Mira Bjedov - Nikolić KOŠARKA
1 odličje - Brončana medalja: OI Moskva 1980.
P
ripada obitelji koja je ostavila veliki, rekli bi ogromni trag u košarci. Mira Bjedov – Nikolić rođena je 7. rujna 1955. godine u Mokrom Polju. Košarku je počela igrati 1974. godine u ženskom košarkaškom klubu Industromontaža iz Zagreba (kasnije Monting) zahvaljujući, kako kaže, velikom i najboljem treneru Marijanu Pasariću. Iako je rođena u Mokrom Polju u Dalmaciji, roditelji i brat, tadašnji košarkaš Zadra Žarko Bjedov, nisu joj dali podršku i mogućnost da košarku igra u Zadru. Međutim, Mirina volja i ljubav prema košarci bili su jači od svih odgovora da ne igra košarku i da ne odlazi u Zagreb. Najuporniji u naumu da Mira dođe u Zagreb igrati košarku bio je upravo spomenuti Marijan Pasarić. Kao čovjek od struke, prepoznao je Mirine kvalitete, a ona mu se dobrim igrama na najbolji način odužila. Dres Montinga Mira je nosila od 1974. do 1985. godine. U to vrijeme ovaj košarkaški klub ispisao je najljepše stranice u povijesti hrvatske ženske košarke u sklopu Jugoslavije. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća bila je to odlična momčad u kojoj su između ostalih igrale Mira Bjedov, Marijana Bušljeta, Jasna Pepeunik, Sanja Ožegović… Sve legenda do legende hrvatske ženske košarke. U dresu Montinga osvojila je titulu prvaka Jugoslavije 1982. i 1984. godine. Bila je i vrlo značajan dio momčadi kada je osvojen kup Jugoslavije 1975., 1978., 1980. i 1982. godine. U dresu Montinga Mira je osvojila i europski kup. Bila je jedna od najboljih igračica kluba kada je 1980. godine osvojen Kup Lilliane Ronchetti. U posljednjoj utakmici, 18. ožujka 1980. godine, košarkašice Montinga svladale su momčad Marice iz Plovdiva s rezultatom 86:82. Utakmica je odigrana u bugarskom gradu Perniku. Za reprezentaciju Jugoslavije je igrala od 1974. do 1981. godine. Vrlo rano, već s 19 godina, počela je igrati za najbolju momčad bivše države. U dresu reprezentacije Jugoslavije je na Europskom prvenstvu u poljskom gradu Poznjanu 1978. godine osvojila srebrenu medalju. Ipak, uvažavajući sve ono što je Mira Bjedov – Nikolić osvojila tijekom karijere, najveći uspjeh postigla je na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi. Naime, na tim Igrama bila je jedna od naših najboljih igračica kada je osvojena brončana medalja. Pored Mire, na ovim Igrama bila je i njezina klupska kolegica Sanja Ožegović, a jedna od najboljih igračica bila je i košarkašica Crvene Zvezde Zorica Đurković, koja je rođena u Dubrovniku. Olimpijski turnir za jugoslavenske košarkašice nije započeo dobro. U prve dvije utakmice pretrpljeni su porazi. Prvu utakmicu pobijedio nas je domaćin SSSR s 97:62, dok su u drugoj utakmici za dva koša bolje bile reprezentativke Bugarske, koje su pobijedile Jugoslaviju s 81:79. Ovi porazi kao da su bili impuls našim reprezentativkama, koje više do kraja turnira nisu izgubile niti jednu utakmicu. Pobijeđene su redom reprezentacije Mađarske sa 61:48, Kube s 85:81 i Italije sa 69:57. U utakmici za treće mjesto ponovno je pobijeđena Mađarska, ovog puta tijesnim rezultatom 68:65. Treba reći da je Mira Bjedov kao odlična košarkašica nastupala i za reprezentaciju Europe. Godine 1985. Mira je otišla igrati u inozemstvo. Košarkaški put je zajedno s obitelji vodi u Švicarsku, gdje je od 1985. do kraja karijere početkom devedesetih godina prošlog stoljeća igrala za momčad City Fribourg. S ovim klubom je osvojila kup Švicarske 1989. godine. Mira Bjedov – Nikolić i danas sa svojom obitelji živi u Švicarskoj. Njezin suprug, bivši košarkaš Montinga Mičko Nikolić, danas je uspješan trener u Švicarskoj, a sin Miloš završio je Universitet Long Island u Brooklynu (New York), gdje je uz stipendiju uspješno igrao i košarku. Inače, ova je proslavljena sportašica diplomirala 1977. godine za Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu, a pored hrvatskog govori još francuski, engleski i talijanski jezik. Za kraj, Mira želi istaknuti da je za sve što je u uspješnoj karijeri postigla zaslužan najviše njezin trener Marijan Pasarić. Neizmjerno je vjerovao u nju. Dao joj mogućnost da uspije i u najtežim trenucima bio je uvijek uz nju.
233