Zoran Janković VATERPOLO
2 odličja - Zlatna medalja: OI Meksiko 1968. Srebrna medalja: OI Tokio 1964.
I
stinski velikan svjetskog vaterpola. Zoran Janković rođen je 8. siječnja 1940. godine u Zenici, u Bosni i Hercegovini. Igračku karijeru započeo je u Primorju iz Rijeke 1956. godine, iz kojega je 1958. godine otišao u Zagreb i postao igrač Mladosti, čiju kapicu nosi do 1961. godine i odlaska u beogradski Partizan, čiji je igrač do 1973. godine. Treba pošteno reći, Zoran Janković je najbolje vaterpolske dane proveo u beogradskom Partizanu. Njegov odlazak iz Mladosti 1961. godine mnogi smatraju jednom od najvećih pogrešaka kluba u povijesti, jer upravo je on bio prevaga u korist Partizana u odmjeravanju sa Zagrepčanima. Igračka karijera Zorana Jankovića je prepuna trofeja. Na klupskom planu je s beogradskim Partizanom osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1963., 1964., 1965., 1966., 1968. i 1970. godine, kao i zimsko prvenstvo 1963., 1965., 1968. i 1969. godine, a prije toga je s Mladosti osvojio zimsko prvenstvo Jugoslavije 1960. i 1961. godine. S Partizanom je Zoran bio prvak Europe 1964., 1966., 1967. i 1971. godine. I s kapicom reprezentacije Jugoslavije je osvojio veliki broj trofeja. Na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine osvojio je zlatnu medalju, a četiri godine ranije, u Tokiju 1964., zakitio se srebrnom medaljom. Brončane medalje osvojio je na europskim prvenstvima 1966. u Utrechtu i 1970. u Barceloni. Na Univerzijadi u Sofiji 1961. godine osvojio je zlatnu medalju, kao i Mediteranskim igrama 1967. godine u Tunisu. Godine 1964. je proglašen zaslužnim sportašem Jugoslavije. Iste je godine na Olimpijskim igrama u Tokiju bio najbolji strijelac vaterpolskog turnira. Godine 2004. je postao član svjetske vaterpolske Kuće slavnih. Nastupio je i na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu. “Bio je nezadovoljan tretmanom u Mladosti. Za većinu suigrača u klubu bio je mali seljak, a oni su bili zagrebački dečki i očito ga nisu prihvatili.“ – pričao je pokojni Duško Antunović, njegov dugogodišnji suigrač u Partizanu i reprezentaciji. Antunović nije skrivao svoje divljenje prema Jankoviću, kao igraču i kao čovjeku: „On je bio pomalo bećar i meni je bilo drago družiti se s njim. Često smo izlazili, iako je on već bio oženjen. A koliko sam samo oklada dobio na njemu! Kad bi rekao da je on Hrvat, nitko mi ne bi vjerovao. Nakon oklade donosio bi njegov krsni list i svi bi bili iznenađeni. Znali smo dobro najesti se nakon tih oklada.“ – pričao je pokojni Duško. „Zoran je bio izvanredan igrač, dribler u vodi, naš junior, zajedno smo stasali. Već 1961. godine bio je najbolji strijelac jugoslavenske lige. Otišao je u Partizan jer je to već bio profesionalni klub, a mi smo bili amateri i Zoran nije imao od čega živjeti. Poslije se htio vratiti u Zagreb, ali opet nije imao novca za to.“ – ispričao je Ozren Bonačić. Zoran Janković se počeo baviti plivanjem vrlo rano i čak je bio juniorski prvak Hrvatske. Za vaterpolsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 221 utakmicu i postigao 259 zgoditaka. Uz Mirka Sandića, bio je najdominantnija figura u šampionskom Partizanu iz tih godina te je bio proglašavan najboljim igračem na mnogim turnirima. Poznat je i po tome što je bio prvi vaterpolist koji je postigao 10 zgoditaka na jednoj utakmici. Dogodilo se to u dvoboju s Japanom na Olimpijskim igrama u Meksiku, kada je Jugoslavija pobijedila sa 17:2. Janković je bio jedan od najvažnijih igrača reprezentacije koja je na tim olimpijskim igrama osvojila prvu olimpijsku zlatnu medalju. No, nije mogao prežaliti što se zlatom nisu okitili i četiri godine prije, u Tokiju 1964., kad je bio najbolji strijelac turnira. Mnogo godina kasnije, Janković, jedan od najboljih igrača s ovih prostora i član Kuće slavnih, kazivao je: “U Tokiju je igrala najbolja generacija jugoslavenskih vaterpolista u povijesti. Bila ja to jedna od najboljih momčadi u povijesti vaterpola. Šteta što nismo uzeli zlato.“ Treba reći da je Zoran Janković diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Preminuo je 25. svibnja 2002. godine u Beogradu i sahranjen je na beogradskom Novom groblju. Na njegovu pogrebu bili su mnogi istaknuti hrvatski vaterpolisti.
292
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A