Andrija Anković NOGOMET
1 odličje - Zlatna medalja: OI Rim 1960.
N
astup na olimpijskim igrama san je svakog sportaša, a da ne govorimo o osvajanju olimpijske medalje. Biti nositelj zlatne olimpijske medalje posebna je čast, rezervirana samo za odabrane. Tu čast imao je i Andrija Anković, nažalost prerano preminuli nogometaš Hajduka. Rođen je 16. srpnja 1937. godine u Gabeli kraj Metkovića. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu, a gimnaziju u Metkoviću. Nogomet je počeo igrati u ranoj mladosti, u tadašnjoj momčadi Sloge u Gabeli (tako se tada zvao GOŠK iz Gabele), a dres Neretve iz Metkovića oblači 1955. godine, nakon obnove rada kluba. Pripada onoj generaciji nogometaša Neretve koji su postali prvaci mostarskog podsaveza u sezoni 1956./57. i koji su se u kvalifikacijama izborili za A grupu II. nogometne zone Bosne i Hercegovine u natjecateljskoj sezoni 1957./58. U ljeto 1958. godine dolazi u splitski Hajduk. Andrija Anković je bijeli dres s brojem devet na leđima obukao 326 puta. Za Hajduk je postigao 250 golova. Bio je napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac. U državnoj A reprezentaciji, kao nogometaš Hajduka, od 1960. do 1962. godine odigrao je 8 utakmica i postigao jedan zgoditak. Debitirao je u Casablanci 1. siječnja 1960. godine u prijateljskoj utakmici protiv Maroka (5:0), a od reprezentativnog se dresa oprostio utakmicom protiv Kolumbije na Svjetskom prvenstvu u Čileu, u gradu Arija, 7. lipnja 1962. godine. Rezultat je bio identičan kao i u Ankovićevu debiju (5:0). Bio je član one čuvene selekcije koja je 1960. godine na Olimpijskim igrama u Rimu donijela Jugoslaviji zlatnu medalju, kao i one koja je 1962. godine na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojila četvrto mjesto na svijetu. Sudionik je i Europskog prvenstva 1960. godine u Francuskoj, gdje je Jugoslavija osvojila srebrnu medalju. Kao vođa navale Anković se isticao borbenošću i hrabrošću, što najbolje potvrđuje opće prihvaćena ocjena kako se nije bojao staviti ni glavu gdje su drugi povlačili kopačku. Po priznanju samog Andrije, najdraži gol u karijeri bio je onaj što ga je dao slavnom Lavu Jašinu, vrataru Dinama iz Moskve, u Splitu 9. lipnja 1959. godine kada je Hajduk u prijateljskom susretu pobijedio s 2:0. Tim je golom osigurao stalnu vizu za bijeli dres. Odnio je loptu robusnom ruskom braniču Kuznjecovu i sjurio se prema golu velikog Lava. Iako ga Kuznjecov nemilosrdno udara, Ankoviću snažna želja da postigne gol daje dovoljno energije da se ne obazire na udarce. Približivši se Jašinu i njegovu nezaštićenom kutu, Anković je oštro udario po lopti. Visoko tijelo Lava Jašina izvilo se u očajničkom pokušaju spasa. Međutim, uzaludan je bio pokušaj tog slavnog vratara, lopta je zasjela u mreži. Koje li sreće i radosti! Andrija Anković, koji je tek manje od godine u bijelom dresu, dao je gol jednom od najboljih vratara svijeta, Lavu Jašinu. U nogometnoj sezoni 1964./65. otišao je na odsluženje vojnog roka. Po povratku igra još jednu sezonu u Hajduku, kojeg napušta 4. srpnja 1966. godine. Otišao je u Njemačku gdje je igrao u FC Kaiserslauternu od 1966. do 1969. godine. Potom je Andrija Anković trener FC Landstuhla od 1969. do 1970. godine. Zatim se vraća u Hrvatsku. Najprije je bio trener Omiša od 1970. do 1971. godine. Iz Omiša odlazi u Hajduk gdje je trener pionira, potom i juniora od 1971. do 1978. godine, s tim da je u prvenstvenoj sezoni 1972./73. pomoćni trener Branku Zebecu u seniorskoj momčadi. Odgojio je u Hajduku mnoge generacije izvrsnih nogometaša. Posljednje godine svog kratkog života proveo je na dužnosti instruktora Nogometnog saveza dalmatinske regije, od kolovoza 1978. pa do svoje smrti. Umro je od srčanog infarkta 28. travnja 1980. godine u 43. godini života u Splitu, gdje je i sahranjen na groblju Lovrinac. U sjećanje na Andriju Ankovića u njegovoj rodnoj Gabeli svake se godine od 1987. u zimskim mjesecima održava nogometni turnir pod nazivom Memorijal Andrije Ankovića, na kojem uz Hajduk, GOŠK iz Gabele i Neretvu iz Metkovića, sudjeluju i drugi klubovi. Na taj način odaje se priznanje i zahvalnost ovom velikom hrvatskom nogometašu koji je u povijesti našeg nogometa ostavio dubok i neizbrisiv trag. Andrija Anković bio je istinska legenda hrvatskog nogometa, neustrašivi centarfor, nositelj zlatne olimpijske medalje, a uz to i nogometni trener koji je u svom poslu mogao još mnogo toga dati hrvatskom nogometu. No, i ono što je do svoje 43. godine stigao dati kao nogometaš, trener i instruktor, ostat će trajno zlatnim slovima upisano u povijest hrvatskog, dalmatinskog i splitskog baluna.
82
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A