Zlatko Šimenc VATERPOLO
1 odličje - Srebrna medalja: OI Tokio 1964.
Lj
eti vaterpolist, zimi rukometaš. Zlatko Šimenc rođen je 29. studenog 1938. godine u Zagrebu. Kao 11-godišnjak je počeo trenirati plivanje u Mladosti 1950. godine, a 1955. godine je uskočio u vaterpolsku momčad a da prije toga nije vaterpolo trenirao. Za prvu momčad Mladosti igrao je do 1975. godine. S ovim je klubom ostvario velike uspjehe. Bio je član momčadi koja je postala prvak Europe 1967., 1968., 1969. i 1971. godine. Prvenstvo Jugoslavije osvojio je 1962., 1967., 1969. i 1971. godine, a zimsko prvenstvo bivše države 1960., 1961., 1962. i 1964. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije je od 1957. do 1967. godine nastupio 101 put. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1960. godine u Rimu i 1964. godine u Tokiju, gdje je osvojio srebrnu medalju. Na europskim prvenstvima je imao pravu žetvu medalja: 1958. godine u Budimpešti je osvojio srebro, 1962. u Leipzigu ponovno srebro te 1966. u Utrechu broncu. Na Mediteranskim igrama u Beirutu 1959. godine osvojio je zlato, a 1963. u Napulju srebro. Na Univerzijadi u Bukureštu je 1961. godine osvojio zlatnu medalju. Jedan je rijetkih sportaša koji je istovremeno nastupao u dva sporta. Za rukometni klub Vihor iz Zagreba igrao je od 1957. do 1958. godine, a potom je bio rukometaš Mladosti od 1958. do 1965. godine. U isto vrijeme je bio reprezentativac u rukometu i vaterpolu. Za rukometnu reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 24 puta i postigao 52 zgoditka. Nastupio je na Svjetskom rukometnom prvenstvu 1958. u Istočnoj, a 1961. godine u Zapadnoj Njemačkoj. Vrlo rano Šimenc se opredijelio za trenerske vaterpolske vode. Bio je trener i igrač prve momčadi Mladosti od 1971. do 1975. godine, s kojom je 1975. godine osvojio Kup pobjednika kupova i europski Superkup. Zlatko Šimenc je i dugogodišnji vaterpolski i, općenito, sportski dužnosnik. Od 1992. do 1996. godine bio je predsjednik Stručne komisije Hrvatskog vaterpolskog saveza, član Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora bio je od 1991. do 1995. te predsjednik Kluba hrvatskih olimpijaca od 1996. do 2000. godine. Godine 1998. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar, a istu nagradu, samo za životno djelo, dobio je 2001. godine. Zlatko Šimenc je bio sjajan vaterpolist. Imao je odličan pregled igre, bio je vrhunski dodavač, a imao je i iznimno snažan udarac. Bio je pravi šmeker u igri, srčan i borben do maksimuma. Srebrna olimpijska medalja iz Tokija ima posebno mjesto u njegovoj riznici trofeja, premda je, uz radost, optočena i s mnogo tuge jer je osvojena bez poraza - odlučila je gol-razlika, jedan jedini zgoditak. O tome Šimenc govori: “Bili smo žalosni i jako ogorčeni. Tko će osvojiti koju medalju odlučivala je utakmica između Mađara i Sovjeta. Nakon treće četvrtine bilo je 2:2., a da osvoje zlato Mađarima je u zadnjih pet minuta trebalo 3:0 i pobijedili su s 5:2. Baš koliko im je trebalo. Samo im je taj ishod nosio zlato. A nas je protiv Mađara oštetio i sudac. Vodili smo s 3:0, vodili smo i s 4:3. Imali smo tada igrača više, a sudac nam je dosudio zadržavanje lopte, pa u kontri četverac za Mađare. Krenuli smo u zadnji napad, postigli gol, a sudac ga je poništio dosudivši četverac. Mirko Sandić pogodio je vratnicu. A te smo godine doživjeli samo jedan poraz, i to u prijateljskoj utakmici.“ Šimenc ističe da je godinama igrao u sjajnoj generaciji i da u tu škvadru nije bilo lako upasti. Birajući najboljeg igrača, uprijet će u dva imena: “Karlo Stipanić bio je najbolji vratar na svijetu, u moskovskom finalu zaredom je obranio tri četverca. A Ozren Bonačić jedan je od najvećih igrača svih vremena. Bio je najbolji bek na svijetu, bio je sjajan napadač.“ Prof. dr. sc. Zlatko Šimenc je dugogodišnji profesor na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu, gdje je predavao rukomet i vaterpolo. Sin Dubravko nastavio je očevim stopama, trofejni je vaterpolski reprezentativac, a kći Iva je međunarodna sutkinja u sinkroniziranom plivanju. Supruga Nevenka je pak bila odbojkašica. Doista, sportska obitelj u kojoj su svi diplomirani kineziolozi, što se rijetko sreće ne samo na našim prostorima već i mnogo šire.
214
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A