Dragan Travica ODBOJKA
(Italija)
1 odličje - Brončana medalja: OI London 2012.
O
vaj sportaš hrvatskih korijena najbolji je dokaz onoj narodnoj poslovici koja kaže: “Ne pada jabuka daleko od stabla“. Naime, njegov otac Ljubomir poznati je odbojkaš Akademskog odbojkaškog kluba Mladost iz Zagreba, iz kojega je 1980. godine nastupio na Olimpijskim igrama u Moskvi. Dragan Travica rođen je 28. kolovoza 1986. godine u Zagrebu. Vrlo je rano napustio rodni grad, odnosno otišao s roditeljima živjeti u Italiju, gdje mu je otac nastupao u poznatim talijanskim odbojkaškim klubovima u Modeni, Difu i Petrarci. Odgojen u obitelji proslavljenog odbojkaša, Dragan je izabrao put svog oca i 2000. godine počinje praviti prve odbojkaške korake u juniorskoj momčadi Sisley iz Trevisa. Odmah po dolasku u ovaj klub, Dragan je odskakao od svojih suigrača i bilo je jasno da je pred tim mladićem velika odbojkaška karijera. Sa 16 godina, 2002., prešao je u momčad Pallavolo Falconara, gdje je u sezoni 2002./03. odmah počeo igrati za prvu momčad. Krajem navedene sezone napušta i ovaj klub te postaje odbojkaš također Pallavola, ali iz Modene, čiji dres nosi od 2003. do 2005. godine. U sezoni 2005./06. Travica igra za odbojkašku momčad Reima iz Crema, a zatim je od 2006. do 2008. godine igrač Sparklinga iz Milana. U sezoni 2008./09. ponovno nosi dres momčadi Pallavolo iz Modene, a potom je od 2009. do 2011. godine član Gabeca iz Monza. Od 2011. godine jedan je od najboljih igrača momčadi Lube Macerata. Kao igrač Lube Macerata, Dragan Travica je u sezoni 2011./12. osvojio prvenstvo i Superkup Italije. Vrlo je rano počeo igrati za mlađe dobne skupine talijanske odbojkaške reprezentacije, gdje je također bio jedan od najboljih igrača u svojoj generaciji. Stoga ne čudi što je već 2007. godine počeo igrati za talijansku A reprezentaciju, s još nepunu 21 godinu. U dresu talijanske odbojkaške reprezentacije ostvario je najveći uspjeh na Olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu, gdje je jedan od najboljih igrača momčadi koja je osvojila brončanu medalju. Veliki uspjeh Travica je postigao i godinu dana ranije, na Europskom prvenstvu 2011. godine koje je igrano u Austriji i Češkoj, gdje je reprezentacija Italije osvojila srebrenu medalju, a Dragan je proglašen najboljim obrambenim igračem na prvenstvu. Kažu da je Travica igrač koji igra za oko lijepu odbojku. Publika uživa u njegovoj igri. Miran, staložen, koncentriran, on je igrač koji u pravom smislu riječi igra glavom. Jasno, u prenesenom smislu. Vrlo je zahvalan igrač. Nenametljiv, do krajnjih granica siguran. Kao čovjek je tih, skroman. Bez velikih riječi, bez velikih razgovora. Vrlo je rano uzletio u sam vrh svjetske odbojke, ali to niti malo ne utječe na njegovu karijeru jer je to sportaš koji čvrsto stoji na zemlji. Svjestan je da je put do sportskog uspjeha popločan samo radom i da je potreban golemi rad i preveliko odricanje da se u sportu uspije. Pred ovim vrsnim odbojkašem je očito nastavak velike karijere jer ima sve predispozicije da to stvarno tako i bude. Igrački je sazrio - stekao je neophodno iskustvo, prijeko potrebno svakom sportašu. Dragan Travica je posebno ponosan na sve što je tijekom dosadašnje karijere postigao jer je to bilo isključivo vlastitim zalaganjem. Nikada nije imao privilegije zato što je sin vrhunskog odbojkaša i stručnjaka. Dapače, to mu je samo otežavalo sportski put jer je mnogo puta trebao biti duplo bolji od svojih suigrača da bi osigurao mjesto u standardnoj postavi, a sve kako bi izbjegao “zle jezike“ da ga otac gura, forsira, privilegira, itd. Ovaj mirni i staloženi mladić je zasigurno igrač budućnosti talijanske odbojke. Neophodno iskustvo je stekao, a volje, znanja i borbenosti mu nikada nije ni nedostajalo.
343