Maro Balić VATERPOLO
1 odličje - Srebrna medalja: OI Atlanta 1996.
D
o krajnih granica vojnik kluba. Maro Balić rođen je 5. lipnja 1971. godine u Dubrovniku. Igračku karijeru započeo je u Vaterpolskom klubu Cavtat, iz kojeg je došao u Jug kojemu je ostao vjeran sve do današnjih dana. Čuvao je vrata prve momčadi Juga od 1989. do 2005. godine i u tom je periodu davao veliki obol u svim klupskim trofejima, kojih je doista bilo napretek. S Balićem na golu, Jug je postao prvak Europe 2001. godine, kao i osvajač Kupa LEN 2000. Titula prvaka Hrvatske osvojena je 2000., 2001., 2004. i 2005. godine, kao i hrvatski kup 1994., 1996., 2000., 2002., 2003. i 2004. godine. Svakako, kruna karijere Mara Balića je srebrna medalja s Olimpijskih igara 1996. godine u Atlanti. Pitate li navijače Juga po čemu pamte Maru Balića, tu su jednoglasni - po završnoj utakmici Final Four-a Eurolige 2001. godine i obranama u završnici koje su u fenomenalnoj atmosferi Gruža donijele Jugu pobjedu u produžetku protiv grčkog Olympiacosa te drugi naslov prvaka Europe. Istina, junak te utakmice bio je centar Mile Smodlaka. On je bio ključ produžetka s dva, ujedno jedina Jugova gola u tom dijelu. No, uvođenje Mara Balića krajem druge četvrtine pokazalo se potezom utakmice. Chatzitheodorou, kapetan Olympiacosa, u drugoj je četvrtini izdaleka „probušio“ Gorana Volarevića, koji je započeo finalu utakmicu na vratima Juga. Bio je to znak da se iz publike zavikne: “Maro Balić, Maro Balić!“ Veselin Đuho, trener Juga, osjetio je da je trenutak za promjenu vratara i nije pogriješio. Do kraja finala Balić je skupio velikih sedam obrana. Oduševio je sve, njegovo ime skandiralo je više od 5000 navijača dubrovačkog sastava, koliko ih se natiskalo te svibanjske večeri 2001. na tribinama u Gružu. Maro Balić dijete je Juga, ali i “vojnik“ dubrovačkog kluba. Naime, nikada nije mijenjao Jugovu kapicu za kapicu nekog drugog kluba, iako je ponuda i poziva iz drugih sredina bilo. Drugi igrači su odlazili, ali on ne. Sezone i sezone je proveo među vratnicama. Počeo je još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sudjelovao u prvim uspjesima kluba nakon Domovinskog rata, počevši od osvojenog kupa Hrvatske 1994. godine i tako redom. Zbog odličnih obrana na vratima Juga, Balića je pokojni Bruno Silić, tadašnji izbornik hrvatske reprezentacije, uvrstio u reprezentaciju s kojom je Jugova jedinica stigla do olimpijske medalje. Balić je bio član reprezentacije, drugi vratar, zamjena Siniši Školnekoviću na Olimpijskim igrama u Atlanti. U finalu je naša momčad poražena od Španjolske. U polufinalu je Hrvatska pobijedila Italiju u iscrpljujućoj utakmici u kojoj je zbog prigovora isključen izbornik Bruno Silić, što se sutradan u finalu protiv Španjolaca pokazalo kao nepremostiva prepreka. Finale je donijelo nervozu, pričuvni vratar Maro Balić je u džepu kupaćeg ogrtača skrivao mobitel kojim je izbornik Silić iz gledališta, barem su tako zamislili naši, trebao komunicirati s Fabijanom Nolom, svojim pomoćnikom. Kamera je bilo kao u priči i ta igra nije mogla dugo ostati nezamijećena, pa nam je nakon četvrtine i pol veza oduzeta, a Silić u gledalištu dobio specijalnog čuvara. U toj zbrci naši su izgubili koncentaciju i odigrali najslabiju utakmicu na turniru. Velika šteta, to je zlato trebalo sjati oko vrata naših vaterpolista. Ipak, nakon osvajanja ove “velike“ medalje više ništa nije bilo isto, vaterpolo je dobio mjesto koje zaslužuje u hrvatskom sportu. Maro Balić je, kao član srebrne hrvatske vaterpolske reprezentacije iz Atlante 1996. godine, dobio Državnu nagradu za sport Franjo Bučar. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Nakon završetka igračke karijere u ljeto 2005. godine, Maro Balić je počeo svoju trenersku karijeru. Uči mlade vratare Juga i pomoćni je trener. Pored toga što im može prenijeti svoje golemo vaterpolsko znanje s gola Juga i državne reprezentacije, ovaj vrsni vratar ih kao nitko može učiti kako se voli svoj klub, Jug, Dubrovnik i Hrvatska. Maro Balić, vrsni vratar, najsigurniji kada je najpotrebnije.
160
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A