Latino Galasso VESLANJE
1 odličje - Brončana medalja: OI Pariz 1924. - osmerac s kormilarom
V
eslač – kormilar. Latino Gallaso rođen je 25. kolovoza 1898. godine u Zadru. Bio je član zadarskog Veslačkog kluba Diadora i natjecao se kao veslački kormilar. Prvu veliku pobjedu postiže 1919., kada u joli četvercu osvajaju prestižno međunarodno natjecanje u Trstu. Uslijedile su pobjede u osmercu juniora i seniora na međunarodnom natjecanju u Anconi 1920. godine. I onda je 1921. godine stigla prva velika sezona. Latino Galasso nije bio najmlađi u osmercu, ali je svakako imao određeno iskustvo. Počeo je tako biti dio zlatne generacije onog osmerca koji je nakon Prvog svjetskog rata počeo nizati pobjede na svim mogućim regatama. Put za tu godinu bio je jasan. Prvo veliko natjecanje bilo je prvenstvo za Julijansku krajinu, gdje je tih godina bio i Zadar. Očekivanja su bila velika, prije svega jer je natjecanje bilo u Zadru. Sam Galasso je bio sudionik u dvije pobjede. Uzeo je prvo mjesto zajedno s Alfredom Toniattijem, Karlom Toniattijem, Franom Katalinićem i Anton Katalinićem, ispred Pietas Julia. Uspjeh je ponovljen i u utrci u osmercu, gdje su opet bili bolji od Tršćana. Uslijedilo je prvenstvo Italije. Te godine su natjecanja bila na jezeru u Comu. Osmerac je bio u sastavu: Luigi Miller, Petar Luxardo, Šimun Sofonio, Karlo Toniatti, Alfredo Toniatti, Šimun Katalinić, Frane Katalinić, Ante Katalinić i, naravno, kormilar Latino Galasso. Na kraju je ponovo ostvareno prvo mjesto i došla je još jedna titula prvaka Italije. No, za Galassa to nije bio kraj jer je bio učesnik i utrke četverca s kormilarem za juniore. Osim Galassa, tu su bili i Oliviero Petz, Giuseppe Calussi, Giuseppe Ziliotti te Antonio Testa. Za kraj, osmerac je učestvovao još i na utrci pod imenom Kup S. M. il Re gdje su došli do trećeg mjesta, iza ekipe iz Torina i Venezije. Nakon zlatne 1921., za Galassa su uslijedile još zlatnije godine koje su mu donijele neslućene uspjehe. Gotovo sama zlata i tako punih tri godine. Za jedan mali grad i kao čisti amater, bio je to jako veliki uspjeh. Na natjecanjima za veslačkog prvaka Italije, u disciplini jola osmerac je osvojio 1921. i 1922. prvo, 1923. drugo mjesto, a u natjecanju osmeraca 1921. osvajač je trećeg mjesta te prvog 1922. i 1923. godine. Na Europskom prvenstvu 1922. godine u Barceloni osvojio je drugo mjesto u utrci osmeraca, a 1923. u talijanskom gradu Como osvojio je prvo mjesto. Sudionik je Olimpijskih igara 1924. godine u Parizu, gdje je u natjecanju osmeraca osvojio brončanu medalju. Inače, kada su u pitanju olimpijske igre, zadarski je Narodni list još daleke 1896. godine u broju 62. od 1. kolovoza 1896., na trećoj stranici prvi put spomenuo oca hrvatskog olimpizma: “Primili smo sa zahvalnošću sliedeću knjigu: Izvještaj tečaja za učitelje gimnastike u Zagrebu. Sastavio Franjo Bučar Zagreb 1896.“ Treba reći da je Zadar tijekom povijesti, pod kojom god se državnom nalazio, uvijek propagirao duh olimpizma i olimpijskog pokreta, a nije nevažno spomenuti da je ovaj grad s obzirom na broj stanovnika dao i veliki broj olimpijaca. Iako se kaže da je najvažnije sudjelovati u natjecanju, ipak ono postoji zbog rezultata. Kao što je navedeno, prvi značajniji rezultat na jednim olimpijskim igrama ostvarili su veslači Diadore 1924. godine u Parizu. Taj legendarni čamac, osmerac s kormilarom, bio je prethodnica svih kasnijih olimpijskih medalja koje su došle u Zadar, a u njemu je, jasno, bio i Latino Gallaso. Može se reći da je uspjehom navedenog osmerca u Parizu započelo jedno novo vrijeme zadarske sportske povijesti. Kao što je mnogo puta istaknuto, uvažavajući sva velika natjecanja i uspjehe na istima, pred olimpijskom medaljom u drugom su planu uspjesi na ostalim natjecanjima. Latino Gallaso preminuo je 29. srpnja 1949. godine u talijanskom gradiću Roverto, gdje je i sahranjen.
314
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A