Blaženko Lacković RUKOMET
2 odličja - Zlatna medalja: OI Atena 2004. Brončana medalja: OI London 2012.
L
ijevi vanjski igrač izrazito ubojita udarca. Blaženko Lacković rođen je 25. prosinca 1980. godine u Varaždinu. Kao dijete, najprije je počeo igrati nogomet u Novom Marofu, mjestu pored Varaždina, ali je, priznaje, vrlo brzo shvatio “da ima dvije lijeve noge“, a on je dešnjak. Trenirao je i karate i stolni tenis. No, kako kaže, rukomet ga je najviše privlačio i osjetio je da je to sport za njega, da tom sportu pripada. Pokazalo se dobro što je tada mladi Lac tako odlučio. Prvi trener u Rukometnom klubu Novi Marof bio mu je Ivan Franjić. Tom čovjeku, priznaje Blaženko, puno duguje jer je jako utjecao na njega kao rukometaša. Govori Lac i da je to čovjek koji je godinama sam držao rukomet u Novom Marofu. Odluci da se posveti rukometu pridonio je i njegov bratić Siniša Lacković, bivši igrač rukometnih klubova s varaždinskog područja i danas uspješan trener. “Kao klinac sam gledao njegove utakmice i s oduševljenjem promatrao kako trpa golove kao na tekućoj vrpci. Uvijek mi je bio cilj nadmašiti ga po broju golova, ali u tome nikad nisam uspio. Čovjek je naime zabijao u prosjeku više od 10 golova po utakmici. Treba to zabiti“ – veli Lac. Kada je Blaženko po igri prerastao Novi Marof, otišao je u susjedni Rukometni klub Varteks di Caprio, čiji je igrač bio od 1997. do 2001. godine. Kada je odlučio promijeniti sredinu i prijeći u tada vrlo jaki Metković Jambo, bilo je problema i sporova oko registracije, pa je sezonu 2001./02. proveo izvan igrališta. Potom je od 2002. do 2004. igrao za Badel 1862 Zagreb, s kojim je 2003. i 2004. godine osvojio prvenstvo i kup Hrvatske. U ljeto 2004. godine otišao je Lacković u Njemačku, gdje igra i danas. Najprije je do 2008. godine igrao za SG Flensburg-Handewitt, s kojim je osvojio kup Njemačke 2005. godine. Od 2008. godine Blaženko je jedan od najboljih igrača slavnog njemačkog kluba HSV Hamburg. S ovim klubom do sada je osvojio titulu prvaka Njemačke 2011. godine, kup 2010. i Superkup 2010. i 2011. godine i titulu prvaka Europe 2013. Njegova karijera u dresu hrvatske reprezentacije prepuna je trofeja i priznanja. Na Mediteranskim igrama u Tunisu 2001. godine osvojio je zlatnu medalju. S prvenstava Europe Lacković ima tri medalje. Srebro je osvojio 2008. u Norveškoj i 2010. u Austriji, a broncu 2012. u Srbiji. Na svjetskim prvenstvima Blaženko je osvojio četiri medalje. U Portugalu 2003. zlatnu, a u Tunisu 2005. i Hrvatskoj 2009. srebrnu medalju, i u Španjolskoj 2013. brončanu. Na Svjetskom kupu u Švedskoj 2006. osvojio je zlatnu medalju. Na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj Lacković je izabran za najboljeg lijevog vanjskog igrača. Najveći uspjeh u dosadašnjoj vrlo uspješnoj karijeri ostvario je na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni, gdje je bio vrlo značajan dio momčadi koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju. U finalu je Hrvatska pobijedila Njemačku s 26:24. Blažove haubice bile su najubojitije kada je bilo najpotrebnije. U finalu je postigao tri zgoditka. Nastupio je Lacković i na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, a na Igrama 2012. u Londonu ponovno je jedan od naših najboljih igrača u reprezentaciji Hrvatske, koja je osvojila brončanu medalju. Za uspjehe na rukometnom polju dobio je veliki broj priznanja, od kojih izdvajamo odličja Red kneza Branimira s ogrlicom i Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Godine 2004. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar. Za kraj, riječi bivšeg izbornika Lina Červara: “Uvijek je djelovao kao čovjek dobrog duha. I najteže probleme gledao je pozitivno. U njegovoj duši vidim pozitivnog čovjeka. Ima zavodnički i šeretski osmjeh, zna baciti štos, zna se vezati za prijatelje, i kada je najteže, zna sam donositi bodove i pobjede. Njegovi su golovi puno puta bili presudni. Ne drhti mu ruka kada je teško. Jedan je od važnijih igrača mog vremena na kormilu reprezentacije. Jedan je od onih koji traže da se pomirljivo rješavaju problemi i posebno inzistira na zajedništvu u momčadi. Ima tu pozitivnu notu spajanja ljudi.“ Riječi velikog Lina o Blažu mnogo govore, ukratko - veliki igrač i još veći Čovjek.
71