Vladimir Šujster RUKOMET
1 odličje - Zlatna medalja: OI Atlanta 1996.
Z
lato iskovano u Rudama. Vladimir Šujster rođen je 26. svibnja 1972. godine u Zagrebu. Njegovi rukometni počeci vezani su uz osnovnu školu Vladimira Nazora u Rudama pokraj Samobora. S rukometom je počeo kao osmogodišnji dječak, 1980. godine. Nakon toga, prošao je sve selekcije u Rukometnom klubu Rudar, od pionira do prve momčadi za koju je debitirao u sezoni 1987./88., da bi u narednoj sezoni postao standardni igrač Rudara. Igrao je na poziciji desnog krila. Početkom devedesetih godina Šujster prelazi u Zagreb i postaje igrač Medveščaka. Najprije igra na dvojnu registraciju, što znači da je u isto vrijeme bio rukometaš svog matičnog Rudara i Medveščaka, u kojem je je dvije sezone standardan igrač druge momčadi. Godine 1993. postaje igrač Rukometnog kluba Karlovac i od tada pa do 1996. godine počinje njegov strelovit rukometni put. U gradu na četiri rijeke doživio je dodatni zamah, napredovao sve više i više, što je na kraju rezultiralo pozivom u reprezentaciju i odlaskom na Olimpijske igre 1996. godine u Atlantu, gdje je osvojio zlatnu medalju. Prema vlastitom priznanju, poziv tadašnjeg izbornika, pokojnog Velimira Kljajića, bila je kruna njegova dotadašnjeg rada i odličnih igara koje je pružao u Rukometnom klubu Karlovac, tako da se Šujster potajno i nadao da bi mogao biti pozvan na pripreme reprezentacije za olimpijske igre. Priznaje, kada je vidio svoje ime na širem popisu reprezentativaca, bio je presretan što će biti dijelom reprezentacije u kojoj su tada igrali vrsni igrači i pravi rukometni autoriteti, a sama mogućnost da bude u tom društvu bila mu je izuzetna čast. Kaže, kada se kroz pripreme uspio izboriti za poziciju među 20 igrača koji su išli na završne pripreme u Tupelo u Mississipiju 15 dana prije otvaranja igara, njegovoj sreći nije bilo kraja. Na kraju priprema četvorica igrača su se morala vratiti u Hrvatsku. Govori da se jako dobro sjeća tog sastanka i da su mnogi igrači strepili i nadali se da ne budu među tom četvoricom. Vladimir Šujster se svojim pristupom radu, ozbiljnošću i kvalitetom nametnuo izborniku, koji je to prepoznao te ga uvrstio među šesnaest igrača koji su prijavljeni za olimpijski turnir. I danas se sjeća puno detalja s igara, ali najviše u sjećanju ostaje samo otvorenje, što je bio savršen događaj koji je otvorio tadašnji američki predsjednik Bill Clinton. Posebno pamti veliko finale u kojem su Hrvati pobijedili Švedsku. Kaže Šujster da se dobro sjeća i prve utakmice protiv Švicaraca, koju smo gubili šest razlike sve do zadnjih desetak minuta, a onda preokrenuli i dobili. Govori: “Tada se nešto prelomilo i postali smo svjesni da sve možemo pobijediti, da smo spremni otići i do samog vrha. Tijekom turnira bilo je tu i egzotičnih suparnika, ali u polufinalu smo pobijedili Francusku, a u finalu Švedsku i tako joj se revanširali za poraz u grupi.“ Finale protiv Šveđana igrano je u Georgia domu, zapravo zatvorenom nogometnom stadionu koji je zbog igara bio podijeljen u dva dijela – u jednom se igrao rukomet, a u drugom košarka. Igralo se pred 25 tisuća ljudi i bila je zaista fenomenalna atmosfera. Priznaje iskreno Vladimir da tada igrači nisu bili ni svjesni da su osvojili prvo hrvatsko olimpijsko zlato od uspostave neovisnosti. Zauvijek će pamtiti hrvatsku himnu, pobjedničko postolje i zlatnu medalju oko vrata, a također i povratak u Hrvatsku i oduševljenje ljudi koji su rukometaše dočekali u zračnoj luci Pleso i cijelim putem do Trga Bana Jelačića i maksimirskog stadiona. Nedugo potom Šujster je postao igrač našeg najtrofejnijeg kluba Zagreb Badel 1862, gdje se naosvajao titula i kupova. Potom se ponovno vratio u svoj matični Rudar, gdje je bio najbolji igrač i vođa momčadi i gdje je 2008. godine završio igračku karijeru. Nakon prestanka igranja, ostao je u sportu i u svom matičnom klubu kao trener mlađih uzrasta. Kaže da bi to bio logičan put za sve vrhunske sportaše, da se po završetku karijere vrate kući, svom matičnom klubu, te da mu se oduže za sportske početke. Kao član državne reprezentacije iz Atlante odlikovan je odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a 1996. godine dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.
131