Vladimir Firm NOGOMET
1 odličje - Srebrna medalja: OI Helsinki 1952.
N
ogometaš koji je igrao na više mjesta u momčadi, najčešće u navali, a zahvaljujući visini i visokom skoku često je postizavao pogotke glavom. Vladimir Firm rođen je 5. lipnja 1923. godine u Zagrebu. Igračku karijeru započeo je u momčadi zagrebačkog Trnja, čiji je nogometaš najprije u mlađim uzrastima, a kasnije i kao igrač prve momčadi od 1937. do 1942. godine. Otac mu je radio kao željezničar, a trener zagrebačkog Željezničara (od 1946. Lokomotiva) bio je Hermengildo Kranjc, očev radni kolega i kasnije poznati međunarodni nogometni sudac. I, nagovorio je oca da Vladimir 1942. napusti Trnje i postane igrač Željezničara. U tom klubu je igrao do 1947. godine, kada postaje nogometaš Partizana iz Beograda čiji je igrač do 1948. godine. Nakon jedne sezone u Partizanu, Firm se 1948. godine vraća u zagrebačku Lokomotivu, čiji je igrač do 1955. godine. Potom je od 1956. do 1957. godine nogometaš Zagreba. Njemačka je iduća nogometna destinacija Vladimira Firma, gdje je od 1957. do 1959. godine nogometaš FSV Frankfurta, a zatim odlazi u švicarski FC Solothurn gdje je od 1959. do 1962. godine igrač i trener. Za reprezentaciju Jugoslavije je od 1947. do 1949. godine odigrao 3 utakmice. Igrao je dvije utakmice kao nogometaš Partizana, a jednu kao igrač zagrebačke Lokomotive. Debitirao je 22. lipnja 1947. godine u Bukureštu, u utakmici za Balkanski kup u kojoj je Jugoslavija pobijedila Rumunjsku s 3:1. Od dresa reprezentacije oprostio se 11. prosinca 1949. godine u Firenzi, u kvalifikacijskoj utakmici za svjetsko prvenstvo u kojoj je Jugoslavija pobijedila Francusku s 3:2. Sudionik je Svjetskog nogometnog prvenstva 1950. godine u Brazilu, iako nije nastupio. Također, Vladimir Firm učesnik je i Olimpijskih igara 1952. godine u Helsinkiju. Iako nije nastupio, osvajač je srebrne olimpijske medalje. Za reprezentaciju grada Zagreba odigrao je 16 utakmica. Pričao je Firm da mu je u sjećanju posebno ostalo Svjetsko nogometno prvenstvo 1950. godine u Brazilu. Evo što je izjavio Zvonimiru Magdiću za knjigu “Legende zagrebačkog nogometa”: “Veleban je taj stadion na Marakani. Za nas, neboder. Po gornjem je katu tribina mogao prolaziti kamion. Igramo s Brazilom, Mundial. Momčad je izdiktirana, rezerve na tribinama. Nešto je stalo, a onda znamo što se događa: Mitića je udarilo u glavu i rasjeklo. Vele da je mene na megafon prozvalo, ali u onoj vrevi od 200 tisuća ljudi, ja nisam ništa čuo. Jer, Brazil je prvi put tada zaigrao sa strašnim trijom Zizinho – Ademir – Jair. Da li me prozvalo ili ne, ali možda sam mogao i istrčati na Mundialu.“ Ipak, rado se sjećao Firm svoje treće – posljednje utakmice u dresu reprezentacije, kada je igrao kao nogometaš Lokomotive. Bila je to kvalifikacijska utakmica za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. U Firenci, treća utakmica s Francuzima. Navalu reprezentacije Jugoslavije vodi Vladimir Firm. Bila je to utakmica krila. Prvoslav Mihajlović s dva gola i Željko Čajkovski s jednim, odlučili su tu utakmicu. Firm je pomogao na sve strane koliko je mogao, jer spojke nisu baš sjajno odigrale utakmicu. Na kraju je sve ispalo dobro, pobjedi se ne gleda u zube. Mihajlović je izveo odlučujući jedanaesterac kada nitko nije htio. Maestralan je bio i gol Željka Čajkovskog. Jednu je loptu zarezao tako jako s korner linije da je ona preletjela preko njegove noge, dobila felš i vratar Francuza Ibrir bio je nemoćan. Vladimir Firm je kao nogometaš bio visok, snažan, spoj snage i žilavosti. Bio je vrlo probojan, brz, duga koraka, visoka skoka, u igri vrlo hrabar i postojan. Ljudina od glave do pete. Bio je tip pravog engleskog centarfora. Išao je silovito. Bio je teško zadrživ. Takvih klasičnih centarfora, kakav je bio on, više nema. Igra je odnijela klasičnog centarfora. Firm u punom zamahu bio je baš to – centar oko kojega se sve vrtilo. Nakon završetka igračke karijere trenirao je nekoliko zagrebačkih klubova. Vladimir Firm preminuo je 27. studenog 1996. godine u Zagrebu i sahranjen je na groblju Mirogoj.
173