Mario Ančić TENIS
1 odličje - Brončana medalja: OI Atena 2004. - parovi
N
astavio je niz velikana „bijelog sporta“ na splitskim Firulama. Mario Ančić rođen je 30. ožujka 1984. godine u Splitu. Završio je Pravni fakultet. Split je i u tenisu toliko dao hrvatskom sportu da se bez ustezanja može reći da je grad pod Marjanom, odnosno splitske Firule, ishodište hrvatskog tenisa. Ančić je igrao tenis od svoje sedme godine, a od svoje desete trenirao je s Goranom Ivaniševićem. Poput Ivaniševića, godine u Marijevu slučaju nikada nisu bile pretjerano važne, uvijek je bio barem za korak ispred, s lakoćom je stizao starije od sebe, a u tenisu je to najteže. Na prijelazu iz jednog milenija u drugi, 2000. godine, šesnaestogodišnji Splićanin je uspio ono što nitko iz njegova kluba nije do tada. Postao je najbolji junior svijeta sa samo šesnaest godina. Talent jednostavno ne može čekati. U ovom slučaju to je bila eksplozija. Više nego što je tko imao hrabrosti tražiti. To što se uhvatio reketa, iako je naderenost dokazivao i u nogometnom podmlatku Hajduka, zapravo je pitanje dvorišta. Teniski tereni su njegovo dvorište, budio se i išao spavati gledajući kroz prozor na teniske terene. Privrženost sportu može zahvaliti genima - mama je bila atletičarka, otac košarkaš, a stariji brat Ivica njegov trener i hrvatski teniski reprezentativac. Na sceni je sada i njegova mlađa sestra Sanja, koja je kao i on članica Tenis kluba Split. Progresija ovog mladog Splićanina od malih je nogu bila konstantna i očekivanja teniske javnosti uvijek su bila velika. Još kada je imao deset godina pričalo se o “jednom malom koji ima sve da bi bio nasljednik Gorana Ivaniševića“. Nekome bi to bilo opterećenje, netko ne bi izdržao, ali Mario je ostao čvrst. Bio je europski prvak do 14 godina, izvanredan junior, finalist Australian Opena s 15 godina, početkom 2001. bio je prvi na svjetskoj juniorskoj rang listi. Na veliki svjetsku scenu iskoračio je 2002. godine kvalificiravši se za Wimbledon, odnosno kada je u prvom setu nokautirao Rogera Federera u tri seta na centralnom igralištu. Učesnik je Olimpijskih igara 2000. godine u Sydneyu i 2004. godine u Ateni, u kojoj je s Ivanom Ljubičićem osvojio brončanu medalju u igri parova. Poslije Atene, Mario Ančić je afirmirano svjetsko ime, neupitno izvan svake priče o slučajnosti. U atenskoj brončanoj noći vraća se u svjetski vrh nakon što je u Wimbledonu te 2004. godine stigao do polufinala i borio se protiv Andyja Roddicka. Godina 2005. također će ostati zlatnim slovima upisana u karijeri ovog mladog Splićanina. Naime, te godine je član hrvatske reprezentacije te osvaja Davis cup zajedno s Goranom Ivaniševićem, Ivom Karlovićem, Ivanom Ljubičićem, Rokom Karanušićem i izbornikom Nikolom Pilićem. Potrebno je istaknuti da je Mario Ančić pojedinačno osvojio tri ATP turnira, i to 2005. i 2006. godine turnir u Hertogenboschenu te, također 2006., u Sankt Petersburgu. U igri parova je pobjednik na četiri turnira: 2003. u Indianapolisu, 2005. u Münchenu i 2006. godine u Šangaju i Bombayu. Te godine bio je sedmi igrač svijeta. Ta godina je ujedno bila i zenit njegove karijere. Godine 2007. počeli su problemi sa zdravljem. Najprije je ozljedio koljeno, a uoči Davis Cupa 2007., pred dvoboj s Nijemcima dijagnosticirana mu je mononukleoza. Pokušao se vratiti 2009. godine, igrao je polufinale turnira u Rotterdamu i finale u Zagrebu, no 2010. godine je zadobio ozljedu leđa nakon koje više nije bilo povratka tenisu. U veljači 2011. godine je zbog zdravstvenih problema definitivno odlučio prekinuti igračku karijeru, u svojoj 26. godini života. Godine 2004. zajedno s partnerom iz reprezentacije, Ivanom Ljubičićem, postaje dobitnik Državne nagrade za sport Franjo Bučar, a odlikovan je i državnim odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara. U nekoliko navrata je proglašavan najboljim sportašem Dalmacije. Godine 1998. Hrvatski olimpijski odbor mu je dodijelio priznanje za najveću nadu hrvatskog sporta, a 2005. je član najuspješnije hrvatske momčadi u izboru HOO-a. Zaposlen je kao pravnik u američkoj NBA ligi.
231