Dubravko Šimenc VATERPOLO
2 odličja - Zlatna medalja: OI Seoul 1988. Srebrna medalja: OI Atlanta 1996.
J
edan od najtrofejnijih hrvatskih sportaša uopće. Dubravko Šimenc rođen je u Zagrebu 2. studenog 1966. godine. Završio je Fakultet za fizičku kulturu. Vaterpolsku karijeru započeo je u zagrebačkoj Mladosti gdje je, prošavši sve klupske uzraste, nastupao od 1975. do 1992. godine, zatim ponovno od 1998. do 2000., te od 2002. do 2003. godine. Za splitski Jadran nastupao je 1992. godine. Od 1992. do 1996. godine je u Italiji i nastupa za momčad Volturno od 1992. do 1993. godine, Pescaru od 1993. do 1994., Como od 1994. do 1995., St. Jullian La Valetta u ljeto 1995., te ponovno za Pescaru od 1995. do 1996. godine. U ljeto 1996., neposredno pred odlazak na Olimpijske igre u Atlantu, vraća se u Hrvatsku i pristupa momčadi POŠK-a, koji u to vrijeme nastupa pod imenom Slobodna Dalmacija, a čiju kapicu Šimenc nosi do 1998. godine. Od 2000. do 2002. godine Dubravko Šimenc je vaterpolist talijanske Savone, u ljeto 2003. godine igra vaterpolo u dalekom Los Angelesu, potom od 2003. do 2004. godine nastupa za Chiavari, zatim Cremonu od 2004. do 2005. i Bogliasco od 2005. do 2006. godine. Član je momčadi Neptunes La Valetta s Malte u ljeto 2006. te zagrebačkog Medveščaka od 2006. do 2007. godine. Osvojio je dvije olimpijske medalje i to: u Seoulu 1988. godine zlatnu i Atlanti 1996. godine srebrnu olimpijsku medalju. Sudjelovao je još i na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sydneju i 2004. godine u Ateni. Dubravko Šimenc nositelj je dviju zlatnih medalja sa Svjetskog vaterpolskog prvenstava iz Madrida 1986. i Pertha 1991. godine. Na svjetskim ili FINA kupovima Šimenc je osvojio zlatnu medalju u Berlinu 1989. godine. Osvojio je zlatnu medalju i na Igrama dobre volje 1990. godine u Seattleu te srebrnu medalju na istim igrama 1991. u Barceloni. Na europskim prvenstvima osvojio je čak četiri srebrne medalje i to 1985. u Sofiji, 1989. u Bonnu, 1999. u Firenzi i 2003. godine u Kranju. Nositelj je dvije srebrne medalje s Mediteranskih igara 1991. u Ateni i 1993. u Landouec - Roussilionu u Francuskoj. Šimenc je za reprezentaciju Jugoslavije odigrao oko 200, a za Hrvatsku oko 150 utakmica. Osvojio je i brojne klupske trofeje - pet titula prvaka države sa zagrebačkom Mladosti 1989., 1990., 1992., 1999. i 2002., te po jednu s momčadima St. Jullian i Neptunes s Malte 2005. i 2006. godine. Nacionalne kupove osvajao je dva puta s Mladosti 1989. i 1999., jednom s malteškom momčadi St. Jullian 1995. i jednom s talijanskom Cremonom 2005. godine. Klupsku titulu prvaka Europe Šimenc je osvojio tri puta i to sa zagrebačkom Mladosti 1989. i 1990. godine, te sa splitskim Jadranom 1992. godine. Dva puta je član momčadi koja osvaja Kup pobjednika kupova, s Pescarom 1994. i zagrebačkom Mladosti 1999. godine . LENA kup osvojio je s Pescarom 1996., a europski Superkup s Mladosti 1989. godine. Četiri puta bio je član momčadi koja je osvajala Mediteranski kup - 1988. i 1991. kao igrač Mladosti, 1993. Volturna i 1995. kao igrač Coma. Za svoje izuzetne sportske rezultate dobio je brojna priznanja od kojih izdvajamo: Najbolji sportaš Grada Zagreba 1989. godine., kao član reprezentacije Hrvatske u vaterpolu dobitnik je Državne nagrade za sport Franjo Bučar 1996. godine, a 2002. godine istu nagradu dobio je osobno. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Od rujna 2006. godine Dubravko Šimenc je pomoćni trener prvoligaša i mlađih juniora Medveščaka iz Zagreba, a potonji su u travnju 2007. godine postali prvaci Hrvatske. Ponovno se aktivira u igru 2007. godine, u želji da pomogne Medveščaku da ostane u Prvoj hrvatskoj ligi. Godine 2008. osvojio je naslov prvaka kao trener sa seniorkama Ženskog vaterpolskog kluba Mladost, u kojem je obnašao i dužnost trenera juniora. Poslije navedene sportske biografije Dubravka Šimenca stvarno se nema što za dodati. Zasigurno spada među najtrofejnije hrvatske sportaše u povijesti Na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Ateni pripala mu je čast da bude hrvatski stjegonoša.
66
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A