Stjepan Bobek NOGOMET
2 odličja - Srebrna medalja: OI London 1948. Srebrna medalja: OI Helsinki 1952.
B
ez driblinga nema nogometa – bilo je igračko geslo ovog, jednog od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti. Bio je maštovit i elegantan napadač s bogatim izborom trikova i efektnih driblinga. Stjepan Bobek rođen je 3. prosinca 1923. godine u Zagrebu. S nogometom je počeo s 12 godina u mlađim uzrastima zagrebačkog Derbya 1935., a godinu kasnije, s 13 godina je igrao u prvoj momčadi nižerazrednog kluba Viktorija, i to na ime svoga brata Vilka. Godine 1938. prelazi u mlađu momčad HŠK Zagreb, gdje je 1939. godine postao standardni prvotimac i u ovome klubu ostaje do 1942. godine, s tim da je 1941. godine bio nogometaš Admire. Od 1942. do 1944. godine Bobek je nogometaš HŠK Ličanin, a 1944. godine poznati trener Građanskoga Martin Bukovy dovodi ga u Građanski, gdje igra od 1944. do 1945. godine. Nastupao je za mladu reprezentaciju Nezavisne Države Hrvatske. Nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine, Bobek najprije igra za reprezentaciju Jugoslavenske armije. Iste godine s većom skupinom istaknutih zagrebačkih nogometaša pristupa beogradskom Partizanu, za koji je igrao do 1959. godine. U ovom klubu odigrao je 466 utakmica i postigao 413 zgoditaka. Kao nogometaš momčadi Jugoslavenske armije, u prvenstvu 1945. godine najbolji je strijelac s 8 postignutih golova. Također, u sezoni 1953./54., kao igrač Partizana je najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije s 21 postignutim zgoditkom. Kao nogometaš Partizana, 8. lipnja 1949. godine je postigao svojevrstan rekord. Naime, na prvenstvenoj utakmici protiv momčadi 14. oktobra u Nišu je postigao čak 9 zgoditaka. U dresu Partizana je osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezonama 1946./47 i 1948./49. Bio je i dio momčadi kada je osvojen jugoslavenski nogometni kup 1947. i 1952. godine, te u sezonama 1953./54. i 1956./57. Za reprezentaciju Jugoslavije je od 1946. do 1956. godine kao nogometaš Partizana odigrao 63 utakmice i postigao 38 zgoditaka. Debitirao je 9. svibnja 1946. godine u prijateljskoj utakmici u Pragu, u kojoj je Jugoslavija pobijedila Čehoslovačku s 2:0. Bila je to prva utakmica reprezentacije Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata. Od dresa reprezentacije se oprostio u Beogradu 16. rujna 1956. godine u utakmici za kup dr. Gerea, u kojoj je Mađarska pobijedila Jugoslaviju s 3:1. Stjepan Bobek je sudionik Svjetskih nogometnih prvenstva 1950. godine u Brazilu i 1954. godine u Švicarskoj. Također je učesnik Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu i 1952. godine u Helsinkiju. Na jednim i drugim olimpijskim igrama osvojio je srebrnu medalju. Nakon prestanka aktivnog igranja, posvećuje se trenerskom radu. Godine 1959. najprije je trener Legie iz Varšave, a iste godine vraća se u Beograd i do 1960. trenira juniorsku momčad Partizana. Trener prve momčadi Partizana je od 1960. do 1963. godine. U trogodišnjem razdoblju s Bobekom na klupi, Partizan je prvak Jugoslavije u sezonama 1960./61., 1961./62. i 1962./63. Nakon uspješnih godina provedenih u Beogradu, 1963. odlazi u Grčku, gdje je do 1967. godine trener Panathinaikosa. U tom je periodu s ovim slavnim grčkim klubom osvojio titulu prvaka Grčke u sezonama 1963./64. i 1964./65., te grčki kup u sezoni 1966./67. Potom se vraća u Partizan, gdje je trener od 1967. do 1969. Zatim ponovno odlazi u Grčku i od 1969. do 1970. godine je trener Olympiakosa iz Atene, a od 1970. do 1971. trenira Aktay iz Izmira. Godine 1972. je trener zagrebačkog Dinama. Potom pauzira s radom i onda je 1975. godine ponovo trener Panathinaikosa iz Atena. Zatim odlazi u Tunis, gdje je od 1976. do 1978. godine trener Esperancea. Vraća se u Jugoslaviju i od 1978. do 1981. godine trenira Vardara iz Skopja, kojeg uvodi u Prvu saveznu nogometnu ligu. Posljednji klub koji je trenirao bila je Galenika iz Beograda. Stjepan Bobek preminuo je 22. kolovoza 2010. godine u Beogradu, a sahranjen je u Aleji velikana u Beogradu.
279