Sandra Šarić TAEKWONDO
1 odličje - Brončana medalja: OI Peking 2008. - ktg do 67 kg
V
rhunska sportašica čija je karijera obilježena medaljama. Sandra Šarić rođena je 8. svibnja 1984. godine u Senju. Taekwondo je počela trenirati kada joj je bilo devet godine, 1993. u Taekwondo klubu Senj s trenerom Tomislavom Dujmovićem Belim, a nakon trećeg razreda gimnazije otišla je u Zagreb i prešla u zagrebački klub Metalac. Tu je počela trenirati s trenerom Ivicom Klaićem. Njezina žetva medalja započela je 2000. godine, kada je na Svjetskom prvenstvu za juniorke u Irskoj osvojila srebrnu medalju. Naredne 2001. godine Sandra je europska junorska prvakinja na prvenstvu koje je održano u španjolskom gradu Pamploni. Prelaskom među seniorke, u kategoriji do 67 kilograma nastavlja svoj trofejni niz. Na svjetskim prvenstvima pada medalja za medaljom. Godine 2003. u Garmisch Partenkirchenu osvaja srebro, a potom se kiti broncom na prvenstvima svijeta 2005. u Madridu, 2007. u Pekingu i 2009. u Kopenhagenu. Na Europskom kupu u francuskom gradu Grenobleu Sandra Šarić 2004. godine ekipno i pojedinačno osvaja srebrnu medalju. Na Europskom prvenstvu 2008. godine u Rimu osvojila je titulu europske prvakinje. Sudjelovala je na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni, a na Igrama 2008. u Pekingu je osvojila brončanu medalju. Nakon što je u prvom kolu s 4:1 pobijedila Mary Rivero s Filipina, a u četvrfinalu izgubila s 1:3 od dvostruke svjetske prvakinje Kyoung-Sun Hwang iz Južne Koreje, koja se plasirala u finale, Sandra je dobila prigodu da kroz repesaž dođe do medalje i nije je ispustila. Najprije je s 4:0 pobijedila Sheikhu Maithu Almaktoum iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a nakon toga je u dvoboju koji je izravno odlučivao o brončanoj medalji pobijedila i Portorikanku Asuncion Ocasio Rodriguez s 5:1. Sandra Šarić je u Peking došla kao viceprvakinja svijeta. Nije bezimena u svijetu taekwondoa. Svaka čast svjetskim i europskim titulama, ali olimpijska bronca njezin je najveći uspjeh. A medalja je mogla biti i sjajnija. Izgubila je od kasnije pobjednice turnira Kyung – Seong Hwang. Prema općoj ocjeni, Sandra je bila bolja. I nisu to govorili samo Hrvati u Pekingu, već je to bio opći dojam svih koji su bili u dvorani. “Sigurno sam bila bolja od nje. Trebalo je biti 2:1 za mene, a ne za nju. Bod je bio moj. I na televiziji se vidjelo da je moj udarac išao u oklop, a ne ispod. Nakon toga sam morala krenuti naprijed, a njoj su upisali i treći bod nakon što je udarac završio na ruci, a ne oklopu. Čekala sam da pobijedi Francuskinju i ovo je kraj.“ – rekla je Sandra nakon osvajanja bronce. Pravila borbi u taekwondou su takva da nakon poraza u prvom ili drugom krugu ovisite o tome što će napraviti vaša “krvnica“. Ako uđe u finale, imate pravo na dva meča. Dvije Sandrine velike pobjede do brončane medalje. Prije toga srce je trebalo preživjeti vrlo neizvjesnu borbu Hwang i Francuskinje Epangue. “Taj meč mi je oduzeo puno snage zbog koje sam bila dekoncentrirana u borbi s princezom. Tresla sam se pred televizorom, a kad je počeo obračun za zlatni bod, srce mi je počelo skakati. Na kraju sam skočila u zrak i zavrištala da se cijela dvorana okrenula prema meni.“ – kaže Sandra. Takav rasplet donio joj je dvije prilike za medalju. Prva je bila protiv princeze - Maitha Al Makhtoum je naime kći vladara Dubaija. No, na borilištu nema tjelohranitelja, ovisi o svojoj snalažljivosti. A tu je Sandra bila bolja. Čistih 4:0. I za kraj, još jedna uvjerljiva pobjeda protiv Portorikanke za brončanu olimpijsku medalju. Sandrina karijera nije bila laka. Između sportskih rezultata redale su se i liječničke borbe. Četiri operacije. Dvaput kost u stopalu, šaka i meniskus koljena. Godine 2008. predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao je Sandru Šarić Redom hrvatskog pletera, a iste godine dobila je i Državnu nagradu za sport Franjo Bučar. Velika, ogromna karijera, a Sandra Šarić jednostavna, skromna osoba koja je mnogo okrenuta vjeri koja joj, kako kaže, daje dodatnu snagu.
267