Paulo Obradović VATERPOLO
1 odličje - Zlatna medalja: OI London 2012.
P
ripada najtrofejnijoj generaciji Juga u povijesti. Paulo Obradović rođen je u Dubrovniku 9. ožujka 1986. godine. Igračku karijeru započeo je u Cavtatu, ali je vrlo rano prešao u Gruž u momčad Juga, gdje je nastavio igrati u mlađim uzrastima do 2003. godine, kada je počeo nastupati za prvu momčad. Ovaj vrsni vaterpolist doista ima sve. Posjeduje i hrabrost kao malo koji igrač. Kako se kaže, „spreman je u bazenu i poginuti“. Posjeduje i solidnu tehniku. Ima sjajan pregled igre i vrlo točne asistencije. Posjeduje i udarac, koji je školski uvježban, precizan, lopta sluša ruku. Jak je i u glavi, pa može bez problema preuzeti odgovornost. U Jugu je igrao do 2012. godine i u tom razdoblju s momčadi iz Gruža osvojio je titulu prvaka Europe i europski Superkup 2006. godine. Bitan je dio momčadi Juga koja je 2009. godine postala pobjednik Jadranske lige. Osvojio je Paulo Obradović i pregršt domaćih trofeja u kapici Juga, i to prvenstvo Hrvatske 2004., 2005., 2006., 2007., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine. Kup Hrvatske osvojen je s Obradovićem u momčadi 2003., 2004., 2006., 2007., 2008. i 2009. godine. Pred ljeto 2012. godine Obradović je napustio svoj matični klub, preselio se u Rijeku i potpisao za Primorje. Iste 2012. s Primorjem osvaja kup Hrvatske, a 2013. Jadransku ligu. U kapici Hrvatske reprezentacije dosad je Paulo osvojio više medalja. Na svjetskim prvenstvima u Rimu 2009. i Šangaju 2011. osvojio je brončanu medalju. Na natjecanjima Svjetske lige osvojio je dosada četiri medalje i to: srebro 2009. u Podgorici, broncu 2010. u Nišu i 2011. u Firenci te zlato 2012. u Almati. Na natjecanju Svjetskog kupa u Oradeu 2010. godine osvojio je srebrnu medalju. Krunu dosadašnje karijere Obradović je ostvario na Olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu, gdje se zakitio zlatnom medaljom. Na cijelom olimpijskom turniru Hrvatska je bez premca igrala najbolji vaterpolo. Bile su to barakude iz snova. Jasno, u dobru igru reprezentacije uklopio se i Obradović, ono vremena što je proveo u igri. U finalu je Hrvatska pobijedila Italiju s 8:6. Bila je to jedna velika Hrvatska, koju je superiorno vodio neprikosnoveni Ratko Rudić. Nije bilo pozicije u momčadi koja nije besprijekorno funkcionirala. Tako i ona Obradovićeva. Paulo Obradović na Igrama u Londonu bio je, kako su ga nazvali novinari, hrabro srce, onaj koji je krpao rupe u momčadi gdje god da je trebalo. On to doista i može jer je polivalentan igrač. Medo. To mu je nadimak. Ima nešto u tome, u njegovu držanju. Iako bi mu bolje pristajao jedan drugi nadimak. Naše Hrabro srce. Dakle, za Obradovića nema izgubljene lopte, nema izgubljene utakmice dok joj ne istekne kraj. Taj je spreman “pokefati“ se u vodi, sportski dakako, i s trostruko više suparnika. Ima nešto posebno u njemu. Branič, vanjsko krilo… Kad je negdje neka “rupa“ koju valja “pokrpati“, nema problema. To će Paulo. “To mi je najteže reći, što sam ja u biti. Svuda me bacaju, svuda me ima. Ma, nema problema, ako treba mogu ja i na vrata“ – govori Obradović. Naša vrata, dakako. Po onim drugima tuče kao topovi s Navaronea. Po povratku u Zagreb nakon osvojenog olimpijskog zlata, dao je izjavu za Sportske novosti: „Nadimak Medo nosim od osnovne škole. Bio sam malo zdepastiji, malo držanje i tako to dođe.“ O impresiji finala olimpijskih igara Paulo je rekao: “Talijani su osjetili našu moć. Bili smo u svemu bolji. U obrani, napadu, svakom šutu, bloku, vodi. Ma, mogao bi nabrajati unedogled. Igrači jednostavno u takvim situacijama osjete suparnika. Osjete kad je netko jači ili slabiji. Talijani su to shvatili, ali mislim da isto vrijedi i za sve suparnike tijekom cijelog londonskog turnira.“ Paulo Obradović je kao vrlo mlad ostvario svoj sportski san, o kojemu je još kao dijete sanjao kada je počinjao igrati vaterpolo. Govori, mnogo puta su mu tijekom svih ovih godina kroz glavu prošle misli da je lijepo imati medalje sa svjetskog prvenstva, Svjetske lige i kupa, prvenstva Europe, ali da je osvojiti olimpijsku medalju, to bi bilo ono pravo. Svoj san Obradović je dosanjao vrlo mlad. Sa samo 26 godina popeo se na Olimp i time u sportskom smislu stekao besmrtnost. Vrh Olimpa ipak je rezerviran samo za odabrane. Jedan od njih je i Paulo Obradović. Na Mediteranskim igrama u turskom Mesinu 2013. godine osvojio je zlatnu medalju.
115