ivan Mladina – bronca Štafeta 4x100 metara mješovito u sastavu Miloš Milošević, Ivan Mladina, Vanja Rogulj i Marko Strahija – srebro RUKOMET, MUŠKI – ZLATO Ivano Balić, Tihomir Baltić, Zvonimir Bilić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Božidar Jović, Mario Kelentrić, Igor Kos, Blaženko Lacković, Valter Matošević, Petar Metličić, Diego Modrušan, Goran Šprem, Renato Sulić, Vedran Zrnić. Stolni teniS Pojedinačno, Tamara Boroš – zlato Parovi žene Sandra Paović i Cornelia Vajda - bronca

13 Olimp

Mediteranske igre Split: 1979. - 2014.

MI 2005. - ALMERIA:

Do 81 kilogram, Marijo Šivolija-Jelica – bronca Do 91 kilogram, Vedran Đipalo – bronca

ATLETIKA Bacanje kugle, Edis Elkasević – zlato 400 metara, Željko Vincek – srebro 200 metara, Josip Šoprek – bronca 110 metara prepone, Jurica Grabušić – bronca Bacanje diska, Vera Begić – bronca

MI 2009. - PESCARA:

kajak kanu K-1 1000 metara, Stjepan Janić – zlato K-2 500 metara, Stjepan Janić i Mićo Janić – zlato

ATLETIKA Bacanje diska, Vera Begić – srebro 110 metara prepone, Jurica Grabušić – bronca 400 metara prepone, Nikolina Horvat – bronca Bacanje kugle, Nedžad Mulabegović – bronca

Stolni teniS Pojedinačno žene, Tamara Boroš – zlato Pojedinačno muški, Roko Tošić – srebro

Hrvanje Grčko – rimski stil Do 84 kilograma, Nenad Žugaj – zlato Do 74 kilograma, Neven Žugaj – bronca

veSlanje Samac - Mirna Rajle Brođanac – zlato

Streljaštvo Malokalibarska puška 3x20 na 50 metara, Snježana Pejčić – zlato

košarka, žene – Srebro Marta Čakić, Božana Erceg, Jelena Ivezić, Anđa Jelavić, Dea Klein – Šumanovac, Sandra Pešić, Emilija Podrug, Sandra Popović, Ana Roca, Iva Serdar

Plivanje 50 metara leptir, Mario Todorović – zlato 50 metara leđno, Sanja Jovanović – bronca

KARATE Do 60 kilograma žene, Petra Naranđa – srebro Plivanje 50 metara leptir, Sanja Jovanović – srebro 50 metara prsno, Dajana Jovetić – srebro 200 metara leđno, Gordan Koželj – srebro 50 metara leptir, Aleksej Puninski – bronca 100 metara leđno, Sanja Jovanović – bronca

KARATE Do 60 kilograma, Petra Volf – zlato Do 55 filograma, Jelena Kovačević – srebro Do 60 kilograma, Damil Dondjoni – bronca KOŠARKA, MUŠKI – ZLATO Lukša Andrić, Petar Babić, Marko Car, Jure Lalić, Drago Pašalić, Damir Rančić, Damjan Rudež, Krunoslav Simon, Rok Stipčević, Ante Tomić, Jakov Vladović, Luka Čorić

RUKOMET, MUŠKI – SREBRO Damir Bičanić, Nikola Blažičko, Denis Buntić, Josip Čale, Ivan Čupić, Zlatko Horvat, Tomislav Huljina, Krešimir Ivanković, Marin Knez, Branimir Koloper, Mario Obad, Vladimir Ostarčević, Ivan Pongračić, Vjenceslav Somić, Ljubo Vukić, Drago Vuković.

BOKS Do 91 kilogram, Marko Tomasović – srebro Do 60 kilograma, Filip Palić – srebro giMnaStika Parter, Filip Ude – srebro

rukoMet, žene – bronca Maida Arslanagić, Maja Čop, Dijana Golubić, Jelena Grubišić, Lidija Horvat, Ivana Jelčić, Sanela Knezović, Maja Kožnjak, Svitlana Pasičnik, Andrea Penezić, Antonela Pensa, Nikica Pušić, Sandra Stojković, Tihana Šarić, Miranda Tatari, Maja Zebić.

kajak kanu K 1 500 metara, Stjepan Janić – srebro K 1 1000 metara, Stjepan Janić – bronca

Streljaštvo Sportska puška, 3x20 na 50 metara, Suzana Cimbal Špirelja – srebro

veSlanje Samac - Mario Vekić – srebro Samac - Mirna Rajle Brođanac – bronca

teniS Pojedinačno, Matea Mezak – bronca Parovi, Matea Mezak i Ana Vrljić – srebro

Stolni teniS Ekipno muški, Roko Tošić i Andrej Gačina – srebro

jedrenje Klasa 470, Šime Fantela i Igor Marenić – srebro Klasa laser, Tonći Stipanović – srebro Klasa radial, Tina Mihelić – srebro

BOKS Do 69 kilograma, Borna Katalinić – bronca

bočanje Ekipno žene, Ana Šundov i Gordana Dagelić – bronca košarka, žene – bronca Iva Ciglar, Marta Dakić, Luca Ivanković, Jelena Ivezić, Anđa Jelavić, Neda Lokas, Josipa Bura, Mirna Matić, Antonija Mišura, Sena Pavetić, Tina Periša, Iva Slišković.

Gordan Kožulj

Braća Janić

Edis Elkašević

odbojka, žene – bronca Jelana Balić, Mirela Delić, Ilijana Dugandžić, Cecilija Dujić, Biljana Gligorović, Ana Grbac, Mia Jerkov, Marina Miletić, Ivana Miloš, Maja Poljak, Sanja Popović, Senna Ušić Jogunica.

MI 2013. - MERSIN: ATLETIKA Bacanje diska, Sandra Perković – zlato Skok u vis, Ana Šimić – zlato Bacanje diska, Martin Marić – zlato Bacanje kugle, Marin Premeru - srebro

Brončane odbojkašice iz Pescare Olimp 14

Tina Mihelić

badMinton Parovi, Zvonimir Đurkinjak, Zvonimir Holbling - zlato

Braća Žugaj

Iva Ciglar

Martin Marić

Šime Fantela & Igor Marenić

boćanje Brzinsko izbijanje, Leo Brnić – zlato jedrenje Laser radial, Tina Mihelić – zlato Laser standard, Tonči Stipanović – zlato Klasa 470, Šime Fantela i Igor Marenić – zlato Klasa 470, Enia Ninčević i Romana Župan – srebro Plivanje 50 metara leđno, Sanja Jovanović – zlato judo Do 63 kilograma, Marijana Mišković – zlato Do 81 kilogram, Tomislav Marijanović – bronca vaterPolo – zlato Josip Pavić, Marko Bijač, Nikša Dobud, Ivan Krapić, Andro Bušlje, Ivan Milaković, Luka Lončar, Sando Sukno, Petar Muslim, Luka Bukić, Paulo Obradović, Maro Joković, Anđelo Šetka RUKOMET, MUŠKI – SREBRO Ivan Pešić, Ivan Stevanović, Hrvoje Batinović, Lovro Šprem, Jerko Matulić, Nik Dominik Tominec, Marino Marić, Filip Gavranović, Ivan Slišković, Stefan Vujić, Marko Matić, Luka Stepančić, Robert Markotić, Igor Karačić, Damir Batinović, Josip Vidović. rukoMet, žene – bronca Marina Razum, Ivana Kapitanović, Ekatarina Nemaškalo, Iva Pongrac, Žana Čović, Vesna Milanović – Litre, Petra Oštarijaš, Katarina Ježić, Nataša Janković, Jelana Vidović, Dragica Džono, Andrea Čović, Lana Franković, Marija Milić, Sonja Bašić.

35 YEARS SINCE THE MEDITERRANEAN GAMES IN SPLIT In September this year we will mark 35th anniversary of the VIII. Mediterranean Games in Split, which are considered by many the best- organized event in the history of the Games in countries whose shores are connected with the Mediterranean Sea. What kind of sports and economic project the Games were describes the fact that in Split, city with a 17-centuries-long history, the time is counted as “the period before the MG in Split” and “period after the MG in Split” Thanks to the Mediterranean Games, all the capital sports facilities were built in this city under the mountain Marjan, the facilities with which “the sportiest city in the world” still boasts today – such as the Poljud stadium, Gripe halls, Poljud swimming pools, etc. Furthermore, there is a tunnel passing through Marjan, new hotels, renovated building of the Croatian National Theatre and city harbor and many other municipal and infrastructural facilities. On the occasion of 35 years of MG in Split, the magazine “Olimp” brings a comprehensive list of Croatian athletes who have won medals at the Mediterranean Games - from Alexandria in 1951 to Mersin 2013. (Jurica Gizdić)

BOKS Do 91 kilogram, Josip Bepo Filipi – srebro giMnaStika Preča, Marijo Možnik – srebro Konj s hvataljkama, Robert Seligman – srebro Hrvanje Grčko–rimski stil Do 74 kilograma, Neven Žugaj – srebro Do 66 kilograma, Dominik Etlinger – bronca Do 84 kilograma, Nenad Žugaj – bronca KARATE Do 68 kilograma, Azra Saleš – bronca Streljaštvo Disciplina trap, Giovanni Cernogoraz – bronca Malokalibarska puška 50 metaka ležeći, Bojan Đurković – bronca veSlanje Samac, Marcela Milošević – bronca odbojka, žene – bronca Bernarda Brčić, Ivona Ćaćić, Anamarija Miljak, Samantha Fabris, Katarina Pilepić, Bernarda Ćutuk, Iva Jurišić, Mirta Bašelović, Karla Klarić, Laura Miloš, Lucija Mlinar, Martina Malević

Poljud stadium

15 Olimp

Olimpijske legende Piše: DENIS LUGARIĆ

Miroslav Poljak, osvajač zlata na OI u Meksiku i četverostruki europski prvak s Mladosti, unatoč svih zdravstvenih nedaća koje su ga snašle, zadržao je vedrinu duha i optimizam

Autogram za nobelovce

Reprezentacija Jugoslavije, zlatni sa OI u Meksiku 1968. Stoje: Dabović, Marović, Hebl, Lopatny, Trumbić, Seifert, Bonačić, Perišić, Čorić i sudac Knežević. Čuče: Rudić, Janković, Stipanić, dr. Brković, Poljak i Grubić

rofejni stručnjak Ratko Rudić smatra ga jednim od najboljih vaterpolista u povijesti. Legendarni Zlatko Šimenc jednom mu je rekao da je pokretni torpedo. No, Miroslav Poljak uvijek je samo sa smiješkom odgovarao na pohvale... Za one koji slabije poznaju povijest športa odnosno vaterpola, treba reći da je Poljak naš proslavljeni vaterpolist, da je bio jedan od najboljih svjetskih napadača, osvajač zlatne olimpijske medalje na OI u Meksiku 1968. i četverostruki prvak Europe sa zagrebačkom Mladosti. - Kada u bazenu nisam znao što bi s loptom, pucao bi prema golu i obično pogodio. Da nisam pucao ne bi niti zabio - govori u šali „Žmego“, kako

Olimp 16

prijatelji zovu jednog od velikana ovog trofejnog hrvatskog športa. Osim blistave karijere, Poljak je možda i jedan od najboljih primjera za sve koje su izgubili vjeru u život. Usprkos silnim nedaćama koje su ga šibale i pratile kroz život, i dalje je pun duha i elana. Zaraznog je optimizma kojeg čudesnom lakoćom širi oko sebe. - Da sam život shvatio ozbiljno, već davno bi bio na Mirogoju – kaže. Davne 1980. doživio je prometnu nesreću nakon čega je obolio od dijabetesa. Zbog dijabetesa je izgubio obje noge završivši u invalidskim kolicima. Imao je i operaciju srca i ugrađene su mu dvije premosnice, a u srpnju 2006. mu je transplatiran

Mladost - europski prvak 1968. Stoje: Seifert, Lopatny, Bonačić, Jeger, A. Matošić, Poljak i Trumbić Čuče: Hebl, Stipanić, Z. Šimenc, Pozojević i Mikac bubreg kojeg mu je donirala supruga Dubravka. Ukupno je imao čak 30 operacija. - Još jedino nisam bio na ginekologiji, ha, ha... – smije se. Poljakovo hrabro srce se ne predaje: - Što će mi noge? Ionako više volim plivati nego hodati - šali se na svoj račun...

Zlato u Meksiku i treći strijelac OI Za reprezentaciju bivše države nastupio je 78 puta i s njom je osvojio zlatno olimpijsko odličje 1968. godine u Ciudad de Méxicu gdje je bio i treći najbolji strijelac.

Miroslav Poljak rodio se u rujnu 1944. u Zagrebu. Karijeru je počeo i završio u Mladosti, a igrao je i za Betinu s otoka Murtera, te za Filip Jakov. U 16 godina dugoj karijeri osvojio je mnoštvo trofeja, a čak četiri puta je bio prvak Europe - 1967., 1968., 1969. i 1971., sve kao član Mladosti. Četiri puta je bio i najbolji strijelac Europe, a vrhunac karijere doživio je na OI u Meksiku osvojivši olimpijsko zlato. - To je bila momčad kakva se rijetko kada rađa. Imali smo najboljeg golmana na svijetu Karla Stipanića i najboljeg beka Ozrena Bonačića. Današnji vaterpolo? Gledam utakmice i ne mogu vjerovati kako se ekipe muče s igračem više. To mi zaista nije jasno.

Prestao je igrati kada je sve osvojio: - Više nisam imao motiva. Igrao sam vaterpolo zbog vaterpola, a ne zbog novaca. Nisam se želio „kupati“, ja sam volio medalje. Nakon karijere, godinama je radio na radiologiji u bolnici „Sestre milosrdnice“: - U Vinogradskoj bolnici sam počeo, a eto i završio tamo... U bivšoj državi dobio je odlikovanje od predsjednika Tita, prije četiri godine dobio je trofej HOO-a Matija Ljubek za životno djelo, a odlikovan je i državnim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. - Prije dosta godina u Chicagu sam upoznao tri nobelovca koji su me tražili autogram kada su čuli da sam osvojio olimpijsko zlato. Pazite, oni 17 Olimp

Olimpijske legende od mene, umjesto ja od njih. Vani se takav uspjeh cijeni kudikamo više nego kod nas. U Hrvatskoj ako jednom nešto osvojiš, odmah te pitaju kako to da i drugi put nisi osvojio medalju. U Hrvatskoj podcjenjujemo sve stvari, ne cijenimo dovoljno silan trud i zalaganje – govori pomalo razočarano. No, na spomen obitelji odmah živne. Njegova kći Ines, kao i unuci Borna i Filip velika su mu radost, a supruga Dubravka životni oslonac. - Obitelj je najvažnija od svega - dodao je. Naravno, vaterpolo i danas prati: - Žao mi je što Primorje nedavno nije osvojilo europski naslov. Riječani imaju igrače s kojima su bez problema trebali osvojiti prvo mjesto. Mislim da su loše tempirali formu. Da su uspjeli, ne bi to bio samo uspjeh Primorja, nego i hrvatskog vaterpola; već dugo nijedan naš klub nije bio europski prvak, još od Juga 2006. Žali što je reprezentaciju napustio Ratko Rudić: - Rudić je genijalac, a otkako je otišao, mislim da se izgubio duh reprezentacije. Nekoliko igrača samo tako uzme odmor, to me smeta. U naše vrijeme nije bilo toga: znalo se, ili igraš ili ne igraš - kazao je na kraju. 

Olimp 18

Remembering Mexico Miroslav Poljak started playing water polo in 1959 in Zagreb, in the club „Mladost“ , with which he has won the European Cup (1967, 1968, 1969, 1971), European Super Cup (1975) and seven club titles of the former state. He was proclaimed four times the best European shooter. He experienced the peak of his career at the Olympic Games in Mexico in 1968 by winning the gold medal. He was one of the world’s best attackers. Moreover, trophy expert, the famous water polo coach Ratko Rudic considers him one of the best water polo players in the history. Way back in the 1980 he suffered a car accident after which he was diagnosed with diabetes. Because of the diabetes he has lost both legs and ended in a wheelchair. He had a heart surgery, has two bypasses and in July 2006 he also had a kidney transplant, donated by his wife Dubravka. He has had as many as 30 operations in total, but his optimism never left him - he still joyfully remembers his playing days and even today he is watching with interest the water polo events in Croatia and abroad. (Denis Lugarić)

Znanost i šport

Poruke iz športa osoba s invaliditetom Piše: MIROSLAV HRŽENJAK Snimio: DAMIR SENČAR (Hina)

Životne priče brojnih športaša s invaliditetom fascinantne su najviše iz razloga što su takvi športaši, prolazeći svoje životne katarze, naučili prihvaćati i voljeti život, ući u neistražen svijet svojeg bića, spoznali što je istinska životna sreća

port osoba s invaliditetom iznimno je široka i zanimljiva tema. Razgranat i dobro organiziran sustav natjecanja, specijalni i vrlo skupi rekviziti koji su tim športašima potrebni za trening i natjecanje, iznimni rezultati koje hrvatski športaši s invaliditetom postižu na velikim međunarodnim natjecanjima, stručnost i entuzijazam njihovih trenera, a posebno svakodnevne teškoće s kojima se te osobe susreću, tek su neka od područja koja, već svako za sebe, zaslužuju posebnu pozornost. Iako se tema športa osoba s invaliditetom najčešće javlja u kontekstu dileme „Treba li rezultate športaša s invaliditetom jednako vrednovati kao rezultate športaša bez invaliditeta?“, namjera mi je osvrnuti se na jedan sasvim drugi aspekt ovog špor-

Olimp 20

Amy Purdy

ta, kao i, općenito, na drugi aspekt života osoba s invaliditetom. Njihove fascinantne životne priče nerijetko zrače onom istom pozitivnošću kao, primjerice, priče ljudi koji su pobijedili neku tešku i neizlječivu bolest. Takvi ljudi kao da su zavirili u jedan neistražen svijet čovjekovog bića, svijet unutarnjeg, većini neotkrivenog bogatstva, te su od tamo donijeli nešto iznimno vrijedno i korisno, posebno za one koji će se u budućnosti tek suočiti sa sličnim problemom. U namjeri da razumijemo zašto osobe s invaliditetom, u našem slučaju športaši, više od svih drugih zrače spontanošću, željom za životom, već spomenutim unutarnjim bogatstvom, možemo pretpostaviti da postoji izravna veza između veličine problema na vanjskom čovjekovom polju, dakle polju njegovog zdravlja i veličine unu-

tarnjeg bogatstva, nečeg esencijalnog što svemu daje smisao i snagu da se gubitak pretvori u dobitak. Uz mnoštvo takvih primjera, uključujući i one iz športa, ovom prilikom istaknuo bi jednu športašicu čije su ideje i životna filozofija upravo ono o čemu se u ovom tekstu govori. Riječ je o američkoj paraolimpijski Amy Purdy, djevojci kojoj je s 19 godina dijagnosticiran bakterijski meningitis, nakon čega su joj amputirane obje noge ispod koljena. Zatajenje bubrega, odstranjenje slezene, sepsa, kao i liječnička prognoza da postoji tek minimalna šansa od dva posto da preživi, ovoj mladoj športašici bili su poticaj da uroni u dotad skrivenu riznicu vlastitog bića, unutarnjeg potencijala, da dođe do iskustva za kojim vapi velik broj, naoko zdravih i sretnih ljudi.

Darko Kralj

21 Olimp

Znanost i šport

Fascinantne životne priče osoba s invaliditetom nerijetko zrače onom istom pozitivnošću kao, primjerice, priče ljudi koji su pobijedili neku tešku i neizlječivu bolest Danas Amy Purdy ima 34 godine te iza sebe mnoštvo športskih uspjeha, između ostalog i brončanu medalju s nedavno održanih Zimskih olimpijskih igara u ruskom Sočiju. Pored športske karijere, nakon bolesti uspjela je izgraditi karijeru i kao glumica, model, modni kreator, slikar, vizažist, osnovala je zakladu za pomoć športašima s invaliditetom. Kao motivacijski govornik gostovala je u brojnim emisijama, a sudjelovala je i u američkom TV showu „Ples sa zvijezdama“. Ona je osoba koja uvijek kaže da ne treba biti žrtva vlastitih životnih okolnosti, da živjeti treba u sadašnjem trenutku ne žaleći za prošlošću i ne strahujući od budućnosti, da treba vjerovati u vlastite snove. Takve poruke poticaj su mnogima da promijene način razmišljanja, da se koncentriraju na mnoštvo lijepih stvari i zanimljivih ljudi koji ih okružuju, da nauče voljeti život. Takva životna filozofija između ostalog vodi u smjeru senzibiliteta prema svakom čovjeku, neovisno o njegovom fizičkom izgledu i zdravlju, sposobnosti i tomu slično. Nasuprot ovog načina razmišljanja, nalazi se jedno sasvim drugačije razmišljanje i životna filozofija. Prije bi se moglo reći da se tu radi o ideologiji veličanja i slavljenja samo onog što je izvrsno, iznadprosječno, odnosno zapostavljanje i nebriga prema svemu što, očima takvih promatrača, nije vrijedno divljenja. U kontekstu svega rečenog u prethodnom dijelu teksta, ovdje se nerijetko radi o unutarnjem siromaštvu, odnosno težnji prema vanjskoj izvrsnosti isključivo u cilju kompenziranja vlastitih manjkavosti i nerazumijevanja temeljnih životnih i moralnih postulata. Stavljajući tu problematiku u kontekst športa, postavlja se temeljno pitanje: treba li šport promatrati kao alat putem kojeg dijete prepoznaje vlastite životne potencijale, upoznaje sebe, te putem športa do maksimuma razvija svoje psihofizičke mogućnosti, ili je šport djelatnost koja je sama sebi svrha? U prvom slučaju, razvoj športa Olimp 22

Mihovil Španja

treba integrirati u razvoj zdravstvenog i odgojno-obrazovnog sustava, dok u drugom slučaju nije važno niti zdravlje športaša, niti njegov život nakon športske karijere, već isključivo športski rezultat. U kontekstu priče o unutarnjem čovjekovom bogatstvu športaša s invaliditetom, mogu zaključiti da šport još nije postao sam sebi svrha, već je jedna od djelatnosti s najvećim senzibilitetom prema onima izvrsnima, ali i prema prosječnim športašima koji trenirajući daju svoj maksimum. Nažalost, slično se ne bi moglo zaključiti kad je riječ o nečemu što se u današnje vrijeme naziva tržištem rada. Prevladavajući obrazac razmišljanja i ponašanja tamo nije senzibilitet i unutarnji razvoj, kao kod športa, već težnja prema vanjskoj izvrsnosti pod svaku cijenu, uključujući i cijenu onog najvrjednijeg. Ovom prilikom ne bih se osvrtao na ideologiju veličanja i opsjednutosti „izvrsnim“, tom ideologijom dovoljno se bavi povijest, već na jedan aspekt zbog kojeg je šport osoba s invaliditetom iznimno važan. Pretpostavimo da jedan dio problema sa zdravljem, odnosima u obitelji, na poslu i sl., može nastati uslijed pogrešnih životnih prioriteta. Utrka u zgrtanju materijalnih vrijednosti nametnuta kroz instrumente potrošačkog društva i tržišne ekonomije, možda je stvorila unutarnje siromaštvo, opću društvenu apatiju, nedostatak kreativnosti, volje za životom, vjere u bolju budućnost... Iako će mnogi lijek pronaći u antidepresivima, beskonačnom optuživanju svih vidljivih i nevidljivih birokratskih i političkih sila, ključ za izlaz iz tih problema isti je onaj koji otključava vrata skrivenih ljudskih potencijala i unutarnjeg bogatstva. Taj ćemo ključ, daleko češće nego na drugim mjestima, pronaći u rukama osobe koja sjedi u invalidskim kolicima i svakodnevno se raduje životu.  LITERATURA: www.paralympic.org

Messages from athletes with disabilities Life stories of many athletes with disabilities are the most fascinating because these athletes - while passing through their life catharsis - have learned to accept and love life, to enter the unexplored world of their beings and they perceived the true happiness of life. One of the examples proving that is the U.S. ParaOlympian Amy Purdy, winner of numerous medals at international sports events, including the bronze medal at the Paralympic Games in Sochi. Her inspirational speeches, humanitarian engagement with persons with disabilities, amazing life energy which is manifested through her interest in acting, fashion, art, etc. – all of that is driven by the loss of both legs at the age of 19. Her life philosophy is based on a large truth of life, which is that one should not be a victim of his own life circumstances, but he should live in the present moment, not regretting the past and fearing the future, believing – above all - in his dreams. Exactly these messages, which we receive every day by the athletes with disabilities, perhaps even more often than by athletes from other categories, might be the only cure for a number of apparently healthy people who - in striving to achieve the perfection in the field of work, material prosperity and social prestige – have become apathetic, lost the meaning of life and forgot to be happy. (Miroslav Hrženjak)

Olimpijske nade

San

Dobitnik nagrade za fair play

o olimpijskoj medalji OSOBNI KARTON

Dominik Perković Datum i mjesto rođenja: 9. 3. 1999., Split Klasa: Radial Škola: Tehnička škola za strojarstvo i mehatroniku, Split Karijera: S devet godina počeo je jedriti u JK Mornar, nakon dva mjeseca prešao je u JK Labud Cilj: Olimpijska medalja Najbolji rezultati u 2013: 12. na Svjetskom prvenstvu u konkurenciji seniora 9. na Europskom prvenstvu u konkurenciji seniora 4. na svjetskom prvenstvu do 16 godina 2. na Europskom prvenstvu do 16 godina

Laser 4,7 Laser 4,7 jedriličarska klasa je u kojoj je Dominik Perković ostvario uspjeh vrijedan laskavog naslova „Nada hrvatskog športa za 2013. godinu“ u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora. Što je laser 4,7 i po čemu se razlikuje od seniorske klase Laser, objasnio je trener Tonči Antunović. - Olimpijska klasa je Laser standard i jedri se na Olimpijskim igrama. Jedro je od 7 kvadrata, za razliku od klase Laser 4,7 koja je juniorska i jedro ima 4,7 kvadrata.

Olimp 24

ominik Perković svaki dan biciklom odlazi iz Solina u Split. Sedam kilometara prevali od solinskog industrijskog predjela Dujmovača do uvale Baluni. Sjedne potom u svoju jedrilicu klase Radial i odradi dva do tri sata treninga. - Ovisno o vjetru... Znate, bonaca je naš najveći protivnik. Najgori su dani kada nema vjetra...

Dominik Perković dobitnik je i Nagrade za fair play HOO-a u 2010. godini. Opisao nam je Dominik kako je dobio tu prestižnu nagradu. - Sa 11 godina, u svojstvu člana regatnog odbora Viške regate, spašavao sam crnogorskog jedriličara podno Sustipana. Puklo mu je jedro, nije imao motor i jak vjetar ga ja bacao na sustipanske stijene. S dva gumenjaka smo ga uspjeli spasiti...

Dominik Perković perspektivni je jedriličar splitskog Labuda, mladi športaš koji je u 2013. godini dobio nagradu „Najveća nada hrvatskog športa“ koju dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor. - Dobio sam snažan poticaj i svi oko mene bili su sretni i ponosni na moju nagradu. Ja također, naravno! Sa devet godina krenuo je u jedrenje, premda Solin nije jedriličarski grad.

Jedriličar i inžinjer strojarstva

Lex Perković

Dominik završava prvi razred Tehničke škole za strojarstvo u Splitu. Što bi ovaj 15-godišnjak jednog dana htio postati ? - Škola mi je zanimljiva, lipo mi je u školi. A što bih htio postati? Ma, htio bih biti jedriličar i inžinjer strojarstva. Tek imam 15 godina, vidjet ćemo što će biti, ali danas tako razmišljam.

Zanimljiv nadimak nosi Dominik. Hrvatska politička svakodnevnica zakucala je i na njegova vrata. Prezime je odigralo ključnu ulogu. - Prema poznatom pravnom slučaju prozvali su me Lex Perković. Čak mi je i na brodu naljepnica Lex Perković. Još i danas me tako zovu. Ne, nisam se borio protiv toga. Ne možeš protiv nadimka. Mojim prijateljima se to svidjelo, što da ja radim – s osmijehom nam je ispričao Dominik.

- I Bambi (europski prvak Ivan Kljaković-Gašpić – op.p.) je iz Solina, nisam ja, eto, jedini Solinjanin u jedrenju. Zaista nije jedini. Jedre i njegove sestre, a jedri i mlađi brat. Upisali su me roditelji, znali su da to volim. Uvijek sam volio more, nisu me zanimali ni košarka ni nogomet. Samo jedrenje. Nisu obiteljski geni u pitanju, ja sam prvi krenuo s jedrenjem. Slijedile su me moje sestre Karmen (13) i Tonina (12) koje su također u Labudu, a mlađi brat je sedmogodišnjak i zasad pohađa školu jedrenja. Do nagrade HOO-a stigao je odličnim rezultatom ostvarenim lani na mađarskom Balatonu. Sa 14 godina osvojio je 2. mjesto na EP juniora u konkurenciji jedriličara do 16 godina. Ali, iznenađenje je to samo za one koji ne poznaju karijeru Dominika Perkovića. - Sa 11 godina bio sam prvak Hrvatske u klasi optimist – reći će skromni i prilično šutljivi Dominik. Njegov trener Tonči Antunović, koji je ujedno i trener proslavljen jedriličarke Tine Mihelić, dodat će bez ustručavanja: - To je bio dokaz da ništa nije slučajno. Sa 14 godina bio je na postolju Europskog prvenstva klase Laser 4,7 među 200 jedriličara. Poseban je talent, ima uistinu specifičan osjećaj za jedrenje. Otkrio nam je Dominik kako se nije nadao nagradi HOO-a. Imao je svog favorita za nagradu, atletičara Matiju Gregorića. - Mislio sam da će on uzeti nagradu. Nisam se nadao da bi sa 14 godina

mogao do takvog priznanja. Što se promijenilo u karijeri mladog jedriličara nakon osvajanja nagrade HOO-a ? Ušao je u program HOO-a za praćenje nadarenih športaša. Ipak, Antunović naglašava da je Labud i dalje glavni financijer Perkovića: - Prošle godine smo imali velike rezultate, ali i dalje smo na 20 do 30 % proračuna koje imaju njegovi suparnici u inozemstvu. Troškovi su golemi jer jedri u tri olimpijske klase na natjecanjima širom Europe. Sljedeće natjecanje za Dominika je Europsko prvenstvo za klasu Radial: - Nažalost, Dominik ima jednu jedinu pravu regatu godišnje. Premalo za njega... Osim Poljske, krajem srpnja, računali smo da će otići i na Olimpijske igre mladih, ali kriterij je bio „otiđi sam o svom trošku“. Taj kriterij Labud ni uz najbolju volju nije mogao ispratiti. Ipak, velike su ambicije i planovi struke Labuda s talentiranim Perkovićem: - Planiramo da 2020. za OI u Tokiju Dominik bude bar kandidat, a za OI 2024. siguran sudionik. To je plan, ali vidjet ćemo u kojem će ga smjeru more odvesti - poručio je Antunović. Zasad je jedino sigurno da će Dominik i ovog ljeta sjedati u svoju jedrilicu, pa zaploviti od Splita preko Čiova do Šolte. Nastavlja borbu s vjetrom i samim sobom. - Jedrenje je moj život. Sve me zanima o jedrenju. I America's cup i rezultati svih regata na svijetu. Znam sve i o mojim konkurentima. Imam veliku želju za uspjehom. I sanjam olimpijsku medalju. Uostalom, zato sam se i počeo baviti jedrenjem... 

Piše: JURICA RADIĆ

Petnaestogodišnji jedriličar Dominik Perković velika je nada hrvatskog športa. Mladi Solinjanin, član splitskog Labuda, lani je na Balatonu bjelodano pokazao kako je na najboljem putu da postigne nešto veliko...

Dream of an Olympic medal Fifteen-year-old sailor Dominik Perkovic is a great hope of Croatian sports. Last year, at the Balaton Lake in Hungary, this young Solin native, member of the Split club Labud (Swan), has clearly shown that he is going to achieve something really great... At the age of only 14, he has won a second place in Europe and fourth in the world in competition of sailors up to 16 years, and among seniors he was the ninth in Europe and the twelfth in the world! He says that he is closely monitoring everything that’s happening in the world of sailing, he wants to know absolutely everything, results of all the regattas, he knows everyhing about his competitors... His goal is, and he is not hiding it, to win an Olympic medal, if not in 2020 in Tokyo, then at the Games four years later. (Jurica Radić)

25 Olimp

Društvo i šport

Navijačko nasi – uzrok ili posljedica Piše: GORAN VOJKOVIĆ

Nasilje na ulici ili cesti proglašavati navijačkim jer se, eto, neki od nasilnika identificiraju s navijačkim grupama, znači samo davati im na važnosti te svojevrsnu „reklamu“, kakvu takve grupe obično traže

pitanju navijačkog nasilja i koliko je ono uistinu vezano za športske događaje, a koliko je izraz općeg nasilja u društvu, pisali smo u Olimpu prije pet godina, povodom jedne od nekoliko izmjena i dopuna Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Zakon imamo već jedanaestu godinu, no vremenski odmak je samo potvrdio da pitanje nasilje vezano uz športska natjecanja predstavlja samo odraz nasilja koje postoji u društvu. Hrvatski autoklub (HAK) sredinom travnja odaslao je jednu od definitivno najčudnijih obavijesti za vozače u svojoj dugoj povijesti: „Zbog masovne tučnjave navijača kod čvora Otočac na autocesti A1 u smjeru Dubrovnika, vozi se usporeno preticajnim trakom uz

Olimp 26

ograničenje brzine na 40 km/h“. Nešto kraća obavijest emitirana je i na radiju. Tučnjava navijača na autocesti ušla je dakle u kategoriju prometnih nesreća, radova na cesti, suženja prometnih traka – skreni u preticajnu i lagano vozi dok ne prođe. Novinari su naravno brzo posložili priču: tučnjava se dogodila jer su se na autocesti susreli Boysi, koji su putovali na utakmicu u Split gdje je igrao Dinamo protiv Splita (19 sati), i Torcida koja je putovala u Zagreb, gdje je igrao Hajduk s Hrvatskim dragovoljcem (17 sati). Nadalje, doznalo se kako se sukob nije dogodio na odmaralištu ili nekom sličnom mjestu gdje se sukobljeni navijači mogu manje ili više slučajno naći, već na otvorenoj autocesti, nje-

nom zaustavnom traku, pa je u svemu tome sreća da nije bilo više stradalih; autocesta sa svojim brzinama gluposti obično ne prašta... Lako je zaključiti kako je u pitanju bila - dogovorena tučnjava. Ljudi obično ne izlaze iz kombija da bi se šaketali s ekipom u drugom kombiju. Ovdje jedni sebe smatraju dinamovcima, drugi hajdukovcima. No, kakve to sve ima veze sa športom? Mogli su doslovno po jednakim kriterijima biti ljubitelji rajčica i poriluka ili stanovnici jedne ili druge četvrti koji su se negdje odlučili potući. Štoviše, nije trebalo biti pretjerano upućen u rad policije da bi se pretpostavilo kako će krenuti za izgrednicima i da od gledanja utakmice nakon tučnjave uglavnom neće biti ništa. Kakvi

lje

su to navijači koje utakmica u biti ne zanima? Sustav kojeg donosi Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, tiče se prvenstveno samog športskog natjecanja i njegova neposrednog okružja: „Svrha je ovoga Zakona osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika športskog natjecanja ili športske priredbe i stvaranje okruženja koje sprječava, suzbija i sankcionira nedolično ponašanje, nerede, te nasilje, prije, za vrijeme i nakon športskog natjecanja ili športske priredbe, zaštita gledatelja koji se dolično ponašaju, zaštite drugih građana i njihove imovine i imovine pravnih osoba te stvaranje uvjeta da športsko natjecanje ili športska priredba što više pridonosi kvaliteti

života građana, osobito mladeži.“ Problem s nasiljem kod i oko nogometnih utakmica ima velik broj zemalja, izuzetak su totalitarna društva i uvelike Sjedinjene Američke Države radi vlastite tradicije zaštite policajaca – naguravanje uniformirane osobe ne završava baš ugodno po osobu koja to pokuša, tako da tamo na stadionu nećete imati problema (ali postotno, Hrvatska je sigurnija država, jer problem u SAD nastaje u četvrtima gdje šerif ne dolazi često). Međutim, problem nasilja oko športskih događanja, poglavito nogometnih utakmica, jednostavno se ne može gledati samo kao „tučnjava navijača“ ili tučnjava navijačkih grupa. Evo, baš dok vaš autor piše ove redove dolazi vijest o tučnjavi navijača na zagrebačkom Borongaju – ali jedne jedine navijačke skupine unutar sebe! Očigledno je u pitanju model u kojemu neke osobe žele realizirati svoje, recimo tako, razbijačke porive i jednostavno – želju za tučnjavom. To je definitivno ozbiljan problem i to je problem koji trebaju rješavati specijalisti: od neposredno policije i sudaca, pa do sociologa, psihologa i drugih. Problem se neće riješiti zvanjem huligana „navijačima“ što je česta terminologija i kod novinara koji vole stvari učiniti jednostavnim (kakvi su to navijači koji u biti i ne idu na utakmicu?). Je li nam potrebna regulacija tipa Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima? Jest, u smislu operativne sigurnosti, da ne dođe do nereda ili posljedica nereda na samom stadionu (naguravanje, bacanje predmeta i posebno baklji, bježanje posjetitelja kao posljedica nereda). Stadion ili dvorana su potencijalno opasna mjesta, puno ljudi na malom prostoru i tu je potrebna primjerena regulacija. No, ako netko radi nered, razbija, fizički se ide obračunavati, baca predmete – postoji li zaista razlika radio to na športskom natjecanju ili za vrijeme rock-koncerta na tom istom stadionu? Hoće li ovaj drugi spomenuti biti rocknasilnik ili će opet biti neka priča o „navijačima“? Nasilje je nasilje, razbijanje je razbijanje, nepostupanje prema uputama službenog osoblja je nepostupanje, dogodilo se ono na utakmici, prije ili nakon nje, ili negdje sasvim drugdje. I kao takvo ga treba kažnjavati – dakle, kao nasilje, neovisno gdje i zašto dolazi do njega. Bacanje boce jednako je

Hooligans with no interest in sports The causes of such aggressive behavior should be studied, one should come to conclusions why such issues occur and try to prevent them. However, proclaiming the violence on the street or road as “behavior of the fans” because some of the violators identify themselves with groups of fans means only giving them importance and kind of “advertisement” such groups are usually looking for. Violence is violence, breaking is breaking, failure to comply with the instructions of the official staff is failure, whether during the game, before or after it, or somewhere else, it is the same. And it should be punished as such - that is, as violence, regardless of where and why it occurs. Throwing bottles is equally dangerous during sports competition as during a rock concert, and by highlighting sports events such hooligans and violators get the attention they are looking for. People visiting the games because they are looking for a “good time” in a form of a physical conflict and “fight” on the highway, are no fans or sports spectators , but ordinary hooligans and violators (who do not care for sports competitions) and they should be treated as such. (Goran Vojković)

opasno na športskom natjecanju i na rock-koncertu, a izdvajanjem upravo športskih natjecanja – daje se važnost huliganima i nasilnicima. Uzroke huliganskog ponašanja treba proučavati, treba dolaziti do zaključaka zašto se takva pojave događaju i pokušati ih spriječiti. Međutim, nasilje na ulici ili cesti proglašavati navijačkim jer se eto neki od nasilnika identificiraju s navijačkim grupama, znači samo davati im na važnosti i svojevrsnu „reklamu“, kakvu takve grupe obično traže. Ljudi koji idu na utakmice u želji za „provodom“ tipa fizičkog obračuna i koji dogovaraju "fajt"na autocesti, nisu nikakvi niti navijači ni športski gledatelji – već obični huligani i nasilnici i tako ih treba tretirati.  27 Olimp

GODINA 45 • BROJ 169 • LIPANJ 2014.

Povijest hrvatskog športa

140 GODINA HRVATSKOG PLANINARSKOG DRUŠTVA (Željko Poljak) --------------- str. 2 POVIJEST VATERPOLA KROZ OLIMPIJSKE IGRE (Mladen Hraste) ------------------- str. 6 HAJDUK U II. SVJETSKOM RATU (Mladen Cukrov) ------------------------------------- str. 10

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

JUBILEJI

140 godina Hrvatskoga planinarskog društva Piše: ŽEljKO POljaK

Osnivačka skupština održana je u Prirodoslovnom muzeju na zagrebačkom Gornjem gradu, na što danas podsjeća spomen-ploča u predvorju, postavljena 1974. prilikom stoljetnice osnivanja „Gradska kuća“ na Sljemenu 1877. – prva planinarska kuća u Hrvatskoj

ve godine hrvatski planinari s ponosom obiljeI prvi planinarski objekt podignut je još prije osnutka žavaju 140 godina organiziranoga planinarstva, HPD-a. Zagrebački purgeri Vilim Lovrenčić i Andrija jer je 1874. osnovano Hrvatsko planinarsko Meško skupili su 1870. među građanima novac kojim su društvo (HPD). S ponosom zato jer su deveti na Sljemenu iznad Zagreba dali sagraditi drvenu razglednu narod na svijetu koji je osnovao takvo društvo, iste godine piramidu. kad i alpinistička velesila Francuska, makar Hrvatska nema Za početak organiziranog planinarstva veže se legendarni vrha visokog niti 2000 metara. O povijesti hrvatskog plani„trojni susret“ u Ogulinu. Ugledni austrijski matematičar i narstva napisano je nekoliko debelih knjiga, a ovdje ćemo planinar iz Graza prof. dr. Johannes Frischauf (1837.-1924.) istaknuti samo neke pojedinosti po kojima se ono ističe u sastao se 1874. u Ogulinu, nakon silaska s Kleka, s dvojicom svijetu. časnika – budućim književnikom Budom Budisavljevićem U planinarskoj književnosti, koja je u alpskih naroda i sinom bana Mažuranića Vladimirom, te ih uvjerio u poposebna grana književnosti, hrvatska je najstarija na svijetu! trebu da se u Hrvatskoj osnuje planinarsko društvo. Budući Prvu knjigu, nadahnutu doživljajem planine Dinare i da ih je za Ogulin vezala služba, njih dvojica su pismom Velebita, napisao je pjesnik Petar Zoranić Ninjanin 1536. nagovorila prijatelja prof. dr. Gjuru Pilara (1846.-1893.) sa (tiskana u Veneciji 1569.). Nije čudno da za nju svijet ne Zagrebačkog sveučilišta da organizira prvu skupštinu. Ona zna jer je – koje li sreće u nesreći! – poslije stoljeća krvavih je održana u Prirodoslovnom muzeju u Gornjem gradu, na ratova ostao sačuvan samo jedan jedini primjerak. Čuva ga što danas podsjeća spomen-ploča u predvorju postavljena HAZU u Zagrebu i u zadnjih pola stoljeća nekoliko je puta 1974. prilikom stoljetnice osnivanja. Važno je istaknuti da objavljen pretiskom. je HPD osnovan iste godine, a i s Prvi alpinistički uspon u mnogim istim osnivačima, kad i Hrvatskoj, to jest uspon kroz Zagrebačko sveučilište, Hrvatski stijenu, izveden je mnogo liječnički zbor i Hrvatski sokol... prije osnivanja HPD-a, u vrijeme kad se za takvu vrst Željezna piramida na Sljemenu športa u svijetu još malo znalo Prvu četvrt stoljeća HPD se od i - što je gotovo nevjerojatno – ostalih planinarskih društava u izvela ga je 1843. jedna žena. svijetu razlikovao po naglašenim Bila je to pustolovka ilirkinja kulturnim i znanstvenim zadaciDragojla Jarnević, a vrlo je slima. Naime, gorska Hrvatska bila je kovito opisala svoj uspon kroz tada puna nepoznanica i najprije stijenu Okića u Samoborskom ju je trebalo istražiti. Prvi predDr. Josip Schlosser, Prvi broj „Hrvatskog gorju u svom „Dnevniku“ sjednici HPD-a bili su uglavnom liječnik, botaničar i prvi planinara“ iz 1898. koji je u cijelosti tiskan tek u istaknuti znanstvenici. Dr. Josip predsjednik HPD-a našem stoljeću. Schlosser (1808.-1882.) bio je

liječnik koji se istaknuo kao osnivač hrvatske Nakon grofa Kulmera, vodstvo HPD-a bilo je botanike; ilirac Vatroslav Vukotinović (1813.do Drugoga svjetskog rata u rukama političara, 1893.) bio je po svom raznolikom djelovanju i to radićevaca, s izraženom hrvatskim i antiunismatran hrvatskim enciklopedistom; dr. tarističkim obilježjem. U njihovo doba, HPD je Josip Torbar (1824.-1890.) bio je predsjednik širom otvorio vrata građanskom sloju. ZahvaJugoslavenske akademije znanosti i umjetnoljujući vrlo dinamičnom predsjedniku dr. Ivanu sti, itd. Krajaču (1877.-1945.), HPD se - gotovo nevjeroSpomenuti Schlosser dobio je za znanstvejatno - omasovio s 300 na gotovo 8000 članova. ne zasluge plemićki naslov Vitez Klekovski Krajač je, usto, planinarstvo preusmjerio na južne jer je svojim botaničkim otkrićima na Kleku hrvatske planine, pogotovo na Velebit. Osnovane i Risnjaku uzbudio europske znanstvene su brojne društvene podružnice širom Hrvatske Naslovna stranica krugove. Prvi HPD-ov službeni izlet održan Zoranićevih „Planina“ i Bosne koje su sagradile velik broj planinarskih je 1875. na Oštrc i Plešivicu u Samoborskom kuća. Tako je podružnica “Bjelašnica” iz Sarajeva gorju, o čemu su tiskom objavljeni opširni sagradila kuću Vilinac na Čvrsnici (1961 m), izvještaji. Zahvaljujući HPD-ovom ugledu, poglavarstvo najvišu u povijesti hrvatskog planinarstva. Agilna podružgrada Zagreba nije moglo odbiti zahtjev da se planinarima nica „Mosor“ iz Splita sagradila je nekoliko kuća, među na Sljemenu prepusti gradska lugarnica i tako je 1877. otvonjima danas legendarni dom na Mosoru. ren prvi planinarski dom u Hrvatskoj. Dom na Sljemenu imao je tragičnu povijest. Prvi TomiČlanstvo u HPD-u bilo je do Prvog svjetskog rata prilično slavov dom nastao je 1925. prigradnjom staroj sljemenskoj ekskluzivno. Članom je mogla postati samo ugledna osoba društvenoj kući, a kako se te godine slavila tisućljetnica za koju su jamčila dva člana, tako da je HPD s vremenom hrvatskog kraljevstva nazvan je Tomislavovim domom. postao gotovo aristokratsko društvo. Od tridesetak članova Nažalost, ta golema drvena zgrada do temelja je izgorjela utemeljitelja (za taj status trebalo je uplatiti vrlo visoku 1934., nakon čega je velikom sabirnom akcijom po cijeloj donaciju), trećina su bili pripadnici plemstva, među njima i Hrvatskoj („Jedan dinar za jednu ciglu“) skupljen novac za mađarski grof Khuen-Hedervary, hrvatski ban od 1883.novi Tomislavov dom. Sagrađen je 1937. po zanimljivom 1903. No to nije spriječilo HPD da u duhu slavenske solidarnosti protiv austrougarskog pritiska, 1899. organizira u Zagrebu veličanstveni doček češkim planinarima na kojem je više tisuća Zagrepčana načinilo špalir od kolodvora do Jelačićeva trga, pjevajući i kličući Česima. U tom razdoblju HPD-ov najzamašniji pothvat bila je izgradnja željezne piramide na Sljemenu jer je drvena dotrajala. Valja joj pokloniti nekoliko riječi jer su uz nju vezane emocije brojnih naraštaja do dana današnjeg i jer ona jednako stabilna postoji i danas, nakon više od 130 godina. HPD je raspisao natječaj i kao najbolju izabrao ponudu jedne bečke tvrtke, piramidu donekle nalik Eiffelovom tornju u Parizu. Osam tona dijelova, od kolodvora u Zagrebu do Sljemena, prevezla je karavana od stotine seljačkih kola. Na svečanom otvorenju 1889. bilo je mnoštvo Zagrepčana, a svirala su tri orkestra. Piramida je radi izgradnje TV-tornja Hrvatska ženska ekspedicija Mt. Everest 2009. 1959. premještena na najviši vrh Samoborskog gorja Japetić, gdje i danas stoji. nacrtu istaknutog arhitekta Stjepana Planića (1900.-1980.) Poslije znanstvenika, predsjednik HPD-a tridesetak u obliku trokrake zvijezde, što je tada pobudilo zanimanje godina (sve do konca Prvog svjetskog rata), bio je grof Miarhitekata širom Europe. Nažalost je i taj dom 1964. stradao roslav Kulmer (1861.-1943.), poznat kao darežljivi mecena. u požaru i danas nije u vlasništvu planinara. Među ostalim, dao je 1898. o svom trošku sagraditi put od Malo tko zna da je poznati dom Zavižan na Velebitu dao Kraljičina zdenca na vrh Sljemena. Planinari su taj put u 1927. sagraditi Krajač i da je do rata nosio njegovo ime. znak zahvalnosti nazvali imenom njegove supruge – ElviriKrajač je kao nepoćudan HSS-ovac 1945. nestao negdje na nim putom, a književnik Franjo Marković ispjevao je tom Križnom putu, tako da mu se ni grob ne zna, a s doma je prilikom odu zahvalnicu. Markovićeva je zasluga da je HPD brisano njegovo ime... 1898. pokrenuo svoj mjesečnik „Hrvatski planinar“ koji – to valja posebno istaknuti – još i danas izlazi pod istim Hrvati – protagonisti planinarstva u BiH imenom. I ne samo to, nego je 2008. svih stotinu njegovih Iz međuratnog razdoblja treba spomenuti kao našu godišta u cijelosti digitalizirano, amaterski pothvat kakav možda najveću planinarsku atrakciju svih vremena, izgraddotle u Hrvatskoj nije uspio ni profesionalnim ustanovama! nju visinskog uzdužnog planinarskog puta kroz sjeverni i

JUBILEJI srednji Velebit u dužini od preko 50 kilometara. Trajala je od 1930. do 1933. i po svom graditelji ing. Anti Premužiću (1889.- 1979.) danas je poznata kao Premužićeva staza. Njezin najatraktivniji dio uklesan je u vrtoglave stijene Rožanskih kukova, u području gdje su poslije otkrivene neke naše najdublje kraške jame. Ta staza je i danas, nakon osam desetljeća, još uvijek najveća naša planinarska atrakcija u europskim razmjerima. Razvoj alpinizma (penjačkog planinarstva u stijeni) kasnio je u Hrvatskoj jer se HPD protivio toj „riskantnoj“ djelatnosti. Prvi alpinistički odsjek osnovan tek 1935. u Zagrebu, no ubrzo je nadoknadio kašnjenje. Vodio je alpinističke škole kojima je Klekova stijena nad Ogulinom postala klasično vježbalište, organizirao prvu hrvatsku alpinističku ekspediciju (Čvrsnica u Hercegovini 1941.), a 1942. i 1943. vodio je alpinističke tečajeve za slovačku vojsku u Karpatima. Planinari su protagonisti zaštite prirode. Prvi nacionalni parkovi u Hrvatskoj i bivšoj državi (Štirovača na Velebitu i Plitvička jezera) proglašeni su 1928. zaslugom predsjednika HPD-a dr. Krajača u vrijeme kad je bio ministar kraljevske vlade u Beogradu. NP Risnjak nastao je zaslugom potpredsjednika HPD-a botaničara Ive Horvata (1891.-1962.), NP Paklenica i NP Mljet zaslugom prvog predsjednika Planinarskog saveza Hrvatske, akademika Branimira Gušića (1901.-1975.), Velebitski botanički vrt zaslugom urednika „Hrvatskog planinara“ dr. Franje Kušana (1902.-1972.) itd. Ovdje ne možemo prešutjeti hrvatsko planinarstvo u Bosni i Hercegovini. Kao što je u ovom časopisu već istaknuto (Povijest hrv. športa, 44, br. 160, 2012, str. 6-9), protagonisti planinarstva u toj zemlji bili su Hrvati (i pohrvaćeni stranci koji su došli iz Austro-Ugarske). Planinarstvo je tvorevina Sljemenska piramida iz 1889. - danas na Japetiću u Samoborskom gorju

Alpinistička zbirka u Ogulinskom muzeju zapadne kulture i oni su je presadili na tlo BiH. Pripadnici istočnih kultura (Bizanta, islama) prihvatili su planinarstvo mnogo kasnije. To najbolje ilustrira podatak da su dva najveća planinarska društva u BiH (Društvo planinara u BiH i HPD sa svojim podružnicama) bila do 1940., kada su se i sjedinila, pretežito ili posve hrvatska. Prvo društvo imalo je na vrhuncu razvoja oko 1500 članova, 8 podružnica i 17 kuća, a HPD je u BiH imao 7 podružnica i 6 kuća. Gotovo sve je uništeno u ratu, a zatim pola stoljeća, sve do krvavog raspada Jugoslavije, nije bila dopuštena obnova starih društava (osim ljevičarskog „Prijatelja prirode“). Zanimljiva je činjenica da su Hrvati po prestanku nedavnog rata u BiH, unatoč potiskivanju u toj zemlji i gotovo prepolovljenom broju, obnovili svoja planinarska društva i sagradili niz planinarskih kuća. Danas imaju oko 25 društava s desetak kuća i važan su faktor održavanja hrvatstva u sredini koja im nije naklonjena. U drugoj Jugoslaviji planinarstvo je znatno prodrlo u širinu. Na tradicijama predratnih HPD-ovih podružnica osnovana su samostalna društva, a i mnoga nova, tako da se broj planinara umnogostručio te dosegao gotovo 40.000. Tada su društva bila udružena u Planinarski savez Hrvatske (PSH), koji je pravni sljednik HPD-a, ali ne više na centralistički, nego na koordinacijski način. Svjetski planinarski savez (UIAA) odao je Hrvatskoj prigodom proslave 100-godišnjice HPD-a priznanje, na taj način da je svoju godišnju skupštinu 1974. održao kod nas, u Delnicama. Delegati su tom prilikom posjetili planinarski slet na Platku i bili impresionirani, jer nikad nisu vidjeli tako velik skup planinara – nekoliko tisuća ljudi iz cijele države. Važna je značajka toga razdoblja procvat specijaliziranih djelatnosti - alpinizam, speleologija, gorsko spašavanje, trasiranje i markiranje putova, ekspedicionizam, himalajizam itd. Izdvojit ćemo, kao posebno značajne uspjehe, naš prvi uspon na Mount Everest (član splitskog „Mosora“ Stipe Božić 1979. i ponovno 1989.) i istraživanje hrvatskih špilja. Speleologija je posebna značajka hrvatskog planinarstva jer je, za razliku od drugih zemalja, u Hrvatskoj u rukama speleoloških sekcija planinarskih društava. Jedini trajni hrvatski speleološki časopis „Speleolog“, koji objavljuje znanstvena otkrića iz hrvatskog podzemlja, izdaju planinari od 1952. godine (Speleološka sekcija HPD-a Željezničar

U Hrvatskoj je prvi penjački uspon u stijeni zabilježila ilirkinja Dragojla Jarnević

u Zagrebu). Spomenimo samo najdulje istražene špilje u Hrvatskoj: špiljski sustav u Crnopcu na Velebitu (26 km), Đulin ponor u podzemlju Ogulina (16 km) i sustav Panjkov ponor na Kordunu (13 km). Od jama dubljih od tisuću metara sve tri su na Velebitu: Lukina (- 1431 m), ujedno i jedna od najdubljih na svijetu, Slovačka (- 1320 m) i Velebita (- 1026 m). Spektakularna hrvatska ženska ekspedicija Rat nakon raspada bivše države negativno se odrazio na stanje planinarstva. Mnoge planine postale su nedostupne, domovi izgubljeni, a broj članstva se gotovo prepolovio. U tom su ratu planinari kao iskusni terenci mnogo pridonijeli pobjedi Hrvatske, a Velebit su čuvali planinari (Specijalna postrojba GS HV Planinska satnija „Velebit“). Nakon Domovinskog rata dobilo je organizirano planinarstvo nov polet, o čemu svjedoči sljedećih nekoliko podataka Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) kao nacionalne krovne udruge. Kroz HPS je od utemeljenja prošlo više od četvrt milijuna registriranih članova, koji su osnovali preko 500 podružnica i planinarskih društava; danas ih je 273 u svim većim, pa i manjim mjestima, s gotovo 30.000 članova. U tih 140 godina izgrađeno je preko 200 planinarskih kuća, od kojih su danas 153 u funkciji; godišnje ih posjećuje na stotine tisuća izletnika. Godine 1882. planinari su počeli označavati, održavati pa i graditi staze, tako da su prodrli u gotovo svaki naš gorski kutak. Danas postoji oko 6000 km markiranih planinarskih puteva i više desetaka obilaznica. HPS se brine za razvitak specijaliziranih djelatnosti i stručno usavršavanje. Danas u njemu postoji 15 stručnih i organizacijskih komisija. One izravno okupljaju i koordiniraju stručne odsjeke u planinarskim društvima s dosad 4000 dodijeljenih raznih planinarskih zvanja i naslova. Njihovi nositelji jamstvo su kvalitetnog i stručnog osposobljavanja ukupnog članstva za gotovo sve zamislive djelatnosti u planinama kod nas i u svijetu. Spomenute komisije danas objedinjuju i koordiniraju pedesetak speleoloških, alpinističkih i športsko penjačkih odsjeka i klubova, 12 stanica vodiča te mnogobrojne markacijske i eko-sekcije u društvima, s oko četiri tisuće članova.

Za sigurnost planinara, skijaša i izletnika, već se 64 godine brine Hrvatska gorska služba spašavanja, čiji su pripadnici dosad imali preko 10.000 akcija. Djeluju ne samo spašavajući živote ljudi, nego i preventivno, tako da je danas među unesrećenima najmanje registriranih planinara. U 19. stoljeću planinari su prvi shvatili važnost zaštite prirode, a HPS je i danas najveća nevladina udruga koja se konkretno i beskompromisno brine za zaštitu planinske prirode. Bogatu prošlost hrvatskog planinarstva prikazuju tri muzeja: Samoborski (planinarskom zbirkom), Ogulinski (alpinističkom zbirkom) i Hrvatski športski muzej (raznim predmetima). U HPS-u je održano na stotine stručnih alpinističkih, speleoloških, vodičkih, športsko-penjačkih, markacističkih i ekoloških škola, tečajeva i logora zasnovanih na usvojenim programima, a u planinarskim društvima na tisuće planinarskih škola. Neke naše planinarske specijalnosti, posebno alpinizam, ekspedicionizam i speleologija, afirmirale su se diljem svijeta uspjesima na najvišim stijenama i vrhovima i u najdubljim jamama našega planeta. Dokazale su se kao uspješni organizatori takvih ekspedicija i na najsloženijim ciljevima na svim kontinentima. Planinarska društva, a posebno HPS, tiskali su na stotine planinarskih vodiča, priručnika, zemljovida i putopisnih knjiga, kojima se služe ne samo planinari, nego značajno doprinose hrvatskoj književnosti. „Hrvatski planinar“ jedan je od najstarijih časopisa u Hrvatskoj; izlazi već 116 godina, a izašao je na 35.000 objavljenih stranica. Planinari o svojim aktivnostima snimaju brojne fotografije i filmove, Stilizirani Klek u održavaju javna predavanja, izložbe i grbu Hrvatskog muzejske postave; s HPS-om na čelu stvaraju i umjetničke vrijednosti te tako planinarskog saveza doprinose hrvatskoj kulturi. HPS je član mnogih domaćih i stranih asocijacija, između ostalih: Hrvatskog olimpijskog odbora, Svjetske federacije planinarskih saveza (UIAA), Svjetske federacije za planinarsko skijanje (IMFS), Svjetske federacije za športsko penjanje IFSC), Europske pješačke federacije (ERA) i Balkanske planinarske unije (BMU). Ovaj kratki pregled završit ćemo spektakularnom hrvatskom ženskom ekspedicijom na Mount Everest 2009. Kad se ta ekipa od 12 djevojaka pojavila u baznom logoru Everesta, privukla je zanimanje stotina alpinista koji se tamo svake godine sjate iz cijelog svijeta. Ali je pobudila i nevjericu u njihov bilo kakav uspjeh. Dogodilo se suprotno: bila je najuspješnija od svih tamošnjih ekspedicija! Naše su djevojke na usponu prestizale svjetske asove i usput spašavale iznemogle penjače, premda se mislilo kako će one trebati pomoć. Ishod je bio senzacionalan – čak je četiri Hrvatica uspjelo osvojiti vrh svijeta...

POVIJEST VATERPOLA KROZ OLIMPIJSKE IGRE

Kako se razvijao vaterpolo Piše: MlaDEN HRaSTE

Vaterpolo na posljednjim Olimpijskim igrama ima vrlo malo sličnosti s izvornom igrom. Evolucijske tekovine donijele su značajne izmjene pravila, a time i izmjene u taktičkim sustavima igre, kao i u procesu športskog treninga

aterpolo je u konkurenciji s ostalim kolektivnim športovima s loptom najduže prisutan na programima modernih olimpijskih igara. Od drugih olimpijskih igara koje su se održale u Parizu 1900. godine, pa do zadnjih 2012. godine u Londonu, vaterpolo se razvijao i profilirao sukladno izmjenama pravila igre, unaprijeđenju materijalnotehničkih i organizacijskih uvjeta treninga i natjecanja. Na razvoj vaterpola bitno su utjecale aplikacije novih i znanstveno utemeljenih trenažnih procesa. Svi ovi čimbenici doprinijeli su da je vaterpolo danas popularan i rasprostranjen u svijetu. Razvoj vaterpola kao kolektivne športske igre uvjetovalo je kontinuirano mijenjanje pravila, jer su ona često sputavala dinamičnost i brzinu igre. Vremenom su se stalno usavršavala sredstva i metode tehničko-taktičkog i kondicijskog treninga, a time i intezitet igre i tehničkotaktički elementi. Vaterpolo se razvijao kroz određene etape koje su se diferencirale prema obilježjima vremena i uvjeta u kojima je vaterpolo egzistirao, kao i prema značajnim promjenama i razlikama u pravilima i tehničko-taktičkoj strukturi igre. Cilj ovog teksta je utvrditi i objasniti obilježja vaterpolske igre kroz cijeli povijesni kontinuum od 112 godina prisutnosti vaterpola na olimpijskim igrama. Druge OI u Parizu (1900.) i treće OI u St. Louisu

(1904.) održavale su se u prvoj razvojnoj etapi vaterpola. Ova etapa može se obilježiti kao traženje identiteta vaterpola i ujednačavanje pravila igre. Na objema Igrama igrao se vaterpolo na klupskoj razini. Na trećim OI u SAD-u europske momčadi su bojkotirale igre radi neusklađenosti pravila na oba kontinenta. Sustav igre i pravila u tom razdoblju doprinijele su dominacijom obrane nad napadom. Vaterpolo kao novi šport u godinama inicijacije tek je tražio pravi naziv, tako da su ga u početku zvali nogomet u vodi ili ragbijaški vaterpolo, čemu je na prvim utakmicama najviše nalikovao. Razdoblje od Londona (1908.) do osmih OI koje su se također održale u Londonu (1948.), pripada drugoj etapi razvoja vaterpola. Ovu etapu se može nazvati razdobljem strukturiranja i internacionalizacije igre. Godine 1908. osnovana je svjetska plivačka federacija FINA (Federation Internationale de Natation). Te godine se odbacio naziv nogomet u vodi i definiran je vaterpolo kao novi oficijelni naziv. Inicijalnim pravilima se, uz izmjene i dopune koje su se odnosile na izvođenje kaznenog udarca i isključenje igrača u prekršaju, igralo do 1949. godine. Vaterpolska se tehnika polako usavršavala, pa se tako tek 1928. počela primjenjivati tehnika hvatanja lopte u zraku. Nova tehnika hvatanja lopte u zraku učinila je

igru ofenzivnijom i dinamičnijom. Mađari, kao inicijatori novih tehničkih elemenata, bili su i najuspješniji na OI pri kraju drugog etapnog razvoja vaterpola. U ovoj je etapi uspostavljen sustav igre temeljen na fizičkoj snazi i vještini kontrole lopte, uz vrlo ograničenu plivačku mobilnost. Igrao se vrlo spor, grub i iznimno statičan vaterpolo. U tom razdoblju obrana je apsolutno dominirala nad napadom. Igrači su bili primarno zaduženi za izvršavanje zadataka u obrani. Isticali su se snažni i teški igrači, a spori plivači. Dominacija takvih igrača proizlazila je iz pravila igre. Naime, igrači su morali ostati na mjestu gdje su se nalazili u trenutku prekida igre, odnosno zvižduka suca. Pozicije u igri su bile koncipirane prema ulozi u igri. U ovoj etapi igrači su bili specijalizirani na igrače obrane i igrače napada. Trajanje posjeda lopte bilo je neograničeno što je dodatno omogućavalo igranje sporog i statičnog vaterpola. U kontekstu taktičkih sustava igre, nastaje igra čovjek na čovjeka. U ovoj etapi snažan utjecaj nogometa bio je prisutan u oblikovanju sustava vaterpolske igre i ulogama igrača. S druge strane, iz košarke su preuzeti različiti tipovi zonske i kombinirane obrane. Na nemogućnost igranja dinamičnijeg vaterpola dodatno je utjecalo što se u ovom razdoblju vaterpolo trenirao i igrao sezonski tijekom ljeta, te je većini športaša vaterpolo bio tek sekundarni šport. Žuta umjesto crvene lopte Od OI u Melbourneu (1950.) do OI u Meksiku (1968.) igrao se vaterpolo koji pripada trećoj razvojnoj etapi. U tom periodu učinjena je prva značajna intervencija u pravilima igre koja je predstavljala revoluciju za daljnji razvitak i unaprjeđenje vaterpola. Najznačajnije u tim pravilima je uvođenje principa da se igračima u “mrtvom vremenu” dopuštalo kretanje nakon prekida igre, odnosno zvižduka suca. Nova pravila su doprinijela bržoj igri, a u njoj su igrači morali biti fizički jaki i dobri plivači. Ta su pravila u ovoj etapi najviše pogodovala reprezentacijama Jugoslavije (dominantno sastavljene od igrača iz hrvatskih klubova) i SSSR-a koje su, uz Mađarsku, bile najuspješnije na OI u navedenom razdoblju. Do 1956. godine vaterpolo se uglavnom igrao kožnim loptama crvene boje koje su bile vrlo teške, skliske i nesimetrične, što je dodatno usporavalo igru. U ovoj

etapi službeno se uvodi žuta lopta izrađena od gume koja je bila hrapava i nije apsorbirala vodu. Lopta novih karakteristika omogućila je igračima bolju vidljivost i manipulaciju loptom, što je rezultiralo bržom cirkulacijom igre s više zgoditaka. Nova pravila su eliminirala iz igre spore igrače. U ovoj su etapi svi igrači u polju sudjelovali i u fazi napada i u fazi obrane, tako da novoformirani taktički sustavi igre više nisu dijelili igrače isključivo na igrače obrane i igrače napada. Od 1961. godine umjesto poluvremena uvode se četvrtine, a igra traje 4 puta po 5 minuta. Svaku momčad je činilo 11 igrača od čega 7 igrača u polju i 4 rezervna igrača. Posjed lopte bio je ograničen na 1 minutu. Uvela se i mogućnost da rezervni igrač može ući u igru nakon pogotka ili između četvrtina. U tom je razdoblju postignut daljnji napredak u taktici. Izmjene igrača su omogućile česte promjene načina igre. Mogućnost čestih izmjena bila je efikasna u igri protiv plivački inferiornijih protivnika. U tim uvjetima bolje pripremljene momčadi imale su mogućnost razvitka protunapada i diktiranja većeg tempa igre. Prema pravilima iz 1967. godine, treći uzastopni teški prekršaj je rezultirao prekršajem za kazneno bacanje. Igra od tada postaje znatno siromašnija taktičkim kombinacijama, jer igrači teže iznuđivanju teških prekršaja, umjesto postizavanja pogodaka iz kombinacije. Najčešće pobjeđuje momčad s dobrim vratarom, uvježbanim za obranu kaznenog bacanja i igračem specijalistom za izvođenje tog kaznenog bacanja. Kraj ove etape je obilježila igra s puno kontakta i suđenih prekršaja. Ponekad je igra obilovala grubostima i brutalnostima. Može se reći da je vaterpolo u ovom periodu stagnirao u svim elementima igre, a posebno je bio siromašan u taktičkim varijantama obrane i napada. Mnoge promjene u pravilima Od OI u Münchenu (1972.) do OI u Los Angelesu (1984.) igrao se vaterpolo koji obuhvaća četvrtu povijesnu etapu u razvoju. Pred kraj treće etape, zanimanje gledalaca za vaterpolo je padalo, pa su se sedamdesetih godina prošlog stoljeća uvele nove promjene u pravilima. Tako se, ukida pravilo o dosuđenom četvercu nakon tri teška prekršaja. Model taktike igre se bitno mijenja, nova pravila ograničavaju pravo na posjed lopte jednoj momčadi do 45 sekundi, a isključeni igrač nakon jedne minute ulazi ponovno u igru ili do pogotka. Ove promjene pravila znatno su utjecale na razvoj taktike u fazi obrane i napada, a posebno na taktiku igre s igračem više, odnosno s igračem manje, što je igru učinilo bržom i zanimljivijom. Ovu etapu se može obilježiti kao etapu ravnoteže između napada i obrane. Sudački kriterij je u ovoj fazi favorizirao igru

POVIJEST VATERPOLA KROZ OLIMPIJSKE IGRE

Do 1956. godine vaterpolo se uglavnom igrao kožnim loptama crvene boje koje su bile vrlo teške, skliske i nesimetrične, što je dodatno usporavalo igru

napadača, dok se obrambenog igrača beskompromisno sankcioniralo teškim prekršajem prema pravilima igre, a naročito za prekršaje u vidu potezanja, držanja, povlačenja i potapanja. Nova pravila su pogodovala sustavima igre više reprezentacija, tako da se distribucija osvajača medalja proširila i na Italiju, SAD, Nizozemsku i Njemačku, uz već etablirane reprezentacije SSSR-a, Mađarske i Jugoslavije. Nakon Olimpijskih igara 1968. u Meksiku, mnoge zemlje koje igraju vaterpolo osjetile su da je igra bila u opasnosti i učinile su svjestan napor kako bi usavršili vaterpolo kroz bolju i jasniju interpretaciju pravila igre, uz nekoliko važnih promjena pravila. Tijekom većeg dijela 1970-ih vaterpolo je bio podjednako divan period za igrače i gledatelje. Prijenos lopte pred vrata protivnika bio je brz, a igrači su čestim uplivavanjima nastojali u relativno kratkom i ograničavajućem vremenu stvoriti priliku za realizaciju. Napadači su bili posebno aktivni u prekidu igre, kada su nastojali izboriti isključenje igrača na jednu minutu. U tom slučaju, momčad koja je izborila isključenje imala je pravo na novi napad u trajanju od 45 sekundi. Poklanjala se velika pažnja taktici završnice u fazi napada koja je bila usmjerena na upućivanje snažnih i preciznih udaraca iz srednjih i većih udaljenosti u same gornje kutove gola, primoravajući golmana na odbijanje takvih udaraca u igralište ili korner čime je momčad u napadu imala pravo na novi napad u trajanju od 45 sekundi. Repertoar tehničkih elemenata manipulacije lopte u vidu dodavanja i pucanja na gol bio je velik. U taktici s igračem više posebno se vodilo računa o racionalnom korištenju vremena radi uspješne realizacije. Momčad koja je došla u posjed lopte poslije neiskorištenog igrača više od strane protivnika, u pravilu je držala loptu u

posjedu sve do kraja vremena predviđenog isključenjem. U taktici igre, u fazi obrane, osim presinga primjenjivala se i zonska obrana, kojom se uspješno neutralizirala igra centralnog napadača. Zonska igra uglavnom se svodila na igru bez prekršaja s pretenzijom razvijanja kolektivnog protunapada u trenutku osvojene lopte u obrani. Nova pravila iz 1977. unijela su mnoge promjene u razradi taktike. Ograničenje vremena napada sa 45 na 35 sekundi zahtijevalo je brz prijenos lopte u polje napada, a od svih igrača u polju brzo prebacivanje u napadačku polovicu igrališta. Taktika igre u fazi napada se svodila na brze i iznenadne taktičke kombinacije. Kao rezultat novih pravila igra je bila dinamičnija, povezanija i temperamentnija, kao nikad do tada. Posebna pažnja pridavala se igri u fazi obrane, s naglašenim zahtjevom da bude „čista“, tj. bez teških prekršaja. U ovoj se etapi uvodi i pravilo da utakmicu sude umjesto jednog dva suca. Po pravilima, bilo koji igrač može izvesti prekršaj uz uvjet da je najbliži mjestu prekršaja i da to napravi bez zadržavanja. Od 1981. godine vrijeme trajanja igre se produžuje i igra traje 4 četvrtine po 7 minuta. Od 1986. kazna isključenom igraču smanjuje se na 35 sekundi. Isključeni igrač može se vratiti u igru i prije isteka vremenske kazne ako njegova momčad dođe u posjed lopte, a na znak suca. Etapa visokog ritma i tempa Petoj povijesnoj etapi pripada igranje vaterpola od OI u Seulu (1988.) do OI u Londonu (2012.). Ova etapa može se okarakterizirati kao igra visokog intenziteta. Profesionalizacija vaterpola u ovoj etapi povećava obim i intenzitet treninga, što je dovelo do značajnog povećanja ukupnog intenziteta plivanja u igri te unapređivanje spremnosti za kontakt u igri. Osvajači medalja na OI u ovom razdoblju, uglavnom su reprezentacije država u kojima je vaterpolo najviše profesionaliziran (Italija, Španjolska, Mađarska, Jugoslavija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, SSSR, Rusija). U ovom je razdoblju trening s utezima i na trenažerima dobio puno veći značaj, što je doprinijelo iznimnom razvoju svih oblika snage kod vaterpolista. Po pravilima iz 1991. godine, kazna isključenom igraču se smanjuje i traje 20 sekundi. Posjed lopte ograničava se na 30 sekundi. Trajanje igre produžuje se na 4 četvrtine po 8 minuta. Uvodi se linija od sedam metara izvan koje se nakon dosuđenog prekršaja dopušta izravno šutiranje na gol. Za blokiranje s obje ruke unutar linije četiri metra igračima (osim vratara) dosuđuje se teški prekršaj. Uvodi se pravilo izmjene igrača tijekom igre i “time out”. Nakon toga, linija sedam metara iza koje je nakon prekršaja dopušteno izravno pucanje na gol pomiče se na pet, odakle se izvodi i kazneni udarac. Sve promjene pravila učinjene su radi ubrzanja igre, pa posredno i podizanja njene atraktivnosti. Od 2005. lopta odbijena u korner od obrambenog

igrača u polju se tretira kao gol-aut, što je također doprinijelo dinamičnijoj igri. Ograničenje posjeda lopte na 30 sekundi značajno je smanjilo vrijeme za pripremu i organizaciju pozicijskog napada. Obilježja ovog razdoblja vaterpola su visok intenzitet igre i velika energetska potrošnja kod sudionika. Ovu etapu se može označiti etapom visokog ritma i tempa, međutim istodobno prevladava statičan vaterpolo u pozicijskom napadu odnosno obrani, a s puno kontakata i duel igre “na granici incidenta”, s malo uplivavanja i malo taktičke kombinatorike u fazi napada. Razlog tome je u činjenici što se prema sudačkoj interpretaciji vaterpola često tolerira teški prekršaj u vidu potapanja, držanja i povlačenja, što je doprinijelo selekciji igrača primarno prema energetskim zahtjevima, a tek sekundarno prema vaterpolskim vještinama. To je dodatno uzrokovalo redukciju tehničkih elemenata vaterpola i smanjivanje atraktivnosti same igre. Momčadi nastoje stvoriti polivalentne igrače, ali i igrače specijaliste za pojedine uloge u igri. U ovoj etapi prvenstveno se odabiru visoki igrači s visokom razinom genetski uvjetovanim psihomotoričkim sposobnostima (brzina, eksplozivna snaga i koordinacija). Tehnologija i metodologija rada u ovoj fazi razvoja, omogućile su programiranje transformacijskih procesa, a posebno metodičkih postupaka za razvoj relevantnih antropoloških obilježja, kao i usvajanje, usavršavanje, stabilizaciju i automatizaciju tehničko-taktičkih znanja bez kojih nije moguće uspješno obavljanje poslova u igri s obzirom na mjesto i ulogu pojedinog igrača u momčadi unutar određenog modela taktike igre.

Zaključak Promatrajući i analizirajući razvoj vaterpola kroz olimpijade, može se utvrditi da nije bila moguća uvijek brza prilagodba na nova pravila i trendove razvoja igre. Prve promjene bile su usmjerene na standardiziranje pravila, dok su naredne promjene učinjene radi dinamičnosti i atraktivnosti igre što je uzrokovalo napredak igre i trenažnog procesa. Napredak u trenažnom procesu uzrokovao je povećanje tempa igre i radijusa radnog djelovanja igrača. Vaterpolo na posljednjim Olimpijskim igrama ima vrlo malo sličnosti s izvornom igrom. Evolucijske tekovine donijele su značajne izmjene pravila, a time i izmjene u taktičkim sustavima igre kao i u procesu športskog treninga. Sa stajališta povijesne geneze razvoja vaterpolske igre, može se zaključiti da je ta kolektivna igra značajno napredovala u ritmu i tempu te u razini okomitog položaja igrača. Naime, početci vaterpola na olimpijadama bili su obilježeni niskim okomitim položajem igrača u vodi. Tijekom evolucijskog procesa igrači su uspostavljali sve viši položaj u vodi... lITERaTURa Hraste, M., Bebić, M., Rudić, R. (2013). Where is today’s Water Polo Heading? An Analysis of the Stages of Development of the Game of Water Polo. Naše more 60(1-2), Supplement, pp. 17-22 Juba, K. (2008). A short history of water polo. Luxembourg: LEN. Lord, C. (2008). Aquatic 1908 – 2008. Lausanne: Federation Internationale de Natation. Lozovina, V., Pavičić L. (2004). Antropometric changes in elite male water polo players: survey in 1980 and 1995. Croatian Medical Journal, 45 (2), 202-205. Petanjek, D., Šimenc, Z. (1988). Razvoj vaterpola kroz promjene pravila igre. Vaterpolski savez Hrvatske, Biblioteka – stručni prilozi, 8, 1-18.

OBLJETNICE Igrači Hajduka NOVJ nakon zakletve 14. svibnja 1944. na otoku Visu. U prvom redu čuče: Frane Duplančić – Kota, Dražen Martić, Ive Radovniković, Ozren Nedoklan – Cina, Mladen Berković, Živko Drašković i Zlatko Ferić. U drugom redu stoje: Ljubo Benčić, Miljenko Krstulović, Frane Matošić, Vlado Kaliterna, Dušan Bizjak, Branko Bakotić, Marko Vušković, Hrvoje Čulić, Bonaventura Parić, Ante Antonini, Vinko Jelaska, Žarko Zelić i Veljko Šubašić. U trećem redu stoje: Ivo Peršić, Slavko Luštica, Zdenko Zelić, Jozo Matošić i Petar Brkljača. U četvrtom redu: Dušan Bjelanović, Ljubomir Kokeza, Ivo Alujević, Miljenko Batinić i Juraj Pečarević (simpatizer „Hajduka”).

Hajduk u II. svjetskom D olaskom talijanske vojIako je gradska uprava bila u ske i okupacijom Splita rukama ustaške vlasti, praktiču travnju 1941. zamrla no svu vlast držala je njemačka je sva športska aktivvojska. U tih 13 mjeseci u Splitu nost u gradu. Odigrano je samo su odigrane samo dvije nogometHajduk je osnovan 13. veljače 1911. nekoliko prijateljskih nogometnih ne utakmice i to 21. svibnja 1944. godine pod nazivom – Hrvatsko utakmica lokalnih klubova u razdo- nogometni klub Hajduk. Od svog kada je Hrvatska mornarica izgublju od 9. svibnja do 12. srpnja. bila od Njemačke postrojbe sa 3-2, osnutka do početka Drugog svjetskog rata Premda su se splitskim klubovima te 23. srpnja iste godine kada je Hajduk je 1927. i 1929. godine osvojio od talijanske uprave nudili povoljni Sinjsko podhvatno zapovjedništvo prvenstvo Kraljevine Jugoslavije, a 1941. i primamljivi uvjeti za nastupe u pobijedilo Mornaričku posadu godine prvenstvo Banovine Hrvatske talijanskim prvenstvima, oni su to Splita sa 2-0. odbili. U Zagrebu je pokrenuta Guverner Dalmacije, Giuseppe Bastianini, donio je 19. inicijativa (krajem 1943. i početkom 1944.godine) da se srpnja 1941. naredbu da se svi splitski klubovi koji nisu pomogne obnovi Hajduka, ali bez uspjeha. Međutim, odjeli Fašističke stranke proglase nezakonitim i samim partizanima je uspjelo, u nepunih mjesec dana, obnoviti time rasformiraju. O tome je izašla dvojezična naredba br. rad Hrvatskog športskog kluba Hajduk. Nakon inicijativ13 objavljena u Službenom listu Namjesništva Dalmacije u nog sastanka 9. travnja 1944. u Vrdovu kraj Sinja, za svega Zadru br. 2 od 1. kolovoza 1941. 28 dana dr. Šime Poduje okupio je 14 igrača i uz pomoć Nakon ove naredbe svi splitski klubovi prestali su sa pristalica i simpatizera partizanskog pokreta prebacio ih iz radom. Kada i nakon više od godinu dana nisu uspjeli Splita na slobodni teritorij otoka Visa. Osnivačka Skuppokrenuti rad športskih organizacija i klubova, talijanska ština HŠK Hajduk održana je 7. svibnja 1944. u dvorani uprava grada objavila je u dnevnim novinama “Il popolo Narodnog doma u Visu. Osim predstavnika partizanske di Spalato” na dan 31. svibnja 1941. osnivanje pet talijanvojske ovom svečanom činu nazočili su i predstavnici skih klubova: Societa Nuoto Juventus Spalato (umjesto savezničkih vojnih misija... Jadrana), Societa Calcio Spalato (umjesto Hajduka), SociNakon osnivanja, HŠK Hajduk odigrao je na Visu tri eta Conottieri Dalmazia Spalato (umjesto Gusara), Societa utakmice i potom, 3. lipnja, brodom Bakar otplovio prema Tennis Firule Spalato (umjesto Jugoslavenskog tenis kluba talijanskom gradu Bariju. Bili su smješteni najprije u bazi Split) i Circolo della Vela Adria (umjesto Labuda). Monopoli, a nešto kasnije u partizanskom vojničkom Organiziranje ovih klubova ostalo je uglavnom na logoru Gravina u južnoj Italiji. Tu su se održavali treninzi papiru, bez javnih nastupa. Nakon kapitulacije Italije i igrača HŠK Hajduk NOVJ (Narodno oslobodilačka vojska prestanka okupacije 8. rujna 1943., u Splitu su osamnaest Jugoslavije), kako se tada zvao. Uspostavljeni su kontakti sa dana boravili partizani. Nisu mogli zadržati grad i bili su saveznicima i počele su se odigravati nogometne utakmice. primorani napustiti Split, pred brojčano jačom i tehnički Za to vrijeme odigrano je 26 utakmica sa pripadnicima bolje opremljenijom njemačkom vojskom. Tada je usposavezničkih nogometnih momčadi. stavljena vlast Nezavisne Države Hrvatske koja je trajala od Svakako najvažnija i najspektakularnija bila je ona 26. rujna 1943. do 26. listopada 1944. odigrana u Bariju 23. rujna 1944. pred više od 40.000

Dva naslova u Kraljevini Jugoslaviji

Narodni dom u Visu u kojem je, 7. svibnja 1944. godine održana osnivačka sjednica Skupštine HŠK Hajduk.

ratu

Piše: MlaDEN CUKROV

Nakon inicijativnog sastanka 9. travnja 1944. u Vrdovu kraj Sinja, dr. Šime Poduje okupio je 14 igrača i uz pomoć pristalica i simpatizera partizanskog pokreta prebacio ih iz Splita na slobodni teritorij otoka Visa. Osnivačka Skupština HŠK Hajduk održana je 7. svibnja 1944. u dvorani Narodnog doma u Visu Burno pozdravljeni od 40.000 savezničkih i partizanskih vojnika, na teren u Bariju su izišle 23. rujna 1944., malo prije 16.00 sati, momčadi Hajduka NOVJ i Reprezentacije britanske vojske. Igrači Hajduka bili su u bijelim majcama, a na prsima su nosili zastavu nove Jugoslavije. Nasupili su u sastavu: Petar Brkljača, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić (kapetan), Slavko Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić, Miljenko Batinić, Frane Matošić i Ivo Radovniković.

Na slici, koja je pravi povijesni dokument, ponosni i uspravni prije početka utakmice u Bariju vide se slijeva: Živko DRAŠKOVIĆ – predratni prvotimac Hajduka i komesar ratnog Hajduka. Dr. Šime PODUJE – tehnički rukovodilac Hajduka NOVJ, poručnik u ratno vrijeme, po struci pravnik i jedan od najpopularnijih igrača i športskih djelatnika u dugoj povijesti Hajduka. Kao predratni prvotimac odigrao 226 utakmica u dresu Hajduka. Umro 1966.g. Luka KALITERNA – legendarni trener, član uprave ratnog Hajduka. Kao vratar odigrao 160 utakmica u dresu Hajduka. Umro 1984. g. Mihovil TARTAGLIA – istaknuti diplomat i član Misije Vrhovnog štaba NOV i POJ u Bariju. Bio je pukovnik u redovima partizanske vojske. Umro je u Zagrebu 1971. g. Leo LEMEŠIĆ - prije rata bio je prvotimac Hajduka 491 put i postigao je 455 pogodaka. Bio je i reprezentativac stare Jugoslavije. U momčadi Hajduka NOVJ bio je stručni referent. Nakon rata bio je poznati internacionali nogometni sudac. Umro je 1978. Branko POLJANAC – komadant Baze NOV I POJ u Bariju, general – major, predratni časnik, prvoborac, načelnik štaba I. korpusa i član Vrhovnog štaba. Umro poslije rata u Beogradu. Anđelko MARUŠIĆ – predratni prvotimac Hajduka sa 394 utakmice i reprezentativac stare Jugoslavije 16 puta. Tijekom rata bio je ranjen tako da nije mogao igrati za Hajduk NOVJ. Umro 1984. g. Janko RODIN – predratni i ratni predsjednik Hajduka NOVJ, prvotimac sa 251 utakmicom i reprezentativac stare Jugoslavije 4 puta. Umro je 1974.

HŠK Hajduk NOVJ, Hajduk JA, FD Hajduk Hajduk je od svibnja 1944. do sredine ožujka 1945. u svojoj pisanoj prepisci koristio naziv HŠK Hajduk NOVJ, a nakon toga - Hajduk JA. Na sjednici Skupštine održanoj 23. listopada 1945. Hajduk je donio odluku da iz naziva briše JA. Od tada se, kratko vrijeme, nazivao FD Hajduk (Fiskulturno društvo Hajduk).

OBLJETNICE Ratna generacija igrača i djelatnika HŠK Hajduk na svečanosti u prostorijama Hajduka na Poljudu 1983. godine. Stoje slijeva: Branko Bakotić, Vlado Kaliterna, Dušan Bjelanović, Ljubo Benčić, Luka Kaliterna, Vojko Andrijašević, Vinko Dujmić, Jozo Matošić, Anđelka Ban – Matošić, Petar Brkljača, Frane Matošić, Ante Antonini, Ivo Perišić, Hrvoje Čulić, Ivo Alujević, Žarko Zelić, Zdenko Zelić i Slavko Luštica. Čuče: Bonaventura Parić, Veljko Šubašić, Lujo Klemen, Vinko Jelaska, Frane Duplančić, Tonći Radovniković i Živko Drašković.

gledatelja! Bio je to najveći športski događaj u još uvijek okupiranoj Europi. Oko organizacije ove utakmice dosta se zauzeo Stan Cullis, inače centarhalf Wolverhamptona i engleski reprezentativac. Momčadi su nastupile u sastavima: BRITISH SERVICES XI.: Renny (St. Miren), Andy Beatty (Preston), Malpass (Fulham), Collier (Aberdeen), Stan Cullis (Wolverhampton), James Merphy (West Bromwich) Tom Finney (Presto), Bryn Jones (Arsenal), Gerog Wilkins (Bredford), Jimmy Rudd (Mancheser City), Willi Strauss (Aberdeen). YUGOSLAV NATIONAL LIBERATION ARMY XI.: Petar Brkljača, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić, Slavko Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić, Miljenko Batinić, Frane Matošić,Ivo Radovniković. Hajduk NOVJ izgubio je ovu utakmicu sa 7-2 čemu je kumovala malarija koju je nekoliko dana ranije preboljela većina igrača. Ipak, ovo je bila velika pobjeda u promicanju savezništva i prijateljstva. Na partizane se počelo gledati s respektom i poštovanjem. Dogovorena je i uzvratna utakmica Hajduka NOVJ i Reprezentacije britanske vojske u oslobođenom Splitu 26. prosinca 1944. Momčad Hajduka NOVJ uspjela se revanširati svojim športskim rivalima pobjedom od 1-0 pred oko

8000 gledatelja. Jedini pogodak postigao je Frane Matošić. Momčad Hajduka NOVJ je kao ambasador savezništva i prijateljstva u razdoblju od 7. svibnja 1944. do 23. listopada 1945. nastupila na tri kontinenta (Europa, Azija i Afrika) i posjetila 6 država (Italija, Malta, Egipat, Palestina, Libanon i Sirija). Svoje utakmice odigrala je u 44 grada i prevalila preko 30.000 kilometara. Hajduk NOVJ odigrao je 90 utakmica u kojima je ostvario 74 pobjede, 9 igrao neodlučeno, a 7 izgubio. Za svoje uspjehe, kako športske, tako i političke, dobio je brojna priznanja. Osim od maršala Josipa Broza Tita Hajduk NOVJ je, prilikom gostovanja u Libanonu tijekom svibnja 1945., dobio i visoko francusko priznanje i diplomu kao Počasna športska momčad Slobodne Francuske. Ovo su svakako svijetle stranice Hajdukove športske povijesti koje treba sačuvati od zaborava i predočiti budućim naraštajima kao primjer slobodarskih ideja i ljubavi prema svom Splitu i Dalmaciji. lITERaTURa: Mladen Cukrov – Mihovil Radja, Hajduk u II. svjetskom ratu – Vis – Bari – Split 1944 – 1945., publikacija, (Muzej sporta – Split, Split 2009.) Srećko Eterović, Ratnim stazama Hajduka (NK Hajduk, Split 1989.)

Plaketa kojom je momčad Hajduka NOVJ 28. svibnja 1945.u Libanonu, ukazom predsjednika Francuske De Gaullea, proglašena Počasnom športskom momčadi Slobodne Francuske.

U Splitu je 2009. godine povodom 65 godina obnove Hajduka na Visu, kao i čuvene utakmice u talijanskom gradu Bariju koja je odigrana 23. rujna 1944. godine, priređena prigodna izložba i prijateljske utakmice. Na slici su momčadi Hrvatske vojske i Reprezentacije Britanske vojske koje su 12. rujna 2009. godine odigrale svoju utakmicu. U sredini se vidi pokrovitelj ove športske manifestacije, bivši predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić. Na ovom turniru sudjelovala je i momčad Hajduka.

Nastanak modernog športa: badminton

Olimpijski I

iz dvorca vojvode od Beauforta

gra lopticom s perima vrlo je stara, a u različitim oblicima poznavali su je narodi na različitim stranama svijeta. Postojala je još u antičkoj Grčkoj, a u Indiji je ovjekovječena pećinskim crtežima starim oko dvije tisuće godina. Varijantu igre poznavali su i Inke i Azteci u Americi. U Kini se već od dinastije Han (206. g. pr. Kr. – 220. g.) igra di-džian-ci, popularna narodna dječja igra pernatom lopticom u kojoj igrač stoji na jednoj nozi, a unutarnjim člankom druge noge šutira lopticu. Di-džian-ci je doživjela najveću popularnost za vrijeme dinastije Qing (1644. – 1911.), a tijekom vremena proširila se cijelom Azijom pod razli-

čitim imenima. Inače, di-džian-ci, u prijevodu sa kineskog znači doslovno „šutiranje pernate loptice“ (di – šutiranje, džian ci – mala pernata loptica). U Japanu se pak igra tradicionalna igra, sličnija badmintonu – hanetsuki, koja je u prošlosti bila dio rituala kojim se istjeruju zli duhovi, no u razdoblju Muromachija (1333. – 1568.) definira se kao igra za djevojke. Igra se pernatom lopticom i palicom koja sliči skraćenom veslu, a često ju igraju djevojke na Novu Godinu, za sreću. U razdoblju feudalizma, u Europi se također igrala igra lopticom s perima, ali i reketom, a nazvana je jeu de volant, što bi na francuskom značilo Piše: ANA POPOVČIĆ

Iako su Englezi zaslužni za stvaranje badmintona, njime danas uvjerljivo vladaju Azijati, pa je gotovo nevjerojatan podatak da su azijske zemlje osvojile 81, od do sada sveukupno podijeljene 91 olimpijske medalje! „Djevojčica s reketom i pernatom lopticom“ Jean-Baptistea Siméona Chardina Olimp 42

- igra letećom lopticom s perima (otprilike u istom razdoblju igrala se i jeu de paume, igra dlanom, koja se uzima kao preteča tenisa). Britanci su igru jeu de volant nazivali battledore and shuttlecock, što opet u prijevodu znači battledore – plosnata palica, i shuttlecock – pernata loptica. Jeu de volant, odnosno battledore and shuttlecock, bila je igra rezervirana ponajprije za djecu iz viših slojeva, a jedan od najstarijih i najljepših prikaza te igre koja je preteča današnjeg badmintona nalazi se na slici „Djevojčica s reketom i pernatom lopticom“ Jean-Baptistea Siméona Chardina (1699. – 1779.) koja se danas čuva u galeriji Uffizi u Firenzi. Chardin je bio majstor realističnih prikaza dokolice viših slojeva, a scena na slici prikazuje trenutak kada je uredna i dotjerana djevojčica iz više klase završila sa igrom, radi koje joj je puder sa kose pao na ramena. Posebno su dojmljivi detalji rekvizita za igranje – reket i loptica s raznobojnim perima. Začetak modernog badmintona smješta se u Britansku Indiju sredinom 19. stoljeća. Britanski časnici na službi u Indiji počeli su otprilike u tom razdoblju igrati varijantu igre battledore and shuttlecock kojoj su dodali mrežu i natjecateljski moment. Naime, originalna igra battledore and shuttlecock nije natjecateljska, već svi igrači surađuju u nastojanju da održe lopticu što duže u zraku. Nova igra bila je posebno popularna u britanskom garnizonu u gradu Poona (danas se grad zove Pune), pa je radi toga kolokvijalno nazvana poona, a prva pisana pravila sastavljena su također u Indiji sedamdesetih godina 19. stoljeća. U početku su igrači iz više klase

šport

43 Olimp

Nastanak modernog športa: badminton preferirali lopticu od vune koja je bila praktičnija kada je vrijeme bilo vjetrovito ili vlažno, ali u konačnici je ipak prevladala loptica od pera. Igru poona umirovljeni časnici donijeli su natrag u Englesku, gdje je također stekla veliku popularnost. Već od početka igralo se i vani na otvorenom, ali i u zatvorenim prostorima, i to na terenu nepravilnog oblika, sličnom pješčanom satu. Navodno je takav nepravilni oblik osmišljen kako bi se moglo igrati u viktorijanskim salonima – velikim sobama koje su međusobno povezane širokim dvokrilnim vratima. Taj nepravilan oblik igrališta preuzet je i u počecima tenisa, no već 1901. godine teren za badminton postaje pravokutan. Nema nikakve sumnje da je „badminton“ igra svoje ime dobila prema dvorcu Badminton vojvode od Beauforta, koji se nalazi u mjestu Badminton u pokrajini Gloucestershireu, no nije sasvim sigurno kada i kako je došlo do toga. Čini se da je vojvoda od Beauforta na svojem imanju priredio zabavu na kojoj se igrala nova igra koja je oduševila uzvanike, a postoji i varijanta priče u kojoj su se uzvanici na vrtnoj zabavi sklonili od kiše u jedan od prostranih

Zanimljivost je da je dvorac Badminton u svijetu športa danas poznat ne po badmintonu, već po konjičkom športu, budući da se tamo svake godine organizira jedno od najpoznatijih konjičkih natjecanja

salona njegove vile, razapeli improviziranu mrežu i zaigrali prvu pravu badmintonsku partiju. Kako god se točno dogodilo, igra je postala hit, a kako se širila, svi su ju počeli nazivati badminton. Zanimljivost je da je u današnje vrijeme dvorac Badminton u svijetu športa poznat ne po badmintonu, već po konjičkom športu, budući da se tamo svake godine organizira jedno od najpoznatijih konjičkih natjecanja. No, vezano uz naziv novog športa, najranija upotreba imena badminton datira iz 1860. godine kada je izdana knjižica “Badminton Battledore – a new game”. Godine 1867. novinski članak također spominje termin badminton opisujući novu igru. Ti rani izvori dovode u sumnju općeprihvaćenu tezu da je badminton nastao u Indiji; moguće je da je ipak nastao u Velikoj Britaniji, a ubzo nakon toga u Indiji je samo stekao veliku popularnost... Badminton je u kratkom vremenu postao omiljeni šport britanske aristokracije, za što postoji nekoliko razloga. Igra zahtijeva malo prostora i naizgled je jednostavna. Gotovo svatko može uzeti lagani badmintonski reket i prebaciti pernatu lopticu preko mreže, pa se može igrati kao neobavezna vrtna igra, ali i kao ozbiljan šport. Veliki plus bio je i što su badminton od početka vrlo rado igrale i žene, naravno samo one iz viših slojeva. Uostalom, badminton je i među prvim športovima koji su uvršteni u ženske škole. Široka zastupljenost također je jedan od razloga zašto je badminton postao tako popularan u koloniziranoj Indiji, gdje je bilo

dosta muških časničkih športova kao što su polo ili biljar, ali manje onih koji bi uključivali supruge, obične vojnike i ostalo stanovništvo. Godine 1877. u Engleskoj je osnovan prvi badmintonski klub na svijetu – Bath Badminton club, a već 1893. postojalo je 14 klubova koji su osnovali prvi savez – Badminton Association. Taj prvi savez standardizirao je pravila i organizirao najstariji i najprestižniji turnir All-England Badminton Championships, koji je kasnije prerastao u neslužbeno svjetsko prvenstvo. Kada su i ostale države počele osnivati svoje nacionalne saveze ova federacija promijenila je ime u Badminton Association of England. Međunarodni savez za badminton (IBF, International Badminton Federation) osnovan je 5. srpnja 1934. godine u Londonu, a prve zemlje članice bile su Kanada, Danska, Engleska, Francuska, Irska, Nizozemska, Novi Zeland, Škotska i Wales. Poznato ime u svijetu badmintona je i ono Sir Georga Thomasa, koji je 1939. godine donirao trofej, Thomas Cup, za najboljeg igrača na International Badminton Championshipu. Thomas je inače bio teniski prvak, ali se prebacio na badminton u kojem je tijekom 24 godine osvojio 90 naslova, a bio je i prvi predsjednik IBF-a. Godine 1949. Thomas Cup je postao svjetsko momčadsko prvenstvo (slično kao Davisov Cup u tenisu). Ženska inačica prvenstva, Uber Cup, organizirana je 1956. godine kada je jedna od najboljih igračica, Engleskinja Betty Uber, donirala trofej. Badminton je na olimpijske igre uvršten relativno nedavno. Na igrama u Münchenu 1972. godine i Seulu 1988. godine bio je pokazni šport, a tek od Barcelone 1992. postaje olimpijski šport. Iako su Englezi zaslužni za stvaranje badmintona, njime danas uvjerljivo vladaju Azijati, pa je gotovo nevjerojatan podatak da su azijske zemlje osvojile 81, od do sada sveukupno podijeljene 91 olimpijske medalje, kao i sve dosada odigrane turnire za Thomas Cup!  LITERATURA: AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977. Bernard Adams, The Badminton Story, BBC Books, 1980. Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.

The history of badminton Game with ball with feathers is very old and it was known – in various forms - to people in different parts of the world. The game with shuttlecock was also played in Europe during the period of feudalism, both with the racket and it was named jeu de volant (in England it was known as battledore and shuttlecock). It was reserved primarily for children from higher class, and one of the oldest and most beautiful images of the game, the forerunner of today’s badminton, is the picture “Girl with racket and shuttlecock” by Jean Baptiste Siméon Chardin. The beginnings of modern badminton can be traced to mid-19th century in British India. During the mentioned period, British military officers stationed in India began playing a game similar to battledore and shuttlecock, but they added it a net and competitive element. The new game was especially popular in the British garrison in the city of Poona, therefore the game was colloquially known as Poona, and the first written rules were also set out in India in the 70’s of the 19th century. The game was finally named after the castle Badminton House, owned by the Duke of Beaufort, situated in the province of Badminton in Gloucestershire. The first badminton club – Bath Badminton Club – was established in 1877 in England and in 1893 there were already 14 clubs who have founded the first association - the Badminton Association. Badminton was officially granted the Olympic status relatively recently. At the Games in Munich in 1972 and Seoul in 1988 it was a demonstration sports, and yet since Barcelona Olympics in 1992 it has become an Olympic sports. (Ana Popovčić)

Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon and London, London i New York, 2004.

45 Olimp

Žene i šport

Univerzalno je lokalno bez zidova Piše: RATKO CVETNIĆ

MOO ne smije pokazivati isključivost prema kulturama čija su ishodišta drugačija, jer bi ga to moglo pretvoriti u oruđe globalizacije. Ovaj problem osobito je prisutan u današnjoj Europi u kojoj je islam sve prisutniji...

dijelu svijeta, barem onom postkomunističkom - u kojem je potreba za novom sekularnom religijom, čini se, osobito jaka – česta je pretpostavka da liberalizam kao svjetonazorska opcija predstavlja najbolju zaštitu onoga što se naziva ljudskim pravima. Pod ljudskim se pravima najčešće podrazumijevaju prava pojedinca, uključujući i ona koja pojedinac nosi

Olimp 46

kao atribute svoga pripadništva određenoj zajednici ili opredjeljenju – spol, rasa, nacionalnost, vjera, itd. – a jedno od tih prava jest i bavljenje športom. Stoga se može razumjeti želja MOO-a da u svoje okrilje uključi i zemlje tradicionalno nesklone sudjelovanju žena u javnome životu, pri čemu se prilaz islamu, osobito njegovim strožim formama doživljava kao velik izazov. Ali, postoji jedan skriveni paradoks u takvom „sekularizmu“. Dobar primjer jest parola često spominjana u nedavnim prijeporima vezanim uz naš referendum o braku, koja glasi otprilike ovako: ostavimo se svjetonazorskih pitanja i okrenimo se gospodarskim. Razumljiv je takav stav, pogotovo u situaciji u kojoj se nalaze Hrvatska i njeni žitelji, iscrpljeni jalovim politikama, ali treba podsjetiti na sljedeće - stav po kojem su gospodarska pitanja važnija od svjetonazorskih, sam u sebi je duboko svjetonazorski. Čak bismo ga, oslonivši se na Fromma, mogli preformulirati ovako: važnije je imati nego biti.

Ili još kraće – najvažniji je profit. To je već brutalni neoliberalizam. Olimpijska povelja također je jedan duboko svjetonazorski dokument, koji svoju prirodu ne skriva već od prve rečenice: „Olimpizam je životna filozofija kojom se slave i sjedinjuju u uravnoteženu cjelinu kvalitete tijela, volje i uma“, ujedno filozofija koja se temelji na „poštivanju univerzalnih temeljnih etičkih načela“. Hrvatska Wikipedija opisuje Povelju kao „opći kodeks ponašanja i etičkog ponašanja“ te „najvažniji temelj kojeg članovi MOO-a moraju slijediti.“ Temelj se vidi i iz sljedeće odredbe Povelje: „Diskriminacija u bilo kojem obliku s obzirom na zemlju ili osobu na osnovi rase, vjere, politike, spola ili drukčije nespojiva je s pripadnošću olimpijskom pokretu.“ Tu perspektivu, pozivanje na univerzalnu etiku, mogli bismo nazvati Zapadnom ili, uzimajući u obzir njene ishodišne točke, judeokršćanskom, jer se druge kulture temom jednostavno ne bave, svakako ne s idejom stvaranja zajedničkoga kulturnog

temelja. Proistekao iz konkretne (ma koliko „opće“) povijesne i društvene perspektive olimpizam, dakle, slijedi načelo univerzalizma. Antičko ishodište olimpizma nije potrebno posebno objašnjavati, ali je potrebno reći koju o univerzalizmu, dotično o jednakosti ljudi po njihovoj samoj biti. A pri tome se ne može zaobići uloga možda i najvećega redaktora zapadne misli, Savla iz Tarza, poznatijega pod kolokvijalnim imenom Sveti Pavao. Ovaj helenistički obrazovani Židov, koji prelazi na kršćanstvo te u prvome stoljeću djeluje na području Rimskoga Carstva, svoje univerzalističko načelo formulira u znamenitoj Poslanici Galaćanima: „Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“. Podsjećamo, radi se o razmišljanju starom dvije tisuće godina. Europa danas ne zna kako bi univerzalizirala svoje islamske sugrađane. Stara i demografski potrošena neće moći preživjeti bez brojnog imigrantskog priljeva, a koncept „multikulturalno-

sti“ - nejasan, nedomišljen, kao i sve što počiva na političkoj korektnosti i „dobrim namjerama“ - već je ionako proglašen promašajem (Angela Merkel). Hoće li Europa uspjeti svoje islamističke sugrađanke uvjeriti da moraju skinuti burke i da im bradata pobjednica Eurosonga treba biti putokaz u liberalizaciji njihovih pogleda na rodne uloge? Jako teško. Primjena univerzalnih načela na kojim se temelji Olimpijska povelja ne znači njihovo nasilno nametanje u ime neke više civilizacije, jer bi civilizacija – pogotovo ona koja bi htjela biti višom – trebala pokazivati imanentnu sposobnost komunikacije s različitima. Odnos prema islamskim športašicama ne smije biti na tragu francuske zabrane nošenja burke jer nas to vodi, kako primjećuje francuski filozof Alain de Benoist, u diktaturu istosti, u globalizacijsku ideologiju „koje je svrha iskorijeniti ljudske različitosti, različitosti među narodima, razlike među jezicima i kulturama“. Zato se dobro prisjetiti jedne od najboljih definicija univerzalnoga: univerzalno jest lokalno bez zidova. 

The universal is the local without walls The idea of Olympism is derived from European Antique, including early Christian universalism. Therefore, nowadays the International Olympic Committee wishes to take all the athletes of the world under its wing, regardless of race, religion, politics, gender, etc. In this manner, however, the IOC must not show exclusivity to the cultures whose origins are different, because it could turn it into a tool of globalization. This problem is particularly present in today's Europe where Islam is increasingly common. Relationship toward Islamic female athletes should not followe the French ban on wearing the burqa because it leads us, as noted by the French philosopher Alain de Benoist, into the dictatorship of sameness, the globalization ideology "whose purpose is to eradicate human diversity, diversity among nations, differences between languages and cultures". Therefore it is good to remember one of the best definitions of universal: the universal is the local without walls. (Ratko Cvetnić)

Međunarodni olimpijski pokret

Povijesno partnerstvo za razvoj i mir

Olimp 48

ažnost Međunarodnog olimpijskog odbora za olimpijski pokret i šport od iznimnog je značaja, međutim, uloga MOO-a – ili bolje reći olimpizma i športa – ne zaustavlja se isključivo na športskim natjecanjima, već se proteže i na druge društvene djelatnosti i područja. Posebno je važno valorizirati i istaknuti upravo te, dodatne, vrijednosti koje MOO donosi društvu i koje se počinju sve više etablirati i prepoznavati. MOO koji je uveo svečanost obilježavanja Olimpijskog dana – dana kada nacionalni olimpijski odbori di-

ma (UN) poprima sve jasnije konture zajedničkog djelovanja na globalnom planu koje vrlo jasno putem športa i olimpijskih vrijednosti nastoji ponuditi šport i njegove vrijednosti kao alata za društvenu interakciju, te povezivanje i stvaranje mostova povjerenja među narodima. Dakle, nije slučajno da glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon u govoru 2009. godine na Olimpijskom kongresu u Copenhagenu ističe olimpijske principe i ciljeve MOO-a kao ciljeve UN-a, a 2014. na olimpijskim igrama u Sočiju predstavlja MOO i UN kao tim koji se zajedničkim snagama zalaže za održivost, univerzalnost,

- čime je trasiran put za stvaranje još jedne važne akcije pod nazivom Međunarodni dan športa za razvoj i mir – International Day of Sport for Development and Peace. Na navedeni je način UN prihvatio oživljavanje starogrčke tradicije Ekecheirie, antičkog olimpijskog primirja, koje predstavlja sam temelj djelovanja MOO-a još od njegova utemeljenja 1894. godine i jasnu želju osnivača modernog olimpijskog pokreta, Pierrea de Coubertina, koji se zalagao da olimpijske igre budu forum za promicanje sklada među pojedincima

Piše: SAŠA CERAJ

Sporazum UN-a i MOO-a kojeg su 28. travnja 2014. godine potpisali Ban Ki-moon i Thomas Bach u sjedištu UN-a u New Yorku s ciljem stvaranja mirnijeg svijeta i poticanja pozitivnih društvenih promjena putem športa, svakako se može nazvati - povijesnim

ljem svijeta u isto vrijeme obilježavaju raznim akcijama Olimpijski dan za što je u Hrvatskoj uz Hrvatski olimpijski odbor zadužena i Hrvatska olimpijska akademija – ove će godine biti proslavljen uz obilježavanje važne obljetnice, 120. rođendana Međunarodnog olimpijskog odbora. Obilježavanje Olimpijskog dana ne predstavljaju samo športske aktivnosti, već i naglašena potreba povezivanja športa s obrazovanjem, umjetnošću i kulturom, što MOO na poseban način ističe i traži od nacionalnih olimpijskih odbora. Međutim, u ovo vrijeme brzih društveno-kulturoloških promjena, MOO postaje i važan protagonist na međunarodnom planu i to ne samo na onom športskom, već i kao organizacija koja potiče, promiče i povezuje razne oblike društvenih gibanja, posebice onih športskih, obrazovnih, kulturnih i umjetničkih, ali i onih političkih. U skladu s tim, suradnja koju je MOO započeo s Ujedinjenim narodi-

solidarnost, suzbijanje diskriminacije i jednakost sviju. Na taj je način glavni tajnik UN-a izjednačio i poslao jasnu poruku o partnerskom odnosu ovih dviju vrlo važnih međunarodnih organizacija koje - iako imaju izrazito različite uloge u društvu – dijele određene temeljene vrijednosti u službi razvoja čovječanstva, a što MOO čini još važnijim subjektom na međunarodnom političkom planu. Navedeno partnerstvo proteže se gotovo stoljeće u prošlost, kada je 1922. godine MOO postao potpisnik sporazuma s Međunarodnom organizacijom rada – International Labour Organisation (ILO) kako bi osigurao bolju dostupnost športa među radnicima. Nakon 1945., kada ILO postaje agencija UN-a, šport je prepoznat kao djelatnost koja omogućava pozitivne promjene u društvu, a uloga MOO-a postaje još značajnija. Godine 1993. Glavna skupština UN-a donijela je rezoluciju o daljnjoj i snažnijoj suradnji ove dvije organizacije - MOO-a i UN-a

i narodima. Godine koje su uslijedile, donijele su MOO-u status promatrača u UN-u, čime je MOO postao organizacija koja je koristila šport kao instrument postizanja i provedbe UN-ovih Milenijskih razvojnih ciljeva – Millenium Development Goals. Značaj Međunarodnog dana športa za razvoj i mir, čijem je utemeljenju jednoglasnu podršku dalo i 400 predstavnika na 3. Međunarodnom forumu za mir i razvoj (3rd International Forum on Peace and Development) održanom 2013. godine u sjedištu UN-a u New Yorku, na poseban se način ogleda i u simboličkoj poruci koju prenosi datum – 6. travnja – kada se slavi Međunarodni dan športa za razvoj i mir. Naime, 6. travanj odabran je odlukom Glavne skupštine UN-a 23. kolovoza 2013., kao datum s posebnim značenjem, jer su na taj dan prije sad već 118 godina, u Ateni svečano otvorene prve moderne olimpijske igre. Prema odredbama Glavne skupštine UN-a, Međunarodni dan športa za razvoj i mir svečano će se obilježavati

49 Olimp

Međunarodni olimpijski pokret

Međunarodni dan športa za razvoj i mir svečano će se obilježavati 6. travnja svake godine kako bi se privukla pozornost na važnost športa i tjelesne aktivnosti za pojedinca i naciju, ali i za gospodarski, obrazovni i kulturni razvoj jedne zemlje, te sprječavanje svih oblika diskriminacije u društvu 6. travnja svake godine kako bi se privukla pozornost na važnost športa i tjelesne aktivnosti za pojedinca i naciju, ali i za gospodarski, obrazovni i kulturni razvoj jedne zemlje, te spriječio svaki oblik diskriminacije u društvu. Također, navedeni Dan predstavlja i poziv na uključivanje svih relevantnih faktora u društvu, a na poseban način poziva države na veća ulaganja u šport, športske građevine i infrastrukturu te rekreaciju i podizanje kvalitete nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u školama. Uz sve zainteresirane strane, temelj provedbe Međunarodnog dana športa za razvoj i mir, prije svega predstavljaju aktivnosti MOO-a, nacionalnih olimpijskih odbora, međunarodnih i nacionalnih športskih saveza, športskih klubova, vladinih i nevladinih organizacija, tijela lokalne samouprave, volontera, ali i svih onih koji prepoznaju šport kao pokretačku snagu pozitivnih promjena u društvu. Inicijativu utemeljenja Međunarodnog dana športa za razvoj i mir potrebno je promatrati kao jedan od važnih koraka na putu podizanja svijesti i potencijalnih vrijednosti koje šport prenosi, a što je potvrdila i V. Međunarodna konferencija ministara i visokih dužnosnika odgovornih za tjelesni odgoj i šport – MINEPS V u Njemačkoj te provedba Berlinske deklaracije, čime je osigurana važna prekretnica u međunarodnoj politici športa. Uistinu, radi se o Konferenciji koja je na poseban način dotaknula tri važna područja u športu: osiguranje bavljenja športom kao temeljnim pravom svakog čovjeka, promicanje i poticanje javnih investicija u tjelesni odgoj i športske programe te očuvanje integriteta, odnosno cjelovitosti i autonomnosti športa. Berlinska deklaracija usvojena je jednoglasno od predstavnika 128 zemalja, a putem cijelog niza preporuka Olimp 50

na poseban je način naglasila važnost poboljšanja pristupnosti športa među ženama i djevojkama te provedbu UNove Konvencije o pravima osobama s invaliditetom. Također, važne preporuke s Konferencije usmjerene su k unaprjeđenju međunarodne suradnje na sprječavanju manipulacije športskim natjecanjima te prema međunarodnim športskim organizacijama koje su pozvane izraditi i usvojiti nove načine provedbe postupka natjecanja za domaćinstvo velikih športskih priredbi, posebice putem uključivanja transparentnosti, održivog razvoja i korisnosti za gradove domaćine i društvo. Športu kao jednoj od najpopularnijih aktivnosti često se pripisuje univerzalnost jezika koji ujedinjuje i donosi pozitivne promjene u društvu te predstavlja moćan alat napretka i razvoja jedne zemlje. Međutim, iako bi bilo iluzorno očekivati da će šport riješiti sve probleme u društvu ili održavati mir, potrebno je prepoznati vrijednosti športa kojima se mogu rješavati određeni problemi u modernim društvima. Samim time, Međunarodni dan športa za razvoj i mir, predstavlja poziv i značajan iskorak u prihvaćanju športa kao one djelatnosti koja ima snagu unošenja pozitivnih vrijednosti u društva u cjelini, ali – riječima Jacquesa Roggea – „ima i važnu ulogu u izgradnji boljeg i mirnijeg svijeta“. Navedene Roggeove riječi nedavno su poprimile i konkretnu formu pod vidom povijesnog sporazuma UN-a i MOO-a kojeg su 28. travnja 2014. godine potpisali Ban Ki-moon i Thomas Bach u sjedištu UN-a u New Yorku s ciljem stvaranja mirnijeg svijeta i poticanja pozitivnih društvenih promjena putem športa.  LITERATURA: www.olympic.org www.un.org

Historic agreement between Ban Ki-moon and Thomas Bach The importance of the International Olympic Committee is of utmost importance for the Olympic movement and sports, however, the role of the IOC - or rather, the role of Olympism and sports - does not stop only at sports events, but extends to other social activities and areas as well. It is especially important to evaluate and highlight these, additional values that the IOC is promoting in the society, the values that are becoming ever more accepted and recognized. In 1993 the General Assembly of the UN adopted a resolution on further - even stronger – cooperation of these two organizations, the IOC and the UN, creating thus the path for the creation of another important action called the International Day of Sport for Development and Peace. This way, the UN adopted the revival of ancient Greek tradition Ekecheirie, the ancient Olympic truce, which represents the very foundation of actions of the IOC since its establishment in 1894 and clear wish of the founder of the modern Olympic movement, Pierre de Coubertin, who was trying to turn the Olympic Games into a forum for promotion of harmony among individuals and nations. According to the provisions of the General Assembly of the UN, the International Day of Sport for Development and Peace will take place on April 6th each year with the goal to draw attention to the importance of sports and physical activity both for the individuals and nations and for the economic, educational and cultural development of a country and prevention of all forms of discrimination in the society. International Day of Sport for Development and Peace represents an invitation and a significant step in the acceptance of sports not only as an activity that has the power necessary for introduction of positive values into the societies, but also – according to Jacques Rogge - “the activity with an important role in building a better and more peaceful world”. His words came true in a form of historic agreement between the UN and the IOC, signed on April 28th this year by Ban Ki-moon and Thomas Bach at the UN headquarters in New York with the goal of creating a more peaceful world and encouraging positive social changes through sports. (Saša Ceraj)

Športska terminologija

Zašto su čamci

školjke i oklopi?

Olimp 52

športovima na vodi već je bilo riječi na ovim stranicama. No, kako je njihova terminologija raznolika i bogata, ne samo zbog brojnosti navedenih športova, nego i zbog raznovrsnosti tehnika, pravila itd., pojasnit ćemo još neke nazive iz te grupacije. Ono što je zajedničko veslanju i jedrenju su - plovila. U veslanju se vesla u čamcima, a u jedrenju se jedri u jedrilicama. Riječ čamac nastaje od čȃm, riječi koja znači lađa od jelovine, i sufiksa –(a)c. Kako kaže Gluhak (1993:171), riječ čȁm je balkanski turcizam nastao od turske riječi çam (Gluhak, 1993:171). Gluhak (1993:171) dalje kao starije hrvatske riječi za čamac navodi plav, koja dolazi od pláviti te plòviti, zatim

plavca i plavčica, kao i čun. Čamac se u veslanju ne naziva brodom jer se pod potonjim podrazumijeva „veliko plovilo na razne pogone i s raznim namjenama u plovidbi“ (Anić, 1991:52), poput trgovačkoga, ratnog, ali i ribarskoga broda, dok je čamac „manje plovilo“ (Anić, 1991: 74). Riječ jedrilica nastaje od riječi jedro koja je praslavenskoga podrijetla i nastaje od praslavenskoga *ědro, odnosno *ědra (Gluhak, 1993:294). Engleski ekvivalenti hrvatske riječi plovilo su vessel, craft ili boat. Riječ se vessel u engleskome rabi u značenju velikoga plovila, iako joj izvorno značenje ukazuje na potpuno suprotno kada je o veličini riječ. Ona dolazi iz latinskoga od riječi vascellum u značenju mala

Piše: DARIJA OMRČEN

I te kako je bogata i raznolika terminologija kad je riječ športovima na vodi. Ne samo zbog brojnosti tih športova, nego i zbog raznovrsnosti tehnika i pravila

posuda ili vaza (Encarta World English Dictionary, 1999:2070). Riječ vessel u engleskome jeziku zadržava značenje posuda, a s obzirom na to da su plovila, metaforički rečeno, posude, navedena riječ dobiva dodatno značenje.

Drugim riječima, iako se u rječnicima engleskoga jezika (npr. Encarta World English Dictionary, 1999:2070) navodi da riječ vessel označava velika plovila, pogledaju li se značenja riječi poput submarine (podmornica) i boat (čamac), vidljivo je da se u opisima tih značenja u jednojezičnim engleskim rječnicima rabi riječ vessel. To, drugim riječima, znači da se ta riječ rabi u opisima plovila različitih veličina. Engleski je naziv za čamac riječ boat. Njezino je podrijetlo u staroengleskoj riječi bat u značenju brod, odnosno plovilo (Harper, 2014), a navedeni izvor ukazuje na njezino daljnje pragermansko podrijetlo u riječi *bait-, te njezin indoeuropski korijen *bheid u značenju podijeliti i razdvojiti. Isti izvor pojašnjava da se poveznica nalazi u riječi fissure – riječi koja znači pukotina ili napuklina, ali i brazda. Pritom se poveznica odnosi na činjenicu da su se plovila, i to manja, u stara vremena izrađivala tako da su se izdubila debla stabala – drugim riječima, u njima je napravljena „brazda“. Osim riječi boat, u veslanju se u engleskome jeziku za čamce rabi i naziv shell. Radi se o riječi koja je šire poznata po značenju ljuska ili školjka, ali i po značenju oklop, npr. oklop kornjače ili nekog insekta. Podrijetlo je i te riječi u staroengleskome, i to u riječi scell u značenju nečega što se odvaja (Encarta World English Dictionary, 1999:1727), a izvor Online Etymology Dictionary (Harper, 2014) navodi i pragermansku riječ *skaljo u značenju ljuska, odrezani dio te njezin praindoeuropski korijen *(s)kel u značenju rezati i rascijepiti. Jedna je od mogućih poveznica između toga značenja i značenja školjka, činjenica da neke školjke razdvajaju svoje poklopce. U engleskome riječ shell označava i vanjsku oplatu plovila, odnosno, metaforički rečeno, njegov „oklop“ ili „ljusku“ te je to vjerojatno i poveznica koja spaja navedeno značenje sa značenjem veslački čamac. U veslanju se vesla veslima. Riječ je veslo iz praslavenskoga, i to od *vesló, a daljnji pogled u etimologiju te riječi ukazuje na njezin indoeuropski korijen *weģh u značenju vesti, odnosno voziti 53 Olimp

Športska terminologija (Gluhak, 1993:667). Engleski je ekvivalent riječi veslo riječ oar čije je podrijetlo u staroengleskome u riječi ār (Encarta World English Dictionary, 1999:1302). Brojne su vrste već spomenutih jedrilica i podjela njihovih vrsta može se napraviti na temelju različitih kriterija, npr. po vrsti trupa. Tako postoje jedrilice koje imaju jedan trup i one koje imaju dva. Potonje se jedrilice nazivaju katamarani, odnosno dvotrupci. Podrijetlo je naziva katamaran u tamilskome (Encarta World English Dictionary, 1999:299) u riječi kaṭṭumaram. Ta riječ nastaje od riječi kaṭṭu, što znači vezati ili zavezati, i riječi maram, što je drvo. Dakle, riječ katamaran ima značenje zavezano drvo (Harper, 2014), čime se asocira na činjenicu da su dva trupa međusobno spojena. Prema navedenome izvoru, prva zabilježena uporaba riječi katamaran potječe iz 17. stoljeća. Neke od olimpijskih klasa jedrilica su Finac (eng. Finn), Zvijezda (eng. Star) itd. Zanimljiv je i naziv klase Yngling koji je norveškoga

podrijetla. Naime, konstruktor te jedrilice, Norvežanin Jan Herman Linge, ju je 1960-tih sagradio za svoga sina i dao joj kao naziv norvešku riječ yngling koja znači mladac, dječak, mladić. Zanimljivo je uočiti da se naziv jedrilica u hrvatskome jeziku rabi i za označavanje zrakoplova bez motora. Engleski je naziv za takvu jedrilicu glider ili sailplane. Naziv glider dolazi od engleskoga glagola glide, što znači kliziti – drugim riječima, ona „klizi“ po zraku jer nema motor. Naziv sailplane se sastoji od dvije riječi – sail, koja kao imenica znači jedro, a kao glagol jedriti, te riječi plane, što je zrakoplov. Drugim riječima, radi se o zrakoplovu koji „jedri“ po zraku. Kao što jedrilice u jedrenju imaju trup, a on u engleskome ima naziv hull, tako i jedrilice u jedriličarstvu imaju trup koji se na engleskome naziva fuselage. Potonji je naziv podrijetlom iz francuskoga, i to od riječi fuselé u značenju vretenast, a njime se asocira na vretenasti oblik trupa jedrilice. Iako je broj analiziranih naziva u ovome tekstu mali, dostatan je kako bi se pokazalo da su neki od njih

The terminology of water sports Water sports encompass a great number of sports. Hence, the terminology of water sports is rather complex. The terms referring to rowing boats and those referring to sailboats were analysed in this article. The analysis has shown that both in Croatian and in English some of the analysed terms date back to ancient time. (Darija Omrčen)

podrijetlom iz davnih vremena, dok su neki novijega datuma.  LITERATURA: Anić, V. (1991). Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber. Encarta World English Dictionary (1999). London: Bloomsbury. Gluhak, A. (1993). Hrvatski etimološki rječnik. Zagreb: August Cesarec. Harper, D. (2014). Online etymology dictionary. S mreže skinuto 11.5.2014. s adrese http://www. etymonline.com Merriam-Webster (2014). S mreže skinuto 11.5.2014. s adrese http://www.merriam-webster. com

Šport na internetu: www.hts.hr

Stranica HTS-a redovito se ažurira, a slijedi modernizacija koja će ići puno dalje od kozmetičkih promjena

vi su domaći športski savezi, kao i svi koji se bave nekom djelatnošću, svjesni da nemaju izbora kad je riječ o internetskim stranicama - moraju ih imati. Osim što tako snizuju troškove jer odjednom, bez silne papirologije, mogu zainteresirane informirati o svim novostima, savezi tako dopiru i do opće javnosti u potrazi za vijestima. Ažurirane i sadržajne stranice, povezane s društvenim mrežama, pridonose i popularizaciji športa, posebno među mladima, dakle stvara se baza budućih športaša, a onda i sponzora čija se vidljivost povećava. Ipak, tu kružnicu nije lako zatvoriti, iako se ovako opisana čini jednostavnom. Mnogi se savezi zadrže tek na informiranju natjecatelja, sudaca i trenera, jer za razvoj nemaju ljudi, znanja ili novca, no neki su ipak spremni na velik, nužan iskorak. Jedan od takvih je Hrvatski teniski savez čije stranice - hts.hr - postoje dulje od 10 godina. Prema statistikama, najčešći su posjetitelji roditelji i mlađi natjecatelji koji se informiraju o nadolazećim turnirima i o rang-listama, doznajemo od izvršnog direktora Saveza Miroslava Zečića. Krovna teniska organizacija u nas trenutačno ima više od 3000 registriranih igrača u svim kategorijama, u više od 120 klubova. Dodatni je dokaz velikog interesa za tenis i više od 300 turnira u svim natjecateljskim kategorijama. S obzirom na broj ljudi koji igraju tenis, bez

Olimp 56

Evo kako je Donna Vekić predstavljena na stranicama Svjetske teniske federacije

Natjecateljski

tenis

nemoguć bez interneta dvojbe je riječ o jednom od najpopularnijih rekreativnih športova kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Prema stručnim procjenama, kaže Zečić, u Hrvatskoj tenis rekreativno igra oko 42.000 ljudi. Zasad je web-stranica HTS-a ujedno i jedino službeno glasilo putem kojega igrači, suci, treneri i roditelji brzo dobivaju relevantne informacije o radu Saveza – čime Savez transparentno pokazuje svoje aktivnosti – te doznaju vijesti iz svijeta tenisa. Internet svakako pomaže i u popularizaciji tenisa, slaže se izvršni direktor HTS-a, jer se pomoću brojnih aplikacija za pametne telefone učas

Piše: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Hrvatski je teniski savez započeo i modernizaciju stranice i modernizaciju obrade podataka da bi se udovoljilo novim standardima i tehnologijama, a u planu su brojne novosti, među ostalim i uvođenje edukativnih sadržaja

Modernization of Croatian Tennis Association website

I legende hrvatskog tenisa uskoro će dobiti prostor na web-stranicama HTS-a (Goran Ivanišević nosi hrvatsku zastavu na OI u Barceloni 1992. )

dolazi do informacije o turnirima, igračima i trenutnim rezultatima. Stranica HTS-a nedvojbeno je informativna i redovito se ažurira, ali na njoj nema dodatnoga štiva niti se, primjerice, mogu pročitati biografije Gorana Ivaniševića, Ive Majoli, Gorana Prpića… da nabrojimo samo neke velikane, niti se gledanjem fotografija možemo prisjetiti nekih povijesnih trenutaka od kojih nas prolaze trnci. No i to bi se ubrzo trebalo promijeniti. - Svjetska teniska federacija (ITF) i Europska teniska asocijacija (ETA) u posljednje dvije godine prijave za turnire rade isključivo online, dakle natjecateljski je tenis bez interneta nemoguć. Hrvatski teniski savez započeo je, u suradnji s tvrtkom TennisTouch, i modernizaciju stranice i modernizaciju obrade podataka da bi se udovoljilo novim standardima i tehnologijama koje su nužnost na informatičkom tržištu i području obrade podataka. Aplikacijom Tennis Touch, Savez je postavio novi sustav bodovanja i izradu rang-lista, novi način registracije igrača, klubova, sudaca i trenera, izradu kalendara natjecanja, prijave igrača za pojedinačna i momčadi za momčadska natjecanja te provedbu natjecanja i time se približio standardima koje je postavio ITF. S obzirom na plan modernizacije webstranice i njezina izgleda, velikani tenisa svakako će dobiti zaslužen prostor - kaže Zečić. Dodatno, modernizacijom websučelja HTS će svim svojim stručnim

službama omogućiti da kroz informatičku podršku aplikacije HTS Online mogu doći svih relevantnih informacija potrebnih za njihov rad. Organizacija webinara kao jeftinije varijante stručnih skupova i seminara, kao i u ostalim športovima, ima nedostataka, no i tu se nešto može napraviti. - Stručni skupovi u organizaciji Zbora trenera i Zbora sudaca kao stručnih tijela saveza zasnivaju se na razmjeni iskustava i uvijek su uključene pokazne vježbe te se pokusno uvodi live streaming putem aplikacije HTS Online. Postavljanjem novog web-sučelja Savez ima u planu na web-stranicu postaviti i edukativni sadržaj, e-learning, kojim bismo se još više približili ciljanoj teniskoj populaciji - najavljuje Zečić velike promjene. Društvene će mreže, čini se, opisati internetsku kružnicu modernizacije HTS-a. Zasad Savez svoju stranicu na Facebooku koristi kao komunikacijski kanal za prijenos vijesti i obavijesti sa službene stranice, pa više nalikuje na Twitter, a dijelom i kao medij za komunikaciju s mlađom populacijom. S obzirom na strategiju informatičkog razvoja na koju se veže i strategija razvoja na društvenim mrežama, u planu je jačanje aktivnosti na Facebooku i otvaranje profila na ostalim društvenim mrežama. Definitivno, HTS ide ukorak s vremenom, kako i priliči krovnom tijelu športa koji nam je donio i donosi ono najbolje od športa. 

The website of the Croatian Tennis Association hts.hr exists for more than 10 years, and the most frequent visitors are the parents and younger competitors seeking information on the upcoming tournaments and rankings. The Association has more than 3000 registered players in more than 120 clubs and more than 300 tournaments in all the categories. So far, the HTS website is the only official site where the players, judges, coaches and parents can quickly obtain relevant information on the performance of HTS – through which the Association transparently shows its activities - and find out news from the world of tennis. But soon a modernization will take place, both of the website and data processing. With the Tennis Touch application the Association has set a new scoring system and execution of rankings, a new way of registration of players, clubs, judges and coaches, execution of events calendar, applications of players for individual and team competitions and implementation of competition – all this with the goal to come closer to the standards set by the ITF. With the modernization of the interface, HTS will help its professional services to reach – through the IT support of the HTS Online application - all the relevant information needed for the work. Live streaming of conferences is being experimentally introduced, and setting up of educational content i.e. e-learning is foreseen as well. Since the strategy of IT development is followed by the social network development strategy, the activities on Facebook will be further improved and profiles in other social networks shall be registered. (Marijana Mikašinović)

57 Olimp

ŠPORTSKA PUBLICISTIKA BAŠTINA ZADARSKOG SPORTA

NJEŽAN PUT

Autori: Drago Marić i Romano Meštrović Recenzenti: prof. dr. sc. Pavuša Vežić i prof. dr. sc. Vlatko Jadrešić Urednik: Drago Marić Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zadar Stranica: 614 Format: 22 x 30,5 cm Uvez: tvrdi, s ovitkom Izdavač: Športska zajednica Grada Zadra, Zadar Oblikovanje i priprema za tisak: Bernard Kotlar Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Dostupnost: knjžare Verbum, darovni dućani Malta u Zadru, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Sveučilišne knjižnice u Puli, Rijeci, Splitu i Osijeku, Znanstvene knjižnice u Dubrovniku i Zadru, Gradska knjižnica Zadar Cijena: 280,00 kuna

Autori: Vitomir Spasović i Matija Dražović Urednik: Vitomir Spasović Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zagreb Stranica: 28 Format: 24,5 x 24,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: POKRET – aktivan i zdrav, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Boris Barna Tisak: Printera grupa d.o.o., Sveta Nedjelja Dostupnost: Knjižara Ljevak, Trg bana Josipa Jelačića 17, Zagreb, putem www.op.malisportasi.net, tel: +385 91 5421 074, e-mail: mali.sportasi@gmail.com, knjižnice diljem Hrvatske; Cijena kompleta od osam knjiga: 320,00 kuna

Četiri kilograma teška, četiri godine iščekivana, 614 stranica i 550 fotografija bogata “Baština zadarskog sporta” objavljena u hrvatskoengleskoj verziji, svjedočanstvo je grada koji je u mnogočemu u športskom pogledu bio prvi. Svi koje zanima u čemu, neka se otisnu u stranice ove knjige koja će čitatelja provesti kroz glamurozne karnevalske igre, upoznati ga sa zadarskim otočankama koje su prve športske veslačice u Dalmaciji, ali i u Hrvatskoj, i sa Zadranima kao prvim promicateljima plivanja u Hrvatskoj. Vjerujem da će mnogi poželjeti pogledati vitešku igru moreška i zapamtiti da je Zadranin Mihovil prvi hrvatski šahist, a kad stigne do drugog poglavlja, čitatelja više neće trebati podsjećati da je Zadar grad športa. Zadar ima svoje olimpijce. Zadar je sinonim za košarku. Zadar je slavio ulazak košarkašica u prvu ligu bivše države, baš kao i naslove državnih prvaka zadarskih košarkaša. Zdenko Babić ostaje upisan kao rekorder, a Gierga i Ćosić su športaši stoljeća. Krešimir Ćosić je i prvi Hrvat u Kući slavnih, a Stojko Vranković je legenda… I, ruke sad već same okreću stranice ove bogate monografije, oslikane znanim i neznanim licima, uvlačeći čitatelja sve dublje u vir povijesti i dostignuća zadarskih športaša. Zadar ima jaku atletiku. Iz vremena talijanske uprave ostaje zapisana crtica o tadašnjoj uspješnoj atletskoj karijeri modnog dizajnera Ottavija Missonija, a športski se sladokusci mogu prisjetiti karijera i postignuća velike skakačice Radojke Franzotti, ali i Kornelije Matešić, Borislava Devića, Đorđa Kožula, Hrvoja Fižuleta i Slobodana Miolovića. Monografija ne zaboravlja ni slavnu leđašicu, plivačicu Zdenku Gašparac kao ni Nikolu Dellavia, legendu plivačkog Malog maratona. Slijedi veslanje u kome cijelo desetljeće, od sredine 60-ih dominiraju braća Bajlo. Romano Bajlo po završetku karijere postaje trener s nizom pulena koji osvajaju naslove državnih i balkanskih prvaka, a od osamostaljenja Hrvatske i četiri naslova svjetskih prvaka. U jedrenju pratimo vrhunske domete Bašića, Cupaća i Fantele,… Zadar je grad športa. Zadar šport živi i slavi športaše, pa ovaj stupac postaje pretijesan za sve koji su ostavili neizbrisiv trag ne samo u zadarskoj povijesti, već i u Hrvatskoj, u povijesti bivše države, a i u europskom i svjetskom športu. Upravo zato iznimno je vrijedan pothvat autora koji su budućim generacijama ostavili ovaj sveobuhvatan podsjetnik na športsko srce Zadra, njegove športaše, športske novinare, ali i športsku i rekreativnu zajednicu, koja je svojom ljubavlju spram športa ispisivala povijest ovoga grada.

Nježan put je prva od osam slikovnica iz serijala Olimpijske priče kojeg su potpomogli Hrvatski i Međunarodni olimpijski odbor, a iza kojeg autorskim tekstovima stoje Milka Babović negdašnja vrhunska atletičarka i doajenka športskog novinarstva te Vitomir Spasović džudaš, profesor kineziologije i publicist. Serijal je to istinitih i afirmativnih priča, prilagođenih djeci od pet do osam godina, o poznatim i izvanserijskim športašima današnjeg i prošlog vremena, popraćenih atraktivnim ilustracijama akademskog slikara Matije Dražovića. Slikovnice donose priče o ljudima koji su svoje životno ispunjenje pronašli baveći se športom u kojemu su zahvaljujući upornosti, talentu i marljivosti ostvarili iznimne rezultate postižući pobjede, osvajajući medalje na športskim natjecanjima i uvodeći inovacije u športove kojima su se bavili. U ovoj, prvoj slikovnici, “Nježan put” Vitomir Spasović polazi od svog športa te toplom, napetom i inspirativnom pričom, malene čitatelje upoznaje sa životom i športskim postignućima oca modernog džuda Jigora Kana. Mali Jigoro je nizak i tjelesnom spremom slabiji od svojih vršnjaka koji ga izvrgavaju ruganju te pokojem udarcu, podmetnutoj nozi ili čvrgi. Dječaku koji se preobražava u momka i počinje se suočavati s vlastitom muškošću najviše smeta ruganje. Pokušava pronaći rješenje svojih tegoba, neprestano razmišljajući što učiniti, a onda mu se ono, jednoga dana, kroz razgovor dvojice muškaraca o borilačkoj vještini džiju-džicu na ulicama Tokija, nametne samo. Jigoro se ubrzo upoznaje s tom drevnom japanskom borilačkom vještinom pod strogim nadzorom učitelja Ikube. Predanim radom i upornošću postiže maksimum, a radoznalim duhom i promišljanjem unapređuje pojedine zahvate ostvarujući napredak te drevne discipline. Iz dana u dan biva snažniji i samopouzdaniji dok napokon ne osvoji crni pojas, a ubrzo potom ne otvori i vlastitu školu Kadokan u kojoj počinje poučavati novu vještinu - džudo. Džudo, što na japanskom znači nježan put ili nježan način, prva je japanska borilačka vještina koja je postala službeni olimpijski šport, a Kano ga je oplemenio znatnim pedagoškim inovacijama. Ova lijepa priča o radu, upornosti i marljivosti, zasigurno će biti poticaj mnogim dječacima da krenu putem Jigora Kana koji je uz brojne počasti i ordene za života, (živio je od 1860. do 1938. godine), 1999. godine postao i član Kuće slavnih Međunarodne džudo federacije.

Olimp 58

Piše: TAJANA OBRADOVIĆ

HRVATSKI SOKOL

SERVIRAJ ZA POBJEDU

Autor: Adolf Paar Godina i mjesto izdavanja: 2011., Samobor Stranica: 303 Format: 17 x 24,5 cm Uvez: tvrdi Izdavač: Društvo za športsku rekreaciju „Šport za sve“ - Samobor Oblikovanje: Ivan Vlahović Priprema za tisak: Tangir, Samobor Tisak: Edok, Samobor Dostupnost: Knjižnice grada Zagreba, knjižnica Samobor, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, sveučilišne knjižnice u Osijeku, Rijeci, Puli i Splitu, Znanstvena knjižnica Zadar; informacije - mob: 385 (0)91 1590 004

Autor: Novak Đoković Urednik: Gordan Zečić Godina i mjesto izdavanja: 2013., Zagreb Stranica: 194 Format: 14 x 21 cm Uvez: meki Izdavač: EPH Media d.o.o, Zagreb Oblikovanje i priprema za tisak: Dino Đurina Tisak: Vjesnik d.d., Zagreb Dostupnost: bestseller.jutarnji.hr, knjižare i knjižnice diljem Republike Hrvatske Cijena: 49,90 kuna

U knjizi podijeljenoj u sedam poglavlja, Adolf Paar se ne upušta u tumačenje povijesnih činjenica već prepušta da činjenice same tumače događaje. U tekstu protkanom mnoštvom putokaza za buduće naraštaje istraživača hrvatske športske povijesti, najprije se osvrće na afirmaciju građanskog sloja društva - nakon i usprkos Nagodbi iz 1868. i slomu Bečke burze 1873. godine - koja se među ostalim ogleda i u osnivanju brojnih društava kojima građanstvo izražava svoje komunalne potrebe, strukovne interese te artikulira veliku, važnu stečevinu zahuktale industrijalizacije slobodno vrijeme. Posljedica te afirmacije je i osnivanje Hrvatskog sokola koji 1874. izniče na svesokolskoj ideji pokrenutoj u Češkoj, a u želji akademičara da se suprotstave zagrebačkim Nijemcima nakon Rauchovog despotizma. Osnovna djelatnost društva, navedena pri upisu u registraciju bila je „gombanje“ odnosno vježbanje na spravama. Hrvatski sokol je odigrao dvije važne uloge: afirmirao je svijest o tjelovježbi kao civilizacijskoj potrebi, a kao udruga je demonstrirao jasnu težnju k nacionalnoj samobitnosti, ali se i saplitao i tražio puteve i načine svog djelovanja kroz povijesne turbulencije. Iz stranice u stranicu, autor nas riječju i slikama provodi kroz širenje sokolarstva i osnivanje športskih društava na hrvatskom tlu, kroz doba Franje Bučara, osnivanje Hrvatskog sokolskog saveza, sokolarstvo nakon pada Austro-Ugarske, osnutak Jugoslavenskog sokolskog saveza, pa ponovni osnutak Hrvatskog sokola. Upoznaje nas s ustrojem Hrvatskog sokola i pokušajima njegove obnove nakon ukinuća u vrijeme diktature 1929. i državne uredbe o osnivanju Sokola Kraljevine Jugoslavije. U drugom dijelu ove knjige koja predstavlja značajan izvor povijesnih informacija Adolf Paar, u sklopu svih ovih povijesnih okolnosti donosi i samoborsku sokolsku priču započetu 1904. i ilustriranu mnoštvom fotografija, dokumentima, iskaznicama, spomenicama... a unutar nje i značajan doprinos vlastite obitelji. Završni je dio knjige posvećen sokolskoj tradiciji u suvremenosti, pa tako doznajemo da je spomenik Hrvatski sokol na Mogili u zagrebačkom Maksimiru, koji su još 1925. započeli graditi sokolaši, na svoje postavljanje čekao sedamdesetak godina te da mnoga društva u samostalnoj Hrvatskoj ponosno nose ime Hrvatski sokol, iako su se u športskom načinu djelovanja prilagodila interesu vježbanja mlađih članova, pa tako danas prevladavaju judo i kickboxing, uz već postojeće vježbe na ručama, preči, konju s hvataljkama, gredi ili parteru kojima je Hrvatski sokol započeo svoju dugu tradiciju.

Uvijek sam maksimalno trenirao, ali tijelo mi jednostavno nije davalo da idem dalje - kaže Novak Đoković u svojoj knjizi Serviraj za pobjedu, u kojoj čitatelje upoznaje sa svojom športskom i životnom filozofijom. I ne samo da tijelo ovom vrhunskom tenisaču nije dopuštao iskorak u sam vrh svjetskog tenisa, već ga je u više navrata izdalo te je nekoliko mečeva završio prije njihovog službenog kraja, kolabirajući pred protivnikom. Nakon toga, zapeo bi, trenirao jače, preispitivao svoju psihu i podnosio podbadanja protivnika na račun svog karaktera. Sve dok njegov posljednji meč takvog ishoda nije odgledao dr. Četojević, pa stupio u kontakt s tenisačem, postavio mu dijagnozu i nagovorio ga na dvotjednu promjenu prehrane. Dvotjedna promjena prehrane postala je kontinuirani proces razvoja, propitivanja i promišljanja prehrane, načina treninga i života. Novak Đoković u ovoj nam knjizi donosi svoja iskustva i spoznaje koje su mu promijenile tijek života i karijere 18 mjeseci nakon što su teniski komentatori diljem svijeta nagađali je li se Đokoviću “vratila astma”. Osamnaest mjeseci kasnije astma je bila prošlost, a Novak Đoković je početkom srpnja 2011. postao prvi tenisač svijeta i wimbledonski pobjednik. Kroz osam poglavlja ovaj izvanserijski tenisač provodi nas kroz svoje djetinjstvo i san o uspjehu začet sa šest godina, tijekom prijenosa meča u kojem je Pete Sampras pobijedio na Wimbledonu, preko susreta s Jelenom Genčić bivšom tenisačicom, Đokovićovom prvom trenericom i negdašnjom trenericom Monike Seleš, do kolabiranja na značajnim mečevima, slučajnog saznanja o intoleranciji na gluten i mliječne proizvode, promjene prehrane i ostvarenja dječačkog sna. U poglavljima koja slijede, Đoković s čitateljima nesebično dijeli svoje spoznaje o bezglutenskoj prehrani, boljem načinu jedenja za psihičko i fizičko zdravlje, treningu za bolju koncentraciju i strategije razbijanja stresa, predlaže dvotjedni plan bezglutenske prehrane koji je i sam prihvatio kao izazov koji treba provjeriti, donosi jednostavan fitness plan kojeg se svi mogu pridržavati i napokon - recepte za bezglutenska jela koji su pogonsko gorivo njegova uspjeha. Osim serviranih recepata čitatelji će u ovoj afirmativnoj knjizi dobiti i mnogo pozitivne životne filozofije te inspiraciju ili barem impuls za promjenu vlastitog načina života i/ili treninga. 59 Olimp

OD OLIMPA DO DO OLIMPA

Izaslanstvo Turkmenistana u Zagrebu Predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop sa suradnicima ugostili su 26. svibnja u Zagrebu izaslanstvo Turkmenistanskog olimpijskog odbora (TOO), Ministarstvo športa te zemlje te povjerenstvo za organi-

zaciju Azijskih igara u dvoranskim i borilačkim športovima. Pripreme Turkmenistana i njegovog glavnoga grada Ašhabada u organizaciji Azijskih kontinentatalnih igara kojima su domaćini 2017. godine bila je jedna od tema, a u kojoj su gosti mogli čuti praktična iskustva hrvatskog športskog graditeljstva i očuvanja okoliša o kojem je govorio višenagrađivani doajen športskog graditeljstva i dugogodišnji predsjednik Komisije HOO-a, arhitekt Krešimir Ivaniš. O razvojnim programima športaša I trenera govorio je ravnatelj odjela za istraživanje i unapređenje razvojnih programa HOO-a Ivan Varvodić, dok su redoviti profesor Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Dragan Milanović te predstojnik službe za antidoping Hrvatskog zavoda za toksikologiju Zoran Manojlović, predočili gostima usku suradnju ovih institucija u znanstvenom pristupu razvoju športa i čuvanja športaša od dopinške manipulacije. Razmjena iskustva na ovim područjima bit će osnova budućeg bilateralnog sporazuma o suradnji Hrvatskog olimpijskog odbora i Turkmenistanskog olimpijskog odbora čiji je glavni tajnik Azat Muradov pozvao domaćine

Obilježavanje Međunarodnog olimpijskog dana u Hrvatskoj

roslava Međunarodnog olimpijskog dana u Hrvatskoj povodom osnivanja MOO-a i utemeljenja Olimpijskih igara prije točno sto dvadeset godina (23. lipnja 1894.) ove je godine bogatija za čitav niz aktivnosti koje potvrđuju kontinuitet i zajedništvo olimpijskog pokreta do danas, kao i afirmaciju fair playa, mira, prijateljstva i solidarnosti u društvu. HOO u partnerstvu s Hrvatskom olimpijskom akademijom (koja je glavni nositelj organizacije proslave Olimpijskog dana na nacionalnoj razini), Hrvat-

Olimpijski dan - Zagreb

Olimp 60

skim školskim športskim savezom, Hrvatskim športskim muzejom, Hrvatskim klubom olimpijaca te prvi put Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije, mobilizirali su više od 2000 učenika, 300 predškolaca, oko 500 učitelja i profesora, voditelja športskih aktivnosti, oko 200 volontera, brojne olimpijce i druga vrhunska imena hrvatskog športa. Uz već tradicionalnu proslavu završnicama učeničkih prvenstava Hrvatske u Poreču u svibnju, napravljena je izložba radova učenika osnovnih i srednjih škola, kao i učenika s po-

Olimpijski dan - Brač sebnim potrebama izabranih na natječaju, a na temu „Zimske olimpijske igre“. Svi sudionici dobili su i edukativne letke o olimpizmu i značaju Olimpijskog dana na globalnoj razini. Predškolci zagrebačkih vrtića športsku su izvrsnost i vještine pokazali

na oglednim natjecanjima u dvorani Sutinska vrela u Zagrebu, a posebno atraktivno bilo je promotivno eko čišćenje bračkog podmorja u kojem je sudjelovalo tristotinjak ronilaca Hrvatskog ronilačkog saveza i članova udruge Eko Brač koji su organizirali radioni-

Piše: RADICA JURKIN

u uzvratni posjet. Sastanku su nazočili voditeljica odjela za međunarodnu suradnju HOO-a Ljiljana Ujlaki Šubić te Ozren Müller bivši športaš i trener alpskog skijanja, a danas PR konzultant u športu.

Studenti-športaši na PAR-u

Sandro Sukno

ce o ekološkom standardu i dijelili edukativne letke o važnosti razumijevanja čuvanja okoliša. Hrvatska olimpijska akademija u suradnji s Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije priredila je u lipnju, u Hrvatskom športskom muzeju u Zagrebu izložbu raritetnih maraka na temu olimpizma. Tom je prigodom Hrvatska olimpijska akademija napravila prigodni žig, prigodne dopisnice i razglednice, plakate te organizirala radionice za učenike i mlade športaše. Središnja proslava organizirana je u nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športa na 7. smotri Univerzalne športske škole

Hrvatski olimpijski odbor potpisao je sa Visokom poslovnom školom (PAR) sa sjedištem u Rijeci, sporazum o školovanju vrhunskih športaša za studijski program stručnog studija poslovnog upravljanja. Sporazum koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, podrazumijeva određene popuste na školarinu u športsko-rekreacijskom centru Mladost u Zagrebu. Učenici osnovnih i srednjih škola iz svih županija, pokazala su svu mladenačku izvrsnost u brojnim disciplinama i športovima. Za koordinatoricu aktivnosti, negdašnju olimpijku Daniru Bilić (inače voditeljicu projekata olimpijskog obrazovanja i kulture u Hrvatskoj olimpijskoj akademiji) ove su manifestacije dio strategije olimpijskog obrazovanja nedvojbeno potrebnog kako bi budući naraštaji razumjeli da športski i životni uspjeh mogu imati uporište samo u etičkim olimpijskim načelima na kojima se više od jednog stoljeća razvija svjetski olimpijski pokret.

The delegation of Turkmenistan in Zagreb President and Secretary General of the COC Zlatko Matesa and Josip Cop hosted on May 25th, together with their associates, the delegation of Turkmenistan Olympic Committee (TOO), the Ministry of Sports of Turkmenistan and Organizing Committee of the Asian Indoor and Martial Arts Games. The preparations of Turkmenistan and its capital Ashgabat for the organization of the Asian Continental Games, which will be held in Turkmenistan in 2017 was one of the topics where the guests could hear practical experiences of Croatian sports architecture and environmental protection, presented by the architect Kresimir Ivanis, multiple awardwinner, doyen of sports architecture and longtime president of the COC Commission. Ivan Varvodic, Head of Department for Research and Improvement of Development Programs, talked about development programs for athletes and coaches, while Dragan Milanovic, regular professor of the Faculty of kinesiology at the University of Zagreb, and Zoran Manojlovic, Head of the Office for Antidoping at the Croatian Institute for Toxicology, presented the guests the close cooperation of these institutions in the scientific approach to sports development and protection of athletes from doping manipulation. Exchange of experience in these fields will be the basis for future bilateral cooperation agreement between the COC and Olympic Committee of Turkmenistan, while the Secretary General of Turkmenistan Olympic Committee, Azat Muradov, invited the hosts to return visit. The meeting was attended by the COC Head of Department for International Cooperation Ljiljana Ujlaki Subic and Ozren Muller, former athlete and alpine skiing coach, today PR consultant in sports. Celebrating the International Olympic Day in Croatia Celebration of the International Olympic Day in Croatia concerning the establishment of the IOC and establishment of the Olympic Games exactly one hundred and twenty years (June 23rd 1894)ago. Was richer this year for a number of activities confirming the continuity and unity of the Olympic movement up to date, as well as recognition of fair play, peace, friendship and solidarity in the society. In cooperation with the Croatian Olympic Academy (which is also the main organizer of the celebration of Olympic Day at the national level), Croatian School Sports Federation, Croatian Sports Museum, Croatian Olympians Club and - for the first time - Croatian Society of Olympic Philately and Memorabilia, the Croatian Olympic Committee managed to gather more than 2,000 students, 300 pre-school children, around 500 teachers and professors, heads of sports activities, around 200 volunteers, numerous Olympians and other top names of Croatian sports. Besides the traditional celebration with students' finals at the Championship in Poreč in May, the exhibition of works of elementary and high school students and students with special needs, selected at the competition under the theme „Winter Olympics“, was presented as well. All the participants were also given educational materials about the importance of Olympism and the Olympic Day at the global level. Pre-school children from Zagreb kindergartens showed their sports excellency and skills at the demonstration competitions in the hall Sutinska vrela in Zagreb, and particularly attractive was the promotional eco cleaning of the underwater area of the island of Brac, that included around 300 divers of the Croatian Diving Federation and members of the Association Eko Brac, who have also organised workshops on ecology standards and prepared educational leaflets on the importance of understanding the preservation of environment. Croatian Olympic Academy, in cooperation with the Croatian Society of Olympic Philately and Memorabilia, organized in June in the Croatian



Olimpijski dan - Poreč

Olimp 61

Olimp 62

OD OLIMPA DO DO OLIMPA tijekom tri godine koliko studij traje, a mogu ga upisati kao redovni ili izvanredni studenti. Visoka poslovna škola PAR s dopusnicom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, osim stručnog studija poslovnog upravljanja, organizira stručne seminare, međunarodne skupove, konferencije i savjetovanja. Model dvojnog obrazovanja (što osobito odgovara športašima s velikim pripremnim i natjecateljskim obvezama, a koji je općeprihvaćen u Europi, te povezivost studija, prakse i međunarodne suradnje koju PAR razvija), razlozi su dobrog odaziva športaša osobito s područja Primorskogoranske županije. Među diplomiranim prvostupnicima je četverostruki olimpijac, nositelj zlatnog vaterpolskog odličja na OI u Londonu 2012. Samir Barač te trostruka olimpijka, alpska skijašica Ana Jelušić, a među današnjim studentima su vatepolisti VK Primorje i reprezentativci Ivan Krapić, Sandro Sukno i Anđelo Šetka, nogometaši NK Rijeka Luka Marić, Ivan Vargić, Ivan Mance i Diego Živulić, rukometaši, tenisači...

2. Olimpijske igre mladih Nanjing 2014.

U glavnom gradu kineske provincije Jiangsu - Nanjingu - u kolovozu ove godine održat će se 2. Olimpijske igre mladih. Igre koje će trajati od 16. do 28. kolovoza okupit će oko 3600 športaša u dobi od 15 do 18 godina. Među njima bit će i hrvatska olimpijska delegacija mladih športaša. Do početka lipnja uspjelo se je kvalificirati 17 športaša u devet športova: boksači Luka Prtenjača (-69kg), Luka Plantić (-75kg) i Toni Filipi (-91kg), Maja Pavlinić u badmintonu, Pavle Živanović (Byte CII) u jedrenju, Brigita Matić (do 78kg) i Lovro Kovač (do 81kg) u judu, Petar Fileš u mačevanju, Tomislav Pucar i Lea Rakovac u stol-

Piše: RADICA JURKIN

Sports Museum in Zagreb the exhibition of rare collectors' stamps relating to the Olympism. On that occasion, the Croatian Olympic Academy made a commemorative stamp, commemorative postcards and picture-postcards, posters and organized workshops for students and young athletes. The central celebration was organized in the presence of many notables of Croatian sports at the 7th Festival of Universal Sports School in the sportsrecreational center Mladost in Zagreb, where the students of elementary and high schools from all the counties were demonstrating their youthful excellence in many disciplines and sports. For the coordinator of activities, former Olympian Danira Bilic (today project manager of Olympic education and culture in the Croatian Olympic Academy) these events represented a part of the strategy of the Olympic education, undoubtedly necessary in order to help the future generations understand that sports and success in life can be based only on the same ethic principles of Olympism on which the world Olympic movement is based for more than a century. 2. Youth Olympic Games Nanjing 2014 The second Youth Olympic Games will be held In the capital of the Chinese province of Jiangsu - Nanjing - in August this year. The Games that will last from August 16th- 28th and they will bring together approximately 3,600 athletes aged 15 to 18. Among them there will be also the Croatian Olympic delegation of young athletes. By early June there were 17 athletes that managed to qualify in nine sports: boxers Luke Prtenjaca (-69kg), Luke Plantic (-75kg) and Toni Filipi (-91kg), Maja Pavlinic in badminton, Pavle Zivanovic (Byte CII) in sailing, Brigita Matic (up to 78kg) and Lovro Kovac (81kg) in judo, Peter Files in fencing, Tomislav Pucar and Lea Rakovac in table tennis, Borna Petanjek (10m air rifle) and Ivan Babic (10m air rifle) in shooting, and Ivana Babic (up to 55kg) and Matea Jelic (up to 63kg) in taekwondo. One quote was re-allocated to Croatian sports for male rowing team and women's single, and the final decision shall be made by the Croatian Rowing Federation based on the achievements of rowers at one of the following events. The program of Youth Olympic Games in Nanjing includes 29 sports: athletics, badminton, cycling, gymnastics, weightlifting, wrestling, golf, sailing, judo, kayaking and canoeing, equestrian sports (show jumping), 3x3 basketball, boxing, diving, swimming, archery, fencing, football, handball, field hockey, modern pentathlon, rowing, rugby 7, archery, table tennis, taekwondo, tennis, triathlon and beach volleyball. According to the estimates of the COC’s office for Olympic program, around 30 young Croatian athletes could qualify for the Youth Olympic Games Nanjing 2014. Let us remember that at the first Youth Olympic Games in Singapore in 2010 there were 25 Croatian competitors, and that the first Croatian medal – the golden one – was won by the swimmer Ivan Capan. Silver medal was brought by a young basketball team in 3x3 basketball – Matte Buovac Stipe Krstanovic, Marko Ramljak and Tomislav Grubisic. The judoist Barbara Matic, today a potential "B" candidate for the Olympics in Rio in 2016, brought from these Olympics two bronze medals - one in singles and second in team competition. IOC's Olympic scholarschips awarded to the skiers Filip and Andreja After the scholarship for participating at the Winter Olympics in Sochi in 2014, where they performed for the first time and showed a great sports potential, the Croatian Olympians, young alpine skiers Filip Zubcic and Andrea Komsic, were awarded the new, so-called "transitional" scholarship (Winter Interim Scholarships for Athletes) of the continental program of support to excellent and top athletes (Continental Athlete Support Programme). In order to get the scholarship approved by the IOC these two excellent



63 Olimp

OD OLIMPA DO DO OLIMPA nom tenisu, Borna Petanjek (10m zračna puška) i Ivana Babić (10m zračna puška) u streljaštvu, te Ivana Babić (do 55kg) i Matea Jelić (do 63kg) u taekwondou. Hrvatskom je športu dodijeljena po jedna kvota za muški veslački dvojac i ženski samac, a o izboru odlučit će Hrvatski veslački savez prema postignućima veslača na nekom od sljedećih natjecanja. Na programu Olimpijskih igara mladih u Nanjingu 29 je športova: atletika, badminton, biciklizam, gimnastika, dizanje utega, hrvanje, golf, jedrenje, judo, kajak-kanu, konjički šport (preponsko jahanje), košarka 3x3, boks, skokovi u vodu, plivanje, streličarstvo, mačevanje, nogomet, rukomet, hokej na travi, moderni pentatlon, veslanje, ragbi 7, streljaštvo, stolni tenis, taekwondo, tenis, triatlon i odbojka na pijesku. Prema procjeni ureda za olimpijski program HOO-a, za OIM Nanjing 2014. moglo bi se kvalificirati oko 30 mladih hrvatskih športaša.. Prisjetimo se da je na prvim Olimpijskim igrama mladih u Singapuru 2010. sudjelovalo 25 hrvatskih natjecatelja, a da je prvu hrvatsku medalju i to zlato, osvojio plivač Ivan Capan. Srebro su donijeli mladi košarkaši u košarci 3x3 (Matej Buovac, Stipe Krstanović, Marko Ramljak i Tomislav Grubišić). Džudašica Barbara Matić, danas potencijalna “B” kandidatkinja za Olimpijske igre u Riju 2016. osvojila je tad dvije bronce - jednu u pojedinačnoj, a drugu u ekipnoj konkurenciji.

Olimpijske stipendije MOO-a skijašima Filipu i Andreji

Filip Zubčić

Andrea Komšić

Olimp 64

Nakon stipendije za sudjelovanje na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju 2014. gdje su nastupili prvi put i pokazali velik športski potencijal, hrvatski olimpijci, mladi alpski skijaši Filip Zubčić i Andrea Komšić, dobili su novu tzv. “prijelaznu” stipendiju (Winter Interim Scholarships for Athletes) kontinentalnog programa potpore vrsnim i vrhunskim športašima (Continental Athlete Support Programme). Da bi MOO stipendiju odobrio, ovo dvoje vrsnih skijaša, nakon što su ispunili uvjet nastupa na ZOI u Sočiju, sad trebaju biti istaknuti za kandidate za stipendiju Olimpijske solidarnosti za Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu (Južna Koreja) 2018. godine, a što prema procjeni Hrvatskog skijaškog saveza i HOO-a nije nimalo upitno. Stipendija Olimpijske solidarnosti u iznosu od 1500 USD mjesečno namijenjena je za pripreme i natjecanja, a primat će ih od 1. lipnja 2014. do 31. listopada 2016. kada ulaze u novi ciklus stipendija, a o čemu će voditi računa nadležni odjel HOO-a za programe Olimpijske solidarnosti pod vodstvom Vesne Peran.

Olimpijsko obrazovanje kao znanstvena tema Međunarodna olimpijska akademija pod vodstvom predsjednika Isidorosa Kuvelosa, ujedno predsjednika Komisije MOO-a za kulturu i olimpijsko obrazovanje, okupila je na 12. međunarodnom skupu u antičkoj Olimpiji u Grčkoj od 11. do 18. svibnja, više od 200 sudionika. Većinom su to bili ravnatelji iz 144 nacionalnih olimpijskih akademija koje djeluju u sastavu svjetskog olimpijskog pokreta, a središnja tema im je bila obrazovanje i olimpizam u društvu. Vrhunski predavači iz redova sveučilišnih profesora, znanstvenika i ravnatelja nacionalnih akademija, a među kojima su bili Saša Ceraj, ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije (HOA) i voditeljica športske arbitraže HOO-a Petra Pocrnić Perica, dali su zanimljiva stajališta o značenju olimpizma i njegovih vrijednosti, osobito danas u vremenu izloženosti otvorenim ili prikrivenim podrivanjem onoga što olimpijske vrijednosti kao ostavština Pierre de Coubertina (1889.-1937.) čine u odgoju i obrazovanju, miru, slobodi i demokraciji i istinskom razumijevanju važnosti njihove etičnosti. Da je važno i razumijevanje uloge Međunarodne olimpijske akademije i mreže nacionalnih olimpijskih akademija za svjetsku zajednicu, govori i činjenica da je ova tema kao znanstveno pitanje bila na 7. Međunarodnoj znan-

Piše: RADICA JURKIN

stvenoj konferenciji o kineziologiji održanoj pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 22. do 25. svibnja 2014. u Opatiji, a izlagao je na poziv organizatora ravnatelj HOA-e Saša Ceraj.

Hrvatske pripreme za prve Europske igre u Bakuu 2015.

Športska Europa intenzivno se priprema za prvu veliku kontinentalnu proslavu športa i olimpizma - Europske igre u Azarbajdžanu, u Bakuu 2015. Utemeljene na davnašnjoj želji Europskih olimpijskih odbora (EOC) da uvede kontinentalne igre kao što je to svjetska praksa, prve povijesne igre održat će se za otprilike godinu dana - od 12. do 28. lipnja 2015., a okupit će oko 6000 športaša i oko tri tisuće pratećih osoba iz 49 nacionalnih olimpijskih odbora, članica EOC-a. Prema procjeni ureda za olimpijski program HOO-a, na Europske igre moglo bi kvalificirati oko 150 hrvatskih športaša, redom vrsnih i vrhunskih iz 24 športa koliko ih je na programu (kvalifikacijama koje su počele u siječnju ove godine već su potvrđene tri evidentne kandidatkinje iz gimnastike). Igre u Bakuu 2015. pojedinim će športašima biti kriterijski ispit za nastup na Olimpijskim igrama u Riju 2016. To vrijedi za atletiku, biciklizam, odbojku na pijesku, plivanje, stolni tenis, streljaštvo, taekwondo i triatlon. O tome, kao i o drugim pitanjima nastupa na EI 2015., predsjednik HOO-a Zlatko Mateša jedan od vodećih dužnosnika EOC-a, glavni tajnik HOO-a Josip Čop te pomoćnik za olimpijski program Damir Šegota, održali su 14. svibnja 2014. prvi sastanak s predstavnicima nacionalnih športskih saveza i dogovorili dinamiku plana priprema i nastupa.

skiers, having fulfilled the condition of performance at the Winter Olympics in Sochi, must now be highlighted as prominent candidates for the Olympic Solidarity Scholarship for Winter Olympics in Pyeongchang (South Korea) in 2018. According to the estimate of the Croatian Ski Federation and Croatian Olympic Committee, they will succeed without any doubt. The Olympic Solidarity Scholarship in the amount of 1,500 USD per month is intended for training and competitions, and they will be receiving the scholarship from June 1st, 2014 until October 31st, 2016 when they will enter a new cycle of scholarships, where the relevant department of the COC for Olympic Solidarity programs led by Vesna Peran will take care of the same. Olympic education as scientific topic International Olympic Academy, under the leadership of the President Isídoros Kuvelos, who is also the President of the IOC Commission for Culture and Olympic Education, gathered at the 12th international meeting in ancient Olympia in Greece, held from May 11th-18th, more than 200 participants, mostly the directors of 144 National Olympic Academies operating within the World Olympic Movement, and central topic was education and Olympism in the society. Top lecturers – from university professors , scientists up to directors of the national academies, among which were also Sasa Ceraj, director of the Croatian Olympic Academy (HOA) and Head of COC Sports Abitrage Council Petra Pocrnic Perica - presented quite interesting points of view on the meaning of Olympism and its values, especially in terms of present days, in the time of exposure to the open or covert undermining of that what the Olympic values -such as the legacy of Pierre de Coubertin (18891937)- represent in education, peace, freedom and democracy and true understanding of the importance of their ethics. The importance of understanding the role of the International Olympic Academy and the network of National Olympic Academies for the world community, was confirmed by the fact that this topic was also presented - as a scientific issue - by the director of the Croatian Olympic Academy Sasa Ceraj, at the invitation of the organizers, at the 7th International Scientific Conference on Kinesiology, held under the auspices of the Croatian Academy of Sciences and Arts, from May 22nd- 25th in Opatija. Croatian preparations for the first European Games in Baku in 2015 Sports Europe is intensively preparing for the first major continental celebration of sports and Olympism – the European Games in Azerbaijan, Baku 2015. Based on the long-time-ago wish of the European Olympic Committees (EOC) to introduce the continental games – as it is in the worldwide practice – the first historic games will be held in about a year – from June 12th-28th 2015, and they will bring together approximately 6.000 athletes and around three thousand accompanying persons from 49 National Olympic Committees, members of the EOC. According to the estimates of the COC’s office for Olympic program, around 150 Croatian athletes could qualify for the European Games, all of them excellent and top athletes from 24 sports as per the program (the qualifications that began in January this year have already confirmed three obvious candidates from field of gymnastics) . To certain athletes, the Games in Baku in 2015 will be a crucial criteria for the Olympic Games in Rio in 2016. This refers to the athletics, cycling, beach volleyball, swimming, table tennis, shooting, taekwondo and triathlon. President of the COC Zlatko Matesa, one of the leading officials of the EOC, Secretary General of the COC Josip Cop and Assistant for the Olympic program Damir Segota, held on May 14th, 2014 the first meeting with the representatives of national sports federations, where they discussed this and other issues concerning the performance at the EG 2014 and agreed the dynamics of the preparation plan and performance.

65 Olimp