Ivica Cipci VATERPOLO
1 odličje - Srebrna medalja: OI Melbourne 1956.
D
ovoljno je kazati Johan i asocijacije navru same. Vaterpolo, golovi, pobjede. Zvončac, olimpijada, Jadran. Legenda. Ne dupin, već pravi kit, Mobby Dick splitskog i hrvatskog vaterpola. Čovjek, vaterpolist, funkcionar sa zasigurno najosebujnijim pečatom među plutajućim stativama. Sjenka Jadranaša, njihova savjest. Traje koliko i novija povijest splitskog vaterpolskog pionira. Ivica Cipci rođen je 25. travnja 1933. godine u Splitu. Učesnik je Olimpijskih igara u Melburneu 1956. godine, gdje je osvojio srebrnu medalju. Na ovim igrama najbolji je strijelac olimpijskog turnira. Sudionik je i Igara 1960. godine u Rimu. Reprezentativac Jugoslavije, za koju je odigrao 50 utakmica, bio je od 1953. do 1961. godine. Za svoj Jadran odigrao je preko 200 službenih utakmica i postigao 129 golova. Bio je preteča pravih sportskih lidera koji su za sobom ostavljali primjer i kriterij koji se bespogovorno slijedi: od romantičnih detalja kao što je izum u bacanju lopte kao kamena na tradicionalno dalmatinski način, tako da je taj šut postao svjetski glasovita specijalnost jer je lopta kao metak letjela iz njegove šake - udarac i kretnja ispod razine ramena paralelno s površinom vode, pa sve do zrele Cipcijeve dobi u kojoj status vodiča i krčitelja puteva nakon igračke karijere zadržava u sportskim dužnosničkim funkcijama. Bez uvrede ikoga, treba kazati da mu reprezentacija duguje puno, a Jadran gotovo sve. Johan kaže da se može bez svakoga. Jadran je postojao i prije njega, a postojat će i poslije. Da nema njega, tu bi, veli, bio netko drugi. Cipci je u Jadrana sve prošao: bio je igrač, trener, predsjednik, vodeći funkcionar u tijelima vaterpolske federacije, disciplinski sudac Vaterpolskog saveza Jugoslavije, član predsjedništva međunarodne federacije, potpredsjednik ondašnjeg Jugoslavenskog olimpijskog odbora… Pored srebra iz Melburnea, rado će se sjetiti i zlatnih medalja s Univerzijade i Mediteranskih igara 1959. godine u Bejrutu, srebrene medalje s Europskog prvenstva u Budimpešti 1958. godine. Ipak, nađe dovoljno želje i sjeti se svog najradosnijeg reprezentativnog trenutka: “Bio sam rezerva u Nizozemskoj 1953. Ali, bio sam u momčadi koja je osvojila prvo neslužbeno prvenstvo svijeta. Nešto kao današnji FINA kup. Sjajna generacija na čelu sa Ćirom Kovačićem isprašila je sve što je vrijedilo u svjetskom vaterpolu.“ - kaže Johan. Prvak Jugoslavije je s Jadranom bio 1954., 1957. i 1961. godine. Kada se vrati domaćim bazenima, zaiskri mu u očima i ne krije da mu je bilo draže biti prvakom Jugoslavije s Jadranom nego bilo što drugo. Posljednji put 1961. godine. “Bilo je to doba velikog antagonizma s Mornarom. Gotovo je graničilo s ludilom koliko je to bilo naglašeno. Na neki način značilo je borbu za goli život. Jer, osnivanjem Mornara željelo se ugasiti Jadrana kao ostatak građanske, gospodske sportske pojave. Bio je to čisti pokušaj likvidacije. Osim toga, bilo je to doba izuzetnog, dragocjenog sportskog rivalstva s Jugom. Za te se dvoboje živjelo cijelu godinu“ - kaže Ivica Cipci. Ovaj vrhunski sportaš i veliki gospodin na sve što je postigao u sportu, a dosegao je sportske visine koje su rezervirane samo za odabrane, nije niti pomišljao kada je, kupajući se ispred kuće na Mejama, kao golobradi momčić zakoračio u Jadrana. “Počeo sam kao plivač. Visok, štrkljast i slabo uhranjen nisam bio po mjerilima za velike rezultate. Zato sam, s grupom od dvadesetak mladića u klasi Srđana Kraljevića, nastavio s vaterpolom. Nije bilo teško zavoljeti loptu pored veličina kao što su bili Bakašun, Giovanelli, Brajnović, Miro Mihovilović. To je ono o čemu sam već govorio. Nama je bilo lakše početi. Imali smo uzore…“ - sjeća se svojih početaka u Jadranu legendarni Johan. Ivica Cipci trajno je obilježio bogatu povijest splitskog sporta. Istinska je legenda hrvatskog vaterpola i jedan od najvećih vaterpolista rođenih na našim prostorima. Godine 2007. dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo grada Splita. Najbolji je sportaš Dalmacije u izboru čitatelja Slobodne Dalmacije 1959. godine. Godine 2007. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar, a 2008. Državnu nagradu za životno djelo Franjo Bučar. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
166
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A