Zoran Mustur VATERPOLO
1 odličje - Srebrna medalja: OI Moskva 1980.
N
a pitanje kada se i zašto počeo baviti vaterpolom, obično odgovara da mu je to jednostavno bilo predodređeno, jer kada je netko kao on rođen „na pjeni od mora“, kako se to kaže u Boki Kotorskoj, zar je mogao izabrati drugi sport? Zoran Mustur rođen je 12. srpnja 1953. godine u Herceg Novom. Proplivao je vrlo rano, kažu s nepune četiri godine, i to u bazenu u Đenovićima u kojem su trenirali vaterpolisti Vaterpolskog kluba Rivijera, što je bio prapočetak onoga što će tri godine kasnije biti početak Zoranova službenog ulaska u taj klub i svijet vaterpola. Bilo je to 1960. godine, na Zoranov sedmi rođendan, kada mu je otac, ispunjavajući mu želju, poklonio vaterpolsku loptu „bergericu“ i člansku iskaznicu Vaterpolskog kluba Rivijera. Od tada je vaterpolo postao sastavni dio njegova života, evo već više od pedeset godina. S nepunih deset godina Zoran je postao član juniorske momčadi Rivijere, ističući se već tada, po procjeni tadašnjeg trenera Rivijere Mira Čirkovića, urođenim talentom za vaterpolo. Zoran Mustur je već tada imao sve odlike koje krase vrhunske sportaše. Bio je vrlo temperamentan, sportski bi rekli - pozitivno drzak, vanserijski šuter. Tadašnji vaterpolski stručnjaci dali su mu nadimak “bokeljski vaterpolski biser“. Vrlo rano su tadašnji vodeći jugoslavenski klubovi pokazali interes za Mustura, a on se 1968. opredijelio za Jadran iz Herceg Novog. Ubrzo je postao omladinski reprezentativac Jugoslavije. U godinama koje igra za Jadran, u kojem je bio sve do 1976., izrastao je u vrhunskog igrača s karakterističnim eksplozivnim, gotovo neobranjivim udarcem. Već 1970. godine Mustur je najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije. Godine 1972. izabran je za najboljeg sportaša Crne Gore, a naredne 1973. osvaja Žutu kapicu Sportskih novosti kao najbolji igrač u Jugoslaviji. Bilo je utakmica kada je Mustur znao postići baš sve zgoditke Jadrana na utakmici. Već je 1972. godine počeo igrati i za reprezentaciju Jugoslavije. Sa 620 postignutih zgoditaka u prvenstvenim natjecanjima, četvrti je na listi strijelaca svih vremena jugoslavenske vaterpolske lige. To ga je uvrstilo u “klub 500“, u koji su ušli samo vaterpolisti koji su postigli 500 i više golova u službenim prvenstvenim natjecanjima. Zoran Mustur 1976. godine napušta Jadran iz Herceg Novog i postaje igrač Primorja iz Rijeke, s kojim 1979. godine osvaja kup Jugoslavije. Prema vlastitom priznanju, Zoran je u Rijeci proveo najljepši i najuspješniji period u sportskom i privatnom životu. U kapici reprezentacije Jugoslavije osvojio je brojne medalje. Na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine osvojio je srebro, i to kao igrač riječkog Primorja. Na Svjetskom prvenstvu u Zapadnom Berlinu 1978. godine zakitio se brončanom medaljom. Osvojio je i dvije medalje na svjetskim kupovima, i to broncu 1979. u Rijeci i srebro 1981. godine u Long Beachu. Na Europskom prvenstvu u Jonkopingu 1977. godine osvojio je srebrenu medalju. Na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. zakitio se Mustur zlatnom medaljom. Nakon završetka igračke karijere, Zoran se 1985. godine počinje baviti trenerskim poslom. Prvi klub koji je trenirao bila je talijanska momčad Calidarijum iz Palerma, kojega uvodi u A2 talijanske ligu. Godine 1989. sa Sicilije odlazi u Lombardiju da bi preuzeo klub Fanfula – Lodi, kojeg također uvodi u talijansku A2 ligu, a potom 1992. godine slijedi povratak na Siciliju i preuzimanje kluba Telimar sa zadatkom da ga uvede u A2 ligu, u čemu Zoran i uspijeva 1994. godine. Godine 1996. dolazi za trenera Sistem – Leonessea iz Brescie, momčad koju iz A2 lige 1999. uvodi u Prvu talijansku ligu, a potom slijede i ostali uspješni rezultati s ovim klubom, i to: 2001. igra finale LEN kupa, 2002. osvaja LEN kup, naredne 2003. ponovno osvaja LEN kup. Iste 2003. s klubom je i prvak Italije, a 2004. igra finale europskog Superkupa. Godine 2007. trener je momčadi Cosenza iz Cosenze, a 2008. vraća se u Crnu Goru i trenira Jadran iz Herceg Novog, s kojim osvaja titulu prvaka Crne Gore. Od 2011. godine trener je momčadi Imperija iz Imperije. Vrhunska, velika, može se reći ogromna karijera, s olimpijskom medaljom osvojenom iz Rijeke. Kako sam kaže, vaterpolo je njegov život, pa tako i u Rovinju, gdje živi, ljeti organizira školu vaterpola. Priznaje da uživa mladim budućim vaterpolistima prenositi svoja znanja i iskustva. Kaže da je, uz igrački talent, presudan i veliki i uporan rad, jer i najveći talent se izgubi u vremenu koje prolazi bez upornog rada.
197