Pavle Jurina RUKOMET
1 odličje - Zlatna medalja: OI Los Angeles 1984.
J
edan od najboljih bjelovarskih rukometaša u povijesti. Pavle Jurina rođen je 2. siječnja 1955. godine u Ledeniku, kraj Našica. Igračku karijeru započeo je u Rukometnom klubu Partizan iz Našica 1972. godine i dres ovog kluba nosi do 1976., kada postaje igrač Partizana iz Bjelovara. Jurina je jedan od najtrofejnijih bjelovarskih rukometaša. Proglašen je najboljim rukometašem Hrvatske 1979., 1980. i 1982. godine, a najboljim sportašem Bjelovara proglašen je 1980., 1982. i 1984. godine. S bjelovarskim Partizanom, pod vodstvom trenera Zvonka Jandrokovića, osvojio je titule prvaka Jugoslavije 1977. i 1979., kao i kup Jugoslavije 1976. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije Pavle Jurina je odigrao 140 utakmica. Od velikih natjecanja, značajan je kao sudionik Olimpijskih igara 1980. godine u Moskvi i 1984. u Los Angelesu. Na igrama u Moskvi 1980. godine bio je član reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila šesto mjesto, a Pavle je odigrao svih 6 susreta na olimpijskom turniru i postigao 33 zgoditka. Iste je godine dva puta igrao za izabranu selekciju svijeta u Dortmundu i Goteburgu. Na igrama 1984. godine u Los Angelesu osvojio je zlatno odličje. Unatoč teškoj ozljedi (discus hernia), Jurina je odigrao ponovno svih 6 susreta i postigao 5 zgoditaka. Također, treba reći da je Pavle Jurina na Svjetskom prvenstvu u Dortmundu 1982. godine osvojio srebrnu medalju. Godine 1979. na Mediteranskim igrama u Splitu osvojio je zlatnu medalju. Istu medalju osvojio je i na narednim Mediteranskim igrama 1983. godine u Casablanci. Pavle Jurina je 1977. godine osvojio srebrno odličje na Studenskom prvenstvu svijeta u Poljskoj. Ipak, volio je istaknuti da mu je bjelovarski Partizan najvažniji klub u sportskoj karijeri. Kada je 1976. došao iz Našica u Bjelovar, bio je sretan što je mogao biti na treningu tada velikog kluba. Doveli su Jurinu prijatelji iz Našica nakon što su sakupili novac za put, a prvi trening odradio je na starom rukometnom igralištu. Kako bi sve bilo zanimljivije, trener Pribanić tada je rekao: “Bit će iz njega nešto, malo je sirov, ali da se otesati.“ Vrlo brzo po dolasku u Bjelovar, pozvan je na pripreme s prvom momčadi u Veliku, a odmah potom na Dobojski turnir i utakmicu protiv CSKA iz Moskve, uz televizijski prijenos. Htio je javiti mami da ga gledaju na televiziji, ali tada u selu nitko nije imao telefon. Nakon Olimpijskih igara 1984. godine, otišao je u Italiju i pristupio klubu Acqua Fabbia iz Gaete. Po završetku igračke karijere, desetak godina radio je kao rukometni trener u Pescari, a osnovna svrha njegova boravka u Pescari bila je popularizacija rukometa u tome gradu. Iako je bio daleko od Bjelovara, s bivšim suigračima stalno je bio u vezi. Redovito je pratio rezultate i znao što se kod nas događa. Pavle Jurina je bio odličan igrač. Njegove su se bravure učile na rukometnim akademijama. U bjelovarskom kraju bio je poznat po tome što je vozio žutog Mini Morrisa. Toliko je volio svoj bjelovarski Partizan da je u sobi imao sliku rukometnog kluba, a ne, primjerice, neku obiteljsku. Strašno je držao do svog kluba, koji mu je bio najdraži i svakako najveći u karijeri. Osobno je bjelovarskom rukometu dao strašno puno. Igrajući za reprezentaciju, za sve selekcije Svijeta, u svim rukometnim enciklopedijama je zapisano: “Pavle Jurina – Partizan Bjelovar.“ U Italiji je dosta dugo radio kao trener. Na Apeninskom poluotoku imao je status koji je stekao radeći vrlo ozbiljno i vrlo korektno. Smatran je dosta strogim trenerom i igrači su ga upravo zbog toga i cijenili. Pavle Jurina je posebno, u svim klubovima gdje je radio, zagovarao što kvalitetniji rad s mlađim uzrastima kao temeljem budućnosti kluba. Bio je trener koji se u školama rukometa zalagao za kvalitetu, nikako kvantitetu i puko nabijanje brojki. Pavle Jurina iznenada je preminuo u Bjelovaru 2. prosinca 2011. godine i sahranjen je na starom bjelovarskom groblju.
103