Zdravko Miljak RUKOMET
1 odličje - Zlatna medalja: OI München 1972.
I
grao je na poziciji desnog vanjskog pucača. Bio je probojan, brz, trebalo mu je malo prostora za udarac. A udarac mu je bio snažan. Odraz visok. Zdravko Miljak rođen je u Vinkovcima 11. rujna 1950. godine. Karijeru je započeo kao 15-godišnjak u Rukometnom klubu Lokomotiva iz Vinkovaca, u kojem je godinu i pol dana igrao i u seniorskoj konkurenciji. Dolaskom na studij u Zagreb, Zdravko Miljak prešao je u Medveščak, za koji je igrao od 1969. do 1978. godine i u tom razdoblju s ovim klubom osvaja kup Jugoslavije 1970. i 1978. godine. Nakon toga igrao je za Cividini iz Trsta od 1978. do 1981. godine, s kojim je osvojio talijansko prvenstvo. Potom Miljak 1981. godine igra za njemački Nettelstedt, s kojim iste godine osvaja njemački kup i europski Kup kupova. Od 1981. do 1985. godine Zdravko Miljak igra za njemačku momčad Guenzburg te također osvaja njemački kup. Kao igrač ovog kluba, godine 1984. bio je najbolji strijelac njemačkog prvenstva. Postigao je na 25 utakmica 188 golova, od čega 61 sa sedam metara. Dvije godine prije toga je bio drugi najbolji strijelac njemačke lige, iza Erharda Wunderlicha, i to zbog samo jednog pogotka manje. Nakon odlaska iz Guenzburga, Miljak je igrač i trener u momčadi Milbertshofena, a potom i menadžer kada klub osvaja Kup kupova. Nakon prestanka igranja, godinu dana bio je trener Goeppingena. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 130 utakmica i postigao 335 zgoditaka. Na Olimpijskim igrama u Münchenu osvojio je zlatnu medalju, a četiri godine kasnije, 1976. u Montrealu, peto mjesto. Brončanu medalju Miljak je osvojio na Svjetskom prvenstvu 1974. godine u DR Njemačkoj. Na Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. osvojio je zlatnu medalju, a jednom je nastupio i za reprezentaciju svijeta. U sjećanju na olimpijsko zlato, Zdravko Miljak kaže: „Sjećanja nisu vezana samo uz zlato nego uz tu našu generaciju. Bili smo jedna od najboljih momčadi koja je ikada igrala. Od 35 turnira u tri godine izgubili smo samo dva i to namjerno, jer je naš trener Vlado Stenzl želio zavarati Rumunje da bi se pogrešno pripremali za našu igru. Bio sam među najmlađima i bio sam ponosan što sam dio te momčadi.“ O legendarnom Stenzlu niže samo komplimente: „Nikada nitko u rukometu nije dostigao njegovu razinu znanja i načina rada. Pretvorio se u filozofa sporta, takav je čovjek, i više nije mogao sve operativno voditi. Doduše, nije mu se baš ni dalo, prava je šteta. Njegova pažnja prema detaljima označila je sve nas. Fenomenalna organizacija rukometa u Hrvatskoj potekla je baš od Stenzla i pokojnog Ivana Snoja. Ta Stenzlova rukometna škola bila je i Medveščakova škola, iz nje su stigli Josip Milković, Josip Šojat, Zdravko i Željko Zovko, Velimir Kljaić, Sead Hasanfendić… Sve do Lina Červara, svi ti naši vrhunski stručnjaci bili su iz Medveščaka. Uostalom, i Zoran Gobac, koji je mozak svih uspjeha hrvatskog rukometa, niz je godina igrao u Medveščaku.“ O suigračima Miljak kaže: “Hrvoje Horvat kompletna je osoba. Bio nam je primjer kako se ponašati na treningu, na utakmici i izvan terena. I danas je ostalo poštovanje prema njemu kao kapetanu te naše generacije. Josip Milković je pak bio najbolji igrač svih vremena. Sjećam se utakmice u Bremenu koju smo od Nijemaca izgubili s 13:14. Kao srednji vanjski dao je 12 golova i onaj 13. je namjestio.“ Od nasljednicima u reprezentaciji Miljak govori: “Nakon mene igrali su sve sjajni igrači. Prvo pokojni Pavle Jurina, pa Saračević, fenomenalna je bila ona generaciju koju je predvodio Petar Metličić. Za mene je on bio broj jedan u njoj. Kao rijetko tko, Pero je igrao cijelu utakmicu i obranu i napad.“ Zdravko Miljak diplomirani je inženjer građevinarstva. Godinama radi u Zagrebu kao financijski savjetnik. Bio je član Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora. Dugogodišnji je predsjednik Rukometnog kluba Medveščak. Međutim, kao najveći životni uspjeh istaknut će karijere svojih kćeri: Vedrana je asistentica predsjednice Odbora za energetiku Europskog parlamenta, a Vanja istražiteljica na Haaškom sudu.
113