"Hrvatska i olimpijska odličja" Jurica Gizdić

Page 296

Miroslav Brozović NOGOMET

1 odličje - Srebrna medalja: OI London 1948.

J

edan od najkompletnijih sportskih ličnosti. Miroslav Brozović rođen je 26. kolovoza 1917. godine u Mostaru. Bio je obrambeni igrač. U rodnom Mostaru 1933. godine započinje bogatu sportsku karijeru baveći se tenisom, nogometom i atletikom. Iz mostarskog Zrinskog je 1935. godine prešao u momčad zagrebačkog Građanskog, s kojim osvaja prvenstvo Jugoslavije u sezonama 1936./37. i 1939./40. S 19 godina je postao stalni prvotimac Građanskog i pune tri godine je igrao kao srednji napadač, da bi kasnije na poziciji desnog beka postao jedan od najboljih obrambenih igrača ikada rođenih na našim prostorima. Nakon Drugog svjetskog rata je nastupao za beogradski Partizan od 1945. do 1950. godine, s kojim osvaja prvenstvo Jugoslavije u sezonama 1946./47. i 1948./49., te jugoslavenski nogometni kup 1947. godine. Bio je prvi nogometaš u bivšoj državi koji je kao kapetan momčadi primio pehar namijenjen pobjedniku jugoslavenskog nogometnog kupa. Godine 1950. iz Partizana prelazi u Sarajevo, gdje u početku obavlja dvostruku ulogu igrača i trenera, a potom samo trenera. U karijeri je odigrao preko 1000 utakmica. Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju je od 1940. do 1948. godine nastupio 17 puta. Državni dres nosio je tri puta kao nogometaš Građanskog, a 14 puta kao igrač beogradskog Partizana. Debitirao je u Budimpešti 29. studenog 1940. godine u prijateljskoj utakmici protiv domaće reprezentacije Mađarske, koja je završila neodlučeno 0:0. Od dresa reprezentacije Jugoslavije oprostio se u Varšavi 25. kolovoza 1948. godine u utakmici za Balkanski kup protiv reprezentacije Poljske, koju je Jugoslavija pobijedila s 1:0. Čak 10 puta je bio kapetan reprezentacije Jugoslavije. Nastupio je i na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine, kada je bio kapetan jugoslavenske reprezentacije koja je osvojila srebrenu medalju. Posebno se istakao na toj Olimpijadi. Bio je u pravom smislu vođa reprezentacije. Veliki autoritet, kako kod suigrača tako i kod trenera. Po dolasku u Zagreb, počeo je kao desno krilo, a prvi mu je protivnik bio nitko drugi nego veliki Jozo Matošić. Brozović je igrao bez ikakvog respekta prema svom velikom i slavnom protivniku. Tada nitko nije ni slutio, a pogotovo to nije mogao slutiti veliki Jozo, da će taj mladić oštrog pogleda i izgleda jednog dana biti njegov nasljednik u reprezentativnom dresu. I to na istom mjestu lijevog braniča. Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju je kao nogometaš Građanskog od 1940. do 1944. godine nastupio 17 puta. Debitirao je u prijateljskom susretu protiv reprezentacije Mađarske u Budimpešti 2. svibnja 1940. godine (0:1), dok se od reprezentativnog dresa oprostio u Zagrebu 9. travnja 1944. u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Slovačke (7:3). Jednom je bio i kapetan reprezentacije. Rado je Brozović spominjao utakmicu reprezentacija Hrvatske i Rumunjske u Bukureštu u listopadu 1942. godine, koja je završila neodlučeno 2:2. Znao je reći da je Hrvatska bila mnogo bolja. Vodili smo s 2:0, ali se izlaskom Kacijana iz igre sve poremetilo. Brozović je tu utakmicu, kako je pričao, posebno dobro odigrao. Bio je odlično raspoložen. Inače, bio je poznat po dugim loptama. Suvereno je otklanjao opasnost pred svojim vratima. Iz svoje dugogodišnje bogate karijere isticao je da je najbolji nogometaš protiv koga je igrao Ferenc Puskas, a najbolji vratar naš Franjo Glaser, i odmah do njega Vladimir Beara. Po završetku igračke karijere, ostaje u trenerskoj struci. Trenirao je Željezničara iz Sarajeva, Odred iz Ljubljane, Borca iz Banja Luke, Rudara iz Kaknja. Najveći uspjeh postiže s momčadi Sarajeva, s kojom u sezoni 1966./67. osvaja titulu prvaka Jugoslavije. Trener momčadi Sarajeva bio je u još tri navrata. Ukupno je 15 godina proveo na klupi NK Sarajevo. Trajno je obilježio nogomet na prostoru bivše države, kako u Hrvatskoj tako u Srbiji te Bosni i Hercegovini. Bio je veliki nogometni strateg svojega vremena. Osobito se isticao u otkrivanju darovitih nogometaša. Miroslav Brozović je preminuo 4. listopada 2006. u Mostaru, gdje i sahranjen.

301


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.