Kulturni pejzaž Vrmca

Page 1

Kulturni pejzaž Vrmca Studija kulturnog pejzaža Vrmca realizovana u sklopu projekta “Baština - pokretač razvoja”, 2015.

Ovaj projekat je finansiran od strane Evropske unije



Kulturni pejzaž Vrmca Studija kulturnog pejzaža Vrmca realizovana u sklopu projekta “Baština - pokretač razvoja”, 2015.


Studija kulturnog pejzaža Vrmca Izdavači: Opština Tivat Kulturno zavičajno udruženje Napredak Gornja Lastva, Tivat Expeditio - Centar za održivi prostorni razvoj, Kotor Obrađivač: Oikon, d.o.o., Institut za primijenjenu ekologiju, Trg senjskih uskoka 1-2, 10000 Zagreb Voditeljica: dr.sc. BISERKA DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, dipl.ing.arh. Obrađivači studije: dr.sc. VLADIMIR KUŠAN, dipl.ing.šum., priprema i obrada podataka u GIS-u dr.sc. DANKA PETROVIĆ, dipl.biol., analiza prirodnih obilježja KATARINA LISAVAC, dipl.ing.arh., prikaz istorijskog razvoja područja i kulturna baština JELENA FRANOVIĆ, dipl.ing. pejz.arh., obrada i kartiranje uzoraka pejzaža JOŠKO KATELAN, prof. i arhivista, dobava istorijskih karata i jezična obrada teksta MAJA BILUŠIĆ, mag.ing.arh., analiza antropogenih i vizuelno-morfoloških obilježja ANDRIJANA MIHULJA, dipl.ing.šum., izrada kartografskih prikaza korišćenja prostora VIŠNJA ŠTEKO, dipl.ing.kraj.arh., obrada i kartiranje tipološke klasifikacije i osjetljivosti SUNČANA RAPIĆ, dipl.ing. kraj.arh., obrada i kartiranje tipološke klasifikacije i osjetljivosti MAJA POSAVEC, mag.kraj.arh., obrada i kartiranje tipološke klasifikacije i osjetljivosti Štampa: Biro Konto, Igalo Tiraž: 500 Godina izdanja: 2015

Studija je realizovana u okviru projekta Baština- pokretač razvoja www.bastina.eu

Vodeći partneri / Lead Partners

Opština Tivat Zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije

Partneri / Partners

Expeditio – Centar za održivi prostorni razvoj Kotor Kulturno zavičajno udruženje Napredak Gornja Lastva, Tivat DUNEA - Regionalna razvojna agencija Dubrovačkoneretvanske županije, Dubrovnik Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovnik

Saradnici / Associates

Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Dubrovniku Hrvatska sekcija ECOVAST-a – Europskog vijeća za sela i male gradove Ustanova Centar za Regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore SEE Heritage mreža - Mreža za nasljeđe Jugoistočne Evrope

Ova publikacija je izrađena uz pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost partnera koji implementiraju projekat “Baština-Pokretač razvoja” i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije. Projekat „Baština – pokretač razvoja”sprovodi se u okviru Programa prekogranične saradnje između Hrvatske i Crne Gore, u sklopu komponente II Instrumenta za pretpristupnu pomoć EU (IPA).


SADRŽAJ 1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

7. ANALIZA ANTROPOGENIH OBILJEŽJA. . . . . . . . . . . . . 48

1.1. Projektni zadatak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

7.1. Namjena i korišćenje prostora . . . . . . . . . . . . . . . . 48

1.2. Metodologija izrade. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

7.2. Elementi i uzorci pejzaža. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

2. POLAZIŠTA ZA ZAŠTITU KULTURNOG PEJZAŽA VRMCA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

8. ANALIZA VIZUELNIH I PERCEPTIVNIH OBILJEŽJA. . . . 53

2.1. Definicije kulturnog pejzaža . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

8.2. Vizuelno - morfološka obilježja Vrmca. . . . . . . . . . 55

2.2. Međunarodni kontekst. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

8.3. Percepcija i doživljaj Vrmca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

2.3. Nacionalni zakonodavni okvir. . . . . . . . . . . . . . . . . 12

8.1. Analiza vizuelne izloženosti Vrmca . . . . . . . . . . . . 53

3. OPIS PODRUČJA OBUHVATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

9. IDENTIFIKACIJA KARAKTERA PREDJELA– PEJZAŽNI TIPOVI VRMCA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

3.1. Geografski položaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

9.1. Uvodno obrazloženje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

3.2. Granica područja obuhvata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

9.2. Opšti pejzažni tipovi /Područja-opšti tipovi/ Područja karaktera predjela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

3.3. Dosadašnje tipologije pejzaža na području obuhvata studije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 4. ANALIZA PROSTORNO PLANSKE DOKUMENTACIJE I PROJEKATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 4.1. Analiza važećih prostornih i urbanističkih planova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

9.3. Tipovi i područja karaktera predjela - pejzažni tipovi područja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 10. VALORIZACIJA I OCJENA OSJETLJIVOSTI KULTURNOG PEJZAŽA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 10.1. Valorizacija obilježja i kvaliteta pejzaža . . . . . . . 116

4.2. Analiza planiranih projekata i ostale dokumentacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

10.2. Odabrani kriterijumi valorizacije kulturnog pejzaža Vrmca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116

4.3. Analiza pritisaka i promjena karaktera predjela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

10.3. Ocjena vrijednosti i osjetljivosti pejzažnih područja Vrmca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

5. A NALIZA PRIRODNIH OBILJEŽJA. . . . . . . . . . . . . . . . . 21 5.1. Klimatska obilježja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 5.2. Reljefna obilježja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 5.3. Geološka i pedološka obilježja. . . . . . . . . . . . . . . . 24 5.4. Hidrološka obilježja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 5.5. Vegetacijska obilježja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 5.6. Floristička obilježja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 5.7. Zaštićena prirodna baština. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 6. PRIKAZ ISTORIJSKOG RAZVOJA VRMCA. . . . . . . . . . . 34 6.1. Praistorijski i antički period. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

10.4. Pritisci razvoja i konflikti u prostoru. . . . . . . . . . 121 10.5. Prijedlog zaštite kulturnog pejzaža Vrmca. . . . . 124 11. SMJERNICE ZA ZAŠTITU, PLANIRANJE I UPRAVLJANJE KULTURNOG PEJZAŽA VRMCA . . . . . . . . . . . . . . . . 127 11.1. Opšte mjere zaštite kulturnog pejzaža . . . . . . . 127 11.2. Mjere zaštite, planiranja i korišćenja pejzaža kao resursa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 11.3. Mjere za očuvanje karaktera pejzaža - izrada plana predjela Vrmca i konzervatorsko - pejzažnih studija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 11.4. Smjernice i preporuke za revitalizaciju i poboljšanje stanja kulturnog pejzaža Vrmca. . . . . . . . 131

6.2. Srednjovjekovni period (od 12. do 15. vijeka). . . . 35

12. ZAKLJUČCI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132

6.3. Period od 15. do kraja 18. vijeka (vladavina Mletačke republike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

13. LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134

6.4. Razdoblje od kraja 18. do početka 20. vijeka (Austrijsko carstvo i austrougarska monarhija). . . . . . . 40

14. KARTOGRAFSKI PRIKAZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

6.5. Razdoblje 20. vijeka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 6.6. Nepokretna i pokretna kulturna baština (zaštićena i evidentirana). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42


6 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

1. UVOD 1.1 PROJEKTNI ZADATAK Studija kulturnog pejzaža Vrmca jedna je od studija koja se izrađuje u sklopu projekta Baština – pokretač razvoja, zajedničke prekogranične aktivnosti na primjeni novih metodologija na zaštiti i upravljanju prirodnom i kulturnom baštinom na području Dubrovnika i Boke Kotorske.Sprovodi se u okviru programa prekogranične saradnje između Crne Gore i Hrvatske u sklopu komponente II Instrumenta za pretpristupnu pomoć EU (IPA). Opći cilj projekta Baština - pokretač razvoja je zaštita prirodne i kulturne baštine u Crnoj Gori i Hrvatskoj kroz implementaciju zajedničkih programa, edukaciju, prenošenje znanja i realizaciju aktivnosti koje imaju za cilj podizanje nivoa svijesti o važnosti kulturne i prirodne baštine. Područje istraživanjas crnogorske strane je gorski masiv Vrmac, a glavni nosilac projekta je Opština Tivat, dok su partneri na projektu NVO „Expeditio“ iz Kotora i Kulturno-zavičajno udruženje „Napredak“ - Gornja Lastva. Prema opisu zadatka i sinopsisu sadržaja potrebno je izraditi studiju kulturnog pejzaža, kojom će se identifikovati i vrednovati njegove prirodne i kulturne karakteristike i vrijednosti. Studija će biti podloga za izradu rješenja o zaštiti kulturnog pejzaža Vrmca te za izradu ekonomske valorizacije prostora.

Ciljevi i zadaci studije - prepoznati područje kao kulturni pejsaž korišćenjem integralnih metoda - uključivanjem kulturnih i prirodnih obilježja - identifikovati pejzažne tipove/ područja prema međunarodno prihvaćenoj metodologijiocjene karaktera predjela (Landscape Character Assessment) iistorijske karakterizacije(Historic Landscape Assessment) - prepoznata pejzažna područja opisati i ocijeniti na osnovu njihovog vizuelnog, istorijskog i ekološkog karaktera - analizirati faktore promjena, trendove razvoja te pritiske i prijetnje na karakter pejzaža - analizirati osjetljivost pejzaža na promjene - predložiti mjere za zaštitu, održavanje, poboljšanje i održivo korišćenje pejzaža. Korišćenje studije Studija je namijenjena prije svega lokalnim upravama: opštinama Tivat i Kotor, kojima će poslužiti za adekvatnu zaštitu i ekonomsku valorizaciju područja Vrmca,te kao osnova za planske i strateške dokumente. Istraživanje pejzaža i baštine područja Vrmca i prepoznavanje njegove kulturno-istorijske vrijednosti, poslužićei kao osnova za ekonomsku valorizaciju područja kao kulturnog pejzaža. Studija će utvrditi vrijednosti pejzaža koje predstavljaju potencijal ekonomskog razvoja. Ukazaće se na mogućnosti lokalnog razvoja zasnovanog na resursima i

vrijednostima područja te ujedno predložiti model zaštite i unaprjeđenja stanja.Studija će bitipodloga za donošenje rješenja o zaštiti kulturnog pejzaža Vrmca, što je jedna od kategorija kulturnih dobara u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. Studija će poslužiti kao model za metodologijuprepoznavanja i utvrđivanja kulturnog pejzaža i biće važna osnova za dalju prezentaciju i promociju vrijednosti područja Vrmca, što je od značaja za lokalno stanovništvo i za turiste.

1.2 METODOLOGIJA IZRADE U izradi ove studije primijenjena je složena metodologija koja se zasniva na induktivno-deduktivnim i matematičko-statističkim metodima, arhivskom i terenskom istraživanju, izradi modela te metodu sintezne interpretacije. Induktivno-deduktivnim metodima se analiziraju postojeći teorijski pristupi, važeći planski dokumenti, pravni okviri, te literatura i dostupna istraživanja prirodnih i kulturnih faktora koji obuhvataju područje Vrmca. Arhivska istraživanja obuhvataju istorijske pisane i grafičke izvore podataka, koji objašnjavaju procese prostornoistorijskog formiranja i razvitka pejzaža Vrmca i njegovih antropogenih komponenata - naselja, istorijskih građevina, komunikacija i načina korišćenja zemljišta. Terenska istraživanja sprovedena su za potrebe upotpunjavanja


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 7

podataka o postojećem stanju istraživanog područja te o njegovim vizuelnim i morfološkim obilježjima. Metodima izrade modela prikazuju se i provjeravaju strukturna i vizuelna obilježja istraživanog područja pomoću grafičkih, tabličnih i tekstualnih podataka. Matematičkostatističkim metodima i analizama pomoću GIS-a obrađuju se grafički i tekstualni podaci koji se koriste pri određivanju opštih tipova i tipova karaktera predjela. Metodima sinteznih interpretacija predstavljaju se strukturna obilježja, te ocjene karaktera svakog prepoznatog tipa karaketra predjela proizašlog iz sprovedenog modeliranja, kao i sintezna valorizacija područja istraživanja.

tnijih saobraćajnica (kopnenih i morskih), te s unutrašnjih i udaljenih vidikovaca, kao i model prikaza morfoloških obilježja.

Postupak tipološke klasifikacije predjela temelji se na obradi i analizi postojećih podataka o fizičkim komponentama, kao što su: kilmatska obilježja, geološki ipedološki sastav, reljefna obilježja analizirana kroz visinsku podjelu reljefa (hipsometriju) i morfologiju(nagibe i ekspoziciju), geološka pedološka i hidrološka obilježja, korišćenje zemljištakroz karakteristična istorijska razdoblja za koja postoje ulazni kartografski podaci: 1838. godine, 1974. godine i današnje stanje (prema modelu Corine Land Cover prikaza u odgovarajućoj razmjeri kartiranja), vegetacijski pokrivač, gustoća/ tipologija izgrađenih područja.

Valorizacija prostora Vrmca kao kulturnog pejzaža sprovedena je metodom objektivnog pristupa, na osnovuposebno pripremljenog modela vrednovanja. Ocjena kulturnog pejzaža može biti sprovedena i subjektivnim metodom, s naglaskom na estetska svojstva i percepciju stanovnika i posjetilaca. Metodima subjektivnog vrednovanja, koji se oslanjaju na percepciju i osjećaj mjesta, ocjenjuju se estetske i doživljajne vrijednosti, dok se objektivni pristup usmjerava na obilježja komponenata i kulturnog pejzaža u cjelini. U model vrednovanja kulturnog pejzaža uključeni su pokazatelji kulturnih i prirodnih komponenata, te materijalnih i nematerijalnih obilježja. Svakom odabranom parametrudodate su brojčane ocjene, te su na taj način proizašle ukupne i prosječne, relativne vrijednosti pejzažnih jedinica. Vrijednost istorijskog kulturnog pejzaža Vrmca zasniva se na kriterijumima: integriteta, autentičnosti, jedinstvenosti, raznolikosti oblika korišćenja zemljišta (izgrađenog, parkovno oblikovanog, poljoprivrednog, šumskog, prirodnog.. ), zastupljenosti kulturnih i prirodnih vrijednosti te potencijala za buduće korišćenje.

Za ocjenu vizuelne osjetljivosti područja Vrmca izrađen je model vizuelne izloženosti iz najfrekven-

Na osnovu analize prostornih i urbanističkih planova, studija lokacije i ostalih razvojnih tendencija

utvrđeni su pritisci kojima se izazivajupromjene karaktera pejzaža Vrmca. Mnogi od planiranih zahvata ne uvažavaju karakteristike i vrijednosti kulturnog pejzaža,te dovode do njihovog narušavanja i degradacije. Ulazni podaci koji su korišćeni za izradu ove studije su: topografske karte u razmjerama 1:25000, 1:5000, orto foto karte u razmjeri 1:5000, digitalni model reljefa, te tematske karte (visine, nagibi, geologija, pedologija, vode, Corine Land Cover.), karte iz prostorno planske dokumentacije Opština Tivat i Kotor, te istorijske topografske karte, karte prvog katastarskog premjera, te ostali dostupni grafički i pisani izvori (stare razglednice i fotografije). Za prostor poluostrva Vrmac, koje se odlikuje specifičnim prirodnim i graditeljskim karakteristikama dosad nisu sprovođena sistemska istraživanja istorijskog i prostornog razvoja, istraživanja urbanističkih i graditeljskih oblika, antropološka,kao ni arheološka istraživanja. Zbog toga je i literatura koja se direktno odnosi na Vrmac dosta rijetka.U radu su se koristile bibliografske jedinice koje obuhvataju šire područje Boke Kotorske. Od ostalih podataka korišćene su studije koje se izrađuju u sklopu projekta Baština-pokretač razvoja: Studija prirodnih vrijednosti Vrmca, Sociološko istraživanje za područje Vrmca - stavovi i mišljenja dobijeni kroz participativni proces i Studija zakonodavnog okvira.


8 Studija kulturnog pejzaĹža Vrmca

Pogled na Vrmac s istoÄ?ne strane


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 9

2. POLAZIŠTA ZA ZAŠTITU KULTURNOG PEJZAŽA VRMCA 2.1. DEFINICIJE KULTURNOG PEJZAŽA Definicija pejzaža/predjela u Evropskoj konvenciji o predjelu vrlo je široka i obuhvatna: predio znači područje percipirano od strane ljudi, čiji je karakter rezultat djelovanja i među-djelovanja prirodnih i/ili ljudskih faktora.1 U predjelu/pejzažu, kao humanom ekosistemu njegovi se brojni aspekti i sastavni dijelovi mijenjaju pod uticajem različitih prostornih i vremenskih uslova i ograničenja. Pejzaž se mijenja i razvija, a podaci o prošlosti, prepoznavanje njegovih obilježja i značaja važna su podloga za buduće planiranje i upravljanje njegovim promjenama. Predio/pejzaž je prostor u kojem živi čovjek, važan nacionalni resurs, … izuzetno prirodno i kulturno nasljeđe, koje je cijenjeno zbog svoje estetske ljepote i važnog doprinosa identitetu regije i osjećaju mjesta (Sense of Place.)2 Najuopštenija podjela pejzaža je na prirodne i kulturne, a osim pejzaža zemlje (Landscape) prepoznati su i pejzaži mora (Seascape). Prirodni predio/pejzaž obuhvata područja netaknute prirodnosti čiji razvoj određuju i uređuju isključivo zakoni prirode, bez čovjekovih uticaja. Kulturni predio/pejzaž (Cultural

Landscape) je područje koje je postupno mijenjano (tokom vremena) čovjekovim djelovanjem. Kulturni pejzaž stvoren je od prirodnog djelovanjem kulturnih grupa.3 Stoga kulturni pejzaži mogu da se opišu kao područja značajno promijenjena, formirana i definisana čovjekovim djelovanjem. Pri takvim čovjekovim aktivnostima prirodna sredina nije bila isključena, naprotiv na nju se uticalo, ista se mijenjala, ponekad osiromašivala, ali u najčešćim je slučajevima bivala obogaćena. Na taj su način stvoreni kulturni pejzaži, kao odraz živog i stalno razvijajućeg svijeta društvenih grupa i odnosa. Kulturni pejzaž, stoga odražava među-odnos prirodnih komponenata i čovjekovih aktivnosti u njemu, te uzima u obzir sve pojavne oblike ljudskih aktivnosti kroz istoriju.

2.2. MEĐUNARODNI KONTEKST Područja bogata kulturnom i prirodnom baštinom zbog svoje vrijednosti i poruka kojima komuniciraju s prošlim i budućim naraštajima prepoznata su kao kulturni pejzaži. Kulturni pejzaž se definiše kao posebno geografsko područje koje predstavlja kombinovano djelo prirode i čovjeka. Stoga su brojnim međunarodnim dokumentima utvrđeni standardi

i metodi njihovog prepoznavanja, valorizacije izaštite. Utvrđeno je da planiranje i upravljanje pejzažom zahtijeva integralni pristup, te je međunarodna zajednica predvidjela niz metoda i postupaka zaštite, kao što su: zakonska zaštita pejzaža ocijenjenih na osnovu jasno utvrđenih kriterijuma; određivanje granica zaštićenogpejzaža, izrada i donošenje Plana zaštite i upravljanja, te organizacija sistemai načina upravljanja. Međunarodni ugovori i konvencije, bilo da su uopšteni ili posebno potpisani od strane država članica pravno su obavezujući i utvrđuju obaveze i način postupanja država, pa tako i Crne Gore. Primjer takve obavezujuće konvencije je UNESCO (1972) Konvencija o svjetskoj baštini koja se tiče zaštite svjetske kulturne i prirodne baštine (World Heritage Convention Concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage). Osim međunarodnih, obavezujuće su i evropske konvencije, kao što su: Konvencija Savjeta Evropeo pejzažu (2000)(European Landscape Convention) iKonvencija o vrijednosti kulturne baštine za društvo (2005.) (Convention on the Value of Cultural Heritage for Society). Stručne povelje, preporuke i deklaracije su, za razliku od povelja, etički kodeks kojima se propisuju stručni

ouncil of Europe, European Landscape Convention, 2000.art.1: Landscape means an area, as perceived by people, whose character C is the result of the action and interaction of natural and /or human factors. 2 Morris; Therivel, 1995: 78 3 Carl Sauer, 1925., Morfology of Landscape: The cultural landscape is fashioned out of a natural landscape by a culture group. Culture is the agent, the natural area is the medium, the cultural landscape is the result. 1


10 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

standardi djelovanja. Obavezujuće su evropske konvencije, povelje i dokumenti koji regulišu pitanja vezana za životnu sredinu, kao što su: Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja (1976/1995.) (Convention for the Protection of the Mediterranean Sea Against Pollution (Barcelona Convention)); Pan-evropska strategija o biološkom i pejzažnom diverzitetu (1995.) (Pan-European Biological and Landscape Diversity Strategy (PEBLDS)); Konvencija o zaštiti morske životne sredine i obalnog područja Sredozemnog mora (2005.) (Convention for the Protection of the Marine Environment and the Coastal Region of the Mediterranean). Konvencija o Svjetskoj kulturnoj i prirodnoj baštini dopunjena je 1992. godine uvođenjem pojma kulturnih pejzaža, te su u Operativnim smjernicama, kao pratećem dokumentu Konvencije o Svjetskoj kulturnoj i prirodnoj baštini, revidirani i dopunjeni kriterijumi za nominaciju. Kulturni pejzaži definisani su kao kombinovano djelo čovjeka i prirode. Oni ilustruju razvoj ljudskog društva i naselja kroz istoriju pod uticajem fizičkih ograničenja i/ili mogućnosti prezentovanih od strane njihove prirodne sredine, te društvenih, ekonomskih i kulturnih snaga društva, unutrašnjih i vanjskih. U Operativnim smjernicama prepoznate su tri glavne kategorije kulturnih pejzaža: i) namjerno oblikovani pejzaž stvoren iz estetskih, društvenih, religioznih i rekreativnih razloga,

često, ali ne uvijek, povezani su s religioznim i ostalim monumentalnim zgradama i sklopovima; ii) o rganski razvijeni pejzaž- rezultat društvenih, ekonomskih, administrativnih i/ili religioznih zahtjeva. Pejzaži ove kategorije odražavaju karakteristike istorijskog razvoja u svojim oblicima i obilježjima svojih komponenata. Dijele se u dvije pod-kategorije; reliktni pejzaž čiji je razvojni proces došao do kraja u nekom istorijskom periodu ili je naglo prekinut, a njegova značajna i razlikovna obilježja još su uvijek vidljiva u materijalnom obliku. Druga je kontinuirani pejzaž, koji još uvijek ima aktivnu ulogu i namjenu u savremenom društvu, usko povezanu s tradicionalnim načinom života; iii) a socijativni pejzaž odražava religioznu, umjetničku i kulturnu povezanosts prirodnim elementima više mjeri nego s materijalnim, koji mogu biti neznatni ili potpuno izostati. Visokog su stepena prirodnosti. Evropska konvencija o pejzažu/ predjelu je prvi međunarodni dokument koji se bavi zaštitom, planiranjem i upravljanjem svih vrsta pejzaža/predjela, a ne samo onima koji imaju izuzetnu vrijednost. Tim je dokumentom pejzaž/ predio određen kao značajan dio javnih interesa na kulturnom, ekološkom i društvenom području te je istovremeno resurs za privrednu djelatnost. Među glavnim obavezama sprovođenja Konvencije su:

• prаvno priznаvаnje pejzaža/ predjelа kаo suštinske komponente čovjekove okoline, izrаzа rаznolikosti njihovog zаjedničkog kulturnog, ekološkog i društveno-ekonomskog nаsljeđа i temeljа lokаlnog identitetа. • identifikacija i procjena predjela, analiza njihovih karakteristika i uzroka promjena, procjena kvaliteta i vrijednosti koje im pridaje stanovništvo. Sprovođenje identifikacije i procjene karaktera pejzaža se ostvaruje metodom karakterizacije, (Landscape Character Assessement) koji je važan element evropske prostorne politike, povezan sočuvanjem raznolikosti pejzaža. Metod procjene karaktera pejzaža odnosi se na prepoznavanje i određivanje elemenata i obilježja koji čine pejzaže (pejzažne jedinice) međusobno različitim, te na opisivanje razlika u njihovom karakteru i ocjeni vrijednosti, određujućih karakteristikapejzaža. Rezultati sprovođenja navedenih metoda su karte tipova / područja pejzaža i smjernice za planiranje i upravljanje. Preporuka o zaštiti ljepote i karaktera pejzaža i mjesta (Recommendation concerning the Safeguarding of Beauty and Character of Landscapes and Sites)(1962.) je dokument kojim se prvi put ističe potreba za uključivanjem postavki zaštite pejzaža u urbanističke i prostorne planove kao jednog od metoda sprovođenja njihove zaštite. Ukazuje se na potrebu proglašenja pravne zaštite područja čime se bez


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 11

dopuštenja nadležnih institucija sprječava uništavanje ili mijenjanje stanja i izgleda mjesta. Preporuka je uspostavila osnovni okvir za buduće kategorije zaštićenih mjesta i pejzaža naglašavajući da se zaštita ne bi smjela ograničiti samo na prirodne pejzaže, već bi bilo potrebno uključiti i one, čije je oblikovanje rezultat čovjekovog djelovanja. Dakle, potrebne su posebne odredbe kako bi se osigurala zaštita pejzaža i mjesta koja su u pravilu najugroženija, posebno izgradnjom, poslovanjem i špekulacijama u vezi sa zemljištem. Preporuka o očuvanju i savremenoj ulozi istorijskih područja (Recommendation Concerning the Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas) UNESCO-a, Nairobi 1976, po prvi put uvodi pojam istorijskih i arhitektonskih područja (Historic and Architectural Areas). Svako istorijsko područje i njegova okolina treba da se sagledavaju u svojoj ukupnosti kao jedinstvena cjelina čija ravnoteža i specifičnost zavise odpovezivanjadijelova od kojih su sastavljeni, a oni uključuju ljudske aktivnosti, zgrade, prostornu organizaciju i okolinu. Definisan je i pojam očuvanja, zaštite (Safeguarding) koji uključuje identifikaciju, zaštitu, konzervaciju, restauraciju, obnovu, održavanje i revitalizaciju istorijskih ili tradicionalnih područja i njihovo okruženje. Istorijska područja i njihovu okolinu treba aktivno zaštititi od oštećenja svake vrste, posebno onih koja proizlaze iz neprimjerenog korišćenja, dodataka i pogrešnih ili neo-

sjetljivih promjenate oštećenja koja će uticati na njihovu autentičnost. Dokument o autentičnosti iz Nare (The Nara Document on Authenticity), koji je 1994. godine donio ICOMOS nadovezuje se na Venecijansku povelju iz 1964. godine, definiše pojam autentičnosti i uvodi pojam kulturne raznolikosti i raznolikosti baštine. Autentičnost kao jedan od glavnih kriterijuma vrijednosti odnosi se na očuvanje kulturne baštine u svim njenim oblicima i istorijskim periodima. Sposobnost razumijevanja tih vrijednosti zavisi i o stepenu do kojega se izvori podataka o navedenim vrijednostima mogu shvatiti kao vjerodostojni ili istiniti. Aspekti autentičnosti odnose se na oblik i dizajn, materijale i građu, korišćenje i namjenu, tradicije i tehnike, mjesto i okolinu (Setting), duh i osjećaje te ostale unutrašnje i vanjske faktore kulturnog dobra. Baština treba da bude prepoznata u svom širem društvenom, istorijskom i fizičkom kontekstu, te u svojoj okolini. U povelji Upravljanje turizmom u mjestima od baštinskog značaja, međunarodnoj povelji o kulturnom turizmu (International Cultural Tourism Charter, Managing Tourism at Places of Heritage Significance) ICOMOS-a (1999), baština je definisana kao široki pojam koji uključuje prirodnu i kulturnu sredinu. Ona obuhvata pejzaže, istorijska mjesta, mjesta izgrađenih sredina, kao i biološke raznolikosti, zbirke, prošlost i kulturne prakse, znanje i iskustva. Primarni cilj upravljanja baštinom

je komunicirati njenim značenjem i potrebom za očuvanjem. Prirodna i kulturna baština, raznolikosti i životne kulture danas su glavne turističke atrakcije. Turizam bi trebalo da donese korist zajednicama i da pruži sredstvo i motivaciju za brigu iza održavanjenjihove baštine i kulturne prakse. Saradnja predstavnika lokalnih zajednica, konzervatora, vlasnika, političara i onih koji pripremaju razvojne planove i programe potrebna je za postizanje održive turističke industrije, te poboljšanje zaštite baštine. Turistički projekti i razvoj treba da postignu pozitivne rezultate i da smanje štetne uticaje na baštinu i na način života domaće zajednice. Razvoj turizma i infrastrukturni projekti treba da uzmu u obzir estetske, socijalne i kulturne dimenzije, prirodne i kulturne pejzaže, obilježja biodiverziteta i širi vizuelni kontekst baštine. Povelja iz Burre za mjesta od kulturnog značaja (The Burra Charter: Charter for Places of Cultural Significance) usvojena 1981. godine, a nadopunjena 1999. godine,definiše pojam mjesto (site) kao urbano ili ruralno područje, pejzaž, zgrade ili skupove zgrada. Očuvanje mjesta treba da se prepozna, a potrebno je uzeti u obzir i sve aspekte kulturnog i prirodnog značaja bez naglaska na jednoj vrijednosti na račun ostalih. Uveden je pojam kulturnog značaja koji znači estetsku, istorijsku, naučnu, društvenu ili duhovnu vrijednost za prošlost, sadašnjost i buduće generacije. Kulturni značaj sadržan je u samom mjestu,


12 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

njegovoj građi, smještaju (setting), korišćenju, povezanostima, značenjima, vezanim mjestima i srodnim objektima. Očuvanje zahtijeva zadržavanje odgovarajuće vizuelne okoline (setting) i drugih odnosa koji doprinose kulturnom značaju mjesta. Nove gradnje, rušenja ili druge promjene koje bi mogle imati negativan uticaj na okolinu smještaja nisu prihvatljivi. Zaštitase sprovodi kroz Plan zaštite (Conservation Plan) kao osnovni dokument svakog programa zaštite u kojem se definišeuloga financiranja i upravljanja procesima očuvanja kulturne baštine. Pejzaži odražavaju ljudske aktivnosti i prožetost kulturnim vrijednostima određene zajednice u određenim istorijskim periodima. Razvojem tokom istorije i promjenama načina čovjekovog djelovanja pejzaži su se mijenjali, a time i sticali nekoliko nivoa i značenja koja se danas analiziraju kroz istorijska, arheološka, geografska i istraživanja ostalih disciplina. Iz tog se razloga Deklaracija o pejzažima baštine (Natchitoches Declaration on Heritage Landscapes, 2004.) usmjerila na pitanja među-djelovanja ljudi i prirode tokom vremena, posebno zbog podatka da veliki broj kulturnih pejzaža pripada kategoriji organski razvijenih, kontinuiranih pejzaža u kojima ljudi i dalje žive, a njihov karakterodražava vrjednosne sisteme i kulturu upravo tih ljudi. Teza da je kultura ta koja oblikuje prirodu, a kulturnipejzažinjezin izraz, glavni je razlog da se kulturne i prirodne komponente sagledavaju i analiziraju zajedno.

U Deklaraciji o očuvanju smještaja baštinskih struktura, mjesta i područja (Declaration on the Conservation of the Setting of Heritage Structures, Sites and Areas, Xi’an, 2005.) definiše se smještaj, odnosno okolina baštinskih struktura, mjesta i područja kao neposredno i prošireno okruženje koje je dio njegovog značaja i prepoznatljivog karaktera, ili doprinosi istima. Zakonodavstvo, propisi i smjernice za zaštitu, očuvanje i upravljanje treba da osiguraju uspostavljanje kontaktne (buffer) zone oko njih. Instrumenti planiranja treba da sadržavaju odredbe kojima se djelotvorno kontroliše uticaj promjena u smještaju. Značajne siluete i obrisi (skylines), vizurne linije(sight lines) i odgovarajuća udaljenost između novog programa razvoja u blizinibaštinske strukture, mjesta i područja ključni su u ocjeni i sprječavanju neprimjerenih vizuelnih i prostornih zadiranja u integritet baštine. Transformacije urbanih i ruralnih pejzaža, način života, iliprivreda mogu da imaju nepovratan uticaj na autentičnost. Upravljanje promjenama i nadzor/ monitoring treba da definišu mjere kako bi se spriječilo ili otklonilo propadanje i gubitak značaja baštine. Pokazatelji za praćenje treba da pokrijufizičke aspekte, kao što su ugrožavanje pogleda i vizura, silueta i otvorenih prostora, zagađenje vazduha,zagađenje zvukovima, i sl.

2.3. NACIONALNI ZAKONODAVNI OKVIR Postojeća zakonodavna regulativa Crne Gore kojom su regulisana pitanja zaštite predjela/pejzaža obuhvaćena je u nekoliko zakona: Zakon o ratifikaciji konvencije o evropskim predjelima (Sl. list CG, br.48/08)koji određuje opšte principe zaštite, upravljanja i planiranja predjela. Zakon o zaštiti kulturnih dobara (Sl. list CG, br. 49/10), predviđa zaštitu kulturnog pejzaža kao jednu od vrsta kulturnih dobara. Planom predjela moguće je predvidjeti potrebu izrade elaborata tj. inicirati zaštitu nekog kulturnog pejzaža na osnovu njegove autentičnosti, integriteta, stepena očuvanosti, jedinstvenosti i rijetkosti, istorijskog, naučnog, arhitektonskog ili drugog društvenog značaja. Zakon o zaštiti prirode (Sl. list CG, br.51/08) objašnjava pojam predjela i pejzažne raznovrsnosti, definiše zaštitu predjela, predio izuzetnih odlika, prepoznaje pejzažne vrijednosti i aktivnosti sa specifičnim rasporedom ekosistema pri razvrstavanju zaštićenih prirodnih dobara u kategorije. Definiše plan upravljanja, uslove korišćenja, monitoring i sadržaj strategije zaštite prirode. Zakon o zaštiti životne sredine (Sl. list CG, br.48/08) definiše ciljeve i principe očuvanja pejzažne raznovr-


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 13

Područje Svjetske baštine Boke Kotorske, UNESCO i Granica parka prirode Vrmac

snosti, zaštite i obnavljanja kulturnih i estetskih vrijednosti pejzaža i principe očuvanja prirodnih resursa u koje se ubrajaju i predjeli. Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu (Sl. list CG, br.59/11), strateška procjena potrebno je da sadrži i procjenu uticaja na pejzaž. Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu (Sl. List br. 80/2005), studija uticaja na životnu sredinu treba da sadrži informacije o indirektnom ili direktnom uticaju planiranog objekta na pejzaž. Zakon o šumama (Sl. list CG, br. 74/10, 40/11). Šume i šumskа zemljištа, kаo dobrа od opšteg interesа, uživаju posebnu zаštitu i značaj očuvаnja biološke i pejzаžne rаznovrsnosti.

Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata (Sl. list CG, br.51/08 i 34/11) i Pravilnik o bližem sadržaju i formi planskih dokumenata (Sl. list CG, br. 24/10) ne uključuje pitanja zaštite pejzaža. Područje Vrmca danas je pokriveno određenim stepenom zaštite. Granica UNESCO-ve zaštite Boke Kotorske prolazi vršnim područjem padina Vrmca orjentisanih prema Kotorskom zalivu, a kontakt zona obuhvata čitavo kopneno i morsko područje Bokokotorskog zaliva, a time i područje Vrmca. U Prostorno urbanističkom planu opštine Tivat („Sl.list CG - opštinski propisi“ br. 24/10) uključen je prijedlog za zaštitu Parka prirode Vrmac, koji uključuje više dijelove padina brda iznad Tivta. Granice planiranog parka prirode u njegovom najnižem dijelu određuje trasa planirane obilaznice, dok se ostale granice poklapaju sa granicama katastarskih opština odnosno granicom opštine Tivat.


14 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

3. OPIS PODRUČJA OBUHVATA 3.1.GEOGRAFSKI POLOŽAJ Vrmac je poluostrvo koje dijeli Kotorski i Tivatski zaliv, čiju teritoriju administrativno dijele opštine Kotor i Tivat. Dio Vrmca koji pripada opštini Kotor ujedno je i dio područja Svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO-a Boke Kotorske. Poluostrvo Vrmac sastavni je dio prostorne cjeline Boke Kotorske koja zauzima sjeverozapadni dio Crnogorskog primorja i predstavlja jednu mikro-regiju, koja se sastoji od više suženja i proširenja, te kao takva reljefno čini najsloženiji dio crnogorskog primorja.Tri poluostrvana maloj se udaljenosti izdižu iznad morana način da formiraju tri tjesnaca, koji vode u tri oblikovno i strukturno različita vodena bazena: Tivatski, Risanski i Kotorski zaliv. Tjesnac Verige dijeli

gorski masiv Vrmca od Jeremijinog brda. Područje Vrmca koje se nalazi u unutrašnjem dijelu Bokokotorskog zaliva,karakteristično jepo tome što ujedno predstavlja i gorski masiv i poluostrvo orjentacije istok-zapad. Morfogenetski je sastavljen od dva vijenca, višeg, čija je najviša tačka Sveti Ilija, 768 mnv i nižeg s najvišom tačkom Popova glava, 584 m, razdvojenih udolinom istog smjera pružanja.Saobraćajna izolovanost središnjih i vršnih dijelova Vrmca uslovljena je reljefnim ograničenjima i stepenom naseljenosti.

3.2. GRANICE PODRUČJA OBUHVATA Granice obuhvata ove studije određene su uvažavajući geomorfološke iprostorne karakteristike područja. Teritorija Vrmca definisa-

na je samim položajem poluostrva, stoga je granica određena linijom dodira kopna i mora, dok kopnenu granicu prema padinama Lovćena čini prevoj kod Svete Trojice, čije su pogodnosti u prošlosti korišćene za formiranje transverzalne cestovne komunikacije koja povezuje Kotorski i Tivatski zaliv.

3.3 DOSADAŠNJE TIPOLOGIJE PEJZAŽA NA PODRUČJU OBUHVATA STUDIJE Dosad provedene klasifikacije predjela u većem mjeriluobuhvatile su i teritorij Vrmca. Europska podjela pejzaža(The European Landscape Typology LANMAP2)4 na teritoriju Vrmca sagledava dva tipa: Mediterranean - Hills-Rocks-Forest te Mediterranean - Mountains -RocksArable land). Prema nacionalnoj podjeli predjela impresivni prirodno-kulturni ambijent Boke, koji je uglavnom karakterisan sastavom četiri međusobno povezana zaliva i okolnih planinskih masiva, integriše region Kotora u izuzetnu pejzažnu cjelinu. Prepoznat je i kao UNESCO-va vrijednost u kojoj jedinstveni uzajamni odnosi između kulture i prirode predstavljaju bitan kriterijumizuzetne, univerzalne vrijednosti Boke Kotorske.

Položaj i granica obuhvata 4

E vropska klasifikacija predjela prema metodi LANMAP2 zasniva se na tri grupe pokazatelja karaktera predjela, a uzima u obzir biotske, abiotske i kulturne elemente: klimu, reljef, tla i geološki sastav (Parent Material) te korišćenje prostora (Land Use) prema podatcima CORINE Land Cover Database.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 15

Opšta podjela na pejzažne jedinice Crne Gore zasnovana je na prirodnim karakteristikama, ali uključuje i prisustvo čovjeka u slučajevima kada to prisustvo poprima značajniji predioni uticaj. Izdvojeno je 19 osnovnih pejzažnih jedinica i dvije prostorno manje pejzažne jedinice, koje se uglavnom odnose na osjetljive ekosisteme. Prostorni plan Crne Gore tako prepoznaje 21 pejzažnu jedinicu u kojoj se kao zasebna prepoznaje (1) Bokokotorski zaliv. Gorski masiv Vrmac nalazi se unutar navedene pejzažne jedinice. Pejzaž Bokokotorskog zaliva je s obzirom na svoju reprezentativnost i jedinstvenostna nacionalnom nivou izdvojen i analiziran kao zasebni pejzažni tip. Cjelokupni prostor zajedno s neposrednim zaleđem odlikuje se izrazitim, jasno uočljivim strukturnim elementima koji mu daju poseban pejzažni identitet. Specifične i raznolike prirodne vrijednosti (orografske karakteristike, karakteristike autohtone vegetacije) i vrijedno graditeljsko nasljeđe međusobno se prožimaju, uz obilje detalja alohtone flore. Sve to stvorilo je jedinstvenu i harmoničnu cjelinu.Boka Kotorska je dio posebne vrste holokrasne zone koja je zbog njene izražene kraške morfologije i hidrografije jedinstvena u Sredozemlju. S obzirom na činjenicu da se proteže od Jadranskog mora do kraškog zaleđa, područje Boke Kotorske je pod uticajem mediteranske i planinske klime. Na relativno maloj udaljenosti, klimatski uslovi se mijenjaju od mediteranskih do alpskih. Ove posebne topografske

i klimatske okolnosti dovele su do izuzetno širokog i rijetkog dijapazona flore i faune u Boki Kotorskoj. Izuzetni prirodni i topografski položaj Boke Kotorske uticao je i na specifični kulturno-istorijski razvoj ovog područja. Nastanjeno još od praistorijskog doba, smješteno na istočnoj obali Jadranskog mora, područje Boke Kotorske je od antičkog doba, pa do današnjih dana korišćeno kao prirodna luka. Iz raznih istorijskih perioda očuvani su brojni i raznovrsni primjeri graditeljske baštine. U Studiji obalnog pojasa na području Vrmca prepoznati su tipovi karaktera predjela: ogoljeni brdoviti tereni na krečnajcima, šumoviti brdsko zaleđe, šumovite padine na flišu, izgrađeno i djelimično izgrađeno zemljište, kulturna baština, priobalne ravnice zelene i slobodne površine.


16 Studija kulturnog pejza탑a Vrmca

Kartogram 1. Izvod iz karte LANMAP2


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 17

Kartogram 2. izvod iz karte Tipovi karaktera predjela (Prostorni plan posebne namjene za Obalno područje Crne Gore


18 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

4. ANALIZA PROSTORNO PLANSKE DOKUMENTACIJE I PROJEKATA 4.1. ANALIZA VAŽEĆIH PROSTORNIH I URBANISTIČKIH PLANOVA U ovom poglavlju analizira se stanje današnje prostorno planske dokumentaije u odnosu na područje Vrmca i to kao osvrt na namjenu i korišćenje prostora, te na zaštitu kulturne i prirodne baštine.5 Dio Vrmca koji pripada opštini Tivat definisan je Prostorno-urbanističkim planom kao budući Park prirode. Planom je predviđeno da se ukupni prostor parka prirode uređuje lokalnom studijom lokacije.Smjernicama iz PUP-a se uređuje prostor Opatova, između granica DUP-a Lepetane i DUP-a Donja Lastva. Za tri ruralne cjeline na području gorskog masiva Vrmac, koje je definisano kao park prirode, Opština Tivat je još 1988. godine izradila i usvojila Urbanistički projekat revitalizacije: - UP revitalizacije ambijentalne cjeline Gornja Lastva - UP revitalizacije ambijentalne cjeline Đurđevo Brdo - UP revitalizacije ambijentalne cjeline Petkovići Podnožje gorskog masiva Vrmac, prostor između planirane obilaznice i linije morskog dobra, uređuje se detaljnim urbanističkim planovima, urbanističkim projektima i smjernicama iz PUPa: 5

- DUP Lepetane, 2007. god. - UP Turistički kompleks Lepetane, u izradi - DUP Donja Lastva, 2013. god. - DUP Seljanovo, 2013. god. - DUP Mrčevac, 2013. god. - DUP Gradiošnica, 2011. god. - DUP Mažina, u izradi - DUP Gornji Kalimanj, u izradi - DUP Župa-Češljar, u izradi Namjena prostora u svim DUP-ovima je uglavnom jednaka: stanovanje (pretežno male gustine), mješovita namjena, centralne djelatnosti, zelene površine, saobraćajne i druge javne površine i infrastrukturni objekti/koridori. Urbanistički projekti (UP) - UP Ruljina, 2013. godine, a pretežna namjena prostora je stanovanje srednje gustine. - UP Kompleks hotela Park u Donjoj Lastvi, 2008. godine Prostornim Planom područja posebne namjene za morsko dobro (PPPPNMD) iz 2007.godine uređuje se područje neposredno uz obalu – područje morskog dobra. Obalni prostor u podnožju gorskog masiva Vrmac pripada u Sektor 20, 21, 22, 23; za ovaj prostor su donesene tri Državne studije lokacije (DSL): DSL Arsenal i DSL Župa-Kalardovo. Pretežna namjena prostora u donesenim DSL je turizam različitih vidova (turistička naselja, hoteli, objekti nautičkog turizma...) Prostorni Plan opštine Kotor (PPO) usvojen je 1987. godine, a izmjene i dopune 2008.godine.

Podaci se zasnivaju na Studji komparativne analize zakonskog okvira

Prostor gorskog masiva Vrmac ovim je planskim dokumentom definisan kao RegionalniPark prirode.Prostorno urbanistički plan Kotora (PUP Kotora), krovni planski dokument u obavezi je lokalne uprave, te je u izradi. Generalni urbanistički plan, GUP Kotora, iz 1987. Godine, te ŠGUP Škaljari iz 2010. godine. PPO i GUP kao vrsta planskih dokumenata su ukinuti Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata iz 2008. godine, ali se u Opštini Kotor i dalje primjenjuju jer nije donesen PUP Kotora. Detaljni urbanistički planovi: DUP Škaljari -izmjene i dopune, 2008. godine; DUP Stoliv, 2010. godine i DUP Kavač, 2008. godine. Namjena prostora u svim planovima je uglavnom jednaka: stanovanje (pretežno male gustine), mješovita namjena, centralne djelatnosti, zelene površine, saobraćajne i druge javne površine i infrastrukturni objekti/koridori. Lokalna studija lokacije LSL Vrmac, 2009. godine je planski dokument kojim je planirana izgradnja turističkog naselja na prostoru oko tvrđave Vrmac. Prostorni Plan područja posebne namjene za morsko dobro (PPPPNMD), 2007.godine. Podnožje gorskog masiva Vrmac, uski pojas zemljišta uz samu obalu je u području morskog dobra i obuhvata Sektor 17, 18, 19.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 19

Planski dokumenti koji su u izradi: GUP za područje Mulaizmjene i dopune; DUP Prčanj – izmjene i dopune i LSL Glavati-Prčanj -izmjene i dopune. Izrada ovih planskih dokumenata započeta je prije više godina (2008.) što problematizuje njihov završetak budući da se u međuvremenu promijenio zakonski okvir i stanje na terenu. U pojedinim planskim dokumentima se vrlo savjesno tretiraju pojedina vrijedna područja sa stanovišta prvenstveno kulturne baštine. Naime, opština Tivat je još 1987. godine imala izrađen urbanistički projekat za 13 ambijentalnih cjelina, od kojih su neke zakonski usvojene, a neke ne. To je doprinijelo izostanku devastacije istih, obzirom da su u velikoj većini navedene ambijentalne cjeline i danas očuvane. Pojedini slučajevi narušavanja baštine svakako postoje, ali se generalno može zaključiti da su ovi lokaliteti ostali u statusu ambijentalne cjeline i da se kao takvi i dalje štite i to isključivo kroz plansku dokumentaciju lokalne uprave, obzirom da zakonom nisu zaštićeni. U planskim dokumentima novije generacije ipak se posvećuje sve veća pažnja analizi ne samo kulturne već i prirodne baštine pa samim tim i predjelima. Možda se uvijek i ne koristi termin „predio“ ili „politika predjela“, ali se sagledavanjem tekstualnih izvoda plana može zaključiti da se velika pažnja posvećuje

vizuelnom izgledu prostora. Nekada se ide i do vrlo sitnih detalja, koji čini se mogu u pojedinim momentima djelovati opterećujuće, ali u konačnom čine da prostor objedine u smislu očuvanja vrijednih lokaliteta i njihovih posebnosti. I pored vrlo detaljnih planskih dokumenata, za koje se može reći da imaju pozitivan pristup zaštiti predjela,nedostaju jasne smjernice za buduću gradnju (izgradnja, rekonstrukcija, dogradnja i sl.). Najčešće se u planskim dokumentima navode preporuke, tako da nadležne službe za izdavanje dozvola nemaju dovoljno jako uporište za izdavanje uslova i dozvola.

4.2. ANALIZA PLANIRANIH PROJEKATA I OSTALE DOKUMENTACIJE Osim prostorno planske dokumentacije izrađen je i Lokalni plan zaštite životne sredine opštine Tivat za period od 2011-2015. godine, čija obaveza izrade proizlazi iz Zakona o životnoj sredini. Opština Tivat je kroz navedeni plan obradila oblasti zaštite mora i obalnog pojasa; odvodnje bujičnih voda; elektromagnetno i jonizujuće zračenje i edukaciju iz oblasti životne sredine. Izrađen je i Lokalni akcioni plan za biodiverzitet za period od 20132017. godine (LBAP) koji se bavi opštom ocjenom stanja biodiverziteta na teritoriji opštine Tivat sa posebnim osvrtom na morski ekosi-

stem, obalna staništa, šumski ekosistem i izmijenjena prirodna staništa. Katastar stabala sa ocjenom zdravstvenog stanja, užeg gradskog jezgra sa posebnim akcentom na Veliki gradski park. Navedeni katastar je jedna od mjera propisanih Akcionim planom za biodiverzitet opštine Tivat. Cijenimo da navedeni akt zaslužuje da budespomenut i u ovoj studiji, iako isti ne tretira predio na direktan način. Međutim, nesporno je da ovakvi dokumenti u velikoj mjeri mogu da doprinesu upravo očuvanju prije svega ugroženih predjela i ustanovljavanju smjernica za budući tretman istih. Činjenica da se navedeni Katastar stabala bavi taksacijom postojećeg biljnog fonda sa jasnim smjernicama i uslovima njihovog uklanjanja (i to kao izuzetaka) u kojim situacijama je propisana obaveza zamjene uklonjenih stabala, ukazuje na to da se biljni fond nikako ne osiromašuje.

4.3 ANALIZA PRITISAKA I PROMJENA KARAKTERA PREDJELA Na osnovu analize prostorno planske dokumentacije, studija lokacije i ostalih razvojnih projekata prepoznati su različiti pritsci koji mogu uticati na promjenu karaktera predjela. Neki od pritisaka mogu izazvati trajnu degradaciju i uništavanje vrijednosti, dok pojedini mijenjaju strukturna obilježja i dosadašnji način korišćenja prostora.Među najjačim uticajima, koji dovode do promjene karaktera predjela, je širenje izgradnje u dosad neizgrađena pod-


20 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

ručja, bilo prirodna ili agrikulturna, te gradnja saobraćajne i energetske infrastrukture, kopnene i morske. Širenje naselja, urbano širenje (urban sprawl) i unošenje novih tipologija gradnje odvija se u obliku: - Unošenja novih uzoraka najčešće u poljoprivredna područja, izazivajući pritom fragmentaciju neizgrađenih prostora s posljedicama kao što su: gubitak prirodnih i doprirodnih staništa, promjene strukture i uzoraka poljoprivrednog pejzaža. Osim fragmentacije, širenjem se zauzimaju kvalitetne poljoprivredne površine, a prirodni i agrikulturni prostori se velikom brzinom transformišu u izgrađene prostore za razne namjene. To je slučaj sa širenjem izgrađenih područja svih naselja uz obalnu zonu, a naročito Tivta, Škaljara, Mula, Prčanja itd. - Urbano širenje stvara nove aglomeracije koje su smještene iznad urbanih područja naselja, na nekadašnjim suvozidovima izgrađenim terasama na kojima su se vjekovima uzgajale poljoprivredne kulture maslina, vinove loze i ostalih mediteranskih kultura. - Pritisak nove gradnje odnosi se ina neizgrađene prostore između naselja, što dovodi do kontinuiranog povezivanja u jedno građevinsko područje, bez ostavljanja prostornih cezura u vidu zelenih površina. Uglavnom se gradi na najkvalitetnijim, vizurama izloženim lokacijama. - Unose se nove tipologije gradnje koje odstupaju od urbanih uzoraka, u pogledu neusklađenosti mjerila, gabarita, materijala i

vanjskog oblikovanja jer se ne uvažavaju naslijeđene vrijednosti. Problemi su posebno izraženi pojavom širenja turističkih i apartmanskih objekata. Planirana gradnja velikih cestovnih sistema, obilaznica kojima će se bitno promijeniti obilježja pejzaža u južnom dijelu Vrmca, te na području Kotorske strane. Veliki pritisak izazivaju i novi tipovi gradnje koji se planiraju na području austrougarske tvrđave na Vrmcu. To je izuzetno osjetljivo područje zbog očuvanog istorijskog karaktera, te zbog velike vizuelne osjetljivosti područja. Veliko širenje građevinskih zona na rubna područja, u predjele poljoprivrednog i doprirodnog krajolika planirano je na području Kavča. Povezivanje građevinskih područja u kontinuiranu građevinsku zonu dovešće do gubitka i smanjenja vrijednosti prostornog reda, te prostornih,funkcionalnih i vizuelnih odnosa naselja prema pripadajućoj okolini. Na taj se način dokida odnos izmeđunaselja i njegovog agrikulturnog i/ili prirodnog pejzaža, te se osiromašuju odnosi između naselja i njegove okoline, u pogledu vizura, prostornih simbola i znakova. Promjene manjeg obimaizazivaju zapuštanje i neodržavanjeistorijskih zgrada, gubitak agrarnihpovršina, terasa i vrtova, gubitak lokalnih obilježja u seoskim naseljima kao što su kamene kuće, ograde, parcele s vrtovima i sl.

Velike promjene biološke raznolikosti i negativan uticaj na biljni svijet izazivaju: izgradnja naselja i širenje građevinskih područja, te urbanizacija plaža. Većina plaža na Vrmcu je već ranije urbanizovana, tako da i danas nema prirodne vegetacije na ovom tipu staništa. Požari su velika prijetnja za biljni svijet, posebno u ljetnjim mjesecima. U poslednjih desetak godina, na Vrmcu je izbijalo više požara, koje je zbog nepristupačnosti terena teško ugasiti. Umjesto vegetacije uništeneu požarima, često se pošumljava novim vrstama, najčešće borovima (Pinus pinaster i Pinus halepensis), koji zakiseljavaju zemljište i istovremeno predstavljaju veoma dobru podlogu za buduće požare. Invazivne alohtone vrste prepoznate su kao jedna od najvećih prijetnji za autohtonu bioraznolikost područja. Njihov uticaj ječesto ireverzibilan, te dovodi do poremećaja strukture u ekosistemima i često izaziva degradaciju prirodnih staništa. Ispaša je nekad imala značajan uticaj na biljni svijet Vrmca, ali je danas znatno manje stoke. Sve više nestaju gorske livade. S druge strane, negativan uticaj ispaše na vegetaciju ogleda se na prostoru kestenove šume između Gornjeg i Donjeg Stoliva. Ova šuma je u velikoj mjeri prorijeđena i prošarana brojnim proplancima. Njihovo širenje favorizuje stoka koja se hrani mladim izdancima drvenastih vrsta, čime je smanjen intenzitet prirodnog obnavljanja šume.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 21

5. ANALIZA PRIRODNIH OBILJEŽJA 5.1. KLIMATSKA OBILJEŽJA Klima je jedan od osnovnih faktora koji snažno utiče na razvoj biljnog i životinjskog svijeta određenog područja. Klimatske prilike na Vrmcu definisane su s jedne strane blizinom mora, pri čemu položaj u unutrašnjosti zaliva umanjuje uticaj otvorenog mora, a s druge strane blizinom planinskih vijenaca koji se strmo izdižu u zaleđu. Na Vrmcu je ispoljen mediteranski tip klime. Na južnim padinama, do nadmorske visine od 300 – 400 m, vlada tipična mediteranska klima. Njene osnovne odlike su: dosta visoka srednja godišnja temperatura (15 – 16 °C), blage zime (srednja januarska temperatura može biti veća od 8 °C). Najhladniji mjesec je januar. Srednja mjesečna temperatura najhladnijeg mjeseca je veća od 0 °C, dok su mrazni dani (s temperaturom manjom od 0 °C) rijetki. S porastom nadmorske visine broj mraznih dana se povećava. U podnožju Vrmca prosječan broj mraznih dana tokom godine je 10, a na vrhu poluostrva i do 30. Zahvaljujući blizini mora, u toku ljeta srednje mjesečne temperature najtoplijih mjeseci ne prelaze 25 °C. Jul je najtopliji mjesec saukupno 350 sunčanih sati.Kao i mrazevi, na području Tivta su i tropske vrućine rijetke i kratkotrajne. Količina padavina je između 1300 i 2300 mm, pri čemu se 2/3 izlučuju u 6

zimsko-proljećnom periodu. Izražen je i ljetnji, sušni period sa visokim temperaturama. Na sjevernim padinama, kao i na južnim na većim nadmorskim visinama, ispoljena je modifikovana mediteranska klima, ili submediteranska perhumidna varijanta. Ovaj tip klime se, u poređenju sa tipičnom mediteranskom, odlikuje nižom srednjom godišnjom temperaturom (10,5 – 15,8 °C), hladnijim zimama, većom količinom padavina sa sličnom distribucijom, dok sušni period obično traje duže i sa višim je temperaturama.6 Klimatske prilike su nešto drugačije na većim nadmorskim visinama i na sjevernim padinama. Prema opštem pravilu, sa povećavanjem nadmorske visine za 100 m srednja godišnja temperatura se smanjuje za oko 0,5 °C. Svakako, treba imati u vidu da su za razvoj biljaka, vegetacije, gajenje poljoprivrednih kultura i sl. najvažniji mikroklimatski uslovi staništa. Vjetrovi Na području istočnog dijela Bokokotorskog zaliva, kao i Boke Kotorske u cjelini, najčešći vjetrovi su bura i jugo. Tokom jeseni i proljeća sa mora duva južni vjetar poznat pod imenom jugo. Iz suprotnog smjera, sa kopna prema moru duva bura. To je hladan i suv sjeverni vjetar, koji se javlja kada je nad morskom površinom atmosferski pritisak niži u odnosu na pritisak nad rashlađenim kopnom. Ova razlika u pritiscima se smanjuje od zimskih ka

ljetnjim mjesecima, pa i njegova jačina opada od zime prema ljetu. U toplijem dijelu godine pojavljuje se i maestral, periodični vjetar koji duva sa mora i sadrži priličnu količinu vlage. Obično se javlja u prijepodnevnim satima, dok se prije zalaska sunca javlja vjetar neznatne jačine, poznat kao burin. Klimatski uslovi u Boki Kotorskoj pogodovali su relativno ranom naseljavanju Boke Kotorske. Dok u uskom obalnom pojasu vlada mediteranska klima, od visine preko ca. 400 metara dolazi do postepenog preklapanja sa submediteranskim klimatskim uslovima. U planinama zaleđa, submediteranska klimatska zona prelazi u kontinentalnu klimu. Neposredno susjedstvo postojećih planinskih masiva i Jadranskog mora prouzrokuje da Boka Kotorska pripada regionima u Evropi gdje ima najviše kiše.

5.2. RELJEFNA OBILJEŽJA Gorski masiv Vrmca se pruža pravcem SZ-JI, dug je oko 8 km, a širok oko 5 km i sastoji se iz dva izdužena vijenca koji se preko prevoja Trojica široko povezuju sa obroncima masiva Lovćena. Severoistočni vijenac je Vrmac, sa najvišim vrhom Sv. Ilija (768 m), a jugozapadni je Popova glava, sa istoimenim vrhom visine 584 m. Obala poluostrva je slabo razuđena i ovalna. Sjeverne i istočne strane se uzdižu strmo neposredno

Na Vrmcu nema meteoroloških stanica, pa smo za prikazivanje klimatskih prilika preuzeli podatke meteorološke stanice u Tivtu.


22 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

nad morem, dok su južni i zapadni obronci odvojeni od mora Tivatskom udolinom. Karakterističan položaj Vrmca rezultirao je bitno različitim karakterom reljefa i pejzaža naspramnih strana Vrmca. Istočnu stranu čine naselja Muo, Prčanj i Stoliv, a zapadnu Kavač, Bogdašići, Gornja Lastva. Ono što čini specifičnom istočnu osunčanu stranu, okrenutu Dobroti, je nepristupačnost srednje i više zone Vrmca za razliku od njegove zapadne strane. nadmorske visine

Kartogram 3. Reljefna obilježja Vrmca - visinska podjela

0-100 100-200 200-300 300-500 500-800 granica studije

nagib terena

Kartogram 4. Reljefna obilježja Vrmca – nagibi

0-2 2-5 5-12 12-20 20-35 > 35 granica studije


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 23

ekspozicije istok jug jugoistok jugozapad ravno sjever sjeveroistok sjeverozapad zapad granica studije

Kartogram 5. Reljefna obilježja Vrmca - ekspozicije

Tablica 1. nadmorske visine po područjima

Tablica 2. Nagibi po područjima

tip 1.1 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6

tip 1.1 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6

0-100

100-200 7,5 41,0 44,4

9,6 16,1 15,4 0,0 98,4 100,0 95,9 100,0 98,6 94,0

13,0 52,5 51,5 4,6 23,5 22,1 41,2 9,4 1,6 4,1 1,4 6,0

200-300

300-500 500-800 ukupno 28,1 71,9 100,0 26,8 51,4 1,4 100,0 6,5 100,0 4,0 100,0 26,2 65,7 3,5 100,0 24,1 42,4 0,4 100,0 20,0 40,9 0,9 100,0 30,4 13,0 100,0 23,6 55,5 11,4 100,0 100,0 100,0 0,1 100,0 100,0 100,0 100,0

0-2

2-5 3,6 1,5 5,0 3,7 6,7 1,1 0,7 3,2 4,8 4,7 52,2 22,5 50,7 4,2 4,3

5-12

0,8 0,0 1,4

4,7 35,2 15,8 19,7 2,2 12,2

12-20 0,8 6,9 37,0 11,2 5,7 0,8 1,0 3,8 22,7 8,0 35,1 19,6 36,1 20,4

20-35 8,3 27,8 40,8 43,6 11,7 4,7 2,6 12,1 15,2 35,8 3,7 18,9 8,8 45,3 42,0

>35 56,4 52,6 15,8 40,6 51,2 42,6 48,1 65,8 58,5 28,9 0,8 7,5 1,1 11,3 18,4

30,9 11,1 0,6 1,0 23,2 50,9 48,6 17,9 17,7 3,2 0,1 0,2 0,0 0,9 2,7

ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0


24 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Tablica 3. Ekspozicijeprema područjima tip 1.1 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6

ravno

sjever 3,60 1,51 5,04 3,70 6,73 1,11 0,74 3,29 4,87 4,72 22,69 19,60 47,11 4,35 4,47

10,94 10,24 0,39 1,61 0,48 13,07 27,24 21,17 2,23 25,02 0,89 0,41 1,14 17,04 9,50

sjeveroistk istok 15,52 3,64 0,61 0,27 5,31 42,54 33,91 4,60 12,64 16,91 0,31 0,15 0,87 50,69 50,08

5.3. GEOLOŠKA I PEDOLOŠKA OBILJEŽJA Šire područje Bokokotorskog zaliva, kao uostalom i cijelo crnogorsko primorje i zaleđe, po svojoj geološkoj građi predstavlja najsloženije područje u jugoistočnom dijelu spoljašnjih Dinarida. Na ovom prostoru razvijeni su raznovrsni sedimenti počev od donjeg trijasa pa do najmlađih kvartarnih tvorevina. Sedimentacija se različito odvijala u tri geotektonske jedinice: JadranskoJonskoj Zoni (Paraautohton), Budva Zoni (Budvansko-Barska Zona, Budva-Cukali Zona) i Zoni Visoki Krš. U geološkoj građi Vrmca dominantno učestvuju sedimenti Budva Zone. Najstariji otkriveni sedimenti pripadaju niziskom flišu (T21), donjem dijelu srednjeg trijasa. To su konglomerati, pješčari, laporci i glinci

11,05 0,73 2,01 0,02 13,24 33,49 3,37 2,68 9,74 0,87 0,59 0,75 2,04 23,81 35,53

jugoistok jug 4,25 3,82 7,63 0,64 3,72 8,38 1,42 6,96 8,94 0,51 1,02 6,16 4,25 2,36 0,17

13,81 22,35 19,93 12,85 5,46 0,81 1,36 17,54 17,95 2,98 11,98 17,01 8,23 0,12 0,00

jugozapad zapad 22,83 33,70 35,86 37,43 32,04 0,08 10,23 17,91 25,93 10,81 32,27 32,17 18,10 0,00 0,00

taloženi u moru u dubokom Budvanskom rovu prije oko 245 miliona godina. Javljaju se na jugozapadnim padinama Vrmca u dva uzana pojasa, pružanja SZ-JI. Preko sedimenata anizijskog fliša, u normalnom odnosu, razvijeni su krečnjaci i kalkareniti sa muglama i proslojcima rožnaca ladinsko-gornjortrijaske starosti (T2,3), a preko njih neraščlanjeni jurski sedimenti predstavljeni krečnjacima sa rožnacima, sočivima breča, dolomita i rožnaca (J). Postepeno iz jurskih razvijeni su dubokovodni donjokredni (K1) tankoslojeviti i pločasti radiolariti i rožnaci u smjeni sa listastim silicioznim laporcima i proslojcima silifikovanih karbonata, mikrobreča i kalkarenita. Starije gornjokredne (K2) sedimente izgrađuju kalkareniti i krečnjačke breče sa proslojcima i muglama

9,74 17,07 24,26 33,06 32,71 0,04 12,83 15,29 11,16 20,74 27,44 19,54 14,22 0,04 0,01

sjeverozapad 8,27 6,93 4,27 10,41 0,31 0,48 8,90 10,58 6,55 17,43 2,82 4,22 4,03 1,60 0,24

100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00

rožnaca, a mlađe karakteristični tankoslojeviti i pločasti mikrokristalasti dubokovodni krečnjaci, sa proslojcima kalkarenita, zatim sa sočivima i muglama rožnaca. U literaturi su ovi krečnjaci poznati kao „globotrunkanski krečnjaci“ koji se od davnina koriste kao arhitektonsko-građevinski (ukrasni) kamen pod komercijalnim nazivom „Bokit“. Najmlađi sedimenti geološko-tektonske strukture Vrmca su kredno-paleogeni (K-E) sedimenti otkriveni duž obalske linije od Veriga do Kotora, i u vidu uske zone duž reversne dislokacije Vrmca – od Veriga do Gornje Lastve. Pored opisanih geoloških formacija iz strukturne jedinice Budva zone, vrlo malim dijelom u geološkoj građi Vrmca učestvuju i srednje-eocenski (E2) flišni sedimenti Jadransko-Jonske Zone koji izgrađuju podnožje jugozapadnih padina Vrmca i Tivatsko polje.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 25

geologija

Kartogram 6. Geološka obilježja Vrmca

krečnjaci meke stijene sedimenti tvrde stijene granica studije

Tablica 4. Geološki sastav prema pejzažnim područjima

tip 1.1 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6

krecnjaci meke stije sedimenti tvrde stijeneUKUPNO krecnjaci 88,0 0,3 11,7 100,0 krecnjaci 75,2 24,3 0,5 100,0 krecnjaci 4,7 92,8 2,5 0,0 100,0 krecnjaci 21,9 76,4 1,7 100,0 krecnjaci 72,2 14,7 13,1 100,0 meke stijene 82,9 17,1 100,0 meke stijene 85,0 15,0 100,0 meke stijene 85,9 1,7 12,3 100,0 sedimenti 78,5 14,8 6,6 100,0 sedimenti 74,7 6,1 13,4 5,8 100,0 tvrde stijene 0,0 11,1 88,9 100,0 tvrde stijene 5,8 54,2 40,0 100,0 tvrde stijene 36,6 63,4 100,0 tvrde stijene 100,0 100,0 100,0 100,0

Laporoviti krečnjaci,kalkareniti i laporci Globotrunkasti krečnjaci i kalkareniti sa rožnacima Kalk.,mikriti sa proslojcima dolomita sa pel. lamelib.i daonelama Krečnjaci i kalkareniti sa proslojcima krečnjačkih breča Kalkareniti, mikriti, oolitični krečnjaci,rožnaci,breče i dolomiti Fliš:konglomerati, grauvake i laporci Fliš:breče,kalkareniti. pješčari i laporci Laporci-prelaz iz numulitskih krečnjaka u fliš Aluvijum-kvartarni sedimenti Deluvijum-kvartarni sedimenti Ležište silicijumskih sirovina Vrdola Ležište ukrasnog kameka Gornja Lastva Ležište ukrasnog kamena Verige Rožnaci i silifikovani laporovito-vapnoviti sedimenti


26 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Grad Tivat i okolna naselja podignuti su na zaravnjenim terenima Tivatskog polja. Ovaj dio terena izgrađuju najmlađi kvartarni aluvijalni sedimenti (al) - nanos različite debljine, koje čine pijesak, šljunak i glina. Padine u podnožju Vrmca izgrađuju deluvijalni sedimenti (d), sačinjeni od komada različitih stijena, drobine, pijeska i gline. Kada su u pitanju inženjersko-geološki procesi, za područje Vrmca su karakteristični procesi odronjavanja i osipanja, planarnog spiranja i linijske erozije, kao i jaružanja obodom Tivatskog polja. Proces kliženja je prisutan na terenima izgrađenim od vezanih neokamenjenih stijena tvrde i plastične konsistencije i nevezanih krupnozrnih slabosloženih stijena. Podloga kliženju su vezane slabo okamenjene stijene flišnog kompleksa, a osnovni uzrok nastanka klizišta je povećan sadržaj podzemnih voda u nepovoljnoj inženjersko-geološkoj sredini.

tipovi zemljišta Aluvijalno karbonatno jaka stenovitost Aluvijalno karbonatno, oglejeno Aluvijalno-deluvijalno karbonatno, duboko Smedje antropogenizirano Smedje antropogenizirano Flisevi Smedje erodirano mediteransko Flisevi Smedje erodirano sumsko plitko granica studije

Kartogram 7. Pedološka obilježja Vrmca


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 27

Tablica 5. Pedološka obilježja po pejzažnim područjima

TIP 1.1 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6

Aluvijalno zemljiste karbonatno Ilovaca jaka stenovitost

Aluvijalno zemljiste karbonatno, glejno, glinasta tla

3,1

Aluvijalnodeluvijalno z.,karbonatn o skeletna tla duboko

12,1

5.4 HIDROLOŠKA OBILJEŽJA Na Vrmcu ima malo površinskih vodenih tokova, uglavnom aktivnih tokom kišnog perioda godine. Ali, u geološkoj prošlosti su rijeke bile brojnije, što se može zaključiti na osnovu mnogih strmih jaruga koje su nastale radom rijeka. Ispod tih jaruga, na obali mora, stoje nanosi nekadašnjih rijeka koje su procesom karstifikacije spuštene u podzemlje i njihove vode izlaze preko vrela, koja mogu biti i podvodna (vrulje). Na tivatskoj strani gorskog masiva Vrmac, bujične/atmosferske vode sakupljaju se kroz nekoliko prirodnih vodotoka – potoka koji se ulivaju

30,5

Smedje zemljiste Smedje zemljiste Smedje zemljiste erodirano sumsko Karbonatno antropogenizirano erodirano silikatna podloga mediteransko mediteransko plitko Flisevi Flisevi ukupno 1,9 2,2 96,0 100,0 4,8 38,6 25,8 30,9 100,0 13,9 45,4 34,8 5,8 100,0 68,8 31,2 100,0 4,0 1,8 4,9 89,3 100,0 15,0 3,3 81,7 100,0 7,4 8,1 84,5 100,0 2,2 3,1 94,7 100,0 3,8 10,4 85,8 100,0 28,6 53,5 17,8 100,0 6,7 93,3 0,0 100,0 3,8 17,8 74,8 3,6 100,0 0,3 4,0 49,9 100,0 99,8 0,2 100,0 78,5 21,0 0,5 100,0

Smedje zemljiste antropogenizirano Karbonatno silikatna podloga

u Tivatski zaliv, kao što su Kovačev potok, potok Seljanovo, potok Rosino, potok Barovina, potok Komat, potok Tripetino i rijeka Gradiošnica. U pravilu u svojim gornjim tokovima na Vrmcu, svi ovi potoci imaju prirodna neuređena korita. U donjim djelovima koji prolaze kroz urbana područja i naselja, neki od njih imaju regulisana korita, kao što su Kovačev potok, potok Seljanovo, potok Rosino, potok Barovina, potok Komat, Rijeka Gradiošnica. Na kotorskoj strani Vrmca situacija je nešto drugačija. Na tom dijelu Vrmca registrovana su samo manja izvorišta (bunari) sa siromašnim vodnim kapacitetom te stare bistijerne još iz austrougarskog doba. Takve bunare odnosno „počule” kako

ih nazivaju stanovnici Boke i danas ima gotovo svaka kamena kuća u zalivu. U Gornjoj Lastvi ih je nekada bilo čak 24, kao i pet kaptaža za vodu. Susrijeću se i posebno građeni rezervoari za sakupljanje kišnice, takozvane „bistijerne” a njihovi ostaci su očuvani u mnogim selima i do danas. Registrovani bunari u ovom dijelu Vrmca su na području Mula, Markovog vrta (Cekovina) i području Stoliva (Pomine). Bunari su najčešće građeni pored, ispred, ispod, iza kuća, a bistijerne nekada i u samoj kući, kao što je to slučaj, na primjer u nekim peraškim palatama. Bunari obično imaju grlo ozidano kamenom, a nerijetko su se nalazili i uz pješačku stazu koja je vodila do određene visočije kote u mjestu. U vrelim ljetnjim danima, bunari su bili


28 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

praktično nasušna potreba, a danas su i svojevrstan ukras minulog doba. Susrijeću se i posebno građeni rezervoari za sakupljanje kišnice, takozvane „bistijerne” a njihovi ostaci su očuvani u mnogim selima i do danas. Jedna od takvih je i najveća bistijerna u neposrednoj blizini najvećeg vrha Sveti Ilija. U prošlosti, teritorija opštine Tivat se zbog svojih izuzetnih kvaliteta i prirodnih klimatskih uslova u najvećoj mjeri koristila kao obradivo poljoprivredno zemljiše. Može se sa sigurnošću tvrditi da je na cijelom prostoru u podnožju padina Vrmca postojao izgrađen sistem kišnih kanala, hijerarhijski jasan (oni manjeg profila i značaja su se ulivali u one veće a samo najveći su se ulivali u more). Na taj način je poljoprivredno zemljište štićeno od velikih voda. Sistem kanala se može vidjeti na starim katastarskim kartama i knjigama iz austrougarskog perioda u kojima su kanalima dati i katastarski brojevi. S vremenom, grad i naselja su se širila na nekada obrađivanom zemljištu što je uticalo na to da je problem odvodnje bujičnih voda istovremeno postajao sve veći.

5.5 VEGETACIJSKA OBILJEŽJA Biljni svijet je kao veoma značajna prirodna karakteristika nekog područja svojevrsno „ogledalo“ ekoloških prilika – klime, pedologije, geologije, hidrografije, kao i vjeran pokazatelj interakcije čovjeka

hidrologija cisterna izvor vodosprema potoci vode granica studije

Katrogram 8. Hidrološka obilježja Vrmca

i prirode na tom području. Specifičan geografski položaj, kompleksni klimatski uticaji, kao i viševjekovne aktivnosti čovjeka na području Vrmca uslovili su razvoj veoma raznovrsne vegetacije. Na južnim padanima, u priobalnom pojasu do oko 300 (500) mnv razvija se tipična mediteranska vegetacija. Iznad ovog pojasa razvijena je submediteranska vegetacija, koja se na sjevernim obroncima spušta sve do mora. Ovakav raspored zone na sjevernoj strani poluostrva rezultat je fizičkogeografskih karakteristika područja, odnosno sjeverne ekspozicije i blizine Lovćena, a time i nešto hladnije klime. Vegetacija u pukotinama stijena, kao azonalni tip vegetacije, javlja se u okviru mediteranske i submediteranske vegetacijske zone. Pored prirodnih tipova vegetacije na

Vrmcu postoje i sastojine sađenih borova, neke od njih datiraju još iz perioda kada je Austrougarska vojska na Vrmcu pravila utvrđenja, dok su neke skorijeg datuma nastale kao rezultat pošumljavanja. Mediteranska vegetacija na Vrmcu je diferencirana u nekoliko osnovnih tipova: • makija • gariga • suvi travnjaci, pašnjaci • kestenove šume • vegetacija uz more (klifovi, plaže) Poslednji tip vegetacije razvijen je neposredno uz more, na granici plime i talasnog područja u tzv. supralitoralu i čini najnižu zonu kopnene vegetacije. Ovaj tip vegetacije razvija se na zaslanjenim terenima i čini poseban ekosistem –


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 29

maritimni halobiom. Ostali nabrojani habitati rasprostranjeni su u zaleđu. Makija, gariga i suvi pašnjaci i kamenjari imaju mozaičan raspored, koji se javlja uslijed geomorfoloških, pedoloških i mikroklimatskih razlika; kao i usled različitog intenziteta antropogenog djelovanja. Ovi, prirodni i polu-prirodni tipovi staništa, isprekidani su antropogenim staništima (naselja, vrtovi, voćnjaci, maslinjaci, sađene sastojine čempresa i primorskog bora). Makija Makija je vječnozelena tvrdolisna vegetacija u kojoj dominira visoko žbunje, ima i niskog drveća i lijana, dok je sprat zeljastih biljaka slabo razvijen zbog nepovoljnih svjetlosnih prilika. Predstavlja prvi degradacioni stadijum mediteranske, tvrdolisne, zimzelene, šumske vegetacije, koje na Vrmcu više nema uslijed vjekovnog antropogenog uticaja. Smatra se da je makija danas najvažniji ekosistem Mediterana. Iako predstavlja degradacioni stadijum vegetacije, nastao kao rezultat antropogenog i zoogenog djelovanja, ima višestruki značaj. Ovaj tip vegetacije ima i estetsko značenje i daje karakterističnu pejzažnu arhitekturu Mediteranu. Mnoge vrste su aromatične, cijelom području daju specifičan miris i upotrebljavaju se u tradicionalnoj mediteranskoj kuhinji. Zbog svega navedenog, poslednjih godina u većini mediteranskih zemalja postoji trend zaštite i očuvanja makije, iako se ovaj tip staništa ne nalazi na zvaničnim evropskim

listama zaštićenih staništa (Direktiva o staništima, Bernska Konvencija). Makija na Vrmcu zauzima veoma male površine, na najvećem dijelu poluostrva listopadne šikare se spuštaju sve do morske obale. Na nekim lokalitetima makija je uništena usled intenzivne urbanizacije. Kao i u najvećem dijelu crnogorskog primorja, predstavljena asocijacijom crnog jasena i hrasta crnike (Orno-Quercetum illicis) i to njenom subasocijacijom sa mirtom (Orno-Quercetum illicis myrtetosum). Ova subasocijacija se smatra degradacionim stadijumom osnovne asocijacije. U subasocijaciji je mirta (Myrtus communis) dominantna vrsta, koja djelimično ili potpuno zamjenjuje hrast crniku iz osnovne subasocijacije. Osim mirte, u ovom tipu vegetacije se često javljaju sljedeće vrste: smrdljika (Pistacia lentiscus), erika (Erica arborea), maginja (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea media), hrast crnike (Quercus ilex), crni jasen (Fraxinus ornus), Rubia peregrine, Clematis flammula, šparoga (Asparagus acutifolius)…Posebno interesantna vrsta iz ove grupe je maginja. Na drvetu ove vrste u istom periodu (obično u jesen) možemo pronaći cvjetove i zrele plodove – to je jedina vrsta u Crnoj Gori koja ima ovu osobinu. Gariga Degradacijom mediteranske (požari, sječa šume, krčenje šume u cilju dobijanja obradivih površina) nastaje tip vegetacije poznat kao

gariga. Ovaj tip vegetacije razvijen je u južnom priobalnom dijelu Vrmca. U garigi dominira žbunje (obično do 1 m visine), koje je razbacano i nema veliku pokrovnost. Biljke koje izgrađuju garigu pokazuju veoma raznovrsne adaptacije na aridne uslove staništa na kome žive: imaju sklerofilne listove koji su često sitni i aromatični, neke vrste imaju i bodlje u cilju smanjenja transpiracione površine. Ovakva struktura listova odbija biljojede, tako da stoka ne pase ove vrste. Bez obzira na surove uslove života, ovaj tip staništa odlikuje se velikim florističkim bogatstvom. Dominiraju jednogodišnje biljke koje cvjetaju u proljeće, kada je vlažnost staništa nešto veća, ili biljke koje imaju podzemne organe (lukovice, krtole) u kojima su nagomilane hranljive materije. Poslednjoj grupi biljaka pripadaju vrste familije orhideja (Orchidaceae) koje su zaštićene u Crnoj Gori. Gariga je na Vrmcu predstavljena asocijacijom Erico-Cystetum cretici. U njoj dominiraju žbunovi: Erica arborea, Cistus creticus ssp. eriocephalus, Frangula rupestris, Myrtus communis, Paliurus spina christi, Punica granatum, Juniperus phenicea. Ostale karakteristične vrste su: Teucrium capitatum, Smilax aspera, Sideritis purpurea, Blackstonia perfoliata, Brychypodium sylvaticum, Cerastium glomeratum, Gladiolus illyricus...


30 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Suvi travnjaci i kamnjarski pašnjaci Krajnji stepen degradacije šume crnike i makije su zajednice suvih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka. Ovaj tip vegetacije obuhvata različite travnate biotope, ali sve ih odlikuje mala količina vodenog taloga i nutrijenata. Ali, ovi habitati imaju bogat floristički sastav. Neki od njih su uključeni u NATURA 2000 habitate (6220 Eumediteranski kserofilni travnjaci Thero-Brachypodietea), kao staništa važna za vrste familije orhideja. U ovu grupu spadaju i suvi travnjaci i kamenjarski pašnjaci na Vrmcu, koji pripadaju svezi Cymbopogo-Brachypodion ramosi. Kao dominantne biljne vrste na ovom staništu javljaju se: Brychypodium ramosum, Campanula lingulata, Tancetum cinerarifolium, Euphorbia spinosa i neki žbunovi (Phyllirea media, Pistacia terebrinthus). Kestenove šume Kestenove šume se u Crnoj Gori mogu pronaći na svega par lokaliteta. Ne izgrađuju izražen visinski pojas, već se u vidu enklava uključuju u vegetaciju koja ima izražen visinski pojas. Veće sastojine kestenovih šuma nalaze se u Gornjem i Donjem Stolivu, naseljima na sjeveroistočnom dijelu Vrmca. Manja sastojina zabilježena je i na južnoj padini Vrmca, između naselja Gornja i Donja Lastva, na padinama Činovice, sa sjevernom ekspozicijom. S obzirom da su tako rijetke, a imaju višestruki značaj, još prije 5 decenija je predloženo da se kestenove šume u Crnoj

Gori zaštite (Pulević, 1966.). Ovaj tip vegetacije spada i u međunarodno značajna staništa i predstavlja dio mreže NATURA 2000 staništa (9260 Chestnut woods – 9260 Šume pitomog kestena), što još više obavezuje da se sprovode aktivnosti u smjeru zaštite pomenutih šuma. Kestenove šume na Vrmcu pripadaju zajednici Lauro-Castanetum sativae i njihove sastojine se nalaze na maloj nadmorskoj visini, od svega desetak metara iznad nivoa mora, pa do najviše 200m. Razvijaju se na vlažnijim i od direktnog sunca zaklonjenim padinama eksponiranim prema sjeveru. Nagib terena je prilično veliki (od 10° do 45°) što doprinosi smanjenju insolacije i ublažava ljetnje suše. Kiselost zemljišta varira od pH 4 do 7. Navedena asocijacija odlikuje se relativno velikim florističkim bogatstvom, u spratu drveća i žbunova konstatovano je 25 vrsta, a u spratu prizemnih biljaka preko 80. Posebna fitocenološka karakteristika ove zajednice je njen mješoviti karakter, pored listopadnih elemenata značajno je i učešće zimzelenih vrsta (Janković, 1965). U prorijeđenim zajednicama pitomog kestena i lovora značajnu ekološku i fitocenološku ulogu ima Erica arborea. Vegetacija uz more Uslijed urbanizacije priobalnog područja, na Vrmcu je vegetacija uz more slabo razvijena. Na nekim lokalitetima zajednice su predstavljene malim sastojinama, ali se uglavnom javljaju samo u fragmentima, izgrađenim od nekoliko jedinki

vrsta koje su karakteristične za ovu vegetaciju. Na najvećem dijelu obale u neposrednom zaleđu plaže se nalazi podzida napravljena od strane čovjeka, dok se na samo nekoliko mjesta javljaju stijene (lokalitet Verige). Na stijenama koje su niže (bliže moru) intenzivniji je uticaj slane vode i tu se razvija tipična hazmofitsko-halofitska vegetacija, dok su na većoj visini u vegetaciji stijena halofite manje zastupljene. Ekstremni ekološki faktori, prije svega visoka koncentracija soli i udari talasa, uslovljavaju da se u zoni hazmofitsko-halofitske vegetacije razvijaju floristički siromašne zajednice sa malom pokrovnošću. Bez obzira na florističko siromaštvo, ovaj tip habitata je veoma važan, ali zbog urbanizacije u priobalnoj zoni ugrožen je u cijelom Sredozemlju, nalazi se na listi zaštićenih staništa Evrope i spada u NATURA 2000 habitate (1240 Vegetacija Sredozemnih morskih klifova obraslih endemičnim vrstama roda Limonium spp. – 1240Vegetated sea cliffs of the Mediterranean coasts with endemic Limonium spp). Ovaj tip habitata na Vrmcu nema reprezentativnih sastojina. Na Vrmcu, na stijenama koje su najbliže moru i na podzidu izgrađenom uz put pored mora, dominira vrsta Crithmum maritimum; mjestimično se javlja i Limonium sp. Na udaljenijim stijenama floristički sastav je nešto bogatiji (Cynodon dactylon, Ephedra fragilis ssp. campylopoda, Scorpiurium circina-


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 31

Tablica 6. Vegetacijska obilježja po pejzažnim područjima tip 1.1 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6

alepski bor crni bor kamenjar kesten makija i garig masline medunac i bjelograbic poljoprivredno z. ukupno 0,2 1,2 0,5 98,1 100,0 0,0 6,8 2,7 8,9 81,6 100,0 0,0 0,9 90,5 8,6 100,0 0,6 12,3 87,0 100,0 8,3 8,9 14,7 68,2 0,0 100,0 8,4 1,6 14,6 14,1 61,3 100,0 2,4 4,1 1,0 0,7 91,7 100,0 12,4 12,1 1,2 74,3 100,0 45,0 1,2 0,7 53,1 100,0 0,4 1,3 98,3 100,0 100,0 100,0 1,0 0,0 69,4 29,6 100,0 64,1 35,9 100,0 0,1 99,9 100,0 2,4 97,6 100,0

tum, Lotus corniculatus, Inula viscosa, Helichrysum italicum, Euphorbia dendroides, Catapodium marinum). Pješčanih plaža nema na poluostrvu Vrmac, postoji nekoliko šljunkovitih plaža koje su uske (širine manje od 10 m) i tokom ljeta se koriste od strane turista. U skladu sa navedenim, ne postoje uslovi za razvoj halofitne vegetacije. Na najvećem broju lokaliteta uz samu plažu se pruža zid, a tamo gdje postoji uski pojas zaleđa prisutna je ruderalna flora. Submediteranska vegetacija Pojedinačna visoka stabla hrasta medunca (Quercus pubescens), ili manje očuvane sastojine koje broje oko stotinak jedinki, govore o tome da je na najvećem dijelu Vrmca prirodna vegetacija nekad bila predstavljena submediteranskim šu-

mama termofilnih hrastova. Danas je submediteranska vegetacija predstavljena asocijacijom Rusco-Carpinetum orientalis, koja je nastala degradacijom hrastovih šuma, kao i njenim degradacionim stadijumima. Ova asocijacija, sa različitim subasocijacijama, je dominantan tip vegetacije u submediteranskom području Crne Gore,i na Vrmcu, u poređenju sa drugim asocijacijama, zauzima najveće površine. U tipičnom obliku razvijena je u priobalnom dijelu sjeverne strane do oko 200 mnv, a zatim se sve do samih vrhova javlja u obliku viših ili nižih, gušćih ili rjeđih šikara ili niske šume. U tipičnom obliku ove asocijacije spratovnost je dobro izražena, pri čemu su u spratu drveća dominantne vrste: bjelograbić (Carpinus orientalis), hrast medunac (Quercus pubescens), crni jasen (Fraxinus ornus). Najčešće vrste u spratu

žbunja su: bjelograbić (Carpinus orientalis), zelenika (Phyllirea media), mirta (Myrtus communis), glog (Crataegus monogyna), javori (Acer monspessulanum, Acer campestre). U spratu zeljastih biljaka javljaju se: tetivka (Smilax aspera), bršljen (Hedera helix), gavez (Symphytum tuberosum), pavit (Clematis vitalba), Vincetoxicum huteri... Na južnim obroncima Vrmca i na području Veriga, ova zajednica se posredno nadovezuje na zonu šuma crnike preko zajednice drače Paliuretum adriaticum. Zajednica drače, fragmentarno i u raskidanim sastojinama, rasprostranjena je na Vrmcu u obliku različitih subasocijacija: u graničnom području zimzelenog vegetacijskog pojasa zastupljena je subasocijacijom Paliuretum adriaticum typicum, a u zoni termofilne submediteranske


32 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

listopadne vegetacije (pojas zajednice Rusco-Carpinetum orientalis), zastupljena je subasocijacijom Paliuretum adriaticum Carpinetosum orientalis. U zajednici drače sprat drveća izostaje, može se naći samo razbacano, pojedinačno drveće. U spratu žbunja su dominantne vrste: drača (Paliurus spina christi), žukva (Spartium junceum), glog (Crataegus monogyna)... Ukoliko je sprat žbunja gust, sprat zeljastih biljaka je slabo razvijen; dok sastojine sa malom pokrovnošću u spratu žbunja, imaju dobro razvijen sprat zeljastih biljaka. U spratu zeljastih biljaka često se javljaju: Teucrium capitatum, Teucrium chamaedrys, Dorycnium herbaceum, Trifolium sp., Asparagus acutifolius... Krajnji stepen degradacije šuma i šikara submediteranske vegetacije na Vrmcu, slično kao i u Sredozemlju, su kamenjarski pašnjaci. Kamenjarski pašnjaci ove zone se floristički razlikuju od istog tipa vegetacije Sredozemlja i pripadaju svezi Scorzonero-Chrysopogonetalia. Vegetacija u pukotinama stijena Nema raspoloživih podataka o fitocenološkoj pripadnosti vegetacije u pukotinama stijena, koja se kao azonalni tip vegetacije javlja na cijelom Vrmcu. S obzirom na znatan dijapazon nadmorskih visina (od podnožja do vrha) i različite ekspozicije i nagibe na kojima se javlja ovaj tip staništa, varira i floristički sastav. Vrste koje se javljaju najvećom frekvencijom su: Asplenium ceterach, Asplenium trichomanes,

Campanula pyramidalis, Dianthus cilliatus ssp. dalmaticus, Cephalaria leucantha, Micromeria julijana, Tunica saxifraga, Satureja montana...

5.6 FLORISTIČKA OBILJEŽJA Prema raspoloživim podacima na Vrmcu su do sada registrovana 558 taksona vaskularnih biljaka. Od ovog broja 17 taksona je zaštićeno nacionalnom legislativom, dok se 14 vrsta nalazi na CITES Konvenciji. Šesnaest (16) vrsta koje su zakonom zaštićene u Crnoj Gori nisu rijetke i ugrožene, dok je jedna vrsta pčelice iz familije orhideja (Ophrys bombyliliflora) u Crnoj Gori zabilježena samo na Vrmcu (Muo). Na Vrmcu je zabilježeno 13 taksona čiji areal ne prelazi granice Balkanskog poluostrva. Među endemičnim biljkama značajem se ističe Galium procurrens, vrsta koja je arealom vezana za Crnu Goru i Bugarsku, a u Crnoj Gori je zabilježena samo na Vrmcu. Nažalost, nema recentnih podataka o prisustvu ove vrste na Vrmcu i veličini njene populacije, poslednji podaci su iz 1997.godine (Karaman, 1997.) i odnose se samo na jedan lokalitet u Stolivu.U florističkom bogatstvu Vrmca dominantan uticaj ima njegova dendroflora, koja obuhvata drveće, žbunje i lijane, zato što više od polovine poluostrva pokrivaju šumski ekosistemi i njihovi degradacioni stadijumi. Na ovom prostoru, kao i u ostalim Sredozemnim krajevima Crne Gore, mnogo veće učešće u obrazovanju vegetacije imaju

žbunaste forme u odnosu na visoko drveće. Ovo se objašnjava vjekovnim antropogenim uticajem, kao i Sredozemnim klimatskim prilikama (ne poklapaju se optimalni toplotni i optimalni vlažni period). Drveće koje je prisutno obično se javlja kao nisko drveće, ne prelazeći visinu od 7-8 metara. Izuzetak su visoka stabla kestena (Castanea sativa) u šumama Donjeg Stoliva, kao i stabla medunca (Quercus pubescens) u rijetkim dobro očuvanim sastojinama. U kategoriju visokog drveća spadaju i stabla drevnih primorskih borova (Pinus pinaster, Pinus pinea) koji su sađeni još u doba kada su pravljene austrougarske tvrđave. Dendroflora Vrmca obuhvata 63 taksona, što čini 11,3 % od ukupnog broja taksona vaskularnih biljaka. Vrste koje imaju najveći značaj u izgradnji biljnog pokrivača su: hrast medunac (Quercus pubescens), bjelograbić (Carpinus orientalis), šipak (Punica granatum), lovor (Laurus nobilis), mirta (Myrtus communis), žukva (Spartium junceum)...

5.7 ZAŠTIĆENA PRIRODNA BAŠTINA Na poluostrvu Vrmac, prema Zakonu o zaštiti prirode, dosada nije zaštićeno ni jedno područjeiako je u Studiji prirodne baštine evidentiran Mozaik specifičnih geomorfoloških i hidroloških oblika, obogaćen raznolikom autohtonom i alohtonom vegetacijom, što gradi impozantnu sliku pejzaža gorskog masiva Vrmac. U tu prirodnu sliku čovjek je svojim


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 33

razvojem utkao građevine, te u pojedinim dijelovima preoblikovao predio terasastih polja, povezao istorijska jezgra i izgradio jedinstven kulturni obrazac. Taj spoj prirodnog i kulturnog pejzaža omogućio je, da dio ovog prostora dobije svoje mjesto na Listi svjetske kulturne baštine – UNESCO. Uzimajući u obzir prirodne karakteristike Vrmca, raznorodna staništa i bogat biodiverzitet ovog prostora, predloženo je da ovo područje dobije i nacionalnu kategoriju zaštite – Regionalni park.

tipovi vegetacije alepski bor crni bor kamenjar kesten makija i garig masline medunac i bjelograbic granica studije

Kartogram 9. Prirodna obilježja Vrmca


34 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

6. PRIKAZ ISTORIJSKOG RAZVOJA VRMCA 6.1 PRAISTORIJSKI I ANTIČKI PERIOD Gvozdeno doba (VIII - IV v. p. n. e) Najstariji tragovi ljudskog naseljavanja Vrmca potiču iz gvozdenog doba. U to doba, Boku Kotorsku su naseljavali Iliri. Na ovom stepenu istraženosti može se pretpostaviti da su Iliri zaposjedali zapadne obronke Vrmca i živjeli negdje oko Pasiglava i Kuka gdje se nalaze bogati izvori vode. Najstarija svjedočanstva graditeljske djelatnosti na Vrmcu predstavljaju kameni tumuli (gomile) na uzvišenjima iznad Tivta: Gomilica ispod najvećeg vrha na jugu Vrmca, Popove glave, uzvišenje Kalac iznad naselja Mažina, kao i tumul kod kasnosrednjovjekovnog groblja i pretpostavljene crkve Sv. Nikole na Pasiglavu. Iako su na Vrmcu evidentirana samo tri tumula, moguće je uočiti njihovo grupisanje u jugozapadnom dijelu Vrmca. Tumuli su građeni na mjestima koja imaju uvijek izvanredan pregled okoline i međusobnu vizuelnu komunikaciju. Polukružno pozicioniranje tumula upućuje na to da gradine, koje na Vrmcu do sada nisu evidentirane, treba tražiti na grebenu koji se proteže od Popove glave na istoku do Kurila na zapadu, u čijem se podnožju nalaze značajni izvori vode. Pretpostavljeno mjesto postojanja ilirske gradine nalazi se i u prirodnom zaklonu ispod Svetog Ilije, najvećeg vrha na Vrmcu. Na značajne pozicije, koje su mogle imati posebnu 7

važnost u praistoriji zbog odlične preglednosti terena, upućuju i toponimi. Radi se o Vidovom brdu s istoimenom crkvom iznad Lastve na zapadu, i uzvišenju Glavica iznad Stoliva, na sjeveru Vrmca. Ilirsko kraljevstvo (IV - II v. p. n. e) U V ili IV vijeku p. n. e. na području koje okvirno obuhvata teritoriju od rijeke Vojuše na istoku, do Neretve na zapadu, formirano je Ilirsko kraljevstvo. Ardijeji, velika plemenska grupa iz koje je potekla posljednja ilirska vladarska dinastija, naselili su Boku Kotorsku, pa i poluostrvo Vrmac, najkasnije u IV vijeku p. n. e. U III-II vijeku p. n. e. Ilirske oblasti su se našle u sferi sukoba između Rima i Makedonije. Istorija ilirske države okončana je 168. g. p. n. e, pobjedom Rimljana u trećem ilirsko-rimskom ratu. Pretpostavlja se da je poluostrvo Vrmac, u periodu najveće moći ardijejskih vladara, ali i nakon osvajanja od strane Rimljana, predstavljao pojas razgraničenja između dva velika ilirska plemena: Rizonita na sjeveru i Agravonita na jugu. Postepeno, stanovništvo naviknuto da živi u višim brdskim predjelima, približavalo se moru i prilagođavalo drugačijem načinu života. Osim lova i ribolova, bavljenja stočarstvom, ali i gusaranjem, počelo se baviti i trgovinom. Kontakti Ilira s trgovcima iz bogatih grčkih gradova uslovili su formiranje gradova u simbiozi s autohtonim

stanovništvom. U bokokotorskom zalivu formirani su gradovi Rizon, današnji Risan, i Akruvij, čija ubikacija nije sigurna.7 O prvim kontaktima stanovnika područja Vrmca sa antičkom civilizacijom, kao i o naseljavanju lokacija bližih moru, na prvim obroncima brda iznad polja, svjedoče keramički nalazi na Solilima, na ušću Gradiošnice u zaliv i u Kavču. Pretpostavlja se da je u tom periodu, na uzvišenju u Bogdašićima gdje se danas nalazi crkva Sv. Petra, bila formirana naseobina -gradina. Na zapadnoj obali Vrmca, pretpostavlja se da su se nalazila imanja ilirske kraljice Teute. Pretpostavlja se da iz ovog perioda potiču i najstarije pješačke komunikacije, staze – stepeništa oivičene međama, koje od obale vode ka gornjim zonama Vrmca. Rimski i kasnoantički period (od I do VI vijeka) Pobjedom u trećem ilirsko-rimskom ratu, 167. godine p.n.e, Rimljani su ostvarili prevlast na Balkanu, zagospodarili istočnim Sredozemljem i na širokom prostoru uspostavili moćnu državu. Boka je početkom nove ere bila u sastavu Dalmacije, a zatim je predstavljala graničnu oblast provincije Prevalis prema Dalmaciji. Podjelom carstva na Istočno i Zapadno, 395. godine, Boka je pripala Istočnom carstvu. Razorni upadi varvara rezultirali su padom Zapadnog carstva 476. godine. U rimskom periodu u Boki Kotorskoj se razvijaju dva grada – Rizinij (Ri-

J oš uvijek se ne može pouzdano tvrditi da li se nalazio namestu današnjeg Kotora, Bigova u Grblju ili uzvišenja s crkvicom Sv. Luke u Krtolima.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 35

san) i Akruvij. Risan, kao razvijeniji, u ovom periodu postaje municipij. Pretpostavlja se da je poluostrvo Vrmac bilo područje razgraničenja između Rizinija i Akruvija. U antičko doba, brdovito i bogato izvorima, poluostrvo Vrmac bilo je pogodno za bavljenje stočarstvom, a rubna uzvišenja iznad polja za gajenje različitih kultura od kojih je najdragocjenija i najunosnija bila maslina, za proizvodnja ulja. Na obalama Vrmca, na kompleksima obradivog zemljišta postojale su manje naseobine sa stambenim i ekonomskim zgradama (villae rusticae), kultnim građevinama, malim nekropolama. U priobalnoj zoni Vrmca zabilježeno je nekoliko lokaliteta iz rimskog perioda, od kojih ni jedan nije arheološki istražen.8 Ostaci zidova i nalazi opeka i mozaika u Kavču, Lastvi i Prčanju predstavljaju najvjerovatnije ostatke vila rustika. Nadgrobna obilježja (ploče, natpisi, cipusi) nađena su u Lastvi, Jakin dolu, Opatovu i Prčanju.

6.2 SREDNJOVJEKOVNI PERIOD (OD 12. DO 15. VIJEKA) Period Vizantije (od 6. do kraja 9. vijeka) Nakon pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine, Boka je postala dio Istočnog rimskog carstva (Vizantijskog carstva). Vladavina Vizantije trajala je do 1185. godi8

ne, uz kratko razdoblje vladavine porodice Vojislavljević, vladara slovenske države Duklje (Doclea). Kotor u vreme vizantijske vlasti razvija komunalno uređenje i pomorstvo, a može se pretpostaviti da je područje Vrmca u ovom periodu pripadalo distriktu kotorske komune. Jačanjem Kotora kao urbanog centra, širi se njegovo gravitaciono polje i uticaj na okolna područja, kao i potreba da okolnu teritoriju prilagodi svojim potrebama. Naseljavanje Slovena počinje u 7. vijeku i predstavlja dug proces u toku kojeg dolazi do naseljavanja rijetko naseljenih ili napuštenih teritorija. Stabilizovanjem slovenskog stanovništva u ovim krajevima nastaju disperzna stočarska naselja. Sela se nalaze na visini, na prilično nepristupačnom terenu. Vremenom jača zemljoradnja i povećava se broj kultura koje se uzgajaju. Prvo slovensko naselje na Vrmcu je Pasiglav koji se nalazio na prostoru današnjih Bogdašića i dijela Gornje Lastve, a prvi put se spominje 1115. godine. Kasnijim raseljavanjem Pasiglava nastali su Lastva i Bogdašići, pa i sva ostala sela na Vrmcu. Od vremena nastanka prvih slovenskih naselja počinje razvoj tradicionalne kuće i prostorne organizacije naselja. Sa dolaskom Slovena, gradska kultura u Boki povlači se u malobrojna utvrđena jezgra, poljoprivredno zemljište prekriva prirodna vegetacija, a usamljene građevine propadaju. Tek dolaskom Benediktinaca,

u periodu između 9. i 11. vijeka, neka napuštena, priobalna područja, ponovo oživljavaju. Benediktinci formiraju manastire u Boki, stvarajući policentrični tip organizacije u kojem se manastiri pojavljuju kao središta njima podređenih teritorija. Za područje Vrmca značajni su manastiri na Prevlaci, u Bogdašićima i na ostrvu Sv. Đorđe. Iz ovog perioda na području Vrmca sačuvani su samo ostaci pojedinih objekata, kao i veći broj spolija - natpisa i elemenata dekorativne plastike, koji su kasnije ugrađeni u mlađe građevine. Benediktinski manastir Sv. Petra sagrađen je na dominantnom položaju, na uzvišenju iznad rijeke Gradiošnice, sa kojeg se pruža pogled na Prevlaku i Tivatski zaliv. Mjesto na kojem je sagrađen manastir zvalo se Gradac, i vezuje se za starije gradinsko naselje. U sjevernom dijelu Prčanja, nedaleko od morske obale, nalaze se ruševine crkve Sv. Tome Apostola za koju se, na osnovu preromaničkog reljefnog ukrasa i karakteristika plana smatra da potiče iz 9. vijeka. Vladavina Nemanjića (1185 – 1371.) Kotor se skoro dva vijeka nalazio u sklopu države Nemanjića. Tokom ovog perioda imao je status povlašćenog grada i ulogu glavne luke srpske države, povezane karavanskim putevima sa zaleđem. To je gradu davalo ekonomsku snagu, omogućavalo društveni uticaj i razvoj graditeljstva, zanata i umjetničkih djelatnosti. U pogledu opštinske uprave, Kotor je za vreme vladavine

selu Kavač u podnožju brda, nađene su tesere mozaika što upućuje na pretpostavku o postajanju nekog rimskog objekta. Takođe, U poznato je da su na mjestu austrougarskih vojnih objekata sagrađenih početkom XX vijeka, postojali neki objekti iz rimskog perioda.


36 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Nemanjića zadržao autonomiju u okviru zakonodavstva, sudstva, gradske uprave, administracije i cjelokupnog komunalnog uređenja. Na čelu opštinske uprave nalazio se knez, koji je upravljao gradom u ime kralja. Međutim, stvarnu zakonodavnu i izvršnu vlast u gradu imalo je Veliko i Malo vijeće, čiji su članovi bili vlasteoskog porekla. U crkvenoj hijerarhiji, Kotor je bio katolička biskupija nad kojom je jurisdikciju imala nadbiskupija u Bariju. Teritorija Kotora se dijelila u dvije grupe: prvoj je pripadao feud kotorske opštine, a drugu je činila oblast politički zavisna od grada – kotorski distrikt. Područje Vrmca predstavljalo je dio kotorskog distrikta, ali je u okviru distrikta ogranizacija i položaj određenih dijelova teritorije bio različit. Tokom 12. i 13. vijeka dolazi do postepenog gašenja benediktinskog reda i napuštanja sakralnih objekata. U to doba, u ekspanziji je pravoslavna crkva, a dio napuštenog benediktinskog sakralnog prostora obnavlja se za potrebe pravoslavne crkve. Prvobitno benediktinska opatija, manastir Svetog Mihaila na Prevlaci je za vrijeme Nemanjića postao pravoslavni manastir i sjedište zetskog episkopa. Teritorija sastavljena od poluostrva Luštice, zatim sela Pasiglava, Bogdašića, Lješevića i Prevlake sa Župom, solanama i ostrvima, činila je vlastelinstvo manastira – njegovu metohiju.9 Tako su sela na Vrmcu, Bogdašići i Pasiglav, ulazili u sklop metohije, ali su istovremeno bili i dio kotorskog distrikta. Selo 9

Stjepčević, Prevlaka, Zagreb 1930, 18

Većebrdo, iznad današnjih Lepetana, pripadalo je opatiji Svetog Đorđa, koja se nalazila na ostrvu pred Perastom, a bilo je istovremeno i u sastavu kotorskog distrikta. Vladavina Ugarske (1371–1385), Bosne (1385–1391) i period samostalnosti Kotora (1391–1420) Kotor je 1371. godine priznao ugarsku vlast. Zatim, od 1385. do 1391. godine, Kotor je bio pod vlašću bosanskog kralja Tvrtka. Od 1391. godine, pa sve do ulaska u okvir Venecijanske republike 1420. godine, Kotor je bio samostalna republika sa knezom na čelu. U ovom periodu grad se opirao pokušajima osvajanja okolnih velikaša: Balšića, Crnojevića i Sandalja Hranića, smatrajući ih nedovoljno sigurnom zaštitom, budući da su i oni sami bili u čestim međusobnim sukobima. Najveći dio Vrmca bio je u ovom periodu u sastavu samostalnog Kotora, ali je jedan dio, sela Pasiglav i Bogdašići, bio predmet stalnih sukoba. Krajem 14. vijeka prevlačka metohija je bila u rukama Balšića, Crnojevića i, u jednom kratkom periodu, 1396. godine, Kotorana. Kotor je, ozbiljno ugrožen, tražio 1404. godine od Venecije da ga primi pod svoje okrilje. To će se ostvariti tek 1420. godine, poslije nekoliko molbi kotorske opštine. Formiranje i karakteristike sela U periodu 12 – 15. vijeka postepeno se formiraju današnja sela. Najstarije selo u gornjoj zoni, Pasiglav, zauzimalo je u srednjem vijeku

veliki prostor u udolini između dva glavna grebena Vrmca, od Ljeskovačkog potoka na sjeveru, do Graca (današnjih Donjih Bogdašića) na jugu. U 14. vijeku, na dijelu teritorije Pasiglava nastaje selo Bogdašići. Tokom vremena, Bogdašići su postepeno obuhvatili Gradac i veliki dio nekadašnjeg Pasiglava, tako da su u 15. vijeku zauzimali otprilike isti onaj prostor koji pripada današnjem selu. Lastva je formirana do XIV vijeka, a osim samog sela, imala je i nekoliko zaselaka (Rozgovčevo, Vidari, Orašje). Prostor ispod Većebrda - obala između Veriga i Plavde, u ovom periodu je imala naziv primorje Većebrda, Tivat ili predio Sv. Lovrinca. Tivat je zauzimao zapadnu stranu Vrmca, najvjerovatnije prostor od Pina do Lepetana, a možda i do Veriga. U području Tivta postojali su zaseoci Crni Plat, Jakalj. Na tivatskoj strani Vrmca nalazila su se i sela Mrčevac i Kavač, takođe razbijenog tipa, u nekoliko grupacija. Muo, Prčanj i Stoliv su sela na kotorskoj strani Vrmca. Sela u gornjim zonama Vrmca formirana su između dva glavna planinska vijenca, u podužnoj udolini, na nadmorskoj visini od 250 do 450 metara: Pasiglav, Bogdašići, Gradac, Lastva sa zaseocima Orašje i Gornja Voda, i Većebrdo. Povoljnost za razvijanje sela u ovoj zoni činile su flišne naslage koje se nalaze upravo ispod ovih naselja, kao i prisustvo obilne vode i blizina šumskih kompleksa. U ovom periodu formiraju se osnovne karakteristike sela, koje


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 37

su se zadržale do danas. Gornji krajevi atara, na strmim stranama planinskog vijenca Vrmca, bili su pod šumom i pripadali seoskoj zajednici.10 Na nižim dijelovima atara nalazilo se naselje i obradiva zemlja. Sela su bila razbijenog tipa, s tim što je u pojedinim selima postojala tendencija formiranja nizova kuća, dok su u drugim (kao što su Bogdašići) grupacije kuća bile razbacane, ravnomjerno raspoređene po cijelom potezu obradive zemlje. Kuće su bile grupisane po bratstvima i gusto zbijene jedna uz drugu. U svim selima na Vrmcu kuće su orijentisane prema dolini, pa se uočava težnja nizanja zgrada po izohipsi.11 Sela na kotorskoj strani Vrmca formirana su u srednjem pojasu, na udaljenosti od mora oko 200 m, a samo neke manje grupacije zgrada, vezane za trgovinu i plovidbu, mogle su se nalaziti uz obalu (skladišta, mula, mandraći, škverovi). Dok su srednjovjekovni Prčanj i Muo imali linijsku strukturu, sa grupacijama kuća uglavnom duž puta (sa donje strane) koji je išao paralelno sa izohipsom, struktura Stoliva se malo razlikovala. Smješten na izuzetno strmom terenu, na sjevernoj padini Vrmca, Stoliv se sastojao iz grupacija kuća postavljenih u nekoliko redova.

Ljetnjikovci Imućniji građani i kotorska vlastela posjedovali su u priobalnoj zoni Vrmca imanja sa kućama, kapelama i zemljištem sa vrtovima, vinogradima, maslinjacima i voćnjacima. Ljetnjikovci, koji predstavljaju srednjovjekovni oblik rimske ekonomske vile (villa rustica), građeni su na imanjima porodica Buća, Pima, Paskvali, Vrakjen, Drago, Bizanti, Jakonja. Oblikovanjem plemićkih imanja i ljetnjikovaca na donjim dijelovima padina, i seoskih imanja na višim kotama formira se dvojni prostorni sistem padina Vrmca. Sakralna arhitektura U ovom periodu Vrmac karakterišu crkve malih dimenzija sagrađene na izuzetnim, dominantnim lokacijama, na uzvišenjima, sa kojih je pregled okoline dobar, a između crkava, kao repera, postoji vizuelna veza.12 Građene su i seoske crkve, u središtima sela, na najznačajnijim komunikacijama i raskrsnicama, ali i tada na istaknutom mestu. U donjim zonama, blizu obale, crkve se grade na crkvenim imanjima ili na imanjima kotorske vlastele. Obično se grade blizu izvora ili potoka. Značajni spomenci sakralne arhitekture iz ovog perioda su crkva Sv. Ane na Prčanju iz XIV vijeka, Sv. Ane u Sto-

livu (pretpostavlja se iz XIII vijeka), crkva Sv. Kuzme i Damjana na Mulu iz 1261. godine (pretvorena u sakristiju mlađe barokne crkve), crkva Sv. Petra u Bogdašićima iz 1268-9, takođe sačuvana djelimično, uklopljena u kasnije nastale dijelove crkve. Putevi U srednjem vijeku najvjerovatnije su već formirane glavne trase puteva koji su povezivali gornja sela sa obalom, kao i sela međusobno. Kroz sela, putevi su prolazili kroz pojas obradive zemlje i naselja. Putevi su bili trasirani najčešće po izohipsi i po najvećem padu.13

6.3 PERIOD OD 15. DO KRAJA 18. VIJEKA (vladavina Mletačke republike) Kotor je bio pod upravom Mletačke republike od 1420. do 1797. godine. Nakon preuzimanja grada, Venecija je obećala Kotoru poštovanje njegovog statuta, otplaćivanje gradskog duga, i potvrdila da sporno područje prevlačke metohije, oko kojeg su se vodili ratovi sa oblasnim gospodarima, pripada kotorskom distriktu. Na čelu gradske uprave nalazio se

U Lastvi, još tokom XX vijeka, ova zajednička šuma bila je podijeljena po bratstvima, a u Bogdašićima je bila opšta, seoska. uće su bile male, sa jednovodnim ili dvovodnim krovovima pokrivenim kamenim pločama. Dvorišta kuća bila su vrlo mala i K predstavljala su platforme, „tarace“, pred ulazom u kuću, ne šire od nekoliko metara. Neposredno uz kuću ili samo preko dvorišta bile su smještene stočne staje. U neposrednoj blizini nalazilo se gumno podzidano i popločano kamenom. 12 U ovu grupu crkava spada crkva Sv. Vida, Sv. Neđelje, Sv. Petke i Sv. Ilije. 13 To su bile staze široke 1,5 do 2 m. Često su sa jedne strane staza bile međe ili ogradni zidovi u suvozidu. Ponekad su izvođeni u prirodnoj stijeni. Na pojedinim mjestima putevi su bili kaldrmisani, kako ih voda ne bi oštetila. Tereti su se prenosili samo na konjima ili ljudskom snagom. 10 11


38 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

predstavnik mletačkog patricijata koji je imao prvo titulu knez i kapetan (comes et capitaneus Cathari), a nakon 1480–1481. godine, dobivši šira vojna ovlašćenja, nosio je titulu rektor i providur. I poslije uspostavljanja mletačke uprave nad Kotorom, nastavili su se sukobi oko prevlačke metohije. Sredinom 15. vijeka Stefan Crnojević je ugušio bunu grbaljskih seljaka, a u to vrijeme je najvjerovatnije porušena prevlačka crkva s pravoslavnim manastirom. Područje nekadašnje metohije potpalo je pod vlast mletačkog Kotora, a 1461. godine sve pravoslavne crkve na teritoriji nekadašnje metohije predate su kotorskoj biskupiji. Tako je od sredine 15. vijeka područje Vrmca bilo u potpunosti pod mletačkom vlašću, a opasnost su predstavljali turski upadi. Pošto je sjeverni dio Boke Kotorske bio pod turskom vlašću, Vrmac je bio pogranično područje - sjeverna obala Vrmca bila je naspram turske teritorije, i ugrožena sa mora, dok su iz pravca Grblja turski upadi bili mogući preko Bogdašića, Kavča i Mrčevca. U vrijeme Kandijskog rata, 1657. godine, sela Većebrdo, Bogdašići i Lastva stradali su upadom Turaka iz Grblja. Mnoge crkve su tada razrušene i opustošene. Povratak teritorija Boke zaposjednutih od Turaka pod vlast Venecije započeo je krajem 17. vijeka,

Morejskim ratom (1684 – 1699). Venecija je vratila cjelokupno šire područje Boke pod svoju upravu 1687. godine, osvajanjem Herceg Novog.Tada je nastupio period velikog ekonomskog prosperiteta Boke, ali i postepenog gubljenja njenog strateškog značaja. U periodu mletačke vladavine konsoliduju se gornja seoska naselja, a priobalne terene, naročito na potezu od Lastve do Gradiošnice, zauzimaju kotorske plemićke porodice. Vrmac u ovom periodu karakterišu padine prekrivene maslinjacima i vinogradima, sela koja se naziru pri vrhu masiva i ljetnjikovci razbacani po donjem dijelu padine, uglavnom blizu mora. Zbog opasnosti od Turaka i gusarskih prepada sa mora, u prvoj fazi mletačke vladavine, u 15. i 16. vijeku, sela ostaju visoko, a ljetnjikovci u blizini mora se utvrđuju. Postepeno, na kotorskoj strani počinju da se razvijaju i osamostaljuju priobalna naselja. Nakon zemljotresa iz 1667. godine i protjerivanja Turaka sa obala Boke, nastupio je period baroknog procvata. Oblikuju se priobalna naselja, Muo, Prčanj, Stoliv. Nastaju barokna crkvena zdanja koja dominiraju okolinom, a čija unutrašnjost dobija reprezentativnu obradu po uzoru na mletačke crkve. Sela u gornjim zonama Vrmca U ovom periodu nestaje selo Pasiglav.14 Bogdašići dobijaju današnje

granice. Lastva obuhvata prostor današnje Gornje Lastve, a stari zaseoci Rozgovčeno, Vidari, Jakalj, nestaju. Polovinom 16. vijeka obala ispod Većebrda, od Veriga do Plavde, dobija naziv „Lepetani“, po uglednoj peraškoj porodici Lepetan. U nižim zonama, prema tivatskoj obali, razvija se Tivat sa zaseocima Crni Plat i Đurđevo brdo.Kao rezultat prirodnih uslova i različitih istorijskih okolnosti, pojavljuju se određene razlike u arhitekturi pojedinih, susjednih sela. Tako arhitekturu sela Bogdašići karakterišu kule (kašteli). Svako veće bratstvo imalo je po jednu kulu koja je služila za odbranu u slučaju napada. Kule su najvjerovatnije građene u 16. vijeku, u vrijeme čestih turskih upada. Takvih kula nema u susjednoj Lastvi. U selima koja odražavaju razvijenije feudalne odnose, Većebrdu, Đurđevom brdu i Gornjem Stolivu, kuće su jednostavnije organizovane, često povezane u nizove.15 Ljetnjikovci Ljetnjikovci su se sastojali iz utvrđene palate i velikih imanja koja su se prostirala od obale do gornjih zona Vrmca. Pored utvrđene palate, za ove stambene cjeline karakteristične su pristupne staze sa stubovima i lozom (odrina) u okviru utvrđenog vrta, porodične kapele i ekonomske zgrade.16 U okviru imanja, na strateški značajnim položajima, građene su kule. Ovim

d starog sela Pasiglava najprije se odvojilo selo Bogdašići, i to postepeno, tokom 14. vijeka, zauzimajući jugozapadni dio atara O Pasiglava, preko prevoja na Krstacu. Tako smanjeno selo Pasiglav, stalno u postepenom opadanju, izgubilo je svoju individualnost sredinom 16. vijeka, pripajajući se Lastvi sa svojim preostalim dijelom atara na sjeverozapadnoj strani. 15 Dvorišta su mala i rijetko ograđena, a u selima nisu postojala gumna, ili je postojalo samo jedno. 14


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 39

kulama, udaljenim od mora, kasnije su pridruživane kuće sa terasama, često i sa porodičnim kapelama.17 Sela na kotorskoj strani Vrmca Za razliku od tivatske obale Vrmca, koja je predstavljala zonu ljetnjikovaca i poljoprivrednih imanja, na kotorskoj strani Vrmca razvijaju se priobalna naselja Muo, Prčanj i Stoliv. Za razliku od Prčanja, koji se razvija duž puta, Stoliv se razvijao u nekoliko terasa, zbog veoma strmog terena i isticao se zbijenošću kuća. Kuće su orijentisane prema moru, postavljene u nizove, duž izohipsi. Na najvišem mjestu, iznad kuća sagrađena je crkva. Ova struktura, osim topografskih uslova, najvjerovatnije je rezultat zavisnosti Stoliva od Perasta, ali i privredne orijentacije stanovnika koji se nisu bavili isključivo poljoprivredom i stočarstvom, već dosta intenzivno i pomorstvom i trgovinom. „Silazak“ na obalu Prelaz na obalu bio je postupan. Sredinom 16. vijeka Prčanjani počinju da kupuju od kotorskih plemića dijelove zemljišta, gdje početkom 17. vijeka grade prve kuće. U 16. vi-

jeku stanovnici ovih sela bavili su se trgovinom i brodarstvom, a u prvoj polovini 17. vijeka sve više se bave pomorstvom. Manje, međusobno razdvojene grupacije kuća duž obale zauzimale su položaje oko nevelikih zatona pogodnih za pristane, u čijem se zaleđu prostiralo obradivo zemljište. Između ovakvih skupina ostajali su širi neizgrađeni pojasevi sa pošumljenim kosama i koritima bujičnih potoka. Zaslugama u borbama za Mletačku republiku pomorci ovih naselja dobijali su plemićke titule, a baveći se trgovinom i znatna bogatstva. Potiskivanje Turaka iz Boke krajem 17. vijeka stvorilo je neophodnu sigurnost za neometan život i graditeljstvo, a nosioci razvoja bile su porodice trgovaca, brodovlasnika i pomoraca.18 U ovom periodu oni grade palate na obali, pa se uz, ili na mestu nekadašnjih ljetnjikovaca sada nalaze nizovi reprezentativnih kuća i baroknih palata. To su bile prostrane stambene zgrade, obično sa prizemljem i dva sprata. Pored kuća često je podizano prizemno skladište u kome je držana roba. Ispred kuće, na obali su se nalazile ponte i mandraći za pristajanje brodova i držanje barki. Iza kuće i

sa bočnih strana ograđeni visokim zidovima, širili su se vrtovi izdijeljeni šetnicama sa pergolama na partere. Dalje, uz strme padine dizale su se terasaste parcele sa kamenim međama, na kojima je moglo biti gajeno južno voće, loza, maslina kojima se hranilo i trgovalo.19 Stare, razvijene porodice (bratstva) podizale su čitave ansamble zgrada grupisane u niz ili oko dvorišta (Luković, Verona). U to vrijeme sagrađena je kuća Andrije i Filipa Lukovića (16-17. vijek), palata Florio-Luković (18. vijek), palata Beskuća (18. vijek). Za razliku od Prčanja, gdje razvoj priobalnog naselja podrazumijeva stagnaciju i postepeno napuštanje gornjeg sela, u Stolivu se paralelno razvijaju oba naselja. Ljetnjikovci Peraštana, Prčanjana, Dobroćana Od 18. vijeka imanja kotorske vlastele prelaze u ruke prčanjskih i dobrotskih pomorsko–trgovačkih porodica Luković, Verona, Vizin, Ivanović, Radoničić. One nastavljaju život na imanjima na sličan način kao i do tada: postojeće stambene cjeline se koriste ne samo za boravak porodica u ljetnjim mjesecima,

d najstarijih arhitektonskih cjelina sačuvali su se sa skoro svim svojim karakterističnim elementima kompleksi Pima – Paskvali, O Buća, Zmajević – Jakonja i Vrakjen.Do kraja XIX vijeka još je postojao renesansni kompleks Bizanti na brežuljku Župa obraslom borovom šumom, od kojeg su do danas sačuvane samo vegetacija, popločana staza do mora kao i pristan za brodove.Neistraženi su i nedostupni, veoma zapušteni i u ruševnom stanju kompleksi Verona, Drago i Lazari. Međutim, njihov položaj na obali zaliva, kao i sačuvani elementi arhitekture ukazuju na reprezentativni karakter cjelina kojima su pripadali. 17 Ovom tipu pripadaju kompleksi Zmajević u donjoj Lastvi i Buća u Tripovićima, a vjerovatno i imanje Rizzo u Kavču, od kojeg je sačuvana mala kapela iz XVII vijeka. 18 Priznavanjem statusa autonomne pomorske opštine od strane Mletačke republike 1704. godine, Prčanj se ubrzano razvija.Stoliv rang opštine dobija kasnije, tek 1790. U ovom periodu različit status, a samim tim i obaveze, imala su seoska i pomorska naselja. Na težnju za sticanjem pomorskog statusa, bez obzira što su obaveze bile ozbiljnije i teže, uticalo je najvjerovatnije to što je pomorski status otvarao mogućnosti značajnih zarada. 19 Vučenović S., .... 16


40 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

već i za nadgledanje radova na imanjima i ubiranje plodova. Taj način života opstaje do kraja 19., čak i do prvih decenija 20. vijeka. Imanja i ljetnjikovce u sjevernoj zoni Vrmca koja je bila pod snažnim uticajem Perasta, u dijelu Donje Lastve i u Lepetanima, i u ovom periodu imaju Peraštani. Sakralna arhitektura Uslijed turskih upada, tokom 16. vijeka razrušene su i napuštene mnoge crkve.20 Neke crkve su kasnije obnovljene, ili ponovo sagrađene, na istim mjestima. U mletačkom periodu se nastoji da crkve, ne samo svojim položajem, već i svojom arhitekturom istaknu značaj mjesta. Kao izraz povećane ekonomske snage pojedinih sela, crkve se proširuju, nadvišuju, dobijaju visoke preslice za zvona ili zvonike. U tom periodu proširuju se crkva Rođenja Blažene djevice Marije (sagrađena 1410, proširena 1715.) u Lastvi, crkva Sv. Ilije u Gornjem Stolivu (1556.), stara Bogorodičina crkva na Prčanju. Crkve svjedoče i o postepenom spuštanju težišta naselja ka moru.21 Kraj ovog perioda označava gradnja velikih crkava na obali. Sagrađena je crkva Pomoćnice kršćana na Mulu, crkva sv. Antuna u Lepetanima, crkva Imena Marijinog u

Stolivu, a započeta je i izgradnja monumentalnog Bogorodičinog hrama na Prčanju. U periodu mletačke vladavine sagrađena je tvrđava Trojica, kao element mletačkog sistema utvrđenja koji se sastojao od utvrđenih gradova i kaštela, i obalskih baterija.

6.4 RAZDOBLJE OD KRAJA 18. DO POČETKA 20. VIJEKA (Austrijsko carstvo i Austrougarska monarhija) Poslije propasti Mletačke republike 1797. godine, Austrijanci su okupirali Boku. Prva austrijska okupacija je trajala do 1806. godine. Zatim se, u kratkom periodu, početkom XIX vijeka, smjenjuju vladavina Rusije (1806 – 1807), Francuske (1807 – 1813), kao i privremena nezavisnost Boke - Privremena vladavina dviju ujedinjenih pokrajina Crne Gore i Boke Kotorske “Centralna komisija” 1813 – 1814. Austrijska vojska je zaposjela Boku u junu 1814. godine, a Boka je konačno pripala Austriji Bečkim kongresom 1815. godine i ostala u sastavu Austrije duže od jednog vijeka, do završetka Prvog svjetskog rata. Tada

Boka učestvuje u ujedinjenju južnoslovenskih naroda u novu državu – Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Dolaskom pod vlast Austrije, Boka postaje djelić velike carevine, a pored toga i njena pogranična oblast. Početkom 19. vijeka, prestaje zlatno doba kotorskog pomorstva i trgovine koje je trajalo od polovine 17. do kraja 18. vijeka. S pojavom parobroda i njihovom dominacijom propada flota na jedra, slabi ekonomska moć i društvena uloga plemića i građana Boke.22 Istovremeno, 19. vijek je vrijeme velikih kontrasta u Boki: u zaliv ulaze prvi parobrodi, počinje ponovno otkrivanje antičkog Risna i Kotora, a dolaze istraživači, arheolozi, putnici. Sela u gornjim zonama Vrmca u ovom periodu dobijaju svoj definitivni izgled, a današnje granice atara utvrđene su katastarskim premjerom iz 1838. godine. Izgradnjom novih kuća, dolazi do formiranja kompaktnijih cjelina, kao što su Gornja Lastva i Gornji Stoliv. Reprezentativna pročelja i visoki zvonici naglašavaju položaj naselja. U priobalnim naseljima, parcele nekadašnjih imanja sa palatama se dijele, na slobodnim površinama se grade nove zgrade, a palate postaju dio nove strukture. U Lepetanima

Oštećene su bile crkveSv. Petra, Sv. Petke i Sv. Đorđa u Bogdašićima, Sv. Križa u Kavču, Sv. Vida u Lastvi. Tako je do 1734. godine parohijska crkva za Tivat bila crkva Sv. Šimuna, sagrađena u XVII vijeku. Od 1720. do 1734. godine gradi se barokna crkva Sv. Antuna u Tripovićima. Kada je završena izgradnja, crkva Sv. Antuna je postala parohijska, a crkva Sv. Šimuna je postala lokalna grobljanska crkva. 22 Započet u mletačkom periodu, Bogorodičin hram na Prčanju (1790 – 1908), jedan od najznačajnijih spomenika graditeljstva Prčanja i jedan od najvrjednijih u Boki, građen je posljednjim snagama prčanjske opštine, tokom čitavog perioda austrijske vladavine. 20 21


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 41

i Donjoj Lastvi razvija se specifična arhitektura koja u svojoj osnovi nosi tradicionalnu logiku građenja, ali uslijed drugačijeg načina života poprima gradska obilježja.23Iako se spušta u obalne zone, stanovništvo se u prvoj polovini 19. vijeka još uvijek bavi poljoprivredom. U drugoj polovini 19. vijeka, jačanjem austrijske vlasti na jadranskoj obali i u Boki u ove krajeve prodire industrija. U Tivatskom zalivu gradi se ciglana. Tokom dugogodišnje vladavine, za Austriju je najvažniji zadatak bio da obezbijedi Bokokotorski zaliv kao strateški položaj, a cjelokupna teritorija Boke Kotorske predstavljala je jedinstvenu tvrđavu - tvrđavu Boka Kotorska. Osamdesetih godina XIX vijeka ratna luka je premještena iz Kotorskog u Tivatski zaliv. Tivat tako postaje austrougarsko vojnopomorsko uporište i dobija arsenal, što će snažno uticati na transformaciju i budući razvoj ovog naselja, ali i područja Vrmca u cjelini. Austrijanci su izgradili tvrđavski prsten od šest zaprečnih utvrđenja polukružno raspoređenih oko Arsenala, sa zadatkom da štite Tivatski zaliv i Arsenal. Podignuta je i jaka grupa utvrđenja na liniji Vrmac – Trojica – Goražda.24 U okviru radova na utvrđivanju, na Vrmcu su izgrađeni i putevi – serpentine. Godine 1860. sagrađen

je serpentinski put koji je spajao tvrđavu Vrmac sa Kotorom. Makadamski putevi od Trojice do Vrmca, i od Vrmca do Gornje Lastve sagrađeni su poslije 1882. godine, u vrijeme najintenzivnije gradnje puteva. Putevi su građeni za vojne potrebe. Početkom 20. vijeka dolazi do velikih promjena na obali gdje se trasira novi put. Njime je trajno poremećena veza naselja i zgrada na obali sa morem koje je do tada bilo glavna saobraćajnica i veza kako sa svijetom, tako i među susjedima. Pojavom novih izvora prihoda poljoprivreda se postepeno zapostavlja, a Tivat se razvija kao gradsko naselje.Veliki Tivatski gradski park osnovan je 1892. godine, a krajem 19. i početkom 20. vijeka grade se na obali reprezentativne vile. Period Austrijske vladavine Bokom završava se Prvim svjetskim ratom. Prvi svjetski rat, osim opštih teškoća, bio je posebno težak period za stanovnike gornjih sela na Vrmcu, Bogdašića, Mrčevca i Kavča, pošto su se ova sela našla u pojasu između austrijskih utvrđenja i odbrambenih punktova. Od 1914. do 1916. godine svi stanovnici Bogdašića, Mrčevca i Kavča, bili su iznenada deportovani u Zadar. Manji broj je bio preseljen u Lepetane, odnosno Većebrdo. Po povratku, u ovim sada opustjelim selima je nastupila velika bijeda i glad.

Tokom dugog perioda austrijske vladavine slika Vrmca se mijenjala. Pejzaž koji su činili ljetnjikovci duž obale, sa terasastim imanjima na padinama, zaseocima i razbijenim selima sa pojasevima šuma u najvišim zonama Vrmca, u gornjoj zoni postepeno dobija i vojni karakter utvrđenog područja. Istovremeno, ruralni prostor nekadašnjih imanja sa ljetnjikovcima postepeno se transformiše u grad.

6.5. RAZDOBLJE 20. VIJEKA 1918. Boka je postala sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a od 1929. Kraljevine Jugoslavije (od 1945, SFRJ). Poslije raspada Jugoslavije, Boka Kotorska je bila u sastavu Savezne Republike Jugoslavije (1991 – 2003.), zatim Državne zajednice Srbija i Crna Gora (2003 – 2006.). Od 2006. Boka Kotorska se nalazi u okviru nezavisne Crne Gore. U periodu između dva svjetska rata, prestankom ratnih opasnosti, priobalni pojasevi širom zaliva postaju privlačni za naseljavanje. Na ruralnom zemljištu razvija se Tivat, a arsenal se širi i razvija se industrija. Novo stanovništvo se naseljava u uskom priobalnom pojasu. Tako nekada poljoprivredne površine postaju urbane i industrijske. Indu-

azvoj Lepetana obilježen je saobraćajnom funkcijom ovog mjesta, Donja Lastva pomorskim i trgovačkim uspjesima njenih R stanovnika. Detaljnije, Božović G., Naselja i kuće Tivatskog zaliva, Beograd, 1980. 24 U okviru ove grupe, na Vrmcu je izgrađen fort Vrmac, zaprečni objekat Trojica (preuređena stara mletačka dvospratna tvrđava i dograđena nova baterija), oklopljena baterija Škaljari i nekoliko manjih baterija. U tjesnacu Verige izgrađena su dva forta (Bijeli pijesak i Verige). 23


42 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

strija, ali i druge djelatnosti vezane za grad, privlače već osiromašeno seosko stanovništvo, što doprinosi ubrzanom napuštanju sela u gornjim zonama Vrmca. Stanovništvo „silazi“ iz sela ka nižim zonama, bliže glavnim putevima. Već početkom 20. vijeka opšte stanje poljoprivrede u gornjim selima bilo je teško - mnoge kuće i obradive površine već su bile napuštene. Većina mlađeg stanovništva je odlazila na rad u industrijsku zonu Tivta, pa, iako su živjeli na selu, ti ljudi nisu više bili poljoprivrednici.25 Jedan dio stanovništva se iseljavao van Boke, potpuno napuštajući kuće i zemlju. U periodu između dva svjetska rata obnovljene su neke seoske crkve na Vrmcu: Sv. Neđelja, Sv. Ana u Kavču, a sagrađene su i nove crkve i kapele u nižim zonama (Crkva Sv. Save u Tivtu, kapela Sv. Tereze, kapela Sv. Ane). U priobalnim naseljima se razvija turizam. Poslije Drugog svjetskog rata, u Tivtu se grade gradski i sezonski hoteli, i slika grada se mijenja. Napuštanje gornjih sela, i intenzivna izgradnja na obali, ipak, ubrzavaju proces degradacije kulturnog pejzaža Vrmca. Urbanizacija naselja na obali, izazvana stanjem poslije zemljotresa koji je pogodio Boku Kotorsku 1979, dovela je dodatno do degradacije prostora. Sela na Vrmcu danas su skoro potpuno pusta. Kuće su u ruševnom stanju, a njihovo stanje je došlo u fazu kada je propadanje ubrzano, i prijeti im potpuno rušenje.26 Seoski putevi i staze su u veoma

lošem stanju. Od razvijenog sistema staza koje su, u zavisnosti od nagiba terena i sastava tla, bile na pojedinim segmentima kaldrmisane, na pojedinim izvedene u vidu stepeništa, i koje su povezivale Bogdašiće sa Gornjom Lastvom i istovremeno sve grupacije kuća u Bogdašićima međusobno, danas su prohodni samo neki segmenti. Uslijed kiša, odrona kamena, obrušavanja ograda ili međa, mijenjale su se trase. Tako je urbanizovana priobalna zona stigla do granica gornjih sela. Fortifikacioni austrijski objekti, fortovi i baterije, takođe su napušteni. Povećanje broja stanovnika u donjim zonama, zatim neadekvatna izgradnja kuća za odmor i stambenih zgrada, prouzrokuje jedan sada suprotan smjer, naselja se „penju“ i ugrožavaju još uvijek sačuvan prirodni i građeni ambijent gornjih zona.

6.5 NEPOKRETNA I POKRETNA KULTURNA BAŠTINA (ZAŠTIĆENA I EVIDENTIRANA) Podaci se temelje na popisu iz Studije kulturne baštine, koja se izrađuje paralelno s ovom studijom. Podaci su sistematizovani po vrstama: istorijske cjeline naselja: urbanih i ruralnih; graditeljski kompleksi, sakralne zgrade, fortifikacione i vojne zgrade, stambene zgrade (palate, ljetnikovci,..), ekonomske zgrade, komunalne građevine (cisterne, bistijerne) građevine niskogradnje (putevi, staze,..), terase i suvozidi, arheološke zone i lokaliteti.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 43 Tablica 10: Kulturna baština, zaštićena i evidentirana

VRSTA

ZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA

EVIDENTIRANO

POVIJESNE URBANE CJEL. AMBIJENTALNE CJELINE ambijentalna cjelina Gornja Lastva ambijentalna cjelina Petkovići (Bogdašići) ambijentalna cjelina Đurđevo brdo ambijentalna cjelina Lepetani ambijentalna cjelina Donja Lastva ambijentalna cjelina Bogdašići ambijentalna cjelina Veće brdo ambijentalna cjelina u gornjem Prčanju ambijentalna cjelina Gornji Stoliv grupacija kuća u Kavču GRADITELJSKI KOMPLEKSI Ulica Lukovića, Prčanj SAKRALNA ARHITEKTURA Muo

Crkva sv. Kuzme i D. Kapela Bl. Gracije Crkva pomoćnice kr.

Prčanj

Crkva sv. Ane, Prčanj Stara župna crkva BDMarije Franjevački sam. sa crk. sv. Nikole Crkva P, B D Marije Crkva sv. A. Padovan. Crkva sv. Iv. Krstitelja Crkva sv. Tome

Stoliv

Crkva sv. Ilije, G Stoliv Crkva sv. Bazilija, DStoliv Crkva sv. Ane, G. Stoliv Crkva Imena Marijinog, D. Stoliv

Lepetani

Kompleks crkve Gospe od Anđela Crkva sv. Ilije u Većebrdu Crkva sv. Ane i crkva sv. Antuna Padovanskog

Gornja Lastva

Crkva sv. Vida Crkva Rođenja Marijinog, Gornja Lastva

Donja Lastva

Crkva sv. Roka, Donja Lastva groblje u Pasiglavu i ostaci crkve sv. Nikole


44 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Bogdašići

Crkva sv. Petra Crkva sv. Đorđa (Jurja), Bogdašići crkva sv. Vrače

Tivat

Crkva sv. Antuna, Tripovići, Tivat Crkva sv. Save, Tivat Kapela sv. Anuncijate, Seljanovo, Tivat Kapela sv. Ivana Apostola, Tivat Crkva sv. Srđa, Nikole i Dimitrija, Đurđevo brdo Crkva sv. Neđelje, Kostanjica, Đurđevo brdo

Mrčevac

Crkva sv. Agate, Mrčevac

Kavač

crkva sv. Ivana, crkva sv. Križa, crkva sv. Ane, crkva sv. Petke, kapela sv. Nikole

STAMBENA ARHITEKTURA Muo Prčanj

Zgrada Andrije i Filipa Lukovića Palata Florio Luković Palata Beskuća Palata Tre sorele, Kuća br. 146, Prčanj Palata Verona, Prčanj

Stoliv

stambene cjeline Donji Stoliv

Donja Lastva

Kompleks Lazari, Donja Lastva Stambeni kompleks Zmajević – Jakonja Kompleks Bašić, sa kapelom Gospe od Karmena Kuća kapetana Nikolića

Tivat

Kompleks Pima Paskvalii kapela Kompleks Buća – Luković, Tivat Palata Verona Bizanti, Račica, Letnjikovac Beksuća, Seljanovo Kompleks Buća, Tripovići Kompleks Verona, Seljanovo utvrđena palata, Vrakjen, Gornje Seljanovo Kompleks Zmajevića, Donje Seljanovo Vila „Marija“ Kuća porodice Fažo Vila Đukić Vila Grabić


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 45

ŠKOLE Škola u Gornjoj Lastvi Škola u Gornjem Stolivu (ruševina) Stara škola u Tivtu (ruševina) JAVNE ZGRADE Hotel Tivat (arhitektura 20 vijeka) Hotel Kamelija Hotel Mimoza, Tivat (arhitektura 20 vijeka) PARKOVI Gradski park u Tivu FORTIFIKACIJE objekti

Tvrđava Vrmac (oklopljeni for Vrmac) Tvrđava Trojica (baterija Trojica) Baterija Škaljari Baterija Kavač For Verige For Bijeli Pijesak Zaprečna utvrđenja Donja Lastva, Rurljina, Podkuk, Nakuk, Tripovići, Mažina austrijski vojni objekti – magacini, osmatrački i odbrambeni punktovi, stambene i stražarske kuće –Vrmac, na putu prema Gornjoj Lastvi; Bogdašići; put od Markovog rta do Vrdola; Popova glava i na serpentinama koje vode do sv. Ilije

PUTEVI staza Lepetani - Većebrdo staza (seoski put) Bogdašići staza Gornja Lastva - Pasiglav staza „uz međicu“ Gornja Lastva – Bijeli pijesak staza Markov rt – Vrdola put Muo – crkva sv. Kuzme i Damjana Put donji Stoliv – Gornji Stoliv Put obala – Gornji Prčanj – crkva sv. Ane serpentine Muo - Vrmac makadamski put Vrmac – Gornja Lastva ostaci serpentina Donja Lastva – Gornja Lastva INDUSTRIJSKI OBJEKTI dimnjak ciglane peć ciglane u Račici KOMUNALNEGRAĐEVINE cisterna u Gornjem Stolivu cisterna na sv. Iliji kaptirani izvori – Bogdašići, Mrčevac, kaptirani izvori –put Markov rt - Vrdola


46 Studija kulturnog pejzaža Vrmca EKONOMSKE ZGRADE miln u Kavču austrijski mlin u Kavču iz XIX vijeka mlinovi u Gornjem Stolivu (u okviru celine) mlinovi u Bogdašićima (u okviru celine) mlin u okviru crkvenog dvorišta u Gornjoj Lastvi GUMNA „Miholjski zbor“ Gumno, Petković Gumna, Bogdašići Gumno, Većebrdu Gumna, Gornja Lastvi Gumno, Prčanj, put prema Bog. hramu TERASE I SUVOZIDI Zbirna zaštita svih suhozidnih objekata SPOMEN OBELEŽJA Mrčevac Gornji Bogdašići Pasiglav Gornja Lastva Kavač Tivat Lepetani ARHEOLOŠKI LOKALITETI tumuli

Gomilica, Popova Glava Kalac, iznad naselja Mažina Pasiglav

gradine

zona od Popove Glave do Kurila

naseobine

Kavač (ilirska naseobina ili grnčarska radionica)

epigrafski spomenici antički lokaliteti

Kavač, Donja Lastva, Glavati i Marasovići na Prčanju

Srednjev.objekti

Ostaci srednjovj.crkve Plavde, Opatova, u D. Lastvi,

POKRETNA BAŠTINA Prčanj

Zbirka crkve RBD Marije Arhiv župske crkve sv. Nikole Župska biblioteka

Stoliv

Crkva sv. Ilije, Gornji Stoliv (3 oltarske slike Josipa Tominca, Sveti Ilija, Gospa od Rozarija, Sveti Roko)

Donji Stoliv

Crkva sv. Marije, Donji Stoliv (slike na platnu; Ecce Homo i Poliptih sa prizorima iz života Hristova, Raspeće i kadionica od srebra)


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 47

Gornja Lastva

Crkva Rođenja Marijinog, Gornja Lastva, (Gaspare Diziani, pala sa prikazom rođenja Bogorodice, XVIII vijek,

Donja Lastva

Crkva sv. Roka, Donja Lastva (slika na dasci sv. Tripun i slika na platnu sv. Roko)

Tivat

Crkva sv. Antuna u Tripovićima, Francesco Potenza, Pala sv. Petra i Pavla sa srcem Isusovim i anđelima, kraj XVIII ili početak XIX vijeka postavka u okviru muzejsko zavičajne zbirke u kuli Lukovića (centar za kulturu Tivat) zbirka pomorskog nasleđa Porto Montenegro pokretni fond škole u Gornjoj Lastvi etnografska zbirka A. Stjepčevića, Gornja Lastva

NEMATERIJALNA BAŠTINA

Procesija Spasovdan

Kartogram 14. Kulturna baština, zaštićena i evidentirana


48 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

7. ANALIZA ANTROPOGENIH OBILJEŽJA 7.1 NAMJENA I KORIŠĆENJE PROSTORA Jedan od bitnih pokazatelja strukturnih obilježja prostora je analiza pokrova, odnosno korišćenja zemljišta prema metodologiji CLC (Corine Land Cover). Za područje obuhvata studije kartirani su periodi početka 19. vijeka, druge polovine 20. vijeka (1970. godina), te današnje stanje. Upoređivanjem pojedinih kategorija utvrđene su njihove kvantitativne promjene, koje se direktno odražavaju na stanje i izgled pejzaža. U okviru skupnih kategorija na području obuhvata ove studije nalaze se

sljedeće kategorije pokrova zemljišta: (111) naselja>80% izgrađenog, (121) industrijski i poslovni prostori, (123) luke s pripadajućim zemljištem, (132) odlagališta otpada, (141) gradsko zelenilo, (221) vinogradi, (223) maslinjaci, (243) poljoprivredne površine saznačajnim udjelom prirodne vegetacije, (311) bjelogorična šuma, (312) crnogorična šuma, (324) prelazna šumska područja, (333) područja s oskudnom vegetacijom i(523) more. Analizom je utvrđeno najviše promjena u nizijskim područjima u kojima je na račun smanjenja poljoprivrednih površina i maslinjaka

došlo do povećanja izgrađenih područja. Najveći porast izgradnje bilježi područje Tivta, iznad magistrale gdje se s 18,3% izgrađene površine 1970. godine izgrađenost povećala na današnjih 64,2%, poljoprivredne površine su s 38,2% površine smanjene na današnjih 2,5%, dok su se maslinici s 16,6% površine smanjili na 2,7%. Slične podatke bilježe i ostala nizijska obalna područja i s Kotorske strane, Prčanj i Muo. Takođe su zanimljivi pokazatelji za područje Tivatskog polja u kojem je promijenjeno korišćenje zemljišta: poljoprivredno zemljište je s 26,8% smanjeno na 10,3%, a šumske površine su se s 4% povećale na 42,4%.

Tablica 7. Korišćenje zemljišta po pejzažnim područjima (prema Corine land Cover) 1970. godine

tip 1.1 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6

112 121 123

132 141

221 223 0,0 30,5 35,0 61,7 0,3 0,1 1,8 4,6 0,3 28,2 5,4 0,4 16,6 12,2 9,8 25,6 3,8

2,9 4,3 2,3 0,0 0,0

13,6 51,3 1,9 4,7 18,3 0,0 26,5 31,2

6,3 1,8

243 0,0 12,5 12,4 4,4 1,8 1,0 0,4 0,3 0,2 35,2 20,0 38,2 26,8 39,1 44,7

311 59,7 37,3 27,4 31,0 10,3 7,7 87,0 90,4 88,0 22,9 2,8 23,8 4,0 6,4 8,9

312 4,9 1,3 0,3 35,7 6,3

0,0 7,5

0,0

324 333 523 ukupno 27,3 8,0 100,0 15,5 100,0 20,7 0,0 100,0 0,7 100,0 40,1 11,8 100,0 61,1 23,8 100,0 0,0 10,7 100,0 4,7 100,0 11,5 100,0 0,0 100,0 100,0 2,6 100,0 45,1 0,2 100,0 2,5 100,0 10,4 0,1 0,9 100,0

Tablica 8. Korišćenje zemljišta po pejzažnim područjima (prema Corine land Cover) 2014. godine

3.2 3.3 3.4 3.5 3.6

59,7 11,7 64,2 0,0 0,1 0,2 62,5 58,2

8,3 8,4 0,6 1,9 5,3

0,5 14,2 0,3 2,7 12,8 0,1 12,4 0,1 2,9

6,3 2,5 10,3 10,9 20,1

11,5 42,4 10,0 14,6

4,0 1,8 7,7 0,7 3,7

1,0 2,0 0,2 18,9 0,5 0,5 0,0 3,3

100,0 100,0 100,0 100,0 100,0


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 49

Kartogram 10. Pokrov zemljišta Vrmca, 1970. godine

Kartogram 11. Pokrov zemljišta Vrmca, 2012. godine


50 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Poređenje sa stanjem korišćenja zemljišta s početka 19. vijeka pokazuje znatno veće promjene korišćenja i pokrova zemljišta. Izgrađenost brdovitih predjela se sa većih površina smanjila na svega 2% površine, a poljoprivredne površine su izrazito smanjene.

Kartogram 12. Katastarska karta iz 1838. godine s označenim tipovima karaktera predjela

7.2 ELEMENTI I UZORCI PEJZAŽA Na području istraživanog prostora prepoznata je raznolikost elemenata i uzoraka pejzaža. Saobraćajnice, ceste i putevi određuju prostornu organizaciju i glavne smjerove kretanja. Poređenje saobraćajnog

sistema kojim je bio povezan prostor Vrmca u 19. vijeku s današnjim prostornim uređenjem govori o velikim prostornim transformacijama i promjenama prostornih žarišta. Naseljavanje viših područja, gornjih sela Pasiglava, Gornje Lastve, Bogdašića, Većebrda, Gornjeg Stoliva i ostalih, od kojih su danas sačuvani samo

toponimi, uvjetovalo je gustu mrežu puteva kojima su sela bila povezana. Sistem linijskih elemenata pejzaža formiran je nizom srednjovjekovnih, pa i starijih puteva izvedenih kao kaldrme, te austrijskim makadamskim cestama koje su građene iz razloga povezivanja brojnih fortifikacija i pratećih objekata smještenih


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 51

na gorskim vrhovima. Sekundarne saobraćajnice su povezivale naselje sa agrarnim površinama, a u slučajevima obalnih naselja radi se o kapilarnim, okomito položenim putevima koji su povezivali obalu s terasama na padinama. Danas je saobraćajna mreža prilagođena naseljima u obalnom i nizinskom dijelu, dok se putevi i ceste vršnog dijela koriste kao rekreacijski i turistički putevi. Važni linijski elementi su i brojni potoci koji pripadaju slivu Tivatskog i Kotorskog zaliva. Unutar neizgrađenog prostora s dominantno prirodnim obilježjima razlikuju se uzorci: šumskih bjelogoričnih površina (šume medunca i bjelograbića), crnogorične šume,

Kartogram 13. Elementi i uzorci izgrađenog pejzaža

makija i garig, te površine s oskudnom vegetacijom. Poseban uzorak su šume kestena i nasadi maslina. Ovi uzorci zastupljeni su uglavnom na brdovitim i gorskim područjimai odlikuju se krupnom razmjerom. Prema podacima katastarske karte iz 1838. godine parcele pokrivene šumama, makijom i garigom bile su velike i uglavnom su zajedničko vlasništvo seoskih zajednica. Ta se parcelacija uglavnom očuvala do danas. Elementi i uzorci agrarnog pejzaža takođe pripadaju skupu uzoraka neizgrađenog prostora, ali s dominantno antropogenim uticajima. Uzorci agrarnog pejzaža razlikuju se prema topografskim obilježjima prostora te prema vlasničkim odnosima i par-

celaciji. Brdovite predjele i nagnute padine karakteriše sitni razmjer i karakteristični uzorak terasasto oblikovanih poljoprivrednih površina, dok nizinsko područje Tivatskog polja obilježavaju krupni uzorci i pravilna, ortogonalna podjela zemljišta, krupnog razmjera. Promjena uzoraka i okrupnjavanje zemljišta uslijedilo je nakon Drugog svjetskog rata i nacionalizacije zemljišta. Prepoznatljivi linearni elementi agrarnog pejzaža su vodotoci i kanali nizijskog područja, te bujični potoci brdovitih predjela. Saobraćajne veze, putevi i staze te ogradni zidovitakođe su važan element agrarnog pejzaža. Izgrađene površine naselja karakterišu uzorci različitog korišćenja i gustoće gradnje. Razlikuju se uzorci


52 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

urbanih i ruralnih naselja, stambenih građevina izvan naselja, fortifikacijskih sistema, sakralnih građevina, ekonomskih građevina (mlinovi, gumna...), turističkih sadržaja, te komunalnih i tehničkih građevina. U urbanim se naseljima, s obziorm na funkcije i gustoće gradnje razlikuju centralne zone naselja - s javnim sadržajima, stambene/mješovite zone s višestambenim zgradama, stambene zone s individualnim zgradama i vrtovima, turističke zone, privredne i poslovne zone. S obzirom na razdo-

Kartogram 14a. Agrarne površine na terasama 1970. godine

blje nastajanja i morfologiju izgrađenih struktura razlikuju se: istorijska jezgra urbanih naselja, ambijentalne cjeline istorijskih sela, graditeljski kompleksi imanja s ljetnikovcima i sl. Od linearnih izgrađenih struktura u prostoru se javljaju saobraćajnice i saobraćajne građevine (cestovna infrastruktura, aerodrom...) te morske građevine (obala, luke, pristaništa...) Uzorke neizgrađenih površina u naseljima određuje gradsko zelenilo u obliku većih parkova, površina za rekreaciju, sportskih terena ili kao zaštitno zelenilo.

Kartogram 14b. Agrarne površine na terasama 2012. godine


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 53

8. ANALIZA VIZUELNIH I PERCEPTIVNIH OBILJEŽJA 8.1 ANALIZA VIZUELNE IZLOŽENOSTI VRMCA Analiza vizuelnih aspekata koja prije svega uključuje vizuelnu izloženost, a potom i stvaranje karakterističnih vizuelnih slika Vrmca, bitan je element za ocjenu vizuelne prepoznatljivosti, a time i osjetljivosti prostora. Vizuelna osjetljivost dio je analize ukupne osjetljivosti pejzaža. Vizuelna osjetljivost ocjenjuje se u okviru opšte vidljivosti i mogućnosti za ublažavanje vizuelnih učinaka mogućih scenarija budućih promjena. Opšta vidljivost je direktno povezana s geomorfologijom prostora, vegetacijom i izgrađenim strukturama. Drugi parametar opšte vidljivosti pejzaža je broj ljudi koji ga percipiraju, bilo da su stanovnici ili posjetioci. Iz tog se razloga u odabiru modela opšte vidljivosti geomorfoloških, prirodnih i izgrađenih struktura pejzaža u obzir uzimaju najučestaliji putevi kretanja ili vidikovci.

vi vizuelno su sagledivi iz mnogih tačaka i smjerova kretanja kopnom i morem.Analizira se vidljivost s mora i glavnih cestovnih komunikacija, te s glavnih vidikovaca.Osim vidikovaca, prostornih orijentira i vizuelnih veza s kulturno-istorijskim građevinama, u vizuelnoj percepciji kulturnog pejzaža od strane njenih stanovnika i posjetilaca, veliku ulogu imaju i svakodnevni vidici. To su pogledi koji se ostvaruju vožnjom cestama, te morskim putevima, trajektom i brodovima. Takve svakodnevne vizuelne veze s najfrekventnijih saobraćajnica češće su i brojnije od širokih vidika koji se ostvaruju sbrojnih vidikovaca koji ujedno imaju i kulturno-istorijski značaj. Stoga je izrađena analiza vidljivosti Vrmca s najfrekventnijih saobraćajnica: brdske ceste Kotor-Lovćen, priobalne ceste Kotor-Dobrota-Perast-Risan-...Kamenari, s morskog puta. Uključena je i vidljivost s udaljenijih vidikovaca i posjećenih mjesta s kojih postoje široke vizure, pa i

Vizuelni aspekti predjela odnose se na prostornu organizaciju, uzorke i stanje pejzažnih elemenata. Prostor Vrmca, posebno njegovi viši dijelo-

Analize vizuelne izloženosti koriste se za ocjenu postojećih neprikladnih struktura, te za izradu mjera za ublažavanje postojećih i sprječavanje

Kartogram 16a-c: Analiza vizuelne izloženosti – s vidikovaca i frekventnihsmjerova kretanja

budućih negativnih promjena; ocjenu opšteg vizuelnog i funkcionalnog stanja elemenata koji bitno doprinose karakteru pripadajućeg pejzažnog tipa.U okviru ove studije analiziraće se opšta vidljivost s glavnih vidikovaca, najučestalijih linija kretanja (kopnenih, morskih) u odnosu na reljefnu morfologiju i izgrađene strukture, korišćenjem analitičkih metoda i tehnika GIS-a. Na temelju kartiranih podataka o vidljivosti određivaće se zone (područja) različitog stepena vizuelne izloženosti, koje zajedno s morfološkim i vizuelnim vrijednostima utiču na određivanje stepena vizuelne osjetljivosti. Vidikovci s kojih se s Vrmca sagledava i doživljava okolni neposredni i širi prostor, važan su element njegovog vizuelnog karaktera. Smješteni su na vršnom, gorskom grebenu kao tačke, ili kao linijski potezi duž saobraćajnica - gorskih istorijskih puteva. Najfrekventnije vizure doživljavaju se s kopnenih i morskih puteva. Brojni turisti doživljavaju Vrmac putovanjem brodom, te okolnim cestama koje okružuju zaliv, ili sa serpentina prema Lovćenu.


54 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 17. i 18.Vizuelna izloženost – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja

Kartogram 19 i 20.Vizuelna izloženost – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 55

8.2 VIZUELNO MORFOLOŠKA OBILJEŽJA VRMCA Osim opšte vidljivosti, analizira se slika prostora u odnosu na kompoziciju izgrađenog i prirodnog predjela, vizuelne i komunikacijske ose, prostorne akcente, dominantne uzorke, homogene strukture, ali i negativna obilježja u prostoru. Sintetizovanjem rezultata opšte vidljivosti i analize slike prostora određuju se područja najveće vizuelne vrijednosti i osjetljivosti.Bitno obilježje predjela Vrmca su brojne crkve na sjevernim i južnim padinama Vrmca. Oneomogućavaju široki vidik na urbanizovanije dijelove južnog obalnog pojasa Tivta.S vidikovaca Vrmca u manjoj mjeri se ostvaruju pogledi na sjevernu stranu obalnog pojasa. Analiza povezanosti između prirodno-topografskih uslova, kulturnoistorijskog razvoja kao i vizuelnih odnosa,ilustruje njihovouzajamno djelovanjekoje je imalo presudan uticaj na današnji izgled kulturnog pejzaža Vrmac. Mjesta s posebno velikim kulturno-istorijskim značajem nastajala su tamo gdje su postojala markantna prirodno-prostorna obilježja. To se naročito odnosi na različite formacije rtova, morskog tjesnaca, kao i vrhove brežuljaka koji su u međusobnom vizuelnom kontaktu. Ta mjesta, zbog svog simboličnog, strateškog i ekonomskog značaja dobijaju kulturno-istorijski značaj tokom istorijskog razvoja,te su naglašena posebnim zgradama, prostornim akcentima, bilo da su

sakralnog ili fortifikacijskog karaktera. Time su stvoreni znakoviraspoznavanja, odnosno prostorni orijentiri, koji imajuvažnu ulogu u vizuelnoj percepciji pejzaža Vrmca. Brojne crkve smještene na markantnim visinskim točkama igraju važnu ulogu, ne samo kod opažanja s mora, jer su upečatljivi prostorni akcenti koji su i za brodsku plovidbu bile važne kao pomoć za orijentaciju. Njima se daje i važna simbolična funkcija unutar pejzaža jer predstavljaju sakralni pejzaž. Pored toga crkve su imale važnu ulogu u okviru odbrane Boke, pošto su činile mrežu važnih vizuelnih tačaka koje su međusobno stajale u vizuelnom kontaktu, zbog čega se mogao stvoriti efikasan sistem kontrole čitavog prostora. Vjerovatno da je sporazumijevanje između pojedinačnih crkava bilo moguće pomoću dimnih, svjetlosnih ili akustičnih signala. I same vizuelne veze između brojnih crkava, kao i vidici na široka kopnena i morska područja imaju veliko istorijsko značenje, posebno u strateškom smislu. Osim sakralnog pejzaža, drugo važno funkcionalno određenje Vrmca je fortifikacijski karakter prostora koji je predstavljen brojnim tvrđavama i vojnim zgradama. Prostorna organizacija, uslovno rečeno kompozicija prostora,direktno je uslovljena reljefnim i geomorfološkim obilježjima. Analiza pokazuje da postoji sistem istorijski važnih orijentira, građevina i naselja od ilirskog, srednjovjekovnog, pa do novoga doba. One imaju važnu

ulogu za razumijevanje istorijskog kulturnog pejzaža, njegove prostorne organizacije, a time i vizuelnog integriteta. Gradine, tačnije tumuli, smješteni su na brdovitim i gorskim dijelovima, na lokacijama koje su prirodno zaštićene, a s njih se pružaju široki pogledi koji omogućavaju kontrolu prostora. U njihovom su se podnožju u blizini vode nalazile obradive površine i pašnjaci. Antičko razdoblje bilježi naseljavanje nizijskih područja, te intenzivno korišćenje agrarnih površina u nizinama. Srednjovjekovna sela smještena na prirodno uzvišenim terenima uz dobra tla, kao što je slučaj s istorijskim, gornjim selima, ili na mjestima važnih saobraćajnih komunikacija, kao što su naselja uz obalni pojas. Sistemsaobraćajnica Vrmca, cesta i puteva, je skroman i logično oblikovan prema pogodnostima i uslovima terena. Osim longitudnalnih cesta koja prate izohipsu terena na udaljenosti od stotinjak metara od mora na južnoj obali, odnosno prolaze neposredno uz obalu na sjevernoj strani prati pogodnosti terena, a kapilarno se odvajaju lokalne ceste i putevi koji vode prema manjim selima u vršnoj zoni. Uzorci neizgrađenog pejzaža su prilično jednolični, budući da je najveći dio vršnog i brdovitog područja pokriven šumom i grmolikom vegetacijom. Strukturiranost, složenost i raznolikost je prisutna na dijelovima dinamičnih, izbrazdanih reljefnih i geomorfoloških formi, kao što je slučaj sa sjevernim padinama Vrmca, na potezu od Mula do Stoliva. Uzor-


56 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

ci izgrađenog pejzaža su raznoliki, različitih veličina jer odgovaraju zadanim elementima reljefa i lokalne geomorfološke situacije. Razlikuju se uzorci naselja i pripadajućih agrikulturnih površina na sjevernom dijelu obale, u Kotorskom zalivu od onih u Verigama do urbanih uzoraka Tivta.

U sistemu područja svjetskog nasljeđa Bokokotorskog zaljeva, posebnu ulogu ima poluostrvo Vrmac, sa svojim raznolikim područjima, kao što je tjesnac Verige, prostorno definisan karakterističnim rtovima, te padinama Jeremijinog brdai masiva Vrmac. Osim sjeverne, probalne

strane koja pripada Kotorskom zalivu i već je uključena u područje, važnu ulogu imaju i južniobroncioko istorijskih naselja Gornje Lastve, Đurđevog brda, Crnog plata, Donjih Bogdašića i Kavča. Između unutrašnjeg dijela Bokokotorskog zaliva, tjesnaca Verige i Tivatskog zaliva, koji određuju vanjski rub poluostrva Vrmac, ne postoje samo prostorna, funkcionalna istorijska i kulturna preplitanja, već prije svega vizuelna. Time se naglašava činjenica da cijeli zalivski sistem treba da se posmatra kao jedinstvena cjelina, ne samo u pogledu prirodno-prostornih uslova, već i u odnosu na istorijski razvoj i genezu pejzaža.

Kartogram 21: Glavni vidikovci vršnog područja Vrmca


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 57

Kartogram 22: vizuelna izloženost s austrijske ceste

Kartogram 23: Vizure s vidikovaca na vršnom područja te iz gornjih sela

Kartogram 24: Vizure s vidikovaca na južnom dijelu vršnog područja

Kartogram 25: Vizure s vidikovaca na vršnom području


58 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

8.3 PERCEPCIJA I DOŽIVLJAJ VRMCA Osim vizuelnog integriteta kojega određuju korelacije između prirodnih, geomorfoloških i antropogenih struktura i njihovi vizuelni odnosi, te vizuelna povezanost sa širim prostorom, u percepciji Vrmca veliku ulogu imaju mentalne i doživljajne slike stanovnika i posjetilaca. O atraktivnosti toga prostora i doživljaju ushićenosti pred Bokom Kotorskom od davnih vremena govore brojni istorijski izvori i dokumenti: pisani i grafički. Brojni su istorijski prikazi Boke Kotorske na slikama iz prošlih vijekova, ili u aktuelnim vizuelnim medijima. Opažanje kulturnog pejzaža Bokokotorskog zaliva ne zavisi samo od postojećih fizičkih uslova. Ilustracije na umjetničkim prikazima, kao npr. na slikama pejzaža, kartama i fotografijama pri tome igraju važnu ulogu. Takve, specifične slike pejzaža ostaju dugo vremena utisnute u kolektivnom pamćenju stanovnika i posjetilaca, jer višeslojno ilustruju i specifične stavove o vrijednosti kulturnog pejzaža. Zbog toga i igraju veliku ulogu u pogledu ponovne prepoznatljivosti i orijentacije u raznolikim kulturnim pejzažima Boke Kotorske, odnosno Vrmca kao njenog integralnog dijela. Kolektivne slikovne predstave o kulturnim pejzažima imaju, osim toga i veliki uticaj na oblikovanje

27

kulturnih pejzaža. Različite vizuelne veze se često najprije stvore ili se posebno naglase graditeljskim elementima, koji su u osnovi stvaranja specifičnih predstava o vrijednostima i izgledu pejzaža, jer se u njima materijalizuju i ilustruju razniistorijski periodi. Vizuelne veze, koje nastaju na osnovu takvih uzajamnih djelovanja, često dobijaju i veliki kulturno-istorijski značaj.

Identitet Vrmca prema mišljenju ispitanika čine:raznovrsnost biljnih vrsta,pješačke staze, međe, te sakralne zgrade.Cjelokupan izgled koji objedinjava prirodne resurse, graditeljsko i kulturno nasljeđe je izrazito važan, jer daje poseban značaj identitetu gradova koji gravitiraju Vrmcu. Stoga Vrmac treba sagledati kao integralni dio gradova koji se nalaze u podnožju.

Vizuelna predstava Vrmca odvija se u dihotomiji divljine pobrđa i čari plodnih južnih obala, o čemu svjedoče istorijski zapisi: Mjesto lijevo je Lepetane, u čijim su ljepuškastim vilama bokeljski pomorski kapetani nekada običavali da žive. Zelene visine masiva Vrmac sa svojim lugovima kestena i maslina, izmeđukojih na brdu gore stoji ljupko mjesto Gornji Stoliv. Čiste kuće dolje na obali čine Donji Stoliv, pored velikog mjesta Prčanja, koji je nekada bio u procvatu kao Perast. (…) Jedna raskošna crkva sa kupolom nalazi se na uzvišenju do kojeg vode stepenice (...) Na južnom kraju Prčanja stoji jedna neobična zgrada sa tri sljemena. To je „Casa delle tre sorelle“, za koju se, kao i za neke od palata koje tu stoje napuštene, vezuje jedan mit....

Izrazito je važanvizuelni doživljaj Bokokotorskog zaliva, koji se u perspektivi može staviti u funkciju turističke ponude.Vrmac treba da bude prostor očuvane prirode, sa sadržajima koji će privući građane, turiste, naučnike, učenike i sportiste.Najviše ispitanika sagledava područje Vrmca kao prostor koji se može koristiti za šetnju i rekreaciju, dok mali broj smatra da se Vrmac koristi za ostale aktivnosti (sakupljanje biljaka, poljoprivredu, lov, manifestacije).

Identitet Vrmca različito doživljavaju brojne interesnegrupe.27 Ispitanici u anketi se slažu da jekarakteristika Vrmcasinergija prirodnog bogatstva i kulturno-istorijskog nasljeđa.

odaci iz Sociološke studije participacije različitih aktera u procesu zaštite i upravljanja kulturnim i prirodnim vrijednostima područja P Vrmca. Anketirani su: predstavnici/ce lokalnih samouprava i donosilaca odluka, studenti, stručnjaci, političari i kulturni akteri.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 59

Prikaz Kotorskog zaliva, Prčanj iz Della Costa delle Isole di Dalmazia, G. Riegera, 1853.

Prikaz Vrmca iz Kotorskog zaliva na akvarelu F.Karacsaja iz druge pol. 19.st.


60 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

9. IDENTIFIKACIJA KARAKTERA PREDJELA– PEJZAŽNI TIPOVI VRMCA 9.1 UVODNO OBRAZLOŽENJE Današnji izgled i stanje pejzaža Vrmca rezultat je prirodnih uslova i čovjekova djelovanja tokom istorije. Područje poluostrva Vrmac razvijalo se tokom više hiljada godina čovjekovim djelovanjem u okviru raznolikih geomorfoloških struktura, koje ujedno predstavljaju jednu od njegovih prepoznatljivih vrijednosti. Naglašena povezanost prirodnih komponenata, te izgrađenih i kultivisanih prostora važan je element njegovog prostornog identiteta. Odlikuje se raznolikošću i složenosti, a pojedina se područja bitno razlikuju od drugih. Prije svega, zbog topografskih obilježja na koje je uticao čovjek svojim naseljavanjem, korišćenjem i prilagođavanjem kako bi stvorio povoljne prilike i usloveza život. Na stvaranje i oblikovanje krajolika Vrmca uveliko je uticao čovjek, odnosno zajednica

u različitim istorijskim periodima, od praistorije do danas. Stoga možemo govoriti o organski razvijenom, ruralnom, agrarnom pejzažu, koji u pojedinim vršnim područjima pokazuje obilježja reliktnog, dok u obalnim područjima nastavlja razvoj kao savremeni, urbani i turistički. Zbog toga je sprovedena analiza formiranja i razvoja krajolika pod uticajem fizičkih faktora koji obuhvataju topografska, geološka i prirodna obilježja, te uticaj čovjeka tokom nekoliko glavnih istorijskih perioda. Istorijsko formiranje pejzaža, uspostavljanje mreže komunikacija, sistema naselja, te agrarnog pejzaža, analizirano je kroz praistoriju, antiku, period Vizantije, rani i srednji vijek, novi vijek, odnosno barokno, period 19. i 20. vijek,te recentni period. Ta analiza omogućava razumijevanje današnjeg stanja, prostorne organizacije i uzoraka krajolika. Budući da prostor poluostrva Vrmac pokazuje različita obilježja, od područja visokog stepena prirodnosti,

pa do područja velike urbanizacije, za razumijevanje njegovih obilježja i vrijednosti potrebno ga je raslojiti po karakterističnim, strukturno-oblikovnim područjima. Za to je najprimjereniji metod tipološke podjele, odnosno karakterizacije pejzaža i istorijske karakterizacije pejzaža.28 Za područje Crne Gore dosad nije izrađenakompletna tipološka klasifikacija pejzaža, odnosno podjela na pejzažne regije. Prostorni plan Crne Gore daje pregled pejzažnih jedinica koje su zasnovane na prirodnim karakteristikama, te je izdvojena 21 osnovna pejzažna jedinica.Kao pejzažna jedinica, odnosno pejzažna regija/podregijaprepoznat je (1) Bokokotorski zaliv u okviru koje senalazi i područje Vrmca.29 U PPPN za Obalni pojas Crne Gore na području obuhvata ove studije prepoznati su sljedeći tipovi karaktera predjela: izgrađeno zemljište,djelimično izgrađeno zemljište, kulturna baština, zelene

etod procjene karaktera pejzaža (Landscape Character Assessment) uključuje dvije komponente i sprovodi se u dva stepena. Prvi M stepen je tipološka podjela - karakterizacija (Landscape Characterization) koja uključuje opisivanje, razvrstavanje i kartiranje svojstava pejzaža, pokazujući razlike između pojedinih područja metodom analitičke podjele, te kartografskog prikaza klasifikacijepejzaža na jedinice različitog, prepoznatljivog i zajedničkog karaktera. Karakterizacija pejzaža je metoddokumentovanja i istraživanja pejzaža proces prepoznavanja, klasifikovanja), opisivanja i kartiranja područja sličnog karaktera. Osim prikupljanja podataka o elementima tj. komponentama (prirodnim obilježjima, naseljima, građevinama, rijetkostima, arheološkim mjestima, istorijskim okolnostima i ostalim) omogućava stvaranje predstave o tome što jedno mjesto/pejzaž određuje kao cjelinu, odnosno ono što jedno mjesto čini različitim od drugog. Glavni cilj karakterizacije pejzaža je što potpunije razumijevanje njegove cjelovitosti (totaliteta) obuhvatanjem ukupnosti njegovog značenja, a ne samo njegovo dokumentovanje u vidu zbira pojedinih podataka. Određivanje pejzažnih tipova i područja može se sprovoditi na nekoliko nivoa, od nacionalne, regionalne i lokalne, te je usko povezano s istorijskom karakterizacijom pejzaža. Zavisno od vrste pejzaža, razlikuje se nekoliko zasebnih metoda: metod istorijske karakterizacije (Historic Characterization), metod urbane karakterizacije (Urban Characterization) i metod karakterizacije pejzaža mora (Seascape Characterization). Drugi stepen koji uključuje procjenu pejzaža (Landscape Assessment) je proces izrade i iznošenja ocjene svojstava pejzaža na osnovu razumijevanja njegovog karaktera, a sprovodi se za potrebe donošenja različitih odluka za zaštitu, planiranje i ostale buduće promjene u pejzažu. Pri tome treba da se prepoznaju obilježja, kvalitet, vrijednosti i osjetljivosti pojedinih pejzažnih područja. 29 Priručnik o izradi plana predjela, 2012. 28


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 61

Kartogram 26: Opšti tipovi karaktera predjela- opšti pejzažni tipovi poluostrva Vrmca


62 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

i slobodne površine u naseljima, tradicionalne terase s maslinjacima, priobalne i plavne aluvijalne ravnice, šumovite padine na flišu i deluvijumu, šumovito brdsko zaleđe te ogoljeni brdoviti tereni na krečnjacima.

9.2 OPŠTI PEJZAŽNI TIPOVI/PODRUČJA - OPŠTI TIPOVI/ PODRUČJA KARAKTERA PREDJELA Na osnovu prirodnih i antropogenih faktora koji su korišćeni za klasifikaciju pejzaža, područje Vrmca, kao dio pejzažne regije, odnosno podregije Bokokotorski zaliv podijeljeno je na opšte pejzažne tipove, odnosno na opšta pejzažna područja. Klasifikacija je sprovedena preklapanjem podataka oreljefnim, geološkim, pedološkim i hidrološkim

obilježjima, namjeni i korišćenju prostora, odnosno pokrovu zemljišta. Na taj su načinprepoznata tri (3) opštapejzažna tipa, te četiri opšta pejzažna područja, koja se razlikuju po posebnostima svoje lokacije. Svaki od prepoznatih opštih pejzažnih tipova i područja razlikuje se od drugog po svom izgledu i strukturnim karakteristikama. Određene su im prostorne granice te su prikazani na kartogramskom prikazu. Opšti pejzažni tipovi su na određenom geografskom području imenovani kao pejzažna područja, te je opisan karakter svakog,određen njegovimvizuelnim, prirodnim (fizičkim) obilježjima i antropogenim uticajima. Opisu je dodata iocjenanegativnih obilježja te sadašnjeg stanja njihovog karaktera.Na području obuhvata identifikovana su tri opšta pejzažna tipa, odnosno područja:

GORSKI, SUBMEDITERANSKI OPŠTI TIP KARAKTERA PREDJELA/OPŠTI PEJZAŽNI TIP (1) Gorski submediteranski opšti tip karaktera predjela (1) nalazi se na središnjem dijelu Vrmca, na visini od 500-780 mnv te se ujedno pojavljuje i kao pejzažni tip i područje: gorski, šumski predio Vrmca (1.1.) Orografska struktura Vrmca predstavlja jasno izdvojen, raščlanjen, ali visinski ujednačeni masiv. Vertikalno na pravac pružanja izdvojene su manje orografske cjeline, hrptovi i blokovi, koji su disecirani ledenjački preoblikovanim dubokim dolinama i uvalama. BRDOVITI, SUBMEDITERANSKI OPŠTI TIP KARAKTERA PREDJELA/OPŠTI PEJZAŽNI TIP (2) Brdoviti, submediteranski opšti tip karaktera predjela (2) rasprostire se po čitavoj površini masi-

Tablica 10: Opšti pejzažni tipovi i opšta pejzažna područja poluostrva Vrmac

OPŠTI TIP KARAKTERA PREDJELA /OPŠTI PEJZAŽNI TIP 1. Gorski, submediteranski 2. Brdoviti, submediteranski

3. Obalni/priobalni, nizijski

OPŠTE PODRUČJE KARAKTERA PREDJELA /OPŠTE PEJZAŽNO PODRUČJE 1. Gorski, submediteranski predio Vrmca 2. Brdoviti, submediteranski predio Vrmca 3.a. Obalni/priobalni, nizijski predio JZ dijela poluostrva Vrmac 3.b. Obalni predio SI dijela poluostrva Vrmac 3.c. Obalni predio tjesnaca Verige


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 63

Gorski masiv Vrmca, pogled sa sjevera

va, ispod gorskog dijela, s time da se veći dio površine ovog opšteg tipa nalazi na jugozapadnom dijelu poluostrva Vrmac. Unutar brdovitog, submediteranskog opšteg pejzažnog tipa prepoznato je osam pejzažnih tipova koji se razlikuju po geomorfološkim i prirodnim obilježjima, te antropogenim uticajima: načinu korišćenja zemljišta, prostornoj organizaciji, uzorcima obrade zemljišta, tipologiji naselja i zgrada. To su: brdoviti, istorijski, ruralni predio (2.1.) brdoviti, ruralni predio (2.2.) brdoviti, agrikulturni predio (2.3.)

Južni dijelovi poluostrva Vrmac

brdoviti, šumski, fortifikacijski predio (2.4.) brdoviti, naboranih strmina, doprirodni predio (2.5.) brdoviti, šumski predio (2.6.) brdoviti, doprirodni, šumski predio (2.7.) brdoviti, ogoljeni, predio (2.8.) Brdoviti, istorijski, ruralni tip javlja se na više područja: Pasiglav, Bogdašići, Gornja Lastva i Veće brdo, te Gornji Stoliv. Na taj se način definišu zasebna pejzažna područja koja se međusobno razlikuju po prirodnim, ali najviše po antropogenim karakteristikama. Prema karakteristikama ova pejzažna područja moguće je grupisati u dvije grupe: a) brdsko, istorijsko, ruralno pejzaž-

no područje Bogdašića, Pasiglava, Gornje Lastve i Veće brda, te b) brdsko, istorijsko-ruralno pejzažno područje Gornjeg Stoliva. NIZIJSKI OBALNI/PRIOBALNI OPŠTI TIP KARAKTERA PREDJELA/OPŠTI PEJZAŽNI TIP (3) Opšti pejzažni tip, nizijski obalni/ priobalni predio poluostrva Vrmac proteže se obalnim područjem jugozapadnog i sjeveroistočnog dijela poluostrva, te uz tjesnac Verige. Većom širinom proteže se južnim dijelom poluostrva. Nizijski obalni predio sjeveroistočnog dijela poluostrva Vrmac


64 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Nizijski obalni predio sjeveroistočnog dijela poluostrva Vrmac

Zbog različitih mikro-klimatskih, geomorfoloških i antropogenih obilježja pojavljuju se varijacije na pojedinim područjima. Jugozapadnu obalu karakteriše šire nizijsko područje na flišnim naslagama, dok područja sjeveroistočne strane i tjesnaca Verige obilježava vrlo uski nizijski pojas uz obalu, te strme padine koje se u pojedinim dijelovima spuštaju sve do mora. Unutar ovog opšteg nizijskog obalnog i priobalnog predjela jugozapadnog dijela poluostrva Vrmac prepoznata su tri pejzažna tipa koja se razlikuju po geomorfološkim i prirodnim obilježjima, te po antropogenim uticajima i strukturnim obilježjima: načinu korišćenja zemljišta, prostornoj organizaciji, uzorcima obrade zemljišta, tipologiji naselja i zgrada. Razlikuju se: 3.2. obalni, nizijski, urbano-turistički predio Tivta; 3.3. priobalni, nizijski, peri-urbani predio Donja Lastva - Tivat – Gradiošnica, te 3.4. nizijski, agrarno-šumski predio Tivatskog polja. Unutar opšteg nizijskog obalnog i priobalnog predjela sjeveroistočnog dijela poluostrva Vrmac nalazi se: 3.1. Obalni, semi-ruralni, turistički predio Donjeg Stoliva; 3.5. obalni, istorijski, pastoralno-turistički predio Prčanja,

te 3.6. Obalni, peri-urbani predio Muo-Škaljari. Unutar obalnog, nizijskog predjela tjesnaca Verige nalazi

se samo jedno pejzažno područje: 3.1. obalni, semi-ruralni, turistički predio Lepetane – Opatovo.

Kartogram 27: Tipovi i područja karaktera predjela - pejzažna područja i tipovi


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 65

9.3 TIPOVI I PODRUČJA KARAKTERA PREDJELA - PEJZAŽNI TIPOVI I PODRUČJA Detaljnijom podjelom unutar svakog opšteg tipa, na osnovu podataka o korišćenju zemljišta, pejzažnih uzoraka, namjene prostora, gustoće

i tipologije izgrađenosti, vegetacijskih obilježja i očuvanosti istorijskih struktura, graditeljskih i prostornih- prepoznati su tipovi, odnosno područja karaktera predjela - pejzažna područja. Pejzažni tipovi su opšti, a pojedini od njih pojavljuju se na više različitih područja. Svaki od prepoznatih opštih tipova karaktera predjela i tipova karaktera predjela zastupljen je na određe-

nom geografskom području, te su na taj način prepoznata opšta pejzažna područja i pejzažna područja. Opšta pejzažna područja i pejzažna područja određena su svojim položajem u prostoru, te im je dodat naziv koristeći sadašnju i/ili istorijsku toponimiju određenog područja.

Tablica 11: Opšti pejzažni tipovi i pejzažni tipovipoluostrva Vrmac

OPŠTI TIP KARAKTERA PREDJELA / OPŠTI PEJZAŽNI TIP

TIP KARAKTERA PREDJELA/ PEJZAŽNI TIP

1.Gorski, submediteranski predio

1.1.Gorski, šumski predio 2.1.Brdoviti, istorijski, ruralni 2.2. Brdoviti, semi-ruralni 2.3. Brdoviti,istorijski, agrikulturni 2.4. Brdoviti, šumski, fortifikacijski

2. Brdoviti, submediteranski predio

2.5.Brdoviti, strmi, izbrazdani, krečnjački 2.6. Brdoviti, šumski 2.7.Brdoviti, šumski, doprirodni 2.8. Brdoviti, ogoljeni 3.1. Obalni, semi-ruralni, turistički 3.2. Obalni, nizijski, urbano-turistički

3.Obalni/priobalni, nizijski predio

3.3. Priobalni,nizijski,peri-urbani 3.4. Nizijski, agrikulturni 3.5. Obalni,istorijski,pastoralno-turistički 3.6. Obalni, peri-urbani


66 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Tablica 12: Opšta pejzažna područja i pejzažna područjapoluostrva Vrmac

OPŠTE PODRUČJE KARAKTERA PREDJELA OPŠTE PEJZAŽNO PODRUČJE

PODRUČJE KARAKTERA PREDJELA PEJZAŽNO PODRUČJE

1.Gorski, submediteranski predio Vrmca

1.1.Gorski, šumski predio Vrmca 2.1.a.Brdoviti, istorijski, ruralni predio Pasiglava, Bogdašića, Gornje Lastve i Veće brda

Gornjih

2.1.b Brdoviti, istorijski, ruralni predio Gornjeg Stoliva 2.2. Brdoviti, semi-ruralni predioDonji Bogdašići-Kavač 2.3.Brdoviti,istorijskiagrikulturni predio Đurđevog brda 2. Brdoviti, submediteranski predioVrmca

2.4. Brdoviti, šumski, fortifikacijskipredioVrmca 2.5.Brdoviti, izbrazdani, krečnjački predioVrmca 2.6. Brdoviti, šumskipredioVeriga i Stoliva 2.7.Brdoviti, šumski, doprirodni predio Lastve 2.8. Brdoviti, ogoljeni predio Popove glave 3.1..Obalni, semi-ruralni, turistički predio Lepetane - Opatovo 3.1. Obalni, semi-urbani, turistički predio Donjeg Stoliva

3..Obalni, nizijski predioJZ dijela poluostrva 3.2. Obalni, nizijski, urbano-turistički predio Tivta Vrmac 3.3..Priobalni,nizijski,peri-urbanipredio Donja Lastva - Tivat -Gradiošnica 3. Obalni predio SI dijela poluostrva Vrmac 3. Obalni predio tjesnaca Verige

3.4.Nizijski, agrikulturno-šumski predio Tivatskog polja 3.5. Obalni, istorijski,urbano-turistički predio Prčanja 3.6. Obalni, peri-urbani predio Muo-Škaljari


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 67

GORSKI ŠUMSKI PREDIO/ PEJZAŽ VRMCA (1.1.)

Lokacija Gorski, šumski predio Vrmca (1.1.) nalazi se na središnjem dijelu gorskog masiva Vrmca i proteže se glavnim grebenom u smjeru pružanja SZ-JI

Vizuelne karakteristike Na vizuelni karakter ovoga područja, osim reljefnih i geomorfoloških obilježja, bitno utiče struktura pokrova zemljišta. Područje je u najvećem

Pogled na vršno područje sa sjeverne strane

dijelu pokriveno bjelogoričnom šumom, te područjima s oskudnom vegetacijom.Orografska struktura Vrmca predstavlja jasno izdvojen, raščlanjen, ali visinski ujednačeni masiv. Vertikalno na pravac pružanja, izdvojene su manje orografske cjeline, hrptovi i blokovi, koji su disecirani dolinama i uvalama.Najviši i najistaknutiji reljefni oblici na središnjem dijelu gorskog masivaVrmcarasjedom su raščlanjeni u dva glavna volumena. Morfologiju reljefa čini osnovni gorski greben izduženog, relativno homogenogtrupa,koji se pruža u smjeru SZ-JI. Kontinuitet mu je prekinut rasjedom iznad Gornjeg Stoliva. Opći tip karakterizira blaga raščlanjenost grebenskih masiva i rasjednihdolina čime se stvara dinamična slika reljefa. Poprečni grebeni sjeverozapadnog dijela Vrmca su blagi i malo razvedeni.Na izrazitu vizuelnu izloženost i otvorenost gorskog predjela Vrmca utiče visina vršnog grebena, čiji je najviši vrh Sv. Ilija 768 mnv, koji ujedno predstavlja vizuelnu dominantu u širem području. Istovremeno se s tog područja

pružaju široki panoramski pogledi prema zalivu i širem području. Od antropogenih linearnih struktura prisutna su cesta i pješačke staze duž kojih se ostvaruju panoramske vizure i doživljaj šireg područja. Vizuelno uočljive antropogene strukture, prostorni akcenti, prisutni su u središnjem, vršnom dijelu - kao objekti tehničke infrastrukture (telekomunikacijski toranj...) prisutan u vizurama iz šireg područja, te fortifikacijske građevine.Prirodni površinski šumski pokrov i reljefni oblici osnovni su elementi vizuelne prepoznatljivosti ovog tipa/područja. Prirodne karakteristike Pejzažno područje,gorski, šumski predio Vrmca nalazi se na visini od 500-768mnv. Karakterišu ga velike strmine, sa nagibima od 20-30° koji zauzimaju 56,5% površine, te nagibima>35°koji se nalaze na 30,9% površine. Ekspozicije padina ravnomjerno su okrenute na sve strane, s time da ih je najviše okrenuto jugozapadu 22,8%. Geološku podlogu čine krečnjaci, 88%, a 11%


68 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Pogled na vršno područje s južne strane

Vojne strukture na vršnom području

ih otpada na tvrde stijene. Pedološki sastav tla pripada smeđim zemljištima, s karbonatno-silikatnom podlogom. Strmi i nepristupačni obronci obrasli su različitim tipovima uglavnom bjelogoričnih šuma medunca i bjelograbića, 98,1%, a 1,2% otpada na makiju i garig. Na ovom području izvire svega nekoliko potoka, koji se ulivaju u Kotorski i Tivatski zaliv te u tjesnac Verige. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Dominantno određenje ovog područja je prirodnost i šumski pokrov.

Dokazi istorijske naseljenosti i ostalih oblika čovjekovog korišćenja gorskog područja Vrmca su rijetki. Uprkos opštem karakteru prirodnosti pejzaža, on ipak nije u potpunosti lišen antropogenih uticaja. Pretpostavljeno mjesto postojanja ilirske gradine nalazi se u prirodnom zaklonu ispod Svetog Ilije, najvećeg vrha na Vrmcu. Pogodan položaj najvišeg vrha, s kojega se pružaju pogledi na sve strane Bokokotorskog zaliva, saobraćajno dostupan putem koji vodi po grebenu omogućio je da se na vršnom dijelu Vrmca smjeste strateški važne građevine. Indika-

tivan je naziv vrha Sveti Ilija koji upućuje na mogućnost njegovog učešća u sistemu mitskih i svetih mjesta iz predhrišćanskog perioda. Strateški važna tačka odbrane uslovljavala je gradnju vojnih građevina u 19. vijeku, kao dijela sistema fortifikacija Vrmca. Utvrđenja i vojne zgrade u periodu Austrijske uprave bile su povezane vršnim putevima. U podnožju najvišeg vrha nalazi se istorijska bistijerna i ruševine nekadašnjih vojnih zgrada iz 19. vijeka. Područje je bilo dobro povezano mrežom puteva. Rasjedom su pored vrha vodili povijesni putevi koji


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 69

su povezivali naselja u brdskim zonama jugozapadne (Pasiglav, Bogdašići, Gornja Lastva) i sjeveroistočne strane (Gornji Stoliv).Razdoblje Prvog svjetskog rata ostavilo je tragove u prostoru gradnjom brojnih odbrambenih punktova, naročito na Popovoj glavi i vrhu Sveti Ilija. Danas je uloga vrha naglašena postavom repetitora. Negativna obilježja Zapuštenost i neodržavanje starih staza i puteva koji su prolazi-

li preko vršnog područja, te povezivali obje strane Vrmca. Nedovoljno korišćenje vršnog područja za javnu, turističkorekreativnu namjenu, te kao važnog vidikovca. Neodržavanje istorijskih, vojnih i komunalnih građevina, te neuključivanje prostornih atrakcija u sistem. Stanje karaktera Stanje karaktera gorskog šumskog područja Vrmca može se ocijeniti vrlo očuvanim u nje-

govim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, funkcionalnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje krajolikom visokog stepena integriteta. Reljefna obilježja stvorila su prepoznatljiv uzorak dinamičnih karakteristika, a zajedno s očuvanim prirodnim elementima dominantno šumskog pokrova, vodotocima, manjim površinama livada te istorijskim graditeljskim strukturama cijelom području daju obilježja očuvanosti i homogenosti, ali nedovoljne održavanosti.

Smjernice za planiranje i upravljanje  u ovom pejzažnom području planirano je veliko širenje građevinskih područja naselja te izvođenje novih saobraćajnica. Pri tome treba očuvati prirodnu konfiguraciju terena, bez stvaranja velikih usjeka i nasipa. Između pojedinih naselja zadržati neizgrađene površine, bilo kao prirodni, pejzažno uređeni ili agrarni pejzaž  revidirati aktuelni DUP Kavač u dijelu koji planira stambenu izgradnju na padinama Vrmca iznad puta Gradiošnica – Trojica i umjesto izgradnje uspostaviti urbanističke mjere očuvanja prirodnih karakteristika padina  u istorijskim naseljima na višim terenima, kao što su Petkovići, Bogdašići i Kavač obnoviti istorijske kuće, a novu gradnju projektovati na način da sa istorijskim dijelom naselja čini harmoničnu cjelinu  planiranu novu izgradnju prilagoditi terenskim uslovima, tradicionalnom sklopu sela i obilježjima tradicionalne arhitekture u pogledu gustoće gradnje, volumena zgrade, korišćenja materijala završne obrade. Preporučuje se gabarit kuće izduženog, pravouglog tlocrta zaključenog dvostrešnim krovištem nagiba za pokrov crijepom, odnosno kupom, sljemena paralalenog sa izohipsama  preporučuje se obrada fasada oblogama od kamenih ploča, ili žbuke kolorirane u pješčanim tonovima  prostor oko stambenih kuća urediti u skladu sa tradicionalnim načinom – odrine, pižuli, terase, podzidi, kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom  podsticanje obnove obradivih površina, te očuvati tradicionalni način korišćenja zemljišta (povrtnjaci, maslinjaci, voćnjaci – agrumi, nar, smokva i sl.)  nove podzide i međe graditi u kamenom suvozidu, a ne u betonu. Ekološki efekat ovih konstrukcija srodan je efektu živice (protok hranljivih materija, protok vode i prolaz životinja)  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.


70 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

BRDOVITI, ISTORIJSKI, RURALNI PREDIO GORNJIH BOGDAŠIĆA, PASIGLAVA, GORNJE LASTVE I VEĆE BRDA (2.1.)

Lokacija Pejzažno područje brdovitog, istorijskog, ruralnog predjela Gornjih Bogdašića, Pasiglava, Gornje Lastve i Veće brda smješteno je u udolini, koja se proteže u smjeru pružanja glavnog trupa masiva Vrmca (SZ-JI), te na taj način razdvaja dva njegova glavna volumena. Proteže se od Gornjih Bogdašića do Lepetana na nadmorskoj visini od 250 do 450 mnv. Tu se nalaze sela Pasiglav, Gornji Bogdašići, Gradac, Gornja Lastva sa zaseocima Orašje i Gornja Voda, te Veće brdo od kojih je većina napuštena.

Vizuelne karakteristike Na vizuelni i strukturni karakter ovoga područja, osim geomorfoloških obilježja, bitno utiče struktura pokrova zemljišta. Područje je u najvećem dijelu pokriveno bjelogoričnom šumom, odnosno zapuštenim maslinjacima, poljoprivrednim površinama sa značajnim udjelom prirodne vegetacije ... Glavno

obilježje ovom pejzažnom području danas daju površine zasađene maslinama i zapuštene terasaste poljoprivredne površine uređenepomoću suvozidnih podzidova, koje su okruživale selai pojedinačna seoska imanja. Povoljnost za naseljavanje i poljoprivrednu proizvodnju činile su flišne naslage koje se nalaze upravo ispod glavnih naselja Gornja Lastve, Pasiglava, Bogdašića i Veće brda, kao i prisustvo obilne vode i blizina šumskih površina.Posjedi sela sastojali su se uglavnom iz dva dijela: brdskog i nižih dijelova sela. Gornji dijelovi posjeda na strmim padinama Vrmca istorijski su bili obrasli šumom i pripadali su seoskoj zajednici. Niži dijelovi korišćeni su kao poljoprivredno zemljišteza oranice, maslinjake i vinograde, te su okruživali naselje.Oko kuća su se nalazili vrtovi i voćnjaci. Selo Gornji Bogdašići je formirano kao grupe kuća, ravnomjerno raspoređene po cijelom potezu uz obradive površine. Kuće su grupisane po zajednicama, gusto zbijene jedna uz drugu, na udaljenosti od nekoliko stotina metara. Iako u rasporedu kuća nema pravilnosti, uočljivo je da je grupisanje uslovljeno mogućnostima terena, te da su kuće orijentisane prema dolini. U grupisanju kuća vidljiva je težnja nizanja zgrada po izohipsi. Mnoge od ovih struktura smještene na strmijim obroncima, koriste se za poljoprivredu, te su očuvane do danas. Zapadnije od Pasiglava i Gornjih Bogdašića smješteno je selo Gornja Lastva, formirano u srednjem vijeku, čija je glavna jezgra zbijena oko

crkve Sv. Marije. Kuće su grupisane po slojnicama i većina ih je očuvana. Pejzažno područje Veće brda karakterišu usitnjeni uzorci izgrađenog prostora. Selo pripada razbijenom tipu, u kojem nizovi kuća stvaraju dominantni graditeljski oblik. Male stambene jedinice povezane su u zajednički volumen kuće izduženog tlocrta. Građene su vidljivom kamenom građom, zaključene dvostrešnim krovištima. Nekadašnje obradive površine koje su okruživale selo i u udolini Kuka, danas su gotovo neprepoznatljive i zarasle sukcesijom šume i makije. Dominantna građevina u selu je crkva Sv. Ilije. Prirodne karakteristike Na ovom području izviru brojni potoci, u gornjem toku bujični, koji zatim poniru, ili se ulijevaju u Tivatski zaliv. Tu senalazi i nekoliko izvora pitke vode. Veći dio ovog područja (51,4%) proteže se na visini od 300-500mnv, a 26,8% nalazi se na visinama 200-300m, a ostatak je na nižim visinama. Više od polovine površine (52,6%) ima nagibe 20-35°. Najveći dio padina izložen je jugu (22,35%) i jugozapadu (33,7%). Geološki sastav zastupljen je krečnajcima (75,2%) i mekim stijenama (24,4%). Pedološka obilježja smeđeg flišnog zemljišta (38,6 + 25,8%) te smeđeg šumskog, karbonatnog zemljišta (30,9%) i prisutnost izvora vode i potoka omogućile su u prošlostipoljoprivrednu djelatnost. Danas su zbog sukcesije pokriveni šumskom vegetacijom medunca i bjelograbića (81,6%) i starim maslinjacima na 12,3% površine.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 71

Gornji Bogdašići, Pasiglav

Gornja Lastva

Istorijske strukture Gornje Lastve i Gornjih Bogdašića


72 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Najstariji tragovi naseljavanja Vrmca potiču iz gvozdenog doba, kad su ilirska plemena nastanjivala zapadne obronke Vrmca i živjeli oko Pasiglava i Kuka gdje se nalaze bogati izvori vode. Pretpostavlja se da je u tom razdoblju moglopostojati naselje gradinskog tipa. Na zapadnoj strani Vrmca nalazila su se imanja ilirske kraljice Teute, te se pretpostavlja da iz toga perioda potiču i najstarije pješačke komunikacije, koje od obale vode prema gornjim zonama Vrmca. Kontinuitetnaseljavanja ovih područja nastavljen je i u ranom srednjem vijeku od kada jepoznato selo Pasiglav, kaoprvo slovensko naselje na Vrmcu, a prvi put se pominje 1115. godine. Dio Pasiglava je početkom 14. vijeka dobio ime Bogdašić, a selo Donji Bogdašići se krajem 14. vijeka nazivalo Gradac.Tokom 15. vijeka teritorija sela Pasiglava postepeno se smanjivala.Bogdašići su postepeno obuhvatili Gradac i veliki dio Pasiglava.Karakteristični arhitektonski oblik sela Bogdašići su kule (kašteli), koje su služile za odbranu. U selu je postojalo osam kula. Selo Gornja Lastvazapadno od Bogdašića uspostavljeno jenajvjerovatnije u 14. vijeku uformi razbijenog naselja, sastavljenog od nekoliko zaselaka, a najveći je formiran oko crkveSv. Marije.Osim samog sela smještenog na padini, u okolnom prostoru smješteno je nekoliko zaselaka (Orašje, koje je i danas očuvano, za razliku od nestalih:

Rozgovčeva i Vidara). Gornja Lastva se potepeno proširila i na dio Pasiglava. Mreža cesta i puteva potiče iz ranih istorijskih perioda, a današnja cesta kojom jeGornja Lastva direktno povezana na nekadašnju austrijsku vojnu cestu, koja od Tivta vodi na vršni dio Vrmca do nekadašnjih vojnih položaja. Istorijat naseljavanja područja oko sela Većebrdo vezan je uz opatiju Svetog Đorđa, koja se nalazila na ostrvu pred Perastom. Opatiji Sv.Đorđa pripadao je Perast, te sela Đurići, Većebrdo, Lipci i Strp. Od svih sela koja su pripadala opatiji, samo je Većebrdo bilo u sastavu kotorskog distrikta. O značaju sela Većebrdo govori podatak da je prostor ispod sela, obala između Veriga i Plavde u srednjem vijeku imala naziv primorje Većebrda. U tom je razdoblju fizička i funkcionalna povezanost prostora sela gornje zone ostvarena glavnim putem koji je prolazio kroz Bogdašiće, Pasiglav i Lastvu, a od Lastve se preko Većebrda spuštao prema Verigama. Uz morsku obalu, na udaljenosti od oko dvjestotinjak metara vodio je put od kojega su se odvajali transverzalni putevi prema selima u gornjoj zoni. Jedan od takvih puteva vodio je od Lepetana do Većebrda. Promjenom načina života i društvenih uticaja, polovinom 16. vijeka obala ispod Većebrda, od Veriga do Plavde nosila je naziv Lepetani, po uglednoj peraškoj porodici Lepetan. Godine 1657. Većebrdo, Bogdašići i Lastva

stradali su prilikom upada Turaka iz Grblja. Mnoge crkve su bile razrušene i opustošene. Nakon toga slijedi razdoblje stagnacije i spuštanja u niže, priobalne dijelove. Početkom 20. vijeka stanje poljoprivrede u gornjim selima bilo je loše - mnoge kuće i obradive površine su napuštene. Većina stanovnikaodlazi na rad u industrijsku zonu Tivta, pa iako su živjeli na selu, više se nisu bavili poljoprivredom.Napuštaju se kuće i zemlja zbog iseljavanja izvan Boke i u druga priobalna naselja (Prčanj), ili zbog silaženja iz sela u niže dijelove, bliže glavnim putevima. Preseljenjem se stanovnici i dalje bave poljoprivredom, ali sve manje tako da proces degradacije kulturnog pejzaža od 50-tih godina 20. Vijeka postaje ubrzan. Nakon potresa,koji je pogodio Boku Kotorsku 1979. godine, došlo je dodatno do degradacije prostora.Sela na Vrmcu danas su skoro pusta, kuće su u ruševnom stanju, naročito u Bogdašićima. Seoski putevi i staze su u lošem stanju. Od nekadašnjeg vrlo razvijenog sistema staza, koje su na pojedinim dijelovima izgrađene kao kaldrme sa stepeništima i tehničkim sistemom odvodnje bujičnih voda, danas su prohodni samo neki segmenti. Uslijed kiša, odrona kamena, urušavanja ograda ili međa,mijenjale su se trase. Negativna obilježja Napuštena nekadašnja naselja, ruševne zgrade, zapušteno obradivo zemljište.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 73

Smjernice za planiranje i upravljanje

revitalizovati i obnoviti istorijski karakter pejzažnog područja Pasiglava, Gornje Lastve, Gornjih Bodašića i Većebrda, kojega osim tradicionalnih,ruralnih naselja čini i agrikulturni pejzaž suvozidnih terasa i međa kojima su naselja okružena. Osim obnove istorijskog graditeljskog fonda u naseljima, mogućnost za održivi razvoj pruža i revitalizacija agrarne djelatnosti na načelima ekološke poljoprivrede

izraditi Konzervatorsko-pejzažnu studiju brdskog, istorijskog, ruralnog pejzažnog područja Pasiglava, Gornje Lastve, Gornjih Bodašića i Većebrda kao podlogu za izradu Plana lokacije ili DUP

podsticanje obnove zapuštenih obradivih površina – moguća eko proizvodnja maslina i ostalih autohtonih kultura čime se obnavlja autentičnost ruralnog ambijenta

sačuvati prostornu matricu postojećih ruralnih cjelinaGornje Lastve, Gornjih Bogdašića i Većebrda povezanih mrežom starih puteva, te na taj način povezati nekadašnje poljoprivredne površine sa ruralnim cjelinama, ali i sa okolnim obalnim i vršnim područjima

obnoviti i održavati istorijske puteve i staze u njihovim izvornim graditeljskim oblicima kaldrme, makadama s kamenim podzidovima, te zemljanih staza. Pri tome treba zadržati njihova glavna obilježja: liniju trase, poprečni presjek, materijale i tehnike gradnje

istorijsko ruralno pejzažno područje uključiti u sistem atrakcija i turističku ponudu gradova Tivta i Kotora

obnova ruralne cjeline Donja Lastva, Većebrdo i Gornji Bogdašići uz očuvanje prostorne matrice i cjelokupnog istorijskog graditeljskog fonda, koji uključuje stambene i ekonomske zgrade, uređenje ulica, ograda i međa. Gradskim odlukama moguće je donijeti stimulativne mjere koje će vlasnicima omogućiti povoljniju rekonstrukciju i revitalizaciju tradicionalnih stambenih grupa

podsticanje razvoja ruralnog turizma na način da se smještajni kapaciteti obezbjeđuju u okviru domaćinstva u obnovljenim tradicionalnim kućama, tzv. disperzni hoteli

prilikom obnove sačuvati unutrašnju organizaciju prostora istorijskih stambenih objekata; obnavljanje vršiti po principu cjelovite obnove – unutrašnje organizacije prostora i rekonstrukcije konstruktivnih elemenata; koristiti autohtone materijale i primijeniti tradicionalne zanate

eventualnu novu gradnju planirati na način reinterpretacije tradicionalne - odabirom mjesta – lokacijom na čestici i organizacijom prostora, odabirom materijala završne obrade i oblikovanja te primjenom tradicionalnih zanata. Posebno je važno poštovati naslijeđeno mjerilo (volumen objekata), položaj u prostoru i uređenje vanjskih površina, ograda i međa građenih suvozidnom tehnikom.

održavanje šumskih površinana načelima održivog razvoja i očuvanja biološke raznovrsnosti, prirodnog sastava, strukture i funkcije šumskih ekosistema na osnovu odgovarajućih planova upravljanja.

sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji je široko rasprostranjen na ovom prostoru i predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima

pošumljavanje (nakon požara i sl.) obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.


74 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Stanje karaktera Stanje karaktera brdskog,istorijskog, ruralnog pejzažnog područja Bogdašića, Pasiglava, Gornje Lastve i Većebrda može se ocijeniti vrlo dobro očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, funkcionalnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje krajolikom visokog stepena integriteta. Antropogena obilježja stvorila su prepoznatljiv istorijski uzorak naselja i terasasto organizovanih poljoprivrednih površina, a zajedno s očuvanim prirodnim elementima šumskog pokrova u višim zonama, vodotocima i zgradama, prostornim akcentima ovom području daju obilježja očuvanosti i homogenosti.Izuzev nekih primjera recentne gradnje koja ne uvažava obilježja istorijskog ambijenta,nema znatnije izraženihkonfliktnih oblika nove gradnje.

BRDOVITI, ISTORIJSKI, RURALNI PREDIO GORNJEG STOLIVA (2.1.) Vizuelne karakteristike Na vizuelni karakter ovoga područja, osim geomorfoloških obilježja bitno utiče i pokrov zemljišta. Područje je u najvećem dijelu pokriveno šumom kestena, 37,3% površine; zapuštenim maslinjacima na 30,5%povrine i poljoprivrednim površinama na terasama, danas sa značajnim udjelom prirodne vegetacije, 12,5% jer je zbog nekorišćenja zemljišta došlo do sukcesije šume i makije. Na izgrađena područja otpada 2,9% povrine teritorije. Karakter istorijskog, ruralnog područja Gornjeg Stoliva određuje jednoliko položena, relativno strma padina, pokrivena šumom kestena, u čijoj je vršnoj zoni zastupljeno dosta starih nasada maslina, te postepeno prelazi u prirodnu šumu. Selo Gornji Stoliv je zbijeno, organizovano na padini oko crkve Sv. Ilije, koja svojim tornjem dominira u širem prostoru. Kuće građene vidljivim kamenim klesancima, izduženog, pravouglog tlocrta, zaključene dvostrešnim krovovima prilagođene su morfologiji terena, smještene po visinskim slojnicama. U podnožju sela protežu se terase na kojima su se uzgajali nasadi maslina, povrća i žita potrebnih za svakodnevni život. Danas su neobrađene, zapuštene i obrasle u Lokacija Tip brdskog, istorijskog, ruralnog predjela nalazi se na padinama Gornjeg Stoliva, a smješten je na sjevernim padinama Vrmca na visini od 249 mnv.

samoniklu vegetaciju. Osim naselja skladno integrisanog u topografska obilježja prostora, specifičnost ovog područja su istorijski (srednjovjekovni) putevi, građeni od lomljenog kamena položenog „na nož“, s kvalitetnim tehničkim rješenjima kanala za odvodnju bujične vode. Prirodne karakteristike Jednolično položena sjeverna padina ima nagib 20-35°, a u nižem dijelu 12-20°. Geološki sastav zastupljen je krečnjacima. Pedološka obilježja smeđeg flišnog zemljišta, te smeđeg šumskog, karbonatnog zemljišta i prisutnost izvora vode i potoka omogućile su poljoprivrednu djelatnost u prošlosti, a danas su zbog sukcesije pokriveni šumskom vegetacijom medunca i bjelograbića, starim maslinjacima i šumama kestena. Strukturne karakteristike i antopogeni uticaji Strukturna obilježja ovog pejzažnog područja bitno su obilježena uticajem čovjeka kroz periode razvoja duge nekoliko vjekova. Srednjovjekovna struktura Gornjeg Stoliva smještenog na strmom terenu, na sjevernoj padini Vrmca, sastojala se iz nizova kuća položenih po slojnicama u nekoliko redova. Naselje karakteriše gusta izgradnja, homogena struktura kuća koje su zbog strmine terena položene u nizove na nekoliko visinski odvojenih terasa orijentisanih prema moru. Na najvišoj tački sela, iznad nizova kuća smještena je crkva. Ovako koncipirana struktura naselja, osim topografskih uslova i ograničenja,


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 75

Položaj Gornjeg Stoliva, pogled sa sjeveroistoka

Negativna obilježja Zapušteno naselje gotovo bez stanovnika, što je dovelo do urušavanja pojedinih kuća te zapuštanja obradivih površina na terasastim suvozidnim konstrukcijama. Putevi obrađeni kamenom kaldrmom zarastaju samoniklom vegetacijom. Stare šume kestena se ne obnavljaju, kao ni maslinjaci na terasama.

Položaj Gornjeg Stoliva, pogled sa istoka

Istorijske strukture Gornjeg Stoliva

bila je i rezultat zavisnosti Stoliva od Perasta, ali i privredne orijentacije stanovnika koji se nisu bavili isključivo poljoprivredom i stočarstvom, već dosta intenzivno i pomorstvom i trgovinom.U periodu 16. vijeka proširuje se crkva Sv. Ilije (1556.), koja svojim reprezentativno oblikovane fasade i visokim zvonikom naglašava

ra, od kojega su se spuštale staze prema moru prateći konfiguraciju terena (kose i bujice), ali i prema brdu. Put je povezivao sva sela na kotorskoj strani, a zatim i Stoliv sa Većebrdom. Putevi širine 1,5 do 2 m bili su položeni po izohipsi. Često su s jedne strane staza bile međe ili ogradni zidovi u suhozidu, a ponekad su izvođeni u prirodnoj stijeni. Putevi su bili izvedeni kao kaldrme, kako ih voda ne bi oštetila.

položaj naselja u širem prostoru. Područje oko sela poljoprivredno je bilo intenzivno korišćeno, o čemu svjedoči sistem kamenom zidanih terasa za obradive površine i nasade maslina. Mreža puteva sastojala se od glavnog seoskog puta koji se pružao paralelno s obalom na udaljenosti od oko dvjesto meta-

Stanje karaktera Stanje karaktera brdovitog, povijesnog, ruralnog pejzažnog područja Gornjeg Stoliva može se ocijeniti dobro očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje krajolikom visokog stepena integriteta, izuzev fukcionalnog. Antropogena obilježja stvorila su prepoznatljiv istorijski uzorak naselja i terasasto organizovanih poljoprivrednih površina, a zajedno s očuvanim prirodnim elementima šumskog pokrova u višim zonama, posebno šumama kestena oko Gornjeg Stoliva, vodotocima i zgradama prostornim akcentima ovom području daju obilježja očuvanosti i homogenosti.


76 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Smjernice za planiranje i upravljanje revitalizovati i obnoviti istorijski karakter pejzažnog područja Gornjeg Stoliva, kojeg osim istorijskog naselja čini i agrikulturni pejzaž suvozidnih terasa i međa, te stare šume kestena izraditi Konzervatorsko pejzažnu studiju brdovitog, povijesnog, ruralnog pejzažnog područja Gornjeg Stoliva kao podlogu za izradu Plana lokacije ili DUP-a osim obnove istorijskog graditeljskog fonda treba podstaknuti obnovu zapuštenih obradivih površina maslinjaka i ostalih autohtonih kultura te kestenovih šuma sačuvati prostornu matricu ruralne cjeline Gornjeg Stoliva i pripadajućeg pejzažnog područja koje karakteriše sistem starih puteva,kojim je naselje bilo povezano s nekadašnjim poljoprivrednim površinama, te sa okolnim obalnim i vršnim područjima postojeći put koji povezuje Donji i Gornji Stoliv, kao istorijska tehnička građevina ima vrijednost kulturnog dobra, te ga treba održavati i sanirati u cijeloj njegovoj trasi, u svim karakterističnim elementima, dimenzijama, poprečnom presjeku i graditeljskim elementima. Sve zahvate održavanja i popravaka treba vršiti prema konzervatorskim principima primjenom kamena istovjetnih odlika, jednakog načina obrade i ugradnje. u cilju lakšeg transporta materijala potrebnog za obnovu sela, može se izgraditi transportna žičara skromnih kapaciteta čiju trasu treba odabrati tako da ne narušava vizure iz sela i na selo podsticanje obnove ruralne cjeline uz mogućnost razvoja ruralnog turizma na način da se smještajni kapaciteti obezbjeđuju u okviru domaćinstava u obnovljenim istorijskim kućama preporučuje se razvoj tradicionalne poljoprivrede kao djelatnosti komplementarne turizmu, i to (maslinarstva, vinogradarsta, uzgoj južnog voća, povrća...) obnoviti maslinjake koji su se vjekovima uzgajali na ovom području, a na osnovu Zakona o maslinarstvu („Sl. list RCG“, br. 55/2003), maslinjaci, kao dobro od opšteg interesa, uživaju posebnu zaštitu i koriste se pod uslovima i na način propisan ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega sprovesti posebne mjere zaštite šume kestena, sadnjom mladih stabala i sanacijom starih sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji je široko rasprostranjen na ovom prostoru i predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima pošumljavanje (nakon požara i sl.) obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 77

BRDOVITI, SEMI-RURALNI PREDIO DONJIH BOGDAŠIĆA I KAVČA (2.2.)

Lokacija Pejzažno područjebrdovitog, istorijskog, agrikulturnog predjela Đurđevog brda smješteno je u jugozapadnom podnožju gorskog masiva Popove glave. Zauzima strmi dio padine koja se pruža na visini od oko 80-150 mnv.

Vizuelne karakteristike Vizuelni karakter ovog područja, osim geomorfoloških obilježja bitno određuje pokrov zemljišta. Područje je u sličnim omjerima pokriveno bjelogoričnom šumom, te maslinjacima, a manjim dijelom poljoprivrednim površinama sa značajnim udjelom prirodne vegetacije te izgrađenim područjima seoskih naselja. Može se zaključiti da područje karakteriše mješoviti karakter u kojem je izražena pojavnost seoskih naselja, obradivih

površina, maslinjaka i bjelogorične šume. Većina, nekad obrađenih, terasasto oblikovanih padina danas je zapuštena i prepuštena sukcesiji šume i makije. Istorijska naselja Donjih Bogdašića i Kavča izgubila su svoja izvorna tipološka i graditeljska obilježja.Stanovnici se u manjoj mjeri bave poljoprivredom, samo kao dopunskim zanimanjem tako da prostor karakteriše zapuštenost obradivih površina, posebno oranica i vrtova. Današnja naselja su izgubila ruralna obilježja, posebno ona u nižim zonama, šire se duž cesta uniformisanom izgradnjom, koja nema razlikovnih posebnosti i regionalnih obilježja.Postepeno nestaje nekadašnji prepoznatljivi odnos sela okruženog agrarnim površinama. Prostorni akcenti su crkve na dominantnim pozicijama, kao što su: Sv. Agatau Mrčevcu, Sv. Petar u Bogdašićima, Sv. Petka u Kavču. Osim njih markantno obilježje predstavlja grupa kuća Petkovići, izgrađena na stijeni u Donjim Bogdašićima. Prirodne karakteristike Na ovom području izviru potoci koji su bujični u gornjem toku i koji zatim poniru, ili se ulijevaju u Tivatski zaliv. Strmi obronci obrasli su različitim tipovima uglavnom bjelogoričnih šuma medunca i bjelograbića. Na nižim, blago položenim padinama nalaze se poljoprivredne površine, koje se i danas obrađuju.

Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Pokrov zemljišta određuje strukturne karakteristike područja: 35,0% površine teritorije su maslinajci, 27,4% bjelogorične šume,12,4% poljoprivredne površine sa značajnim udjelom prirodne vegetacije, a 4,3% površine su izgrađena područja. U praistoriji je ovo područje sigurno imalo poljoprivrednu ulogu, jer se nalazilo u podnožju gradina smještenih na vrhovima obližnjih brda. Pretpostavlja se da je u tom razdoblju, na uzvišenju u Bogdašićima u blizini današnje crkve Sv. Petra, postojalo naselje gradinskog tipa. Benediktinski samostan Sv. Petra sagrađen je na dominantnom položaju, na uzvišenju iznad rijeke Gradiošnice, s kojega se pruža pogled na Prevlaku i Tivatski zaliv. Mjesto na kojem je sagrađen samostan zvalo se Gradac i vezuje se za starije gradinsko naselje. O kontaktima ilirskih stanovnika Vrmca s antičkom civilizacijom, kao i o naseljavanju lokacija bližih moru, na prvim obroncima brda iznad polja, svjedoče arheološki nalazi u Kavču.30 Brdoviti dijelovi Vrmca su u antičko doba zbog izvora vode bili pogodni za stočarstvo, dok su se na rubnim uzvišenjima, iznad polja uzgajale masline i vinova loza. Na tim su mjestima sigurno postojale i ekonomske zgrade.31 U srednjem vijeku tu su se nalazila sela Gradac (Donji Bogdašići), Mrčevac i Kavač, rastresitog tipa, s nekoliko grupacija

S totinjak metara ispod crkve Sv. Petka i Sv. Krsta, pronađeno je u novije vijeme obilje antičke ambalažne keramike, a fina bojena grčka grnčarija iz V-IV vijeka niže u polju. 31 U selu Kavač u podnožju masiva, nađene su tesere mozaika što upućuje na pretpostavku o postojanju nekog rimskog objekta. Poznato je da su na mjestu austrougarskih vojnih objekata sagrađenih početkom 20. vijeka, postojali neki objekti iz rimskog razdoblja. 30


78 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Predio Donjih Bogdašića i Kavča s južne strane

Predio Kavča, pogled sa sjeverne strane

kuća. U selima su izgrađene crkve Sv. Petra u Bogdašićima, Sv. Agate u Mrčevcu, Sv. Petke u Kavču, koje svojom lokacijom naglašavaju i koriste prirodna uzvišenja. Glavna komunikacija bio je put, koji je izgrađen po izohipsama, te je povezivao navedena sela.U periodu od 17. do kraja 18. vijeka (vladavina Mletačke republike), jačanjem Kotora i širenjem njegove dominacije, okolina Tivatskog zaliva postaje žitnica grada, ali i prva linija odbrane. U

ovom periodu izgrađuju se gornja sela, a priobalne terene na potezu od Lastve do Gradiošnice zauzimaju kotorske plemićke porodice. 32 Izgled ovog područja u tom periodu karakterišu sela smještena na višim zonama, na čjim se padinana u podnožju protežu maslinjaci i vinogradi. U Bogdašićima se kao zasebna ambijentalna cjelina izdvajaju Petkovići, smješteni na stijeni na vizuelno istaknutoj lokaciji. Razdo-

blje Prvog svjetskog rata ostavilo je tragove u prostoru gradnjom brojnih odbrambenih punktova, naročito na Popovoj glavi i vrhu Sv. Ilija33, stoga su se sela u gornjoj zoni Vrmca našla u pojasu između austrijskih utvrđenja i odbrambenih punktova,zbog čega su stanovnici Bogdašića, Mrčevca i Kavča privremeno bili preseljeni,kuće bile napuštene, a poljoprivreda i obradive površine propale. Ni nakon njihovog povratka nije uslijedio jači razvoj

Na nekadašnjem imanju porodice Rizzo u Kavču sačuvana je mala kapela Sv. Nikole. U 19. vijeku tadašnji vlasnik prodaje imanje pravoslavnoj crkvi Sv. Petke. Crkva Sv. Petke sagrađena je u 19. Vijeku, nešto niže od kapele, a prostor se naziva Ricovina. 33 Boka Kotorska bila je granica Austrougarskog carstva i Crne Gore. 32


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 79

poljoprivredne djelatnosti. Od prvih decenija 20. vijeka stanovnicipočinju da se zapošljavaju u industrijskoj zoni Tivta, više se ne bave poljoprivredom, stoga nekad obradive površine zarastaju u šikare i šume. Negativna obilježja Zapuštanje poljoprivrednih površina i sukcesija šikare i šume, napuštanje i urušavanje starih kuća, pa i čitavih naselja (Petkovići i Janovići). Nova gradnja koja ne uvažava tipološke karakteristike naselja niti karakteristično arhitektonsko oblikovanje.

Danas su u neposrednoj blizini crkve Sv. Petra izgrađene kuće, koje svojim volumenom, graditeljskim oblicima i obradom nisu u harmoniji s ambijentalnim obilježjima Bogdašića, te ujedno narušavaju dominantan položaj crkve, kao prostornog simbola. Stanje karaktera Stanje karaktera semi-ruralnog predjela Donjih Bogdašića i Kavča može se ocijeniti srednje očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim, funkcionalnim i ekološkim vrijednostima, te se

ocjenjuje predjelom umjerenog stepena integriteta. Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka rastresitih naselja i terasasto organizovanih poljoprivrednih površina zamijenjena su površinama pod sukcesijom šume, zapuštenim maslinjacima i gradnjom koja se širi duž saobraćajnica. Crkvene zgrade, prostorni akcenti u ovom području gube svoja izvorna obilježja. Prostornim planom predviđeno je veliko proširenje građevinskih područja, uglavnom za stanovanje.

Smjernice za planiranje i upravljanje  u ovom pejzažnom području planirano je veliko širenje građevinskih područja naselja te izvođenje novih saobraćajnica. Pri tome treba očuvati prirodnu konfiguraciju terena, bez stvaranja velikih usjeka i nasipa. Između pojedinih naselja zadržati neizgrađene površine, bilo kao prirodni, pejzažno uređeni ili agrarni pejzaž  revidirati aktuelni DUP Kavač u dijelu koji planira stambenu izgradnju na padinama Vrmca iznad puta Gradiošnica – Trojica i umjesto izgradnje uspostaviti urbanističke mjere očuvanja prirodnih karakteristika padina  u istorijskim naseljima na višim terenima, kao što su Petkovići, Bogdašići i Kavač obnoviti istorijske kuće, a novu gradnju projektovati na način da sa istorijskim dijelom naselja čini harmoničnu cjelinu  planiranu novu izgradnju prilagoditi terenskim uslovima, tradicionalnom sklopu sela i obilježjima tradicionalne arhitekture u pogledu gustoće gradnje, volumena zgrade, korišćenja materijala završne obrade. Preporučuje se gabarit kuće izduženog, pravouglog tlocrta zaključenog dvostrešnim krovištem nagiba za pokrov crijepom, odnosno kupom, sljemena paralalenog sa izohipsama  preporučuje se obrada fasada oblogama od kamenih ploča, ili žbuke kolorirane u pješčanim tonovima  prostor oko stambenih kuća urediti u skladu sa tradicionalnim načinom – odrine, pižuli, terase, podzidi, kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom  podsticanje obnove obradivih površina, te očuvati tradicionalni način korišćenja zemljišta (povrtnjaci, maslinjaci, voćnjaci – agrumi, nar, smokva i sl.)  nove podzide i međe graditi u kamenom suvozidu, a ne u betonu. Ekološki efekat ovih konstrukcija srodan je efektu živice (protok hranljivih materija, protok vode i prolaz životinja)  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.


80 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

BRDOVITI, ISTORIJSKI, AGRIKULTURNI PREDIO ĐURĐEVOG BRDA (2.3.)

Lokacija Pejzažno područjebrdovitog, istorijskog, agrikulturnog predjela Đurđevog brda smješteno je u jugozapadnom podnožju gorskog masiva Popove glave. Zauzima strmi dio padine koja se pruža na visini od oko 80-150 mnv.

Vizuelne karakteristike Vizuelne i strukturne karakteristike ovoga područja, osim geomorfoloških obilježja bitno određuje struktura pokrova zemljišta. Područje je najvećim dijelom pokriveno maslinjacima, te bjelogoričnom šumom, vrlo mali udio čine poljoprivredne površine sa značajnim udjelom prirodne vegetacije, te izgrađena područja seoskog naselja Đurđevo brdo. Južne obronke gorskog masiva Popova glava karakterišu terasasti sklopovi nastali podizanjem suvozidnih podzidova na kojima se i danas djelimično obrađuju sredozemnebiljke, stabla maslina. Veliki dio nekadašnjih obradivih površina je zapušten, u sukcesiji šume i makije. Ipak, ovi obronci predstavljaju područje u kojem su istorijske poljoprivredne strukture još prilično vidljive.

Prirodne karakteristike Na ovom području teku potoci koji poniru, ili se ulijevaju u Tivatski zaliv. Strmi obronci obrasli su različitim tipovima uglavnom bjelogoričnih šuma s velikim udjelom agrikulturnih površina zasađenih nasadima starih maslina. U ovom tipu zastupljene su danas zapuštene poljoprivredne površine na suvozidno građenim terasama. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Strukturne karakteristike određuje pokrov zemljišta: 2,3% površine pripada izgrađenim područjima, 61,7% su maslinajci, a 31,0% su površine bjelogorične šume. Nakon potresa 1667. godine i protjerivanja Turaka sa obala Boke, nastupio je period baroknog procvata. Sela u gornjim zonama polako nestaju (Pasiglav), a u nižim se zonama, orjentisanim prema obali, razvija naselje Tivat, čiji je stari naziv Crni Plat, te selo

Predio Đurđevog brda, pogled s jugozapada 34

Iznad kuća u Đurđevom brdu nalazi se crkva Sv.Srđa, Dimitrija i Nikole u čiju su zapadnu fasadu ugrađene spolije iz 9. vijeka


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 81

Istorijske agrikulturne površine Đurđevog brda

Đurđevo brdo.34 Naselje Đurđevo brdo razvija se visoko na padini, okrenutoj moru, a iznad naselja smještena je crkva, čiji se kontinuitet lokacije može vezati uz srednji vijek. Osim stambenih kuća, karakteristika naselja je postojanje kule dvospratne visine na imanju porodice Buća.35 Izvan naselja nalazi se crkva Sv.Šimuna, danas grobljanska, koja je ranije bila parohijalna crkva. Negativna obilježja Zapuštanje poljoprivrednih površina i sukcesija šikare i šume, napuštanje i urušavanje starih kuća, pa i čitavog naselja Đurđevo brdo. Iako je Đurđevo brdo prepoznato

35

kao ambijentalna cjelina zaselak je osim jedne porodice, potpuno napušten od stanovnika. Kuće su u ruševnom stanu, a jedna nova kuća ne uvažava tipološke karakteristike naselja niti karakteristično arhitektonsko oblikovanje. Stanje karaktera Stanje karaktera brdovitog, istorijskog, agrikulturnog predjela Đurđevog brda može se ocijeniti dobro očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom visokog stepena integriteta, izuzev funkcionalnog. Nekadašnja obilježja

prepoznatljivog istorijskog uzorka malih sela i terasasto organizovanih poljoprivrednih površina s maslinajcima danas su pod sukcesijom šume, zapuštenih maslinjaka i ruševinama kuća. Gradnja tivatskog primorja se sve više duž saobraćajnica penje na brdo. Kroz ovo područje planirana je izgradnja brze ceste.

ompleks kuće i kule porodice Buća predstavlja prostor za arheološko i arhitektonsko istraživanje. Na obalnom dijelu Tivta nalazi se K ljetnikovac porodice Buća.


82 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Smjernice za planiranje i upravljanje  revitalizirati i obnoviti istorijski agrikulturni karakter pejzažnog područja Đurđevog brda, kojeg osim istorijskog naselja čini i agrikulturni pejzaž suvozidnih terasa i međa  osim obnove istorijskog graditeljskog fonda u danas napuštenom naselju Đurđevo brdo treba potaknuti obnovu zapuštenih obradivih površina maslinjaka i ostalih autohtonih kultura  sačuvati prostornu matricu ruralne cjeline Đurđevo brdo i pripadajućeg pejzažnog područja koje karakteriše sistem starih puteva kojima je naselje bilo povezano s nekadašnjim poljoprivrednim površinama te sa okolnim obalnim i vršnim područjima  podsticanje obnove ruralne cjeline uz mogućnost razvoja ruralnog turizma na način da se smještajni kapaciteti obezbjeđuju u okviru domaćinstva u obnovljenim istorijskim kućama. U atrakcije uključiti graditeljsku baštinu nekadašnje kule i kapele  prilikom obnove kuća sačuvati unutrašnju organizaciju prostora, a obnavljanje vršiti po principu cjelovite obnove unutrašnje organizacije prostora i rekonstrukcije konstruktivnih elemenata; koristiti autohtone materijale i primijeniti tradicionalne zanate  eventualnu novu gradnju planirati na način reinterpretacije tradicionalne- odabirom mjesta – lokacijom na čestici i organizacijom prostora, odabirom materijala završne obrade i oblikovanja te primjenom tradicionalnih zanata. Posebno je važno poštovati naslijeđeno mjerilo (volumen objekata), položaj u prostoru i uređenje vanjskih površina, ograda i međa građenih suvozidnom tehnikom  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima), koji je široko rasprostranjen na ovom prostoru i predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje (nakon požara i sl.) obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.

BRDOVITI, ŠUMSKI, FORTIFIKACIJSKI PREDIO VRMCA (2.4.)

Vizuelne karakteristike Na vizuelni karakter ovoga područja, osim reljefnih i geomorfoloških obilježja bitno utiče struktura pokrova zemljišta. Područje je u najvećem dijelu pokriveno šumom. Bjelogorična, kao autohtona, zauzima mali dio površine na padini prema Kotoru, dok je crnogorična Lokacija Brdoviti, šumski, fortifikacijski predio Vrmca nalazi se na jugozapadnom dijelu Vrmca, a linijski se proteže glavnim hrbatom od Sv. Trojice do Gornjih Bogdašića. Prostire se na visini između 280 i 524 mnv.

sađena u 19. vijeku u blizini i zapadno od austrijske tvrđave. Veliki dio površine zauzimaju područja s oskudnom vegetacijom i sukcesija šume. Glavno obilježje ovom području daje šuma, te fortifikacijska namjena. Morfologiju reljefa čini osnovni gorski greben izduženog, relativno homogenog trupa, koji se pruža u smjeru SZ-JI. Vršni dio karakteriziraju vrlo blagi nagibi, dok se zapadne padine strmo spuštaju prema Tivatskom zalivu. Na izrazitu vizuelnu izloženost i otvorenost brdovitog predjela Vrmca utiče visina vršnog grebena. Istovremeno


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 83

Brdoviti, šumski predio Vrmca, pogled s južne strane

Austrijsko utvrđenje na Vrmcu

se s tog područja pružaju široki panoramski pogledi prema oba zaliva, Kotorskom i Tivatskom. Od antropogenih linearnih struktura prisutna je austrijska cesta i dijelovi pješačke staze prema Kotoru duž kojih se ostvaruju panoramske vizure i doživljaj šireg područja. Vizuelno uočljive antropogene strukture, prostorni akcenti prisutni su u središnjem dijelu; fortifikacijki objekti – tvrđava Vrmac iz druge polovine 19. vijeka i Trojica, preuređeno mletačko utvrđenje. Prirodni i umjetno stvoreni šumski pokrov, reljefni oblici i garditeljski sklop tvr-

đave- osnovni su elementi vizuelne prepoznatljivosti ovog predjela. Prirodne karakteristike Strmi i nepristupačni obronci obrasli su različitim tipovima uglavnom bjelogoričnih šuma medunac i bjelograbić, na istočnom dijelu zaravnjenog hrbata protežu se sađene šume crnog bora,a zauzimaju 35,7% površine, a svega 10,3% površine teritorije zauzimaju prirodne bjelogorične šume.Južni dio ovoga područja zauzima makija i garigodnosno prijelazna šuma na 40,1% površine. U ovom tipu nema poljo-

privrednih ni travnatih površina. Na ovom području izviru potoci, bujični u gornjem toku, koji zatim poniru, ili se ulijevaju u Kotorski zaliv. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Vizuelne i strukturne karakteristike ovoga područja, osim geomorfoloških obilježja bitno određuje struktura pokrova zemljišta u kojoj se odražavaju uticaji čovjeka kroz periode njegovog korišćenja. Uprkos opštem karakteru prirodnosti krajolika, on je danas bitno određen uticajem čovjeka. Na ovom području nema


84 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

naselja, niti je na temelju literature i arheoloških nalaza poznato njihovo postojanje u ranim istorijskim periodima. Antropogena obilježja ovog prostora bitno su određena razdobljem 19. vijeka.36 Austrija, koja je preuzela upravu nad Bokom 1814. godine i zadržala je do 1918. godinei u okviru izgradnje šireg odbrambenog sistema gradi niz utvrđenja.37 Na vršnom dijelu Vrmca izgrađen je „Fort Vrmac“, na Trojici je preuređena stara mletačka dvospratna tvrđava i dograđena je nova baterija, izgrađena je oklopljena baterija Škaljari i nekoliko baterija. U okviru radova na utvrđivanju, na Vrmcu su izgrađeni i putevi – serpentine. Godine 1860. sagrađen je serpentinski put koji je spajao tvrđavu Vrmac s Kotorom i s Mulom u kojemsu senalazila skladišta municije.Nakon 1882. godine izgrađeni su makadamski putevi od Trojice do Vrmca i od Vrmca do Gornje Lastve. Osim ovoga, u periodu austrijske uprave izgrađeni su i drugiplaninski putevi u cilju povezivanja novosagrađenih fortifikacijskih objekata podignutih na vrhovima planinskih masiva koji su okružili Boku Kotorsku. Uprkos tome što se na taj način umanjila zavisnost o brodskom prometu, Boka Kotorskase u tom periodurazvila kao glavna baza austro-ugarske flote.

Negativna obilježja Zbog gubitka sadržaja i funkcije utvrđenja dolazi do neodržavanja i dovođenja istih u loše građevinsko stanje. Neodržavanje ranije kultivisanesredine oko tvrđava i vojnih zgrada. Stanje karaktera Stanje karaktera brdovitog, šumskog, fortifikacijskog predjela Vrmca može se ocijeniti visoko očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom visokog stepena integriteta, izuzev funkcionalnog. Danas su fortifikacijske građevine bez namjene, te su neiskorišteni potencijali za održivo korištenje. Osim toga, sovoga se područja doživljavaju široke vizure na okolinu.

eriod vlasti Mletačke republike prekinut je mirom u Kampoformiju (1797.), Boka je pripala Habzburškoj monarhiji do 1806. godine. P Zatim su uslijedile krtkotrajne vladavine Rusa 1806-1807. i Francuza 1807-1813. Nakon poraza Napoleona u Rusiji 1812., Francuzi se povlače iz Boke pod pritiskom crnogorsko-bokeljske vojske pod vođstvom vladike Petra I. Ujedinjenje Crne Gore i Boke potpisano je 1813. godine. Velike sile su na Bečkom kongresu odlučile da Boka pripadne Austriji, koja je preuzela upravu nad njom 1814. godine sve do 1918. godine. 37 Grupa utvrđenja na liniji Vrmac – Trojica – Goražda 36


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 85

Smjernice za planiranje i upravljanje  sprovesti postupak upisa tvrđave u Registar kulturnih dobara  staviti van snage LSL Vrmac budući da je u direktnom konfliktu s karakterom pejzažnog predjela. Realizacija LSL Vrmac dovela bi do trajnih degradacija prostornih vrijednosti tvrđave i neposredne okoline  pristupiti izradi novog planskog rješenja LSL Vrmac koje će biti održivo i uvažitipejzažne vrijednosti. Podloga za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja treba biti Konzervatorsko-pejzažna studija koja će propisati detaljne uslove uređenja prostora  objekat tvrđave urediti za novu namjenu uz odgovarajuću prezentaciju njenih arhitektonskih i istorijskih vrijednosti. Novu namjenu definisati kao javnu, a revitalizaciju provesti u skladu sa prostornim mogućnostima tvrđave, tj. sa postojećom/izvornom unutrašnjom i spoljašnjom organizacijom prostora  gazdovati šumama u skladu sa odgovarajućim planovima upravljanja šumama zasnovanim na načelima održivog razvoja i očuvanja biološke raznovrsnosti, očuvanja prirodnog sastava, strukture i funkcije šumskih ekosistema  obezbjediti održavanje i unapređivanje postojećeg šumskog fonda, uz uslov da se ne sade nova stabla crnogorice  mjere sanacije i biološke rekultivacije degradiranih i postojećih šumskih površina i klizišta,odnosno pošumljavanje svih terena na nagibima iznad 20%, klizišta, plitkih erodiranih I degradiranih zemljišta;  dozvoljeni su zahvati i radnje koji ne mijenjaju svojstva i namjenu šume, a u funkciji su sporta i rekreacije i koji neće trajno uticati na izgled pejzaža ili njegovu trajnu promjenu (postavljanje stolova, klupa, trim staze,..)  prilikom postavljanja opreme za dječju igru (tobogani, ljuljaške i sl.), urbane opreme (klupe, stolovi, sjenici, roštilji, kante za otpatke) i uređenje terena uz maksimalnu zaštitu drveća i grmlja, mogući su manji zahvati u terenu izgradnjom podzida, ogradnih zidova i zidanje postolja za roštilje, isključivo od kamena, iz lokalnog majdana u okruženju i drveta. Oprema mora biti sačinjena od autohtonog ili biomaterijala, uklopljena u postojeći ambijent  održavanje i izgradnja pješačkih i planinskih biciklističkih staza  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji je široko rasprostranjen na ovom prostoru i predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje (kada je to potrebno, nakon požara i sl.) obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.


86 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

BRDOVITI, STRMI, IZBRAZDANI, KREČNJAČKI PREDIO VRMCA (2.5.)

Lokacija Brdoviti, strmi, izbrazdani, krečnjački predio Vrmca nalazi se na jugoistočnom dijelu gorskog masiva, s orijentacijom prema Kotorskom zalivu. Linijski se proteže sjeveroistočnom padinom glavnog hrbata od Trojice do prevoja kod Stoliva. Prostire se na visini između 100 -280 mnv, i mjestimično se prodorima zelenila spušta sve do morske obale. Vizuelne karakteristike Vizuelni karakter ovog područja u cjelosti određuju geomorfološka obilježja i struktura pokrova zemljišta. Uz pokriveni, doprirodni, najzastupljeniji je stjenoviti krš. Nizom uzastopnih, vertikalnih manjih rasjeda strmac je diseciran i razlomljen na blokove. Morfološki oblici čiji se vrhovi nalaze na 500 mnv u izduženoj osi pravca pružanja

nastavljaju smjer glavnog grebena sve do prelomnice kod Stoliva, do podnožja vrha Svetog Ilije. Simetrija gorske strukture predstavljene gorskim kosama pokazuje naglašenu razlomljenost i ustrmljenost sjeveroistočnih padina. Navedeni faktori definisali su simetriju i nazubljeni poprečni profil padina, što se odražava i u raščlanjenosti reljefa krečnjačke površine. Između glavnih rasjeda primjećuje se uzastopno pojavljivanje uskih usjeka koji formiraju međusobno uporedne strmine. Tvrdi karbonatni slilikatni stijenski kompleksi linijski se protežu cijelom dužinom više zone, a u nižim zonama slijede ih meke krečnjačke stijene. Petrografska heterogenost naslaga, koja je obilježena izmjenom čvršćih i mekših sekvenci, uzrokuje da se duž ploha litološkog diskontinuiteta javljaju višestruka rasjedanja. Ona su reljefno izražena u naizmjeničnom nizanju udolina i gotovo simetričnih izboja karbonatnih stijenskih masa vertikalno u odnosu na smjer pružanja osnovne strukture masiva Vrmca. Krečnjački izboji predstavljeni su strmcima, a karakteriše ih osipanje i urušavanje zbog intenzivnog mehaničkog trošenja krečnjaka. U podnožju strmca protežu se navlake s položenijim padinama u priobalnoj flišnoj zoni. Zbog naglog smanjenja uticaja gravitacije, u pravilu se oblikuju akumulacije sipina. To su sipari, kao specifičan akumulacijski reljefni oblik ovog područja. Područje je u nižim dijelovima pokriveno bjelogoričnom šumom i makijom, a velik dio površine zauzimaju područja s oskud-

nom vegetacijom i sukcesija šume. Glavno obilježje ovom području daje vertikalno položena geomorfologija stijena, te izrazita vizuelna izloženost i otvorenost. To je područje velikih scenskih vrijednosti. Prirodne karakteristike Veći dio ovog pejzažnog područja (42,4%) nalazi se na visini od 300500mnv. Nagibi terena veći od 35° nalaze se na 50,9% površine područja, što ga čini najstrmijim na čitavom području Vrmca. Ekspozicije padina uglavnom su orijentisane na sjeveroistok (42,5%) i istok (33,49%). Geološki sastavčine krečnajci (82,9%), te tvrde stijene (17,1%). Tlo je smeđe, erodirano, plitko sa silikatnom podlogom 81,7% površine. Strmi i nepristupačni, izbrazdani, uglavnom ogoljeni obronci obrasli su oskudnom vegetacijom (14,1%) ibjelogoričnom šumom medunca i bjelograbića (61,3%), a na 14,7% površine nalazi se kamenjar.Zbog geološkog sastava karakteristična je i pojava sipara. Na manjim površinama između Prčanja i Mula ima manjih površina sađenih šuma crnog bora (1,6%). Na ovom području nema potoka ni izvora vode. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Ovo je najnepristupačnije područje i prostor najveće divljine u kojemu dominiraju geomorfološke karakteristike. Na tom su području primjetniantropogeni uticaji, kao što je stara župna crkva, smještena u Gornjem Prčanju, te predstavlja važan prostorni akcenat u zalivu.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 87

Položaj brdovitog strmog, izbrazdanog, krečnjačkog predjela Vrmca, pogled sa sjevera

Brdoviti, strmi, izbrazdani, krečnjački predio Vrmca, pogled iz Prčanja

Rubom ovog područja prolazi stari put koji je povezivao Prčanj sa Stolivom. Uz put su bile smještene najstarije kuće, građene kamenom u suvozidnoj tehnici, te ostaci crkvica Sv.Petra i Sv.Pavla. Ovim predjelom prolaze austrijske serpentine koje spajaju Muo s tvrđavom na Vrmcu. Zbog veličine područjadominatan je karakter prirodnosti, izraženih geoloških struktura te izuzetnih scenskih ljepota. Negativna obilježja Izloženost požaru, te širenje nove gradnje na padine ovoga područja

visokog stepena prirodnosti, ali i očuvanih istorijskih struktura, kao što je stara župna crkva DBMarije. Zapuštenost i neodržavanje nekadašnjih agrarnih površina Gornjeg Prčanja te istorijskih staza i serpentina prema tvrđavi. Stanje karaktera Stanje karaktera brdovitog, strmog, izbrazdanog, krečnjačkog predjela Vrmca može se ocijeniti visoko očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, funkcionalnim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom

visokog stepena integriteta. Visoke je vizuelne i geomorfološke vrijednosti te kulturnih i istorijskh akcenata, kao što je stara župna crkva u gornjem, starom dijelu Prčanja.


88 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Smjernice za planiranje i upravljanje  očuvati i održavati dominantno prirodni karakter strmog, izbrazdanog, krečnjačkog predjela  obnoviti istorijske građevine – crkve koje su prostorni akcenti. Prostor oko njih obnoviti prema izvornim obilježjima.  obnoviti i održavati istorijske puteve i staze u njihovim izvornim graditeljskim oblicima. Pri tome treba zadržati njihova glavna obilježja: liniju trase, poprečni presjek, materijale i tehnike gradnje  glavni put koji vezuje tvrđavu Vrmac i Muo – serpentinepredstavlja kulturno dobro tehničkog graditeljskog naslijeđa iz doba austrougarske. Treba ga održavati i sanirati u svim njegovim elementima uzprimjenu lokalnog materijalai tradicionalne tehnike gradnje  šume treba održavati na načelima održivog razvoja i očuvanja biološke raznovrsnosti, prirodnog sastava, strukture i funkcije šumskih ekosistema na osnovu odgovarajućih planova upravljanja  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji je široko rasprostranjen na ovom prostoru i predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje (kada je to potrebno, nakon požara i sl.) obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije  urediti poučne staze i označiti geološke fenomene i biljne vrste.

BRDOVITI, ŠUMSKI, DOPRIRODNI PREDIO VRMCA I VERIGA (2.6.)

Vizuelne karakteristike Na vizuelni karakter ovoga područja, osim reljefnih i geomorfoloških obilježja bitno utiče površinski pokrov. Područje je u najvećem dijelu pokriveno šumom. Bjelogorična šuma, kao autohtona, zauzima veći dio površine na padini prema Kotorskom zalivu i Verigama, dok je specifičnost ovoga područja sađena šuma kestena i nasadi maslina koji se protežu zapadno od Gornjeg Lokacija Brdoviti, šumski, doprirodni predio Vrmca i Veriga nalazi se na sjeveroistočnom i krajnjem sjevernom dijelu poluostrva, kojim se ujedno zatvara tjesnac Verige. Smjer glavnog grebena na nižoj visinskoj koti nastavlja smjer pružanja glavnog trupa masiva Vrmac SZ-JI. Prostire se na visini između 280 i 520 mnv.

Stoliva. Vršne dijelove južnih padina zauzimaju područja s oskudnom vegetacijom, koja se povezuje s geološkom podlogom tvrdih stijena. Glavno obilježje ovom području daje šuma, istorijska odbrambena uloga i postojanje utvrđenja, „fortova“, te orijentiri s mora: crkve i svjetionici. Morfologiju reljefa čini osnovni gorski greben homogenog trupa, koji se pruža u smjeru SZ-JI diseciran udolinama. Padine karakterišu različiti nagibi, dok se sjeverne i zapadne padine strmo spuštaju prema Kotorskom zalivu i Verigama, južne su nešto položenije. Na izrazitu vizuelnu izloženost i otvorenost brdovitog predjela Vrmca utiče visina vršnog grebena i okruženje morem. S tog se područja pružaju široki panoramski pogledi prema


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 89

Brdoviti, šumski, doprirodni predio Vrmca, pogled sa zapada

Brdoviti, šumski, doprirodni predio Vrmca, pogled sa zapada

oba zaliva, Kotorskom i Tivatskom, te Verigama. Od antropogenih struktura prisutne su fortifikacijske građevine i crkva Gospe od Anđela te dijelovi pješačkih staza – serpentina, kojima se komuniciralo s utvrđenjima. Vizuelno uočljive antropogene strukture u dijelu Veriga su i savremene infrastrukturne građevine, dalekovodi. Oko istorijskih fortifikacija zaraslo je visoko zelenilo, te stoga nisu vizuelno uočljive. Prirodni i vještački stvoren šumski pokrov, reljefni oblici i sistemtvrđava osnovni su elementi vizuelne prepoznatljivosti ovog predjela.

Prirodne karakteristike Veliki dio ovoga područja (40,9%) nalazi se na visini 300-500, a ostatak na nižim. Nagibi terena su relativno visoki, 48,1% teritorija ima nagibe 20-35%, a nagibi veći od 35% nalaze se na 48,6% površine. Ekspozicije padina su u smjeru sjeveroistoka (33,49%) i sjevera (27,24%). Po geološkom sastavu 85% površine pripada krečnajcima, a 15% tvrdim stijenama. To se odražava i na pedološkom sastavu koga čini smeđe zemljište, erodirano, šumsko, plitko, te silikatna podloga na 84,5%. Na 8% površine nalaze se

fliševi. Obronci su obrasli različitim tipovima uglavnom bjelogoričnih šuma medunca i bjelograbića (91%), a samo na dijelu iznad Lepetana proteže se uski pojas stijena s područjima s oskudnom vegetacijom. Na ovom području izviru dva potoka, bujična u gornjem toku, koja se ulivaju u Kotorski zaliv i Verige. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Strukturne karakteristike ovoga područja, osim geomorfoloških obilježja određuje struktura korišćenja zemljišta u kojoj se odražavaju


90 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

uticaji čovjeka kroz različiteistorijske peirode. Uprkos opštem karakteru visokog stepena prirodnosti pejzaža, on je danas bitno određen uticajem čovjeka. Ogleda se u velikim površinama starih šuma kestena i nasada maslina. Šume pokrivaju 87,0% površine teritorije, a 10,7% površine su područja s oskudnom vegetacijom. Na ovom području nema naselja, niti je na temelju literature i arheoloških nalaza poznato njihovo postojanje u ranim istorijskim periodima. Antropogena obilježja ovog prostora bitno su određena odbrambenom funkcijom i kontrolom prolaza u tjesnacu Verige. Utvrđena crkva Gospe od Anđela nalazi se na Rtu Catene, na prelazu između tjesnaca Verige iKotorskog zaliva, te predstavlja dio odbrambenog sistema Perasta. Zajedno s Turskim rtom koji se nalazi s druge strane tjesnaca formira morski prolaz kojim se mogao kontrolisati prilaz brodova u unutrašnji dio zaliva.38 U zaštitne zidove oko crkve, integrisanaje odbrambena kula i razne puškarnice. Kao najsjeveroistočnija tačka tjesnaca Verige bila je od izuzetno velikog vojnog značaja, te je imala važnu ulogu kao orijentir za brodsku plovidbu.39 Odbrambeni sistem Perasta bio je postavljen već na prelazu između tjesnaca Verige i unutrašnjeg dijela Boke Kotorske,zbog čega je postoja-

la mogućnost nadzora nad strateški važnim punktovima. Zbog toga je bila važnamogućnost vizuelne komunikacije između pojedinih elemenata odbrambenog sistema. Na istorijski razvoj tjesnacaVerige u velikoj su mjeriuticali povoljni topografski uslovi, zbog čega su tuu 19. vijeku izgrađena dva „forta“: Bijeli pijesak i Verige. Na prostoru izmedju strmih padina masiva Vrmac i obale, postojalo je malo mogućnosti za podizanje naselja. I područja blizu obale koja se nalaze sjeverno Lepetana, pokazuju do danas relativno autentičnu istorijsku sliku. Tu je do danas očuvan veliki broj istorijskih, fortifikacionih konstrukcija. Područje brdovitog, šumskog predjela Vrmca kojim je definisan tjesnac Verige do danas je u velikoj mjeri očuvalo svojeistorijske i vizuelne karaketristike. Negativna obilježja Neiskorišćeni potencijal austrijskih utvrđenja, te brojnih istorijskih staza. Neodržavanje sakralnih zgrada. Pojava energetske infrastrukture. Stanje karaktera Stanje karaktera brdovitog, istorijskog, šumskog predjela Vrmca može se ocijeniti visoko očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom visokog stepena integriteta.

a osnovu raznih izvora, naziv Catene (talijanski: „lanac“) kao i naziv Verige (crnogorski: „lanac“) unutrašnji dio Boke Kotorske se na N visini ovog rta u slučaju opasnosti mogao odvojiti pomoću lanca. 39 Na to ukazuje i činjenica da su lokalni stanovnici nazvali crkvu Gospe od Anđela i „Gospa od Oriza“, a to se temelji na legendi da se ovdje uvijek pojavljivao osmijeh na licima mornara koji su se vraćali nakon dugih putovanja. Ova tačka danas ima novo značenje, jer ovdje prolazi granica područja Svjetskebaštine Kotora 38


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 91

Smjernice za planiranje i upravljanje  očuvati i održavati dominantno prirodni karakter istorijskog, šumskog područja Vrmca i Veriga  očuvati prirodni karakter obalne lijije  istorijske zgrade, prostorne akcente koji markiraju tjesnac Verige održavati i obnoviti u njihovim izvornim obilježjima  obnoviti i održavati istorijske/postojeće puteve i staze u njihovim izvornim graditeljskim oblicima kaldrme, makadami s kamenim podzidovima te zemljane staze. Pri tome treba zadržati njihova glavna obilježja: liniju trase, poprečni presjek, materijale i tehnike gradnje  tvrđave Verige I Bijeli pijesak urediti za novu namjenu uz odgovarajuću prezentaciju njihovih arhitektonskih i istorijskih vrijednosti  gazdovati šumama u skladu sa odgovarajućim planovima upravljanja šumama zasnovanim na načelima održivog razvoja i očuvanja biološke raznovrsnosti, očuvanja prirodnog sastava, strukture i funkcije šumskih ekosistema  korišćenje očuvanih prostora uz minimum intervencija i maksimalno očuvanje prirodnog pejzaža  dozvoljeni su zahvati i radnje koji ne mijenjaju svojstva i namjenu šume, a u funkciji su sporta i rekreacije, što neće trajno uticati na izgled pejzaža ili njegovu trajnu promjenu (postavljanje stolova, klupa, ..)  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji je široko rasprostranjen na ovom prostoru i predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje (kada je to potrebno, nakon požara i sl.) obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.

BRDOVITI, ŠUMSKI, DOPRIRODNI PREDIO LASTVE (2.7.) Vizuelne karakteristike Na vizuelni karakter ovoga područja, osim reljefnih i geomorfoloških obilježja bitno utiče površinski pokrov. Područje je u najvećem dijelu pokriveno šumom. Bjelogorična, kao autohtona, te potezi starih nasada maslina zauzimaju veći dio površine na padini prema Tivatskom zalivu, dok je specifičnost ovoga područja sađena šuma kestena koja se proteže na zapadno položenoj padini u podnožju Popove glave. Dijelove

sjevernih padina zauzimaju područja s oskudnom vegetacijom, koja se povezuje s geološkom podlogom tvrdih stijena. Glavno obilježje ovom području daje šuma, te istorijsko kultivisanje površina s nasadima maslina. Morfologiju reljefa čini uvala koju određuju padine okolnih brda. Padine karakterišu relativno blagi nagibi, s dominantno jugozaLokacija Brdoviti, šumski, doprirodni predio Lastve nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Vrmca, a proteže se između Gornje i Donje Lastve. Prostire se na visini između 280 i 524 mnv.


92 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Brdoviti, šumski, doprirodni predio Vrmca, pogled sa zapada

Istorijske antropogene strukture: terase s maslinama u podnožju crkve Sv.Vida i austrijska cesta

padnom i zapadnom orjentacijom, a šume kestena smještene su na sjeverno položenim padinama. Ovo je područje vizuelno sagledivo iz Tivatskog zaliva te s vršnih dijelova okolnih grebena i vrhova. Od antropogenih struktura prisutne crkva Sv. Vida, te dijelovi pješačkih staza kojima se komuniciralo s naseljima. Vizualno najuočljivija antropogena struktura je crkva Sv.Vida, koja osim graditeljskog ima i veliko simboličko i prostorno značenje.

Ona je saglediva iz šireg prostora. Izuzetno su vrijedne strukture kamenom zidanih podzidova za terase s maslinama koje su se izvanredno uklopile u geomorfološke strukture terena svjedočanstvo su prošlih vremena, znanja, vještina i odnosa čovjeka prema resursima svoje prirodne sredine. Prirodne karakteristike Relativno blago položene padine obrasle su različitim tipovima,

uglavnom bjelogoričnih šuma medunca i bjelograbića (74%), upodnožju Popove glave prostiru se stare šume kestena (12,4%), makija i garig zauzimaju (12,1%) površine,te stari nasadi maslina 1,2%. U ovom tipu danas nema poljoprivrednih ni travnatih površina, iako ih je bilo u prošlosti. Na ovom području izviru i teku brojni potoci, kao bujični u gornjem toku, koji zatim poniru, ili se ulivaju u Tivatski zaliv. Tu se nalaze prirodne vrijednsoti kao


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 93

što su: slap, te Kostanjička jama uz koju se vežu legende i priče. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Uprkosdanašnjem opštem karakteru visokog stepena prirodnosti, ovaj predio nije u potpunosti lišen antropogenih uticaja.Nedaleko od Gornje Lastve, na visokom, istaknutom vrhu masiva Vrmac, na440 mnv nalazi se crkva Sv. Vida, podignuta do 1327. godine. Postoje indicije da njeno uspostavljanje treba tražiti u periodu Vizantije, pa čak i da je u praistorijskom periodu služila kao kultno mjesto, vezano uz postojanje obližnjih gradinskih naselja. Osim što se ubraja u najstarije crkve u Boki Kotorskoj, sa Sv. Vida se ostvaruju široke vizure na šira i bliža

područja naročito na Tivatski bazen i tjesnac Verige. Sv. Vid je dio sistema niza crkava smještenih na istaknutim lokacijama, u ideji obilježavanja i sakralizacije čitavog prostora Boke kotorske. Mogući arheološki lokaliteti i toponimiukazuju na moguće lokacije u praistoriji zbog odlične preglednosti terena. Radi se o Vidovom brdu s istoimenom crkvom iznad Lastve i uzvišenju Glavica iznad Stoliva. Na ovom području protezale su se agrarne površine Gornje i Donje Lastve. O tome svjedoče brojni maslinjaci organizovani na suvozidima oblikovanim terasama. Negativna obilježja Zapuštenost obradivih površina i izuzetnih graditeljskih struktrura suvozidne gradnje, koje svjedoče o

marljivosti ljudi koj su to područje koristili uređivali, obrađivali i koristili u prošlosti, ali i njihovom izuzetnom smislu za estetiku i čuvanje ekoloških vrijednosti prostora. Stanje karaktera Stanje karaktera brdovitog, šumskog, doprirodnog predjela Lastve može se ocijeniti dobro očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom visokog stepena integriteta, izuzev funkcionalnog. Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka terasasto organizovanih poljoprivrednih površina s maslinjacima danas su pod sukcesijom šume, zapuštenih maslinjaka i ruševinama kuća.

Smjernice za planiranje i upravljanje  očuvati vrijednosti i istorijski karakter ovog područja kojeg čini lokalitet crkve Sv.Vida u čijem se podnožju nalaze najupečatljivije terasasto uređene padine s nasadima maslina  urediti prostor oko crkve Sv. Vida kao jedan od najvažnijih vidikovaca Vrmca, a samu građevinu održavati prema konzervatorskim načelima kao kulturno dobro. S obzirom na nedovoljnu istraženost, ovo je područje i potencijalni arheološki lokalitet. Prije bilo kakvih zahvata treba sprovesti arheološko istraživanje  održavati i sanirati staru austrijsku cestu u gabaritima i svim karakterističnim graditeljskim oblicima, materijalima i tehnici gradnje  sprovesti revitalizaciju zapuštenih maslinjaka i ostalih agrarnih površina  urediti poučne staze s oznakama biljnih vrsta  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji je široko rasprostranjen na ovom prostoru i predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje (nakon požara i sl.) obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.


94 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

BRDOVITI, OGOLJENI PREDIO POPOVE GLAVE (2.8.)

Lokacija Brdoviti, ogoljeni predio Popove glave nalazi se na središnjem dijelu Vrmca, kao izdvojeni trup kojeg od osnovnog masiva sjevernog dijela Vrmca odvaja udolina Bogdašići-Pasiglav. Najveći dio njegovog područja zauzimaju visine 300-500 mnv, od 55,5%, na visinama od 500-800 mnv nalazi se 11,4% njegove površine, dok na područja od 200-300mnv otpada 9,4% njegove površine. Najviše tačke su Popova glava (564mnv), Velji grm (553) i Kurilo (424mnv).

Vizuelne karakteristike Na vizuelni karakter ovoga područja, osim reljefnih i geomorfoloških obilježja bitno utiče površinski pokrov. Područje je u jednom dijelu pokriveno bjelogoričnom šumom medunca i bjelograbića 88,0% teritorije, a velike površine su ogoljene s oskudnom vegetacijom 11,5% površine. Morfologiju reljefa čini osnovni gorski greben homogenog trupa, s vrhovima Popove 40

glave, Veljeg vrha i Kurila, a pruža se u smjeru SZ-JI. Padine karakterišu različiti nagibi. Južne padine se strmo spuštaju prema Tivatskom zalivu, a sjeverne i zapadne su nešto položenije. Na izrazitu vizuelnu izloženost i otvorenost ovog brdovitog pejzažnog područja utiče visina vršnog grebena i okruženje nizijskim područjem s južne strane. S ovog područja se pružaju široki panoramski pogledi, ne samo prema Tivatskom zalivu, već i prema okolnim planinama i morskom području. Od antropogenih struktura prisutni su arheološki lokaliteti, zasad neistraženi i nedovoljno prezentovani. Radi se o gradinama/tumulima ilirskog perioda. Vizuelno uočljive antropogene strukture su ostaci gradinskih struktura, te brojni sipari kojima su obilježene padine. Ogoljeni krečnjački predio s gradinskim strukturama, koje naglašavaju vrhove brda, oskudna vegetacija, tvrde stijene položene u smjeru pružanja, te sipari glavni su elementi vizuelne prepoznatljivosti ovog predjela. Prirodne karakteristike Obronci, zaobljenih formi obrasli različitim tipovima uglavnom bjelogoričnih šuma medunca i bjelograbića zauzimaju 88% površina. Veliki dio površina je ogoljen, zarastao oskudnom vegetacijom i makijom na 11,5% površine. Te su površine vezane uz tvrde stijene koje se protežu u smjeru pružanja glavnog grebena SZ-JI i zauzimaju 6,6% površine. Krečnjaci su prisutni na 78,5%, a meke stijene zauzimaju 14,8% povr-

Crkva je prikazana na Coronellijevoj karti, što govori o njenom značaju u tom periodu.

šine. Krečnjačke slojeve karakteriše osipanje i urušavanje zbog intenzivnog mehaničkog trošenja krečnjaka. Stoga se na nižim dijelovima padina oblikuju akumulacije sipina - sipari, kao specifični akumulacioni reljefni oblik ovog područja. Na ovom području izviru potoci, kao bujični u gornjem toku, koji zatim poniru, ili se ulivaju u Tivatski zaliv. Strukturne karakteristike i antropogeni utjecaji Dokazi istorijske naseljenosti i ostalih oblika korištenja gorskog područja Popove glave govore u prilog mogućoj naseljenosti područja u praistorijskom periodu. Najstariji tragovi naseljavanja Vrmca potiču iz gvozdenog doba, kad su čitavo područje naseljavali Iliri. Iliri su koristili zapadne obronke Vrmca i živjeli u području Pasiglava i Kuka gdje se nalaze bogati izvori vode. Najstarija svjedočanstva graditeljske djelatnosti na Vrmcu predstavljaju kameni tumuli (gomile) na uzvišenjima iznad Tivta: Gomilica iznad naselja Peani i ispod najvećeg brda na jugu Vrmca, Popove glave, uzvišenje Kalac iznad naselja Mažina, kao i tumul kod kasnosrednjovjekovnog groblja i pretpostavljene crkve Sv. Nikole na Pasiglavu. Ta tri dosad poznata tumula, grupisana su u jugozapadnom dijelu Vrmca, na mjestima koja imaju pregled okoline i međusobnu vizuelnu komunikaciju. Na vizuelno istaknutom mjestu nalazi sevjerovatno srednjovjekovna crkva Sv. Neđelje, danas u ruševnom


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 95

Brdoviti, ogoljeni predio Popove glave, pogled s istoka

Antropogene i prirodne strukture, gradina na vrhu

stanju.40 Period Prvog svjetskog rata ostavio je tragove u ovom prostoru gradnjom odbrambenih punktova, naročito na Popovoj glavi.

strukturama, danas arheološkim lokalitetima: gradinama i tumulima, danas su zapuštene, tako da prostor nije dostupan posjetiocima.

Negativna obilježja Arheološki lokaliteti kameni tumuli (gomile) nisu istraženi, dokumentirani niti odgovarajuće prezentirani. Srednjovjekovna crkva Sv. Neđelje je zapuštena i urušena. Povijesne staze kojima se komuniciralo s antropogenim

Stanje karaktera Stanje karaktera brdovitog, ogoljenog predjela Popove glave može se ocijeniti dobro očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima te se ocjenjuje predjelom visokog stepena integriteta.


96 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Smjernice za planiranje i upravljanje  očuvati i održavati dominantno prirodni karakter brdovitog, ogoljenog predjela Popove glave  istražiti i prezentovati arheološke lokalitete gradina / tumula iz ilirskog perioda, koji su neistraženi i nedovoljno prezentovani.  održavati, istražiti i prezentovati napuštene sakralne objekte- crkva Sv. Neđelje, te fortifikacionepunktove iz Prvog svjetskog rata  urediti zapuštene istorijske puteve i staze u njihovim izvornim graditeljskim oblicima. Pri tome treba zadržati njihova glavna obilježja: liniju trase, poprečni presjek, materijale i tehnike gradnje  gazdovati šumama u skladu sa odgovarajućim planovima upravljanja šumama zasnovanim na načelima održivog razvoja i očuvanja biološke raznovrsnosti, očuvanja prirodnog sastava, strukture i funkcije šumskih ekosistema  korišćenje očuvanih prostora uz minimum intervencija i maksimalno očuvanje prirodnog pejzaža  dozvoljeni su zahvati i radnje koji ne mijenjaju svojstva i namjenu šume, a u funkciji su izleta i rekreacije i koji neće trajno uticati na izgled pejzaža ili njegovu trajnu promjenu (postavljanje stolova, klupa, trim staze...)  urediti tematske staze arheološke i graditeljske baštine te poučne staze s označavanjem biljnih vrsta i geoloških fenomena  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji je široko rasprostranjen na ovom prostoru i predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje (kada je to potrebno, nakon požara i sl.) obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.

OBALNI, SEMI-RURALNI TURISTIČKI PREDIO LEPETANE-OPATOVO (3.1.)

Vizuelne karakteristike Vizuelna obilježja obalnog, nizijskogsemi-ruralnog, turističkog predjela između Lepetana i Opatova određuje prije svega namjena i korišćenje zemljišta, te vegetacijski pokrov. Linijski se pruža niskim obalnim dijelom, te najnižim padinama brda, izgrađenim strukturama naselja Lokacija Obalni, semi-ruralni, turistički predio Lepetane-Opatovo nalazi se na zapadnom dijelu Vrmca, uz tjesnac Verige. Proteže se pretežno nizijskim dijelom, od Lepetana na sjevernom dijelu pa do Opatova.

koja su mjestimično prekinuta zonama visoke vegetacije. Na taj se način, izmjenom izgrađenog i šumskog pokrova, stvara dinamična slika i prožimanje antropogenih i prirodnih struktura. Naselje Lepetane, osim linijskog širenja gradnje uz obalu, pokazuje tendenciju širenja i na više padine, na lokacije nekadašnjih obradivih površina. U nizijskim zonama izgradnja je veće gustoće, dok se na padinama grade kuće okružene većim parcelama na kojima su uređeni vrtovi sa


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 97

Obalni, semi-ruralni turistički predio Lepetane-Opatovo, pogled sa zapada

Obalni, semi-ruralni turistički predio Lepetane-Opatovo, pogled sa zapada

stablima voćaka i maslina. Intenzitet gradnje smanjuje se prema Opatovu, gdje je zastupljena rahlija izgradnja i veći udio zelenih površina. Prirodne karakteristike Nizijsko, obalno područje visine do 100 mnv proteže se širinom od sto do nekoliko stotina metara. Nagibi terena su relativno visoki i iznose u približnim omjerima površina između 12-20°, te između 20-35°.

Ekspozicije padina variraju podjednako u svim orjentacijama, a najučestalije su sjeverne (25%), zapadne (20%), te sjeveroistočne (16,91%). Geološki sastav gotovo u cjelosti je zastupljen krečnjacima i tvrdim stijenama. Pedološki sastav tla određen je najvećem dijelu područja (53,5%) smeđim erodiranim zemljištem, fliševima, dok ostatak zauzimaju smeđa antropogenizirana flišna tla (28,6%).

Obalno područje sjeveroistočne strane poluostrva Vrmac, okrenuto kotorskom zalivu obrubljuju strmi i nepristupačni obronci krečnjačkih stijena, za razliku od jugozapadnih područja koja oivičuju niže položene padine Vrmca. Na ovom području teku gorski potoci koji se ulivaju u zaliv. Karakteristični oblik obale su sprudovi nastali taloženjem sedimenata, a danas su vidljivi u obalnoj liniji, kao rtovi Seljanovo i Opatovo.


98 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Strukturne karakteristike i antropogeni utjecaji Strukturna obilježja određuje namjena i korišćenje prostora koje u području obalnog predjela Lepetane-Opatovo određuje heterogenost. Izgrađenom području pripada 13,6 % područja, maslinjaci se nalaze na 28,2% teritorije, poljoprivredno zemljište sa značajnim udjelom prirodne vegetacije na 35,2%, dok se bjelogorične šume nalaze na 22,9% površine ovog pejzažnog područja. Na ovakvo stanjeprostora uticao je čovjek kroz periode naseljavanja i korišćenja. Dokazi istorijske naseljenosti i ostalih oblika korišćenja nizijskog područja Lepetana i Opatova potiču iz praistorije, od perioda Ilira, antičkog i vizantijskog perioda i srednjeg vijeka.Za razliku od tivatske obale Vrmca, koja je u prošlosti predstavljala zonu ljetnjikovaca i poljoprivrednih imanja, najznačajnija naselja u Lepetanima smještena su na ravnim platoima na morskoj obali. Nakon kraja 17. vijeka, kad više nije bilo stalnih prijetnji od Turaka, tu su se naselili kapetani, brodovlasnici i pomorci. U Lepetanima su smještene crkve Sv. Ane i Sv. Antuna Padovanskog. U tjesnacu Verige postavljen je svjetionik na Rtu Opatovo 1904. godine, a na Turskom rtu 1910. godine. Negativna obilježja Širenje građevinskih područja naselja linijski duž saobraćajnica, te na padine - u zone nekadašnjih agrarnih površina, terasa s maslinama. Gradnja apartmana u kontinuiranim potezima uz more sma-

njuje ekološku vrijednost morskih plaža kao temeljnih fenomena. Stanje karaktera Stanje karaktera obalnog, nizijskog, semi-ruralnog, turističkog predjela Lepetana i Opatova može se ocijeniti dobro očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, funkcionalnim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom umjerenog stepena integriteta. Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka malih sela i terasasto organizovanih poljoprivrednih površina s maslinajcima danas su pod sukcesijom šume, zapuštenih maslinjaka i ruševinama kuća. Duž saobraćajnica, nova gradnja se sve više penje na brdo.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 99

Smjernice za planiranje i upravljanje  prostorno planskim mjerama poboljšati i unaprijediti karakter semi-ruralnog, turističkog područja Lepetane-Opatovo  u ovom pejzažnom području planirano je veliko širenje građevinskih područja naselja, te izgradnja novih saobraćajnica. Između naselja zadržati neizgrađene površine, bilo kao prirodni, pejzažno uređeni ili agrarni pejzaž  planiranu novu gradnju prilagoditi terenskim uslovima, obilježjima naselja u pogledu gustoće gradnje, volumena zgrade, korišćenja materijala završne obrade. Preporučuje se gabarit kuće izduženog, pravouglog tlocrta zaključenog dvostrešnim krovištem nagiba za pokrov crijepom, odnosno kupom, sljemena paralelnog sa izohipsama  preporučuje se obrada fasada oblogama od kamenih ploča, ili žbuke kolorirane u pješčanim tonovima  prostor oko stambenih kuća urediti u skladu sa tradicionalnim načinom –odrine, pižuli, terase, podzidi, kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom  podsticanje obnove obradivih površina, te očuvati tradicionalni način korišćenja zemljišta (povrtnjaci, maslinjaci, voćnjaci – agrumi, nar, smokva i sl.,)  nove podzide i međe graditi u kamenom suvozidu, a ne u betonu. Ekološki efekat ovih konstrukcija srodan je efektu živice (protok hranljivih materija, protok vode i prolaz životinja)  na mjestima prirodnosti u maksimalnoj mjeri očuvati obalni pojas, bez nasipavanja i proširenja obale  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje nakon požara ili druge katastrofe obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.

OBALNI SEMI-URBANI TURISTIČKI PREDIO DONJEG STOLIVA (3.1.)

Vizuelne karakteristike Vizuelna obilježja obalnog, nizijskog, semi-urbanog, turističkog predjela Stoliva određuje prije svega namjena i korišćenje zemljišta, te vegetacijski pokrov. Linijski se pruža niskim obalnim dijelom, te najnižim padinama brda u širini od nekoliko Lokacija Obalni semi-urbani turistički predio Donjeg Stoliva nalazi se na sjeveroistočnoj strani Vrmca, u Kotorskom zalivu. Linijski se proteže obalnim pojasom Gornjeg Stoliva. Prostire se na visini između 0-50 mnv.

stotina metara. Izgrađene strukture naselja mjestimično su prekinute zonama visoke vegetacije. Na taj se način, izmjenom izgrađenog i šumskog pokrova, stvara dinamična slika i prožimanje antropogenih i prirodnih struktura. NaseljeDonji Stoliv, osim linijskog širenja gradnje uz obalu, pokazuje tendenciju širenja i na padine, na lokacije nekadašnjih obradivih površina. U nizijskim zonama izgradnja je veće gustoće, dok se na padinama grade kuće okružene većim parcelama na kojima su uređeni vrtovi sa stablima


100 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Obalni, nizijski, semi-ruralni, turistički predio Donjeg Stoliva

Obalni, nizijski, semi-ruralni, turistički predio Donjeg Stoliva

voćaka i maslina. Intenzitet gradnje smanjuje se prema Verigama, gdje je zastupljena rahlija izgradnja i veći udio zelenih površina. Prirodne karakteristike Nizijsko, obalno područje proteže se širinom od stotinu do nekoliko stotina metara. Nagibi terena su relativno visoki i iznose u približnim omjerima površina između 12-20°, te između 20-35°. Ekspozicije padina su sjeverne (25%), zapadne (20%), te sjeveroistočne (16,91%). Geološki sastav gotovo u cjelosti je zastupljen krečnjacima i tvrdim stijenama. Pedološki sastav tla određen je u najvećem dijelu područja (53,5%) smeđim erodiranim zemljištem, fliševima,

dok ostatak zauzimaju smeđa antropogenizirana flišna tla (28,6%). Obalno područje sjeveroistočne strane poluostrva Vrmac, okrenuto kotorskom zalivu obrubljuju strmi i nepristupačni obronci krečnjačkih stijena, za razliku od jugozapadnih područja koja oivičuju niže položene padine Vrmca. Na ovom području protičejedan gorski potok koji se uliva u zaliv. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Strukturna obilježja određuje namjena i korišćenje prostora, koje u području obalnog predjela Stoliva određuje heterogenost. Izgrađenom području pripada 13,6 % područja, maslinjaci se nalaze na 28,5%

teritorije, poljoprivredno zemljište sa značajnim udjelom prirodne vegetacije na 35,2%, dok se bjelogorične šume nalaze na 22,9% površine ovog pejzažnog područja. Na ovakvo stanje prostora uticao je čovjek kroz razdoblja naseljavanja i korišćenja. Dokazi istorijske naseljenosti i ostalih oblika korišćenja nizijskog područja Donjeg Stoliva potiču iz srednjeg vijeka. Za razliku od tivatske obale Vrmca, koja je u prošlosti predstavljala zonu ljetnjikovaca i poljoprivrednih imanja, naseljeDonji Stoliv smješteno je na ravnim platoima na morskoj obali. Iznad obalnog niza nastavlja se zelena padinas vrtovima i maslinicima formirana na terasama, kao funkcionalni nastavak


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 101

stambenih zgrada.Obala je oblikovana pontima i mandraćima koji predstavljaju funkcionalni i estetski dio istorijskog stambenog niza. U drugoj polovini prošlog stoljeća uz obalu se razvijaju i javni sadržaji – lječilišni zavod. Vrlo mali dijelovi obale ostali su u prirodnom obliku. Negativna obilježja Gubitak pejzažnih uzoraka nekadašnjeg krajolika oblikovanog na terasama zbog širenja nove gradnje i apartmanizacije.Novi graditelj-

ski oblici ne uvažavaju tipološka i morfološka obilježja pripadajućeg ambijenta, te se na taj način umanjuju vrijednosti pejzaža. Stanje karaktera Stanje karaktera nizijskog, obalnog semi-urbanog područja Donjeg Stoliva može se ocijeniti umjereno očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, funkcionalnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom umjerenog stepena integriteta.

Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka obalnog naselja s pontima i mandraćima te terasasto organizovanih poljoprivrednih površina s maslinjacima dodanas su još uvijek uočljiva. Dio ih je pod sukcesijom šikare i šume,dok se izgradnja kontinuirano širi duž obalne linije, ali i na padine brda.

Smjernice za planiranje i upravljanje  ispitati saobraćajno rješenje izgradnje gornje obilaznice na način da se zadrži na liniji razgraničenja pejzažnih tipova te da se sačuvaju istorijske agrarne terase  poboljšati i unaprijediti stanje pretežno izgrađenog, semi-ruralnog, turističkog predjela na način da se očuvaju prepoznate karakteristike  izraditi Konzervatorsko-pejzažnu studiju obalnog semi-urbanog područja Donjeg Stoliva kao podlogu za DUP  očuvati istorijsku strukturu naselja Donji Stoliv, te afirmisati autentična arhitektonska rješenja  u područiju istorijskog linijskog priobalnog niza objekata, očuvati zelenu padinu koja predstavlja prirodni funkcionalni nastavak stambenog niza – vrtove objekata i zelenu pozadinu koja naglašava linijski niz  sačuvati i obnoviti maslinjake koji imaju izuzetnu poljoprivrednu i ekonomsku vrijednost, te doprinose vizuelnom i estetskom doživljaju prostora i važan su element kulturnog pejzaža;  na osnovu Zakona o maslinarstvu, maslinjaci uživaju posebnu zaštitu i koriste se pod uslovima i na način propisan ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega  na parcelamau zadnjoj bašti moguće je formirati voćnjake i povrtnjake za gajenje maslina, agruma, smokvi, loze, duda-murve,trešnji itd, a bašte formirati na terasastim vrtovima;  podsticati gajenje kamelije zbog tradicije i običaja koji je vezan za ovu biljku;  nove podzide i međe uraditi u suvozidu, a ne u betonu. Ekološki efekat ovih konstrukcija srodan je efektu živice (protok hranljivih materija, protok vode i prolaz životinja)  podržati i obnoviti postojeće pješačke staze, naročito one koje vode prema Gornjem Stolivu i kestenovoj šumi.  ponte i mandraće koji su funkcionalni i estetski dio istorijskog stambenog niza treba održavati u njihovom izvornom izgledu, a sve zahvate u cilju popravke i održavanja treba izvoditi kamenom istih karakteristika i primjenom istih tehnika  na svim mjestima na kojemu je to moguće očuvati sadašnji stupanj prirodnosti obale.


102 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

NIZIJSKI, OBALNI, URBANO-TURISTIČKI PREDIO TIVTA (3.2.)

Lokacija Nizijski, obalni, urbano-turistički predio Tivta nalazi se na jugozapadnom dijelu Vrmca, a linijski se proteže duž obale od Opatova do unutrašnjeg ruba zaliva, odnosno do aerodroma. Cijelom svojom površinom prostire se na visini od 0-20 mnv.

Vizuelne karakteristike Vizuelni karakter obalnog, nizijskog urbanog-turističkog predjela Tivta

određen je njegovim istaknutim položajem na morskoj obali, nizijskim reljefom, te urbanim strukturama. Vizuelni karakter ovog područja najjasnije se doživljava s mora, te s vidikovaca na vrhovima okolnih brda. Urbane uzorke karakteriše raznolikost i nehomogenost. Rubna područja Donje Lastve i Seljanova obilježava organska matrica nastala na tragu istorijskih puteva i cesta. Prateća izgradnja obilježena je tipologijom porodičnih kuća s vrtovima, s visokim udjelom zelenih površina na parcelama. Središnji dio Tivta s centralnim sadržajima određuje nekoliko otvorenih blokova velike gustoće, visine četiri sprata, dok je obalni dio nekadašnjeg brodogradilišta koncipiran i izgrađen kao urbano turističko naselje s pripadajućom marinom. Veliki udio zelenih površina pripada gradskom parku. Južni dio ovog pejzažnog područja Župa i obalni dio Mrčevca pripadaju području organske matrice, različite tipologije gradnje, te s dosta neartikulisanih neizgrađenih

Nizijski, obalni, urbano-turistički predio Tivta, pogled s jugozapada

površina. To su područja nekadašnjih ljetnikovaca, čiji su tragovi prisutni u ozelenjenim površinama. Prirodne karakteristike Nizijsko, obalno urbano-turističko pejzažno područje Tivta proteže se širinom od nekoliko stotina metara duž obalnog pojasa. Područje je gotovo ravno, dok na 35% površine nagibi iznose od 2-5°. Ekspozicije padina na tom dijelu su uglavnom jugozapadne (32,27%) i zapadne (27,44%). Geološki sastav u cjelosti je zastupljen mekim sedimentima (88,9%), a pedološki sastav na cijelom području (93,3%) zauzimaju smeđa erodirana zemljišta, fliševi. Sva visoka, prirodna vegetacija pripada šumama hrasta medunca i bjelograbića, izuzev u parkovnim i hortikulturno uređenim prostorima u kojima ima raznih vrsta crnogorice i ostalih alohtonih, mediteranskih stabala. Na ovom području teku brojni potoci, koji izviru u gorskom dijelu i ulivaju se u zaliv. Zbog taloženja sedimenata stvoreni su plodni gornji slojevi tla tako da je ovo


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 103

Nizijski, obalni, urbano-turistički predio Tivta, pogled s jugozapada

područje u prošlosti bilo najpogodnije za poljoprivrednu djelatnost. Strukturne karakteristike i antropogeni utjecaji Strukturna obilježja određuje namjena i korišćenje prostora, koje u području obalnog predjela Tivta određuje urbanizacija, odnosno veliki stepen izgrađenosti. Izgrađena područja naselja zauzimaju 59,7% površine,poslovni i turistički sadržaji 11,7% površine, odlagalište otpada 8,3%, gradsko zelenilo 8,4%, maslinjaci se nalaze na 0,5% teritorije, poljoprivredno zemljište sa značajnim udjelom prirodne vegetacije na 35,2%, bjelogorične šume se nalazena 6,3%, a crnogorična šuma na 4,0% površine ovog pejzažnog područja. Na ovakvo stanje prostora uticao je čovjek kroz razdoblja naseljavanja i korišćenja. Dokazi istorijske naseljenosti i ostalih oblika korišćenja današnjeg, nizijskog, obalnog urbano-turističkog područja Tivta sežu u praistoriju i antiku. Plodni predjeli na području Tivtavjekovima su bili u funkciji poljoprivrednog korišćenja,

još iz antičkog doba. Smatra se da je još ilirska kraljica Teuta na tom području posjedovala razna seoska imanja.Jačanjem Kotora u 15. vijeku područje Tivatskog zaliva postaje žitnica grada, ali i prva linija odbrane.

danas doživljava strukturne promjene zbog zatvaranja velikog broja industrijskih firmi, napuštanje baze za flotu i zatvaranje brodogradilišta i luke. Transformiše se u administrativni centar i turističko naselje.

Na priobalnom području, od Lastve do Gradiošnice, kotorske plemićke porodice formiraju svoja imanja i grade ljetnikovce. Ljetnikovci i palate plemićkih porodica iz Kotora, Prčanja i Stoliva bili su smješteni na samoj obali i sastojali su se od stambenog trakta, odbrambene kule i porodične kapele. Na području Tivta djelimično su očuvani: palata Buća-Luković, Pima-Paskvali, Bizanti i kompleks Verona.Od 19. vijekazapočinje urbanizacija Tivta, koji je pod austrijskom upravom postao centralna baza za flotu austro-ugarske mornarice te se razvijao kao industrijski grad. U središnjem dijeluTivta razvili su se industrijski i vojni lučki pogoni, brodogradilište, a južno od urbanog područja, na osnovu nalazišta gline, nastala je fabrika crijepova, a kasnije i aerodrom. Grad

Negativna obilježja Zanemarivanje istorijskih slojeva, graditeljske baštine ljetnikovaca i industrijskih pogona, koji su uglavnom srušeni u recentnoj urbanizaciji. Stanje karaktera Stanje karaktera može se ocijeniti umjereno do dobro očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, funkcionalnim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom umjerenog stepena integriteta, izuzev istorijskog. Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka ljetnikovaca, te istorijskeindustrijske gradnje, koja je bila generator urbanog razvoja grada nepovratno su izgubljeni. Dobre strane su briga o urbanim zelenim površinama, parkovima i ostalim neizgrađenim površinama.


104 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Smjernice za planiranje i upravljanje  prostorno planskim mjerama održavati, poboljšati i unaprijediti stanje karaktera nizijskog, obalnog, urbano-turističkog predjela Tivta  rehabilitovati ostatke graditeljske i parkovne baštine, te ih kao identiteska mjesta uključiti u urbanistička rješenja. To se posebno odnosi na preostale ljetnikovce, vojnu i industrijsku baštinu  dosad neizgrađena područja uz obalu urediti kao javne zelene površine  planiranu novu gradnju prilagoditi terenskim uslovima, obilježjima naselja u pogledu gustoće gradnje, volumena zgrade, oblikovanja i korišćenja materijala završne obrade  prostor oko stambenih kuća urediti u skladu sa tradicionalnim načinom – odrine, pižuli, terase, podzidi, kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom  afirmisati urbanu poljoprivredu - podsticanjem obnove obradivih površina, te očuvanjem tradicionalnog načina obrade zemljišta (povrtnjaci, maslinjaci, mediteransko voće - agrumi,..)  nove podzide i međe graditi u kamenom suvozidu, a ne u betonu. Ekološki efekat ovih konstrukcija srodan je efektu živice (protok hranljivih materija, protok vode i prolaz životinja)  na svim lokacijama obalnog pojasa u kojima preteže stupanj prirodnosti očuvati i poboljšati njegovo stanje  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje nakon požara ili druge katastrofe obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.

NIZIJSKI, PRIOBALNI, PERI-URBANI PREDIO LASTVE I MRČEVCA (3.3.)

Vizuelne karakteristike Vizuelni karakter obalnog, nizijskog, priobalnog peri-urbanog predjela Donje Lastve, Tivta i Mrčevca određen je njegovim dosta istaknutim položajem na morskoj obali, posebno na području Lastve i Seljanova. Najjasnije se doživljava s mora, te s vidikovaca na vrhovima Lokacija Nizijski, priobalni, peri-urbani predio Lastve i Mrčevca, iznad Jadranske magistrale linijski se proteže i graniči cijelom dužinom s nizijskim, urbanoturističkim područjem Tivta, te se prostire i na nizijsko područje naselja Mrčevac.

okolnih brda. Uzorke izgrađenog prostora karakteriše raznolikost i nehomogenost. Rubna područja Donje Lastve i Seljanova obilježava organska matrica nastala na tragu istorijskih puteva i cesta. Prateća izgradnja obilježena je tipologijom porodičnih kuća s vrtovima, s visokim udjelom zelenih površina na parcelama. Slična obilježja pokazuje i urbano područje Tivta. Na južnom dijelu ovog pejzažnog područja u Mrčevcu, urbani uzorci su diskontinuirani, različite tipologije izgradnje izmjenjuju se s neurbanizovanim i suburbanim područjima. Osim


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 105

Obalni, semi-ruralni turistički predio Lepetane-Opatovo, pogled sa zapada

Obalni, semi-ruralni turistički predio Lepetane-Opatovo, pogled sa zapada

izgradnje porodičnih kuća javljaju se i zone s višestambenom gradnjom, veće gustoće, bez urbanog zelenila. Prirodne karakteristike Ravničarsko područje na visini od 0-100 mnv, na kojem se tek mali dio (4% površine) nalazi na većoj visini od 100 mnv. Iz toga slijede i nagibi terena: najveći dio pripada nagibima 5-12°, a slijede neznatni nagibi na 22,5% površine, te nagibi 12-20° na 18,9% površine.

Ekspozicije padina su jugozapadne 32,17%, zapadne 19,54% i južne 17%. Geološku podlogu čine meke stijene (54,2%) i sedimenti (40%). Pedološki sastav tla odgovara fliševima: erodirano (74,8%) i antropogenizovano na 17,8% površine. Šumske površine hrasta medunca i bjelograbića zastupljene su na 64,1% površine, a poljoprivredne površine zauzimaju 35,9%. Područjem teku brojni potoci čiji su izvori u brdovitom području Vrmca.

Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Strukturna obilježja ovog pejzažnog područja, osim reljefnih obilježja određuje način korišćenja zemljišta. To je područje koje se u razdoblju od 1970-tih do danas najintenzivnije urbanizovalo. Izgrađenim područjima naselja pripada 64,3% površine područja, a 1970. bilo je svega 18,3%. Maslinjaci danas zauzimaju 14,2%, poljoprivredne površine s prirodnom vegetacijom


106 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

2,5 %, a bjelogorične šume 11,5 % površine ovoga pejzažnog područja. Poljoprivrednih površina je 1970. godine bilo 38,2%, šuma 23,8%, a maslinjaci su zaposjedali 16,6% površine. Plodni predjeli na području Tivta i ravniji predjeli Župe koji se na njega nadovezuju u jugoistočnom području Tivatskog polja, vjekovima su bili u funkciji poljoprivrednog korišćenja. Ubrajaju se u najplodnija područja Boke Kotorske i koriste se za poljoprivredne svrhe još iz ilirskog, odnosno antičkog doba. Osim poljoprivrednih površina u prošlosti su se na ovom području nalazili ljetnikovci, seoska naselja

te utvrđenja koja su imala ulogu zaštite arsenala u Tivtu. Na dominantnom položaju je smještena crkva Sv. Antuna u Tripovićima. Negativna obilježja Zapuštene poljoprivredne površine ustupile su mjesto izgrađenim područjima. Veliko urbano širenje, izuzev nekoliko kvalitetnih urbanističkih primjera, uglavnom se odvija stihijski. Na taj se način ne stvaraju nove urbane i pejzažne vrijednosti.

cjelosti promijenjenim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom niskog stepena integriteta, izuzev funkcionalnog. Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka malih sela i poljoprivrednih površina s maslinjacima danas su ustupila mjesto širenju gradnje pretežno stambene namjene, često bez uvažavanja lokalnih pejzažnih uzoraka.

Stanje karaktera Stanje karaktera ovog pejzažng područja može se ocijeniti u

Smjernice za planiranje i upravljanje  prostorno planskim mjerama poboljšati i unaprijediti stanje karaktera nizijskog, peri-urbanog predjela Lastve i Mrčevca  rehabilitovati ostatke graditeljske baštine, te ih kao identitetska mjesta uključiti u urbanistička rješenja. To se posebno odnosi na preostale ljetnikovce, vojnu i sakralnu baštinu  planiranu novu gradnju prilagoditi terenskim uslovima, obilježjima naselja u pogledu gustoće gradnje, volumena zgrade, oblikovanja i korišćenja materijala završne obrade  Preporučuje se gabarit kuće izduženog, pravouglog tlocrta zaključenog dvostrešnim krovištem nagiba za pokrov kupom, sljemena paralelnog sa izohipsama  preporučuje se obrada fasada oblogama od pravougaonih kamenih ploča, ili žbuke kolorisane u pješčanim tonovima  prostor oko stambenih kuća urediti u skladu sa tradicionalnim načinom – odrine, pižuli, terase, podzidi, kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom  afirmisati urbanu poljoprivredu - podsticanjem obnove obradivih površina, te očuvanjem tradicionalnog načina obrade zemljišta (povrtnjaci, maslinjaci, mediteransko voće – agrumi...)  nove podzide i međe graditi u kamenom suvozidu, a ne u betonu. Ekološki efekat ovih konstrukcija srodan je efektu živice (protok hranljivih materija, protok vode i prolaz životinja)  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) kojipredstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje nakon požara ili druge katastrofe obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 107

NIZIJSKI, AGRARNO-ŠUMSKI PREDIO TIVATSKOG POLJA (3.4.)

Lokacija Nizijski, agrarno-šumski predio Tivatskog polja nalazi se na južnom dijelu poluostrva Vrmac. U cjelosti se prostire na visini između 0-100 mnv.

Vizuelne karakteristike Vizuelni karakter nizijskog, agrarnošumskog predjela Tivatskog polja određen je njegovim položajem i načinom korišćenja. Najjasnije se doživljava s vidikovaca na vrhovima

okolnih brda. Uzorke ovog neizgrađenog prostora karakteriše nekadašnji poljoprivredni način korišćenja i šumski pokrov. Radi se o uzorcima velikog mjerila koji proizlaze iz vlasničkih odnosa i nekadašnje parcelacije. Prirodne karakteristike Izrazito ravničarsko područje malih nagiba terena. Svega 8,8% površine ima nagib 5-12°, a ostalo područje je manjih nagiba, ili sasvim ravno (50,7%). Geološku podlogu čine meke stijene 36,6%, asedimenti 63,4%. Pedološka obilježja su aluvijalno-deluvijalna, duboka skeletna tla su na 30,9%, smeđe zemljište, dok se fliševi prostiru na 49,9% površine. Šumske površine hrasta medunca i bjelograbića zastupljene su na 64,1% površine, a poljoprivredne površine zauzimaju 35,9%. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Dokazi istorijskih oblika korišćenja nizijskog područja Tivatskog

Nizijski, agrarno-šumski predio Tivatskog polja, pogled sa sjevera

polja danas su vrlo rijetki. Uprkos današnjem opštem utisku prirodnosti pejzaža, zbog zapuštenih obradivih površina on je pod velikim uticajem čovjekovog korišćenja kroz duge istorijske periode.Još od perioda ilirske kraljice Teute, koja je ovdje imala svoja imanja, pa kroz antičko, srednjovjekovno i novovjekovno razdoblje ovdje su bile obrađene poljoprivredne površine. To je najniže i najravnije područje u čitavoj Boki, koje je oblikovano u plato uslijed nataloženja fliša. Razni pritoci ovdje su se ujedinili u riječnu deltu, raščlanjenu s različitim vještački stvorenim kanalima i manjim jezerima. U blizini ovog područja se prije najmanje hiljadu godina područje koristilo za proizvodnju soli. U neposrednoj blizini je nastala solana („Solila“ ili „Tivatska solana“) koja danas predstavlja vrijedno vlažno područje u Boki Kotorskoj i stanište mnogih rijetkih vodenih ptica. Negativna obilježja Zapuštenoi neobrađenovrijedno poljoprivredno zemlje, sukcesija šume.


108 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Nizijski, agrarno-šumski predio Tivatskog polja, pogled sa sjevera

Stanje karaktera Stanje karaktera nizijskog, agrarnošumskog predjela Tivatskog polja može se ocijeniti umjereno očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom umjerenog

stepena integriteta, izuzev funkcionalnog. Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka pravilnog rastera poljoprivrednih površina, danas su pod sukcesijom šikare, zapuštenih površina.

Smjernice za planiranje i upravljanje  prostorno planskim mjerama poboljšati i unaprijediti stanje karaktera nizijskog, agrarno-šumskog predjela Tivatskog polja  rehabilitovati i revitalizovati poljoprivrednu djelatnost, koja je zbog vrijednog zemljišta bila više hiljada godina glavna djelatnost ovoga područja  podsticati obnovu zapuštenih obradivih površina, te gdje je to održivo očuvati tradicionalni načina obrade zemljišta (povrtnjaci, maslinjaci, mediteransko voće – agrumi...)  sprovesti mjere suzbijanja alohtonih vrsta, prvenstveno kiseljaka (Ailanthus altisima) koji predstavlja prijetnju autohtonim ekosistemima  pošumljavanje nakon požara ili druge katastrofe obavljati autohtonim vrstama, koje su prirodni elementi vegetacije.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 109

OBALNI, ISTORIJSKI, URBANO-LJETNIKOVAČKI PREDIO PRČANJA (3.5.)

Lokacija Obalni, istorijski, urbano-ljetnikovački predio Prčanja nalazi se na sjeveroistočnom, obalnom dijelu poluostrva Vrmac, a linijski se u širini od nekoliko stotina metara proteže od naselja Muo do Donjeg Stoliva.

Vizuelne karakteristike Vizuelni karakter obalnog, istorijskog, urbano-ljetnikovačkog predje-

la Prčanja određen je njegovim istaknutim položajem na morskoj obali, slikovitim reljefom terasasto obrađenih padina te istorijskim urbanim strukturama. Vizuelni karakter najjasnije se doživljava s mora, s druge strane zaliva, te s vidikovaca na vrhovima okolnih brda. Urbane uzorke karakteriše raznolikost i nehomogenost. Njihov se raspon kreće od prepoznatljivih, istorijskih uzoraka nizova palata, ljetnikovaca i kapetanskih kuća smještenih uz obalnu liniju, pa do nove gradnje apartmantskih zgrada razbacanih po gornjim terasama. Nova gradnja obilježena je tipologijom apartmanskih zgrada, uglavnom niske arhitektonske vrijednosti te s niskim udjelom zelenih površina na pripadajućim parcelama. Istorijske strukture određuju kontinuirani nizovi kamenom građenih kuća, ograđenih dvorišta koja su uređena kao vrtovi. Ispred kuća nalaze se pristani za male brodove, (ponte i mandra-

Obalni, istorijski, urbano-turistički predio Prčanja, pogled sa sjeveroistoka

ći), formirani kamenom. Veliki udio zelenih površina pripada sukcesiji nekadašnjih maslinjaka i obradivih površina. Prostorne dominante su brojne sakralne zgrade čiji tornjevi dominiraju u slici prostora. Vrhunski oblikovane stambene nizove s palatama narušavaju nove zgrade ambijentu neprimjerenog oblikovanja. Prirodne karakteristike Usko nizijsko područje, gotovo se u cjelosti nalazi na visini od 0-100mnv. Na nagibu od 12-20° nalazi se 45,3% površine, na nagibu od 5-12° smješteno je 36,1% površine, dok je preostali dio nižih nagiba na ravnom području. Ekspozicije padina su sjeveroistočne 50,69% i istočne 23,81%. Geološki sastav su u cjelosti krečnjaci, a tla su smeđa zemljišta, antropogenizovana na silikatnoj podlozi. Osim jednog izvora na području nema vodotoka. Od biljnog pokrova zastupljene su bjelogorične šume. Zapuštenoi neobrađenovrijedno poljoprivredno zemlje, sukcesija šume.


110 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Obalni, istorijski, urbano-turistički predio Prčanja, pogled sa sjevera

Obalni, istorijski, urbano-turistički predio Prčanja

Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Strukturna obilježja određuje korišćenje i pokrov zemljišta. Danas 62,5% područja pripada izgrađenim područjima naselja, 10,9% pripada poljoprivrednim površinama sa značajnim udjelom prirodne vegetacije, a 10% zauzimaju bjelogorične šume. Prema podacima iz 1970. godine izgrađene površine zauzimale su 26,5%, poljoprivredne površine 39,1% površine, maslinjaci su se prostirali na 25,6% površine, a 11%

površine bilo je pod bjelogoričnom šumom. Vidljivo je da su se izgrađena područja proširila na račun poljoprivrednog zemljišta i maslinjaka. Ovo pejzažno područje u cjelosti definiše priobalno naselje Prčanj, izrazito linijske strukture s nizovima kuća položenim uz obalnu saobraćajnicu na oko četiri kilometra dužine obale. Prostornu organizaciju ovoga područja određuje mreža puteva, koja se u prošlosti sastojala od glavnog puta koji je povezivao sva sela na kotorskoj strani Vrmca.

Istorijski put se pružao paralelno s obalom, prateći nagib terena, na udaljenosti od oko 200m od obale, s kojega su se spuštale staze prema moru prateći konfiguraciju terena kosa i bujica. U srednjem vijeku Prčanj je neznatno naselje, smješteno na povišenim padinama, koje se u istorijskim izvorima spominje od početka 14. vijeka (od 1326. godine). Glavnina prčanjskog zemljišta pripada tada benediktinskoj opatiji Sv. Jurja na ostrvcu ispred Perasta, crkvi Sv. Marije (Koleđata) u Kotoru,


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 111

te kotorskim plemićkim porodicama. Do 16. vijeka stanovnici Prčanja pretežno žive iznad mora i bave se poljoprivredom, da bi sredinom istoga vijeka, kupovinom zemljišta uz obalu i izgradnjom manjih brodova u kotorskom brodogradilištu, započela njihova usmjerenost na pomorstvo, koje će uskoro postati osnovni izvor ekonomskog blagostanja. Zaslugama u borbama za Mletačku republiku pomorci ovih naselja dobijali su plemićke titule, a baveći se trgovinom i znatna bogatstva. Sredinom 16. vijeka stanovnici Prčanja kupuju od kotorskih plemića zemljišta, gdje grade prve kuće. Manji, međusobno razdvojeni nizovi kuća zauzimali su položaje oko nevelikih zatona pogodnih za pristane. U njihovom se zaleđu prostiralo obradivo zemljište, a između skupova kuća ostajali su širi neizgrađeni pojasevi sa pošumljenim kosama i koritima bujičnih potoka. Nakon potresa 1667. godine i protjerivanja Turaka stvorena je neophodna sigurnost za neometani život i graditeljstvo, a nosioci razvoja bile su porodice trgovaca, brodovlasnika i pomoraca. Vrhunac trgovačko-pomorske djelatnosti Prčanj dostiže u 18. vijeku, u predvečerje propasti Mletačke republike. Zavidan ekonomski razvoj odrazio se na visoki nivo kulture življenja stanovnika Prčanja, posebno vodećih preduzetničkih porodica, koje su gradnjom raskošnih palata, zavjetnih crkava i kapela, brojnim donacijama slika i predmeta umjetničkog obrta, pridonosile podizanju opšteg blagostanja i materijalne kulture grada.

Iz tog vremena potiču i dva najpoznatija sakralna zdanja u Prčanju: crkva Sv. Nikole (1739. godine) i Bogorodičin hram (gradnja započeta 1789. godine, a dovršena početkom 20. vijeka). U ovom periodu grade palate na obali, pa se umjesto nekadašnjih ljetnikovaca javljaju nizovi reprezentativnih kuća i palata. Pored kuća, koje su se sastojale od prizemlja i dva sprata nalazilo se prizemno skladište. Ispred kuće, na obali su se nalazile ponte i mandraći za pristajanje brodova i držanje barki. Iza kuće, ograđeni visokim zidovima širili su se vrtovi uređeni šetnicama i pergolama. Uz strme padine nizale su se terasaste parcele s kamenim suvozidovima, na kojima se uzgajalo južno voće, loza, maslina. Opšti prosperitet mjesta u 18. vijeku pridonio je demografskom rastu naselja. Od malog bokeljskog mjesta, koje je 1565. imalo 37 kuća, Prčanj 1730. godine broji 111 kuća i 758 stanovnika, a 1844. godine u gradiću živi 1.278 stanovnika. Period baroknog procvata dokumentuju sakralne zgrade, te brojne palate građene lokalnim kamenom. Za gradnju je korišćen krečnjački pješčanik iz kamenoloma Đurići u Tjesnacu Verige. Na taj je način stvorena čvrsta veza između oblika prirodnih kamenih litica i čovjekovih graditeljskih zahvata. Na razvoj specifičnih graditeljskih tipologija uticala je i isključiva orijentacija na more. Zgrade koje su se nalazile na obali, raspolagale su mandraćem, vlastitim pristanom, koji je podzidima bio odvojen od otvorenog mora.

Razlog tome je što je morski saobraćaj unutar zaliva sve do početka 20. vijeka bio jedina saobraćajna veza. Plemićke porodice gradile su svoje palate neposredno uz obalu, po uzoru na venecijanske. Osim očuvanih istorijskih građevina, u razdoblju od posljednjih nekoliko decenija došlo je do velikog širenja građevinskog područja naselja i gubitka terasastih, agrarnih površina. Osim toga nestaju cezure zelenila, a gradnja se kontinuirano širi duž cijele obale. Negativna obilježja Širenje gradnje neprimjerene tipologije i oblikovanja na više padine, te kontinuirano, linijsko zauzimanje obalnog pojasa novom gradnjom. Stanje karaktera Stanje karaktera obalnog, istorijskog, urbano-ljetnikovačkog predjela Prčanja može se ocijeniti dobro očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim, funkcionalnim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom visokog stepena integriteta. Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka urbanog naselja s ljetnikovcima i palatama kao i terasasto organizovanih poljoprivrednih površina s maslinjacima danas je promijenjeno. Nova gradnja ne uvažava urbanu morfologiju, niti istorijski dosegnute vrijednosti, nekadašnji maslinjaci su pod sukcesijom šume, a poljoprivredne obrađene terase koriste se kao gradilišta za zgrade turističke namjene. Gradnja se sve više širiduž obalne saobraćajnice, te se penje na više dijelove padina.


112 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Smjernice za planiranje i upravljanje  očuvati, održavati i poboljšati stanje istorijskog, urbano-ljetnikovačkog predjela Prčanja  Izraditi Konzervatorsko-pejzažnu studiju obalnog, istorijskog, urbano-ljetnikovačkog predjela Prčanja kao podlogu za DUP  sačuvati prostornu matricu istorijske cjeline gornjeg i obalnog dijela Prčanja povezanih mrežom starih puteva  očuvati od izgradnje zelenu pozadinu gornjeg dijela naselja -padine Vrmca kao i dosad neizgrađene zone uz obalu  obnoviti i održavati istorijske puteve i staze u njihovim izvornim graditeljskim oblicima kaldrme, s kamenim podzidovima. Pri tome treba zadržati njihova glavna obilježja: liniju trase, poprečni presjek, materijale i tehnike gradnje  očuvati istorijsku strukturu naselja sa priobalnim nizom kuća, obnova istorijskih dijelova cjeline uključuje očuvanje prostorne matrice i cjelokupnog istorijskog graditeljskog fonda, stambene i ekonomske zgrade, uređenje ulica, ograda i međa  ponte i mandraće koji su funkcionalni i estetski dio istorijskog stambenog niza, treba čuvati u njihovom izvornom izgledu, a sve zahvate u cilju popravke i održavanja treba izvoditi identičnim kamenom i primenom istih tehnika  očuvati zelenu padinuiznad istorisjkog dijela naselja,koja predstavlja prirodni funkcionalni nastavak stambenog niza – vrtove objekata i zelenu pozadinu koja naglašava linijski niz  podsticanje razvoja ekskluzivnog turizma na način da se smještajni kapaciteti obezbjeđuju u okviru palata i ljetnikovaca, te ostalih istorijskih zgrada  prilikom obnove sačuvati unutrašnju organizaciju prostora istorijskih stambenih objekata; obnavljanje vršiti po principu cjelovite obnove – unutrašnje organizacije prostora i rekonstrukcije konstruktivnih elemenata; koristiti autohtone materijale i primijeniti tradicionalne zanate  novu gradnju planirati na način reinterpretacije istorijske - odabirom mjesta – lokacijom na čestici i organizacijom prostora, odabirom materijala završne obrade i oblikovanja, te primjenom tradicionalnih zanata. Posebno je važno poštovati naslijeđeno mjerilo (volumen objekata), položaj u prostoru i uređenje vanjskih površina, ograda i međa građenih suvozidnom tehnikom  oko novih zgrada urediti vrtove u skladu sa tradicionalnom vrtnom arhitekturom – odrine, terase, podzidi, kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom;  nove podzide i međe uraditi u suvozidu, a ne u betonu. Ekološki efekat ovih konstrukcija je dosta srodan efektu živice (protok hranljivih materija, protok vode i prolaz životinja).


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 113

OBALNI PERI-URBANI PREDIO MUO – ŠKALJARI (3.6.)

Lokacija Obalni, peri-urbani predio Muo–Škaljari nalazi se na sjeveroistočnom, obalnom dijelu poluostrva Vrmac, a linijski se u širini od nekoliko stotina metara proteže od naselja Prčanj do unutrašnjosti Kotorskog zaliva.

Vizuelne karakteristike Vizuelni karakter obalnog, peri-urbanog predjela određen je njegovim

Obalni, peri-urbani predio Muo –Škaljari

istaknutim položajem na morskoj obali, slikovitim reljefom terasasto obrađenih padina, te recentnim urbanim strukturama. Vizuelni karakter najjasnije se doživljava s mora, s druge strane zaliva iz Kotora, te s vidikovaca na vrhovima okolnih brda. Urbane uzorke karakteriše raznolikost i nehomogenost. Nova gradnja obilježena je tipologijom apartmanskih kuća, s niskim udjelom zelenih površina na pripadajućim parcelama. Veliki udio zelenih površina pripada sukcesiji nekadašnjih maslinjaka i obradivih površina. Prirodne karakteristike Usko nizijsko područje, koje se proširuje približavajući se kraju zaliva, gotovo se u cjelosti nalazi na visini od 0-100mnv, izuzev 6% koje zauzima nešto više terene. Na nagibu od 20-35° nalazi se 18,4% površine, na nagibu od 12-20° nalazi se 42% površine, a na nagibu od 5-12 ° smješteno je 20% površine, dok je preostali dio nižih nagiba na ravnom području. Ekspozicije padina su

sjeveroistočne 50,09% i istočne 35,53%. Geološki sastav su u cjelosti krečnjaci, a tla su smeđa zemljišta, antropogenizovana na silikatnoj podlozi 78,5%, te na fliševima 21%. Na području je jedan vodotok. Od biljnog pokrova zastupljene su jedino šume medunca i bjelograbića. Strukturne karakteristike i antropogeni uticaji Strukturna obilježja određuje korišćenje i pokrov zemljišta. Danas 58,2% područja pripada izgrađenim područjima naselja, 20,1% pripada poljoprivrednim površinama sa značajnim udjelom prirodne vegetacije, 14,6 % zauzimaju bjelogorične, a 3,7% crnogorične šume. Prema podacima iz 1970. godine izgrađene površine zauzimale su 31,2%, poljoprivredne površine 44,7% površine, maslinjaci su se prostirali na 3,8% površine, 8,9 % površine bilo je pod bjelogoričnom šumom. Vidljivo je da su se izgrađena područja proširila na račun poljoprivrednog zemljišta. Ovo pejzažno područje u


114 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Obalni, peri-urbani predio Muo –Škaljari

cjelosti definiše priobalno naselje Muo sa svojim sakralnim građevinama, crkvom Pomoćnice Kršćana i srednjovjekovnom crkvom, dograđenom u baroku Sv. Kuzme i Damjana, te prigradsko naselje Škaljari. Istorijski se radilo o linijskim strukturama sa nizovima kuća položenim uz obalnu saobraćajnicu. Negativna obilježja Zbog nove gradnje urbanih uzoraka i tipologije neprimjerene obilježjima prostora narušava se prostorni i vizuelni integritet naselja.

Stanje karaktera Stanje karaktera obalnog, peri-urbanog predjela Muo-Škaljari može se ocijeniti slabo očuvanim u njegovim glavnim karakteristikama tj. vizuelnim, istorijskim, funkcionalnim i ekološkim vrijednostima, te se ocjenjuje predjelom niskog stepena integriteta. Nekadašnja obilježja prepoznatljivog istorijskog uzorka malog naselja i terasasto organizovanih poljoprivrednih površina s maslinjacima danas su nova građevinska područja. Nekada obrađene terase s maslinjacima su pod sukcesijom šume. Nova gradnja se sve više penje na više padine.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 115

Smjernice za planiranje i upravljanje  poboljšati i unaprijediti stanje obalnog, peri-urbanog predjela Muo-Škaljari, očuvati prirodnu konfiguraciju terena, te neizgrađene, šumom i makijom obrasle padine Vrmca  očuvati strukturu naselja sa priobalnim nizom kuća, a novu gradnju planirati na način da poštuje tipološka obilježja i mjerilo prostora  u području istorijskog linijskog priobalnog niza očuvati prirodnu padinu, kao zelenu pozadinu koja predstavlja funkcionalni nastavak stambenih objekata – vrtove i ostale zelene površine  ponte i mandraće koji su funkcionalni i estetski dio istorijskog stambenog niza, treba čuvati u njihovom izvornom izgledu, a sve zahvate u cilju popravke i održavanja treba izvoditi identičnim kamenom i primjenom istih tehnika;  okućnice urediti u skladu sa tradicionalnom vrtnom arhitekturom – odrine, terase, podzidi,  kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom;  nove podzide i međe uraditi u suvozidu. Ekološki efekat ovih konstrukcija je dosta srodan efektu živice (protok hranljivih materija, protok vode i prolaz životinja).  obnoviti i održavati istorijske puteve i staze koji vode ka Vrmcu u njihovim izvornim graditeljskim oblicima kaldrme s kamenim podzidovima. Pri tome treba zadržati njihova glavna obilježja: liniju trase, poprečni presjek, materijale i tehnike gradnje  novu gradnju planirati na način harmoničnog uklapanja u ambijent. Važno je poštovati mjerilo naselja (volumen objekata), položaj u prostoru i uređenje vanjskih površina, ograda i međa građenih suvozidnom tehnikom.  neizgrađene površine uz kuće, vrtove urediti u skladu sa tradicionalnom vrtnom arhitekturom – odrine, terase, podzidi, kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom  očuvati postojeće prodore zelenila do morske obale.


116 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

10. VALORIZACIJA I OCJENA OSJETLJIVOSTI KULTURNOG PEJZAŽA 10.1. VALORIZACIJA OBILJEŽJA I KVALITETA PEJZAŽA Pregledom međunarodnih, teorijskih i stručnih dokumenata utvrđeno je da sistem vrednovanja kulturnog pejzaža obuhvata nekoliko grupa vrijednosti: evidentnih, istorijskih, estetskih i društvenih, koje se kreću od potpuno objektivne, evidentne, tj. očigledne fizičke vrijednosti, koja zavisi od građe i struktura pejzaža, pa do subjektivne i društvene vrijednosti koja proizlazi iz čovjekove i društvene identifikacije s njim.41 Zasniva se na stavu da su integritet i autentičnost (vjerodostojnost i izvornost) suštinski elementi u metodima ocjenjivanja i očuvanja pejzaža. Na tim je načelima sprovedeno vrednovanje kulturnog pejzaža Vrmca.

10.2. ODABRANI KRITERIJUMI VALORIZACIJE KULTURNOG PEJZAŽA VRMCA Valorizacija kulturnog pejzaža Vrmca zasniva se na transparentnim kriterijumima kojima se utvrđuje da li područje u cjelini, ili njegovi pojedini tipovi karaktera predjela zadovoljavaju uspostavljene kriterijume. Odabrani su glavni kriterijumi ocjene vrijednosti kulturnog pejzaža. To su: integritet i autentičnost, te ostali kriteriji: rijetkost/jedinstvenost,usklađenost/ prostorni red,oblikovne/vizuelne 41

značajke,zastupljenost baštine i potencijali za korišćenje. Integritet - cjelovitost ili nedirnutost pejzaža i/ili pojedine komponente, fizički i vizuelni označava stepen očuvanih elemenata koji izražavaju njegov cjeloviti i izvorni karakter, prostornu organizaciju, lokaciju/okolinu, funkcije, oblikovanje, materijale (građu) i povezanosti, te na taj način omogućava visoku prepoznatljivost i lagano razumijevanje. Ocjena integriteta pejzaža Vrmca zasnovana je na prisutnosti prepoznatljivih elemenata oblikovanja, prostorne organizacije i funkcija kroz sve istorijske periode njegovog razvoja. Integritet se sagledava kao - društveni, funkcionalni, strukturni i vizuelni. Sadržan je u prostornoj organizaciji, materijalnoj građi, građevinama i oblikovanju, smještaju i okolini, funkciji i sadržajima, duhovnim povezanostima i značenjimakrajolika. Autentičnost,izvornost i preživjelost istorijskih elemenata, građe, oblika i funkcija iz perioda nastajanja ili iz perioda značaja, a u slučaju prirodnih komponenata pejzaža podrazumijeva očuvanost u smislu prirodnosti i ekoloških uslova. Kriterijum autentičnosti izražava se kroz različite pokazatelje, a uključuje: oblikovanje; materijale i građu; korišćenje, namjenu i funkciju; tradicije, tehnike i sistem upravljanja; smještaj/položaj i okolinu; jezik i ostale oblike nematerijalne oblike nasljeđa; duh i osjećaje, te ostale

faktore. Razmatranje autentičnosti nije ograničeno samo na provjeru i zaštitu materijalnih elemenata, već je obuhvaćena i društveno-kulturna autentičnost, koja treba da bude integrisana u sisteme planiranja i upravljanja. Kriterijum rijetkosti i jedinstvenosti primjenjuje se na kulturni pejzaž u cjelini i na njegove kulturne i prirodne elemente, te nematerijalna obilježja. Analizira se i ocjenjuje u okviru pripadajuće geografske regije ili istorijskog razdoblja, odnosno vremena nastanka. Postupak ocjenjivanja sprovodi se u odnosu na njegovo današnje stanje, odnosno stepen očuvanih izvornih ili elemenata iz perioda značaja. Ocjenjuje se stepen rijetkih, preživjelih elemenata istorijskog tipa u današnjem pejzažu, te da li su njegova obilježja jedinstvena, nesvakidašnja ili rijetka u prostoru, na regionalnoj i nacionalnoj razini u odnosu na pripadajući tip ili istorijski period. Ocjenjuju se i posebnosti geoloških i geomorfoloških obilježja važnih za geološku povijest i slično. Kriterijum usklađenosti odnosno harmoničnosti, sagledava prostorne odnose između korišćenja prostora, prostorne organizacije/kompozicije i izgrađenih struktura prema geomorfološkim i ostalim prirodnim obilježjima smještaja. Određuju ga prirodne mogućnosti i ograničenja prostora, te istorijski procesi kojima je oblikovan kulturni pejzaž. Ogleda se kroz prostorne odnose između pojedinih komponenata, mjerilo, uzorke, mate-

umbović Bilušić, B: 2012., Krajolik kao kulturno naslijeđe, metode prepoznavanja, vrednovanja i zaštite kulturnih krajolika, D doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 117

rijale, boje i ostale elemente fizičke pojavnosti pejzaža, a ocjenjuje se kao stepen dosljednosti, strukturne vrijednosti i pripadajućih uzoraka. Osim usklađenosti fizičkih i materijalnih obilježja, ocjenjuju se istorijski procesi i načini korišćenja kulturnog pejzaža, koji mogu biti u rasponu od dobro održavanih i neprekinutih, do promijenjenih i degradiranih. Stepen harmonije odnosno prostornog reda između korišćenja, prostorne organizacije, izgrađenih struktura u odnosu prema prirodnim obilježjima pejzaža razmatra se pogledu mjerila, uzoraka, volumena, boja.

izražena je kroz prisutnost umjetničkih i estetskih vrijednosti koje su inspiracija za umjetnički izražaj: literarni i likovni. Visoku estetsku i percepcijsku vrijednost Vrmca čine scenski prizori pojedinih područjajedinstvene ljepote, prepoznatljive panoramske slike, harmonična kompozicija s naglašenim vertikalnim akcentima, vrlo visoka vizuelna izloženost prostora, te veliki broj vidikovaca i panoramskih koridora.

Kriterijum potencijala odražava raspoloživost kulturnog pejzaža Vrmca i njegovih kulturnih i prirodnih komponenata za javno korišćenje, Kriterijum ocjene estetskih i vizuelrazvoj javnih, edukativnih, rekreativni nih karakteristika, scenskih prizora, ili sličnih sadržaja, ali i za razne oblike panoramskih pogleda i sl. odražaekonomskog korišćenja, kulturni i va vizuelnu, oblikovnu i estetsku eko-turizam, kao i za naučna istraživrijednost kulturnog pejzaža, koja vanja različitih disciplina kao što su uključuje slikovitost koja utiče na ekologija, istorija, arheologija, etnoestetski doživljaj. Prisutnost zgrada, logija, urbanizam, istorija umjetnosti, crkvi, svjetionika i utvrđenja, koji kao šumarstvo, agronomija i ostale. prostorni akcenti dobijaju i simbolička obilježja, stvara prepoznatljive Bitan kriterijum vrednovanja pejzaža Vrmca je i prisutnost kulturne pejzaže snažnog identiteta. Ocjena i prirodne baštine. Odnosi se na: vizuelnih i morfoloških obilježja područja prirodnih vrijednosti, zasniva se na esteskim i percepcijekološki značajna područja ili na skim kriterijumima, a odnose se pojedine vrste kulturnih dobana sve vidljive elemente krajolika, ra: istorijskih naselja, građevina i kao što su reljefna i geomorfološka opreme prostora, istorijskih graobilježja, biljni pokrov, izgrađene đevina niskogradnje, arheoloških strukture, odnos između pojediostataka, bez obzira jesu li istraženi nih područja, kompozicija, mjerilo, i prezentovani, ili se pretpostavljaju. prisutnost vertikalnih elemenata, Tu je uključena pokretna i nematerazglednih tačaka, panoramskih rijalna baština. Može biti u statusu koridora, dominantnih prostornih evidentiranog ili zakonom zaštićegranica i sl. Estetsko-umjetnička nog kulturnog i prirodnog dobra. vrijednost kulturnog pejzaža Vrmca

10.3. OCJENA VRIJEDNOSTI I OSJETLJIVOSTIPEJZAŽNIH PODRUČJA VRMCA Svako od identifikovanih pejzažnih područja Vrmca ocijenjeno je numeričkim vrijednostima prema odabranim kriterijumima. Ukupna ocjena svakog pejzažnog područja dobijena je kao relativna vrijednost zbira ocjena pojedinih elemenata, prirodnih, kulturnih i vizuelnih. U pojedinim pejzažnim područjima udio antropogenog uticaja je neznatan (strmi, izbrazdani, krečnjački predio Vrmca), dok je u pojedinim prirodna komponenta svedena na nivo urbanog zelenila (nizijsko, obalno, urbano područje Tivta). Osjetljivost pejzaža je stepen promjena koje određeno područje može primiti, a da se ne promijeni njegov karakter, te da se ne izazovu negativne posljedice. 42 Osjetljivost je izravno povezana s kapacitetom za prihvatanje promjena. Kapacitet pejzaža je stepen do kojeg je pejzažni tip ili područje u mogućnosti da se prilagodi promjenama bez značajnih uticaja na njegova obilježja ili na cjelokupnu promjenu karaktera.43 Metod ocjene karaktera predjela sproveden je na osnovu kriterijuma osjetljivosti s obzirom na kulturnu, prirodnu (ekološku) i vizuelnu vrijednost, te je prikazana tabelarno.

Countryside Agency and Scottish Natural Heritage (2004.) Landscape Character Assessment Topic Paper 6 – Techniques and Criteria for Judging Capacity and Sensitivity 43 Swanvick, 2002., paper 6, str. 4 42


118 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Tablica 13: Prikaz ocjene ukupne osjetljivosti pejzažnih područja

SIFRA TIPA

KULTURNA BASTINA

PRIRODNA BASTINA

VIZUALNA

OCJENA

RANG

UKUPNA OSJETLJIVOST

1.1

3

4

5

12

5

vrlo velika

2.1

5

3

4

12

5

vrlo velika

2.2

3

2

2

7

3

srednja

2.3

3

2

1

6

2

mala

2.4

2

2

5

9

4

velika

2.5

1

5

3

9

4

velika

2.6

2

4

2

8

3

srednja

2.7

1

4

1

6

2

mala

2.8

1

4

5

10

5

vrlo velika

3.1

3

1

1

5

1

vrlo mala

3.2

2

1

3

6

2

mala

3.3

1

1

4

6

2

mala

3.4

1

3

2

6

2

mala

3.5

5

1

3

9

4

velika

3.6

4

1

2

7

3

srednja

Ocjena ukupne osjetljivosti pej zažnog tipa/područja dobijena je sabiranjem rezultata osjetljivosti karaktera predjela s obzirom na zastupljenost kulturne i prirodne baštine i vizuelne osjetljivosti. Ova ocjena uključuje ekološku i kulturnu osjetljivost, te osjetljivost scenskih, odnosno vizuelnih vrijednosti. Ekološka osjetljivost se bazira na prepoznavanju područja značajnih za staništa, prirodnu i poluprirodnu vegetaciju i sl. Kulturna osjetljivost se bazira na prepoznavanju područja značajnih kulturnih i istorijskih elemenata koji odražavaju uzorke naselja, pokrov zemljišta, prostornu organizaciju, komunikacije i dr. Vizu-

elna osjetljivost se bazira na izloženosti područja vizurama iz najučestalijih smjerova kretanja, s važnih saobraćajnica kopnom ili morem. Vizuelna osjetljivost setakođe povezuje s estetskim obilježjima pejzažnog tipa/područja u okviru koje se analiziraju uzorci i stanje pejzažnih elemenata, te postojanje karakterističnih obilježja, jedinstvenosti i sl. Pojedinačne ocjene kulturne, ekološke, vizuelne i zbirne osjetljivosti pejzaža prikazane su kartogramski. Pejzažno područje najveće ekološke osjetljivosti, odnosno najveće zastupljenosti prirodnih vrijednosti

je područje brdovitog, strmog, izbrazdanog, krečnjačkog predjela Vrmca (2.5), dok su područja velike osjetljivosti gorski, šumski predio Vrmca (1.1.); brdoviti, šumski predio Vrmca (2.6.), brdoviti, doprirodni predio Lastve (2.7.) te brdoviti, ogoljeni predio Popove glave (2.8.). Područja srednje ekološke osjetljivosti su brdoviti, istorijski ruralni predioPasiglava, Gornje Lastve, Gornjih Bogdašića, Većebrda i Gornjeg Stoliva (2.1.), male osjetljivosti su: obalno nizijsko, urbano područje Tivta (3.1.), nizijsko, agrarno-šumsko predio Tivatskog polja (3.4.). Vrlo mala ekološka osjetljivost je na obalnom,


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 119

istorijskom, urbano-ljetnikovačkom predjelu Prčanja (3.5.); obalnom, semi-urbanom predjelu Mula (3.6.); nizijskom, obalnom, semi-ruralnom području Lepetana i Donjeg Stoliva (3.1.) i nizijskom, priobalnom, području Lastva-Tivat (3.3.). Područja najveće i velike kulturnoistorijske osjetljivosti su: pejzažno područje brdovitog, istorijskog, ruralnog predjela Gornje Lastve, Pasiglava, Gornjih Bogdašića, Većebrda i Gornjeg Stoliva (2. 1.) te područje obalnog, istorijskog, urbano-ljetnikovačkog predjela Prčanja (3.5). Područja srednje osjetljivosti su: brdoviti, ruralni predio Donjih Bogdašića i Kavča (2.2.), brdoviti, istorijski, agrikulturni predio Đurđevog brda (2.3.); nizijski, ruralno-turistički predio Donjeg Stoliva, (3.1.) i nizijski, peri-urbani predio MuoŠkaljari (3.6.)Područja najmanje kulturne osjetljivosti su područja: brdovitog, strmog, izbrazdanog, krečnjačkog predjela Vrmca (2.5); brdovitog, doprirodnog predjela Lastve (2.7); brdovitog, ogoljenog predjela Popove glave (2.8.);nizijskog, priobalnog, područja LastvaTivat (3.3.) i nizijskog šumsko-agrarnog predjela Tivatskog polja (3.4.). Pejzažna područja velike i vrlo velike vizuelne osjetljivosti su:gorski, šumski predio Vrmca (1.1.); brdoviti, ogoljeni predio Popove glave (2.8.); brdoviti, istorijski, fortifikacioni predio Vrmca (2.4); brdoviti, istorijski, ruralni predio Gornje Lastve, Pasiglava, Gornjih Bogdašića, Većebrda i Gornjeg Stoliva (2.1.), te priobal-

Kartogram 28: Ekološka osjetljivost pejzažnih područja - s obzirom na zastupljenost prirodnih vrijednosti

Kartogram29: Kulturno-istorijska osjetljivost pejzažnih područja - s obzirom na zastupljenost kulturne baštine


120 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

ni, peri-urbani predio Tivta (3.3.). Pejzažna područja srednje osjetljivosti su: brdoviti, strmi, izbrazdani, krečnjački predio Vrmca (2.5.); obalni, istorijski, urbano-pastoralni predio Prčanja (3.5.) i obalni, urbani predio Tivta (3.2.). Područja male i vrlo male vizuelne izloženosti su: brdoviti, istorijski, agrikulturni predio Đurđevog brda (2.3.);brdovitog, doprirodnog predjela Lastve (2.7) i nizijski ruralno-turistički predio Lepetana i Donjeg Stoliva (3.1.).

Kartogram 30: Osjetljivost s obzirom na vizuelnu izloženost

Kartogram 31: Ukupna osjetljivost prostora

Pejzažna područja velike i vrlo velike ukupne osjetljivosti su: gorski, šumski predio Vrmca (1.1.); brdoviti, ogoljeni predio Popove glave (2.8.); brdoviti, istorijski, ruralni predio Gornje Lastve, Pasiglava, Gornjih Bogdašića, Većebrda i Gornjeg Stoliva (2.1.) brdoviti, istorijski, fortifikacioni predio Vrmca (2.4.); brdoviti, strmi, izbrazdani, krečnjački predio Vrmca (2.5.), te obalni, istorijski, urbano-ljetnikovački predio Prčanja (3.5.). Pejzažna područja srednje ukupne osjetljivosti su: brdoviti, ruralni predio Donjih Bogdašića i Kavča (2.2.) i brdoviti, šumski predio Vrmca i Veriga (2.6.). Područja male i vrlo male ukupne osjetljivosti su: nizijski, ruralno-turistički predio Donjeg Stoliva, (3.1.) i nizijski, periurbani predio Muo-Škaljari (3.6.).


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 121

10.4. PRITISCI RAZVOJA I KONFLIKTI U PROSTORU Analizom osjetljivosti i kapaciteta pejzažaa Vrmca ukazuje se na probleme i moguće konflikte koji bi se trebali podrobnije razmatrati na lokalnom nivou, te na kontrolu velikih građevinskih zahvata i infrastrukturnihsistema, na primjerkoridori saobraćajne i energetske infrastrukture, planirana nova građevinska područja naselja i slično. Opšti metodološki postupak određivanja stepena osjetljivosti prilagođen je posebnostima prostora, a definisan je matricom osjetljivosti koja govori o osjetljivosti svakog pejzažnog područja u odnosu prema različitim vrstama i stepenima razvojnih promjena. Matrica osjetljivosti omogućuje donošenje ocjene osjetljivosti svakog

pejzažnog područja na različite vrste razvoja, odnosno na planirane promjene. Vrijednost, tj. ocjena stanja svakog pejzažnog područja donesena je na osnovu zbira vizuelnog, ekološkog (prirodnog) i kulturnoistorijskog karaktera, koji je određen na osnovu ocjene integriteta i autentičnosti kao i ekološko-prirodnih vrijednosti, socio-ekonomskih i kulturnih elemenata. Prema predočenoj matrici ocjene osjetljivosti, osjetljivost je definisana u pet stepeni – vrlo visoka, visoka, srednja, mala i vrlo mala. Kriterijumi osjetljivosti odnose se na komponente pejzaža i njegov karakter u cjelini u kom stepenu je njegova sposobnost da apsorbuje uticaje razvoja, odnosno stepena promjena bez narušavanja njegovog karaktera i vrijednosti. Konflikti u prostoru rezultat su neravnoteže kapaciteta pejzaža te planiranih promjena – gradnje

Pritisci suvremenog razvija na predio Muo-Škaljari

saobraćajnica i enrgetske infrastrukture te širenje građevnih područja. Narušavanjem prostornog, funkcionalnog, vizuelnog integriteta degradiraju se ili čak nepovratno gube pejzažne vrijednosti. Brojni su primjeri planskih i projektantskih rješenja koja nisu uvažila obilježja i vrijednosti pripadajućeg pejzaža, te stoga prijeti opasnost da se te vrijednosti nepovratno izgube. Pojedina pejzažna područja izložena su pritiscima razvoja koji su prijetnja za gubitak karaktera predjela. Najveći pritisci koji su suprotstavljeni osjetljivosti pejzažnog područja prikazani su na karti konflikti u prostoru. Područja koja su ocijenjena najvećim stepenom konflikta zbog prijetnji pritisaka razvoja i negativnih uticaja zbog napuštanja i nekorišćenja prostora su: nizijski obalni istorijski urbano-


122 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

ljetnikovački predio Prčanja (3.5.), obalni turistički predio Donjeg Stoliva (3.1.),obalni peri-urbani predio Muo-Škaljari (3.6.); brdoviti ruralni predio Donji Bogdašići-Kavač (2.2.), brdoviti agrarni predio Đurđevog brda (2.3.), gorski fortifikacioni predio Vrmca (2.4.) i brdoviti predio Gornje Lastve, Pasiglava, Bogdašića, Većebrda i Gornjeg Stoliva(2.1.). Tablica 14: Pritisci razvoja i osjetljivost pejzažnih područja

SIFRA TIPA

planirana gradnja (ha)

gradnja RANG

planirane ceste (km)

CESTE RANG

1.1

0,00

1,00

0,00

1,00

2.1

0,00

1,00

0,00

1,00

2.1

5,62

5,00

2,15

2.2

24,52

3,00

2.3

6,54

2.4

planirani elektrovod (km)

elektrovod RANG

OCJENA UKUPNO

RANG

PRITISAK

0,00

2

1 vrlo mali

6,61

2,00

4

1 vrlo mali

2,00

0,00

0,00

7

3 srednji

18,19

4,00

10,51

3,00

10

4 veliki

4,00

47,43

5,00

49,14

5,00

14

5 vrlo veliki

3,47

3,00

9,21

4,00

0,00

7

3 srednji

2.5

6,27

2,00

0,00

1,00

2,18

1,00

4

1 vrlo mali

2.6

9,66

3,00

0,00

1,00

8,21

2,00

6

2 mali

2.7

0,30

2,00

4,79

3,00

11,71

3,00

8

3 srednji

2.8

0,00

1,00

2,04

2,00

1,01

1,00

4

1 vrlo mali

3.1

19,00

5,00

39,26

5,00

0,00

10

5 vrlo veliki

3.1

0,00

1,00

30,00

5,00

0,00

6

2 mali

3.2

0,04

2,00

1,27

2,00

0,00

4

1 vrlo mali

3.3

13,21

3,00

7,51

3,00

11,59

3,00

9

3 srednji

3.4

0,10

2,00

6,62

3,00

3,17

2,00

7

3 srednji

3.5

39,42

5,00

0,00

1,00

22,52

4,00

10

4 veliki

3.5

39,42

5,00

17,43

4,00

1,43

1,00

10

4 veliki

3.6

7,79

4,00

0,00

1,00

17,82

4,00

9

3 srednji


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 123

Kartogram 32. Glavni pritisci razvoja

Kartogram 33. Stepen pritisaka

Kartogram 34. Stepen konflikta


124 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

10.5. PRIJEDLOG ZAŠTITE KULTURNOG PEJZAŽA VRMCA Poluostrvo Vrmac, tačnije njegov gorski masiv primjer je geografski definisanog prostora, pretežno gorsko-brdskog karaktera u kojem se odražava međudjelovanje prirode i čovjeka tokom vremena. To je istorijski, organski razvijani ruralni pejzaž, koji u svom brdovitom dijelu ima obilježja reliktnog, u kome je zaustavljen istorijski razvoj, a zbog sukcesije samonikle vegetacije sve više prelazi u stanje prirodnosti. Sela su bez stanovnika, obradive površine su napuštene, ali su i dalje čitljivi tragovi prostorne organizacije i agrarnog korišćenja, te oblikovanja terasa s kamenim suvozidnim podzidovima i međama. Karakterističnu pojavnost predjela Vrmca karakteriše prožimanje bogatih i raznolikih prirodnih vrijednosti (vegetacijskih, orografskih, geoloških, hidrografskih) s različitim vrstama graditeljskog nasljeđa: istorijskih urbanih i ruralnih naselja, reprezentativnih stambenih zgrada - palata, austrijskih utvrđenja i sakralnih zgrada smještenih na istaknutim lokacijama te povezanih mrežom pomno građenih istorijskih puteva. Posebno pejzažno obilježje stvaraju listopadne šume medunca i bjelograbića, sađene šume kestena, grupacije borova i čempresa, te nasadi maslina kojima su bile kultivisane mnogobrojne padine Vrmca. Visoke šume nadovezuju se na pojas tvrdolisne vegetacije, makije i gariga pa je,

pored listopadnih, značajno učešće i zimzelenih biljnih vrsta. Zimzelena i bjelogorična vegetacija, maslinjaci i kulture kestena osiguravaju kontrastne koloritne forme i daju živopisnost gorskom predjelu tokom cijele godine.Gorski masiv Vrmca pokazuje na sjevernoj strani, posebno iznad Prčanja i Mula, oštre, strme i duboko zasječene forme. Nasuprot tome, morfologiju južne strane karakterišu znatno mekši oblici, koji postepeno prelaze u obalni plato, na kojem se od početka 20. vijeka razvija urbano područje Tivta. Tvrđi kameni slojevi u području centralnog grebena Vrmca čine oštre ivice na kojima je vodeni sistem usjekao duboke klisure i isprao gornje slojeve tla i vegetacije, tako da su nastale današnje izuzetno strme, ogoljene padine kraških formacija, sastavljene od krečnjačkog pješčara. Na Kotorskoj se strani padine Vrmca strmo spuštaju prema moru, stoga su u njegovom priobalnom pojasu naselja i kuće smještene neposredno uz obalni put. Linijski se protežu naselja Muo, Prčanj, Stoliv, bogatog graditeljskog nasljeđa s palatama, crkvama, stambenim kućama, te karakterističnim pristaništima na obali, pontama i mandraćima. Na terasama iznad naselja formirani su vrtovi, a na višim padinama nalaze se nasadi maslina i agruma. Na Tivatskoj strani, padine Vrmca u blažim se nagibima i u većoj širini prostiru prema moru. Istorijski tipovi organizacije kuća i dvorišta usklađeni su s konfiguracijom terena. Na terasastim površinama

protežu se povrtnjaci, maslinjaci i nasadi agruma. Uprkos intenzivnoj urbanizaciji te su strukture i danas zastupljene u pejzažnom području Đurđevog brda, te na području Donjih Bogdašića i Kavča. Podzidi, terase i međe izvedeni su suvozidnom gradnjom od lokalnog kamena. Osim prirodnih, istorijskih i strukturnih posebnosti, kulturni pejzaž Vrmca bitno određuju njegova vizuelna i morfološka obilježja. Cijeli prostor Vrmca karakterišu specifične panorame sa širokim i otvorenim vidicima na okolno područje, sve do Orjena, Lovćena, Tivatskog zaliva i na otvoreno more. Na gotovo svim važnim prirodnim lokalitetima, koji su po svojim obilježjima važni prostorni orijentiri, izgrađene su već u ranim istorijskim razdobljima različite građevine, koje su koristile njihova prirodna obilježja. Na taj su način dvostruko naglašeni; po svom prirodnom izgledu i po graditeljskim strukturama. Stvorena su mjesta koja su dobila veliki sakralni ili strateški značaj, kao što su crkve (Sv. Vid, Sv. Petar...), mjesta s toponimskim značenjem (Sv.Ilija), ili brojna austrijska utvrđenja (Vrmac, Verige, Bijeli Pijesak, Trojica...). Važni graditeljski akcenti povezani sa svojim topografskim uslovima stvorili su različite tipove pejzaža: arheološki, ilirski pejzaž Popove glave, sakralni pejzaž brdovitih predjela, te fortifikacioni pejzaž Vrmca i Veriga. Morfološke karakteristike prirodnog pejzaža bile su polazna tačka za podizanje građevina od posebnog simboličnog ili strateškog značaja.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 125

Brojne crkvene i fortifikacione građevine sagledive su s mora, te na taj način predstavljaju orijentire, koji su služili kao pomoć pri navigaciji u pomorskom saobraćaju. Navedeni vizuelni aspekti imaju veliki značaj za vizuelno sagledavanje Boke Kotorske, a time i za stvaranje posebnog vizuelnog integriteta prostora Vrmca. S crkvenih i fortifikacionih građevina smještenih na vršnom području Vrmca mogu se sagledati veliki dijelovi ne samo zalivskog sistema, već i znatno šire. Zbog toga navedene lokacije, osim asocijativnog, memorijalnog i kulturnog značaja imaju i ulogu javnog mjesta – vidikovca, dostupnog za posjetioce. Iz navedenih se razloga područje poluostrva Vrmca već nalazi unutar UNESCO-vog Svjetskog nasljeđa Boke Kotorske, sjeverni dio kao zona zaštite, a južni kao kontakt (buffer) zona. Analize su pokazale da je sadašnji stepen zaštite nedovoljan jer ne osigurava očuvanje i razvoj Vrmca na osnovu njegovih vrijednosti kao kulturnog pejzaža. Zbog toga se ukazuje potreba za proglašenjem Vrmca kulturnim pejzažem na osnovu Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Proglašenje zaštite kulturnog pejzaža zahtijeva i određivanje njegovih granica, koje se određuju s ciljem propisivanja mjera zaštite i upravljanja. Na taj se način područje kulturnog pejzaža odvaja od ostale teritorije koja ne ispunjava utvrđene kriterijume. Odnos između kulture i prirode uspostavljen tokom istorije i danas

je dobro očuvan i prepoznatljiv, te je stvoren specifični kulturni identitet i vizuelni integritetpodručja Vrmca. Predlaže se donošenje Rješenja o zaštiti kulturnog pejzaža Vrmca koji bi u zonu zaštite uključio predjele velike i vrlo velike ukupne osjetljivosti. To je područje koje u svom gorskom i brdskom dijelu u cjelosti zadovoljava kriterijume integriteta i autentičnosti u pogledu očuvane prostorne organizacije, korišćenja prostora, saobraćajnih komunikacija i graditeljske baštine iz razdoblja srednjeg vijeka do početka 20. vijeka. Iako se radi o gotovo napuštenim istorijskim naseljima (Gornja Lastva, Gornji Bogdašići, Gornji Stoliv, Đurđevo brdo i Većebrdo), te o zapuštenim agrarnim površinama s očuvanim suvozidnim terasama i međama, treba ih shvatiti kao potencijal za održivi razvoj. Sistem utvrđenja iz austrougarskog perioda i niz ostalih fortifikacija povezanih mrežom puteva očuvan u svojim izvornim prostornim i arhitektonskim karakteristikama danas je bez namjene. To je takođe veliki potencijal za različite oblike budućeg korišćenja. Predlaže se da zona zaštite kulturnog pejzaža Vrmca uključi sljedeća pejzažna područja: gorski, šumski predio Vrmca (1.1.); brdoviti, ogoljeni predio Popove glave (2.8.); brdoviti, istorijski, ruralni predio Gornje Lastve, Pasiglava, Gornjih Bogdašića, Većebrda i Gornjeg Stoliva (2.1.) brdoviti, istorijski, fortifikacioni predio Vrmca (2.4.); brdoviti, strmi, izbrazdani, krečnjački predio

Vrmca (2.5.); brdoviti, šumski predio Vrmca (2.6.); brdoviti, istorijski, agrikulturni predio Đurđevog brda (2.3.); brdoviti, doprirodni predio Lastve (2.7.) te istorijski, urbanoljetnikovački predio Prčanja (3.5.). Zona zaštite kulturnog pejzaža Vrmca određuje se iz razloga da se osigura zaštita njegovih očuvanih obilježja i vrijednosti, prostornog, funkcionalnog i vizuelnog integriteta i autentičnosti. U tom području se svi zahvati i budući razvoj zasnivaju na revitalizaciji i kreativnom savremenom korišćenju prepoznatih vrijednosti i potencijala. Isto tako kulturni pejzaž treba da se osigura od promjena koje mogu negativno uticati ili degradirati prepoznate vrijednosti. Stoga se određuje i kontaktno područje (buffer zone), a uključuje okolinu, putem koje se osiguravaju važni pogledi, vizure i panorame, te se štiti prostorni integritet kulturnog pejzaža. Kontaktna zona obuhvata ona pejzažna područja u kojima je došlo do fragmentacije karaktera; gledajući pejzažno područje u cjelini - u manjoj mjeri je očuvan istorijski, prostorni i vizuelni integritet, ali unutar njega postoje dijelovi izuzetnih vrijednosti, kao što su istorijski nizovi i terasasto obrađene površine u Prčanju i Donjem Stolivu, zaselak Petkovići u Bogdašićima, te dijelovi Kavča. Kontaktna zona zaštite obuhvata: nizijski, ruralno-turistički predio Donjeg Stoliva (3.1.),brdoviti, ruralni predio Donjih Bogdašića i Kavča (2.2.), brdoviti, šumski predio Vrmca i Veriga (2.6.) i nizijski, periurbani predio Muo-Škaljari (3.6.).


126 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 35. Prijedlog zona zaštite kulturnog pejzaža Vrmca


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 127

11. SMJERNICE ZA ZAŠTITU, PLANIRANJE I UPRAVLJANJE KULTURNOG PEJZAŽA VRMCA 11.1 OPŠTE MJERE ZAŠTITE KULTURNOG PEJZAŽA Javni interes pejzaža kao kulturnog nasljeđa izražava se zakonskom zaštitom i ograničenjima, a kroz politiku i planove zaštite, te različitim podsticajnim mjerama, poreskim olakšicama ili drugim oblicima može se pomoći vlasnicima. Potencijali kulturnog pejzaža Vrmca mogu se koristiti za sadržaje vezane uz rekreaciju, edukaciju, istraživanje, slobodno vrijeme, turizam i sl. koji pri tom mogu da pospješeekonomsku vrijednost za zajednicu i vlasnike. Održavanje kulturnog pejzaža u njegovoj izvornoj, istorijskoj ili sadašnjoj namjeni zahtijeva kontinuirano prilagođavanje koje, ukoliko uvažava prepoznate vrijednosti i obilježja može ostvariti javnu dobrobit kulturnog nasljeđa, a uz to ostvariti i ostale privredne i privatne interese. Podjela privatnog i javnog interesa u održavanju kulturnog pejzaža i njegovoj namjeni zahtijeva saradnju i uvažavanje između svih aktera: vlasnika, korisnika, upravljača i administrativnih tijela. Najbolja namjena za očuvanje kulturnog pejzaža je održiva namjena, koja ga može održavati, te izbjeći ili ukloniti štete koje umanjuju njegovu vrijednost. Stoga planovi revitaliazcije i korišćenja graditeljskih resursa austrijskih fortifikacija ili ambijentalnih cjelina Gornje Lastve, Gornjeg Stoliva, Većebrda, Bogdašića i 44

ostalih treba da poštuju naslijeđene vrijednosti. Nova namjena se mora prilagoditi prostornim i graditeljskim mogućnostima pojedine lokacije. Sva dodavanja i nova gradnja moraju biti u funkciji osnovnog fenomena – istorijskog objekta, te prilagođena u pogledu kapaciteta, volumena, oblikovanja i lokacije. U primjeni načela zaštite svi zahvati u kulturnom pejzažu Vrmca treba da uvažavaju i uključuju očuvane istorijske sadržaje i karakteristike, a unošenje novih elemenata i struktura mora biti primjereno njegovim svojstvima i kulturnom značaju. Planiranje i upravljanje resursima kulturnog pejzaža Vrmca treba da uzme u obzir i kulturne i prirodne vrijednosti. Prije izrade studije lokacije treba izraditi Konzervatorsko - pejzažnu studiju kao podlogu za planiranje i projektovanje. Mjere zaštite kulturnog pejzaža Vrmca je moguće sprovoditi putem zaštitnih instrumenata Zakona o zaštiti prirode (park prirode, regionalni park i zaštićeni predjeli), Zakona o zaštiti kulturnih dobara i Zakona o potvrđivanju Konvencije o evropskim predjelima. U slučajevima Zakona o zaštiti prirode i Zakona o zaštiti kulturnih dobara radi se o ograničenjima. Zaštita se sprovodi kontrolom svih aktivnosti koje mogu imati uticaj na izgled i stanje kulturnog pejzaža. Na primjer, izgradnja obilaznica s druge strane, prema Evropskoj konvenciji o pre-

djelu, uključivanje kulturnog pejzaža u razvojne i programe prostornog i urbanističkog uređenja, kao i integrisanje pitanja pejzaža u različite sektorske politike i programepokazalo se najdjelotvornijim oblikom. Prema međunarodno prihvaćenim standardima, predviđa se nekoliko metoda djelovanja u zoni zašite kulturnog pejzaža: - očuvanje - zadržavanje postojećeg oblika, materijala i integriteta pejzaža - restauracija - obnova ranijeg oblika, materijala i integriteta pejzaža - rehabilitacija- izmjene i prilagođavanja savremenim funkcijama i zahtjevima, te prilagođavanje za novo korišćenje - rekonstrukcija - ponovno oblikovanje nestalih ili nepovratno uništenih struktura i oblika - revitalizacija, ponovni razvoj umetanje savremenih struktura ili dodavanja prihvatljivih za okolinu. Glavne preporuke djelovanja u zoni zaštite kulturnog pejzaža su:44 - uspostaviti procese dogovaranja između različitih interesnih grupa i pojedinaca koje žive ili posjeduju pejzaž, stoga u donošenju odluka o budućnosti kulturnih pejzaža treba uzeti u obzir potrebe lokalne zajednice - u koncept održivog razvoja kulturnih pejzaža treba uključiti ekonomske, društvene i kulturne interese - buduće aktivnosti treba da se sprovode prema zakonima i planskim

Declaration for Autenticity in the Conservation and Managment of Cultural Heritage) 1996. San Antonio, USA ICOMOS-a.


128 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

metodima za zaštitu kulturnih i prirodnih vrijednosti pejzaža - autentičnost kulturnih pejzaža treba da bude zaštićena od promjena u korišćenju, posebno u slučajevima gradnje velikih projekata. U okviru Studija uticaja na životnu sredinu treba predvidjeti smanjenje negativnih uticaja na pejzaž i na njegove tradicionalne vrijednosti. Osnovni cilj upravljanja kulturnim pejzažem je usmjeren na prepoznavanje i zaštitu njihove kulturne (istorijske, graditeljske, esteske, arheološke, etnološke,..) i prirodne vrijednosti. Glavni cilj je održavanje i zaštita njegove vrijednosti kao nasljeđa, pri čemu je važno da ciljevi zaštite budu usklađeni s ostalim oblicima razvoja prostora. Zbog osiguranja cjelokupne održivosti razvoja kulturnog pejzaža važno je uključiti i potrebe lokalne zajednice. Prije izrade studije lokacije ili drugog planskog rješenja treba izraditi Konzervatorsko-pejzažnu studiju kao podlogu za izradu projektnog rješenja.

11.2 MJERE ZAŠTITE, PLANIRANJA I KORIŠĆENJA PEJZAŽA KAO RESURSA Na temelju provedenih analiza i vrednovanja pejzažnih područja Vrmca predlažu se mjere i smjernice za zaštitu obilježja, za budući razvoj, te za planiranje i upravljanje pejza-

žem Vrmca. Baština pejzaža predstavlja temeljnu vrijednost i jedan je od važnih resursa za razvitak područja, a time i zaštite i poboljšanja stanja. Kulturni pejzaž Vrmca može postati važan razvojni potencijal, resurs za ekonomski i svekoliki razvoj ne samo lokalne zajednice, već i šire. Sadašnje nedovoljno prepoznavanje i korišćenje kulturne i prirodne baštine Vrmca sadržane u njegovom kulturnom pejzažu može se promijeniti u aktivnu ulogu.Jedan od zadataka ove studije bio je prepoznati vrijednosti i potencijale kulturnog pejzaža Vrmca, kao važnog elementa kulturnog identiteta, koji osim toga može imati i ekonomsku vrijednost. Kulturni pejzaž Vrmca je baština po sebi, koja je ujedno kišobran za brojne pojedinačne vrste materijalne i nematerijalne kulturne, te prirodne baštine. Kulturni pejzaž Vrmca može pružiti nove oblike turističke ponude i drugih ekonomskih aktivnosti kroz uključivanje lokalne zajednice, investitora, vlasnika zemljišta, privatnih i javnih aktera, koji bi zajednički trebali učestvovati u formiranju javnih interesa i politike prostora. Takav pristupkoji, uvažavajući potrebe stanovnika, otvara put lokalnom razvoju i pronalasku novih rješenja za ekonomsko korišćenje zasnovano na konceptu kreativnog korišćenja baštine pejzaža Vrmca. Istraživanje ove studije je pokazalo da kulturni pejzaž Vrmca karakteriše raznolikost pejzažnih tipova. U njemu su prepoznata tri glavna tipa koja pripadaju prirodnom, agrikulturnom i izgrađenom pejzažu.

Tipovi pejzaža koji posjeduju veliki stepen prirodnosti su tzv. prirodni pejzaž, koji ujedno posjeduje visoki ekološki kvalitet i bioraznolikost. Raspodjela različitih vrsta vegetacije uslovljena je prirodnim faktorima, kao što su visinski slojevi, prisutnost vode i padavina, te geološka podloga i sastav tla. Distribucija prirodnog rastinja u prostoru, koja u kombinaciji s geomorfološkim karakteristikama, osim ekološke, doprinosi stvaranju pejzaža velikih estetskih i perceptivnih vrijednosti. Pojedina područja Vrmca, zbog njihove posebne ekološke i prirodne vrijednosti zaslužuju posebnu zaštitu ili zakonodavni status. Zaštita prirodnih područja podrazumijeva zaštitu specifičnih karakteristika staništa i zaštićenih vrsta; poboljšanje ekološkog sustava, te stvaranje lokalne mreže zaštićenih područja. Na velikom dijelu brdovitog i nizijskog područja Vrmca zastupljen je tip istorijskog, agrikulturnog pejzaža, kojeg karakteriše veliki antropogeni uticaj uslovljen prirodnim karakteristikama, te se razlikuje po visinskim slojevima i vrstama zemljišta. Poljoprivredna zemljišta definišu neizgrađene uzorke pejzažnih područja, a glavno obilježje im daju kamenim suvozidom izgrađene međe i terase, kao i kulture koje se uzgajaju. Najzastupljenije su masline i agrumi. Očuvane terase, suvozidna gradnja, staze, potočni kanali, maslinici, kestenove šume, tragovi su istorijske organizacije teritorija kojima su tokom više vjekova strukturirane poljoprivredne površine.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 129

Danas su to uglavnom neobrađivana i zapuštena područja, zarasla makijom ili šumom. Prepoznatljive i još vidljive strukture suvozidima građenih terasa i međa dominantno su obilježje u istorijskom ruralnom predjelu Pasiglava, Gornjih Bogdašića, Gornje Lastve, Većebrda i Gornjeg Stoliva, zatim u istorijskom agrarnom predjelu Đurđevog brda, Bogdašića i Kavča, te u području Prčanja i Stoliva. Navedena područja povezana su mrežom starih kamenom građenih puteva i staza. Predstavljaju veliku pejzažnu vrijednost, te su ujedno važan potencijal za revitalizaciju. Cilj je očuvati, obnoviti i poboljšati zapušteni agrikulturni pejzaž i tradicionalne puteveizradom planova i projekata razvoja, te planiranjem aktivnosti koje uključuju lokalno stanovništvo. Pri tome treba očuvati ekološku i društvenu vrijednost agrarnih područja, te afirmisati njihovo ponovno korišćenje, kao tradicionalne djelatnosti koja je kroz više hiljada godina razvoja oblikovala prepoznatljive pejzaže brdovitog i nizijskog područja Vrmca. Ambijentalne cjeline urbanih i ruralnih naselja i građevina, važan su elemenatizgrađenih pejzaža, koji su uglavnom zastupljeni u nizijskim, priobalnim područjima. Podsticanje seoskog turizma prilika je za revitalizaciju područja gornjih sela: Gornje Lastve, Gornjeg Stoliva i ostalih napuštenih ruralnih naselja.Povijesna urbana naselja, kao što je Prčanj, a dijelom i Donji Stoliv s brojnim palatama, ljetnikovcima i kapetanskim kućama pružaju mogućnost za

posebne oblike ekskluzivnog turizma. Zbog toga je potrebno izraditi inventarizaciju i valorizaciju povijesne arhitekture na koja može biti temelj za urbanu obnovu i revitalizaciju, umjesto širenja nove gradnje.

11.3 MJERE ZA OČUVANJE KARAKTERA PEJZAŽA – IZRADA PLANA PREDJELA VRMCA I KONZERVATORSKO PEJZAŽNIH STUDIJA Radi očuvanja vrijednosti i karaktera kulturnog pejzaža Vrmca predlaže se novi pristup planiranju i upravljanju teritorijom, koji će omogućiti da se područje razvija na osnovu svojih posebnih karakteristika, uz zakonsku i institucionalnu podršku na lokalnom i nacionalnomnivou. Vrijedno prirodno i istorijsko nasljeđe pejzaža Vrmca zahtijeva očuvanje i unaprjeđenje. Planiranje i novi zahvati u istorijskom pejzažu, te u njegovim urbanim i ruralnim ambijentima važan su dio planiranja prostora koji traži razvoj primjerenih metoda, te primjenu posebnih znanja i pristupa. Prostorni razvoj bi trebalo da uvažava i zatečene istorijske slojeve, ne zaustavljajući se samo na njihovoj analizi i formalnom bilježenju, već ih treba uključiti u razvoj prostora. Prostorno-planska dokumentacija u prostoru koji je bogat kulturnim i prirodnim nasljeđem zahtijeva

prilagođavanje i promjenu postojećih metoda planiranja prostora. Širenje građevinskih područja naselja, tehnički i infrastrukturni sistemi u ovom prostornom kontekstu traže distanciranje od uobičajenog tehničkog pristupa. Razvoj zasnovan na nasljeđu traži osmišljavanje i upotrebu novih alata i novih metoda planiranja prostornih scenarija. Promjene u pejzažima su neizbježne; mogu biti neutralne, doprinijeti poboljšanju vrijednosti, ali i neprimjerene i štetne ako se njima mijenjaju svojstva i smanjuju kulturni značaj i vrijednosti. Cilj je koristiti postupke i metode zaštite i planiranja kulturnih pejzaža jer se na taj način izbjegava degradacija vrijednosti. Jedan od metoda održivog planiranja je izrada Plana predjela/kulturnog pejzaža Vrmca u kojem će se izraditi uslovi za zaštitu, obnovu i korišćenje kulturnog pejzaža. Ukoliko se ne izradi Plan predjela Vrmca koji uključuje zonu zaštite i kontaktnu zonu - kao podloge za izradu svakog planskog i projektnog rješenja – studije lokacije na području kulturnog pejzaža i njegove kontaktne zone treba izraditi Konzervatorsko - pejzažnu studiju kojom će se detaljno valorizovati sve vrijednosti pojedine lokacije, te će se na osnovu njenih rezultata izraditi smjernice za obnovu i novo korišćenje. Planirane cestovne saobraćajnice, obilaznice iznad Tivta u predjelu Đurđevo brdo, te u Stolivu, izazivaju degradaciju karaktera predjela,


130 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

stoga bi uz korekciju svoje trase mogle očuvati obilježja i vrijednosti pripadajućeg pejzaža. Potrebno je preispitati njihove trase u okviru izrade detaljne Pejzažne i saobraćajne studije, odnosno Studije uticaja na životnu sredinu.

no s nekadašnjim poljoprivrednim površinama, te sa okolnim obalnim i vršnim područjima. U izradu Plana obnove naselja uključiti i okolno područje, pripadajući pejzažni tip za kojeg treba izraditi detaljnu Konzervatorsko-pejzažnu studiju.

Planirana zona turističke namjene uz austrijsku fortifikaciju na Vrmcu će degradirati njegove vrijednosti. Studiju lokacije bi trebalo staviti van snage. Pristupiti izradi novog planskog rješenja LSL Vrmac koje će biti održivo i uvažiti pejzažne vrijednosti. Podloga za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja treba biti Konzervatorsko-pejzažna studija, kojom treba valorizovati graditeljska obilježja austrijske fortifikacije i ostalih objekata u njenoj zoni, te propisati detaljne uslove uređenja za izradu novog arhitektonsko-urbanističkog rješenja. Objekat tvrđave urediti za novu namjenu uz odgovarajuću prezentaciju njenih arhitektonskih i istorijskih vrijednosti. Novu namjenu definisati kao javnu, a revitalizaciju sprovesti u skladu sa prostornim mogućnostima tvrđave, tj. sa postojećom/izvornom unutrašnjom i spoljašnjom organizacijom prostora.

Predlaže se izraditi Konzervatorskopejzažnu studiju predjela Donji Bogdašići-Kavač, te preispitati planske postavke i izvršiti reviziju aktuelnog DUP-a Kavač u dijelu koji planira stambenu izgradnju na padinama Vrmca iznad puta Gradiošnica – Trojica. U istorijskim naseljima na višim terenima (Petkovići, Bogdašići, Kavač) obnoviti istorijske kuće, a novu gradnju projektovati na način da sa istorijskim dijelom naselja čini harmoničnu cjelinu. Umjesto širenja izgradnje treba uspostaviti urbanističke mjere korišćenja i očuvanja prirodnih karakteristika padina. Planiranu novu izgradnju prilagoditi terenskim uslovima, tradicionalnom sklopu sela i obilježjima tradicionalne arhitekture u pogledu gustoće gradnje, volumena zgrade, korišćenja materijala završne obrade, te uređenja vanjskih prostora u skladu sa tradicionalnim načinom –odrine, pižuli, terase, podzidi, kamene ograde u kombinaciji sa zelenilom.

Danas uglavnom napuštene ambijentalne cjeline Gornje Lastve, Gornjeg Stoliva, Većebrda, Gornjih Bogdašića itd. revitalizovati i uključiti u turističku ponudu. Pri tome treba sačuvati prostornu matricu ruralne cjeline i pripadajućeg pejzažnog područja koje karakteriše sistem starih puteva kojim je naselje bilo poveza-

Ima i ostalih primjera planskih rješenja koja nisu uvažila obilježja i vrijednosti pripadajućeg pejzaža, te stoga prijeti opasnost da se te vrijednosti nepovratno izgube. Pojedina pejzažna područja izložena su pritiscima razvoja koji su prijetnja karakteru predjela. Najveći pritisci

koji su suprotstavljeni osjetljivosti pejzažnog područja prikazani su na kartogramu: Konflikti u prostoru. Predlaže se da se za područja koja su ocijenjena najvećim stepenom konflikta izrade Konzervatorskopejzažne studije na osnovu kojih se mogu izraditi smjernice za budući prostorni razvoj i gradnju uz očuvanje prepoznatih vrijednosti. Na taj će se način minimizirati prijetnje pritiscima razvoja i/ili negativni uticaji zbog napuštanja i nekorišćenja prostora. To su područja: obalni istorijski urbano-ljetnikovački predio Prčanja, obalni predio Donjeg Stoliva,obalni, peri-urbani predio Muo-Škaljari; brdoviti, ruralni predio Donji Bogdašići-Kavač; brdoviti, agrarni predio Đurđevog brda; gorski, fortifikacioni predio Vrmca i brdoviti istorijski, ruralni predio Gornje Lastve, Pasiglava, Bogdašića, Većebrda i Gornjeg Stoliva. Navedene Konzervatorsko – pjezažne studije trebaju sadržavati pregled istorijskog formiranja prostorne matrice, analizu urbanih uzoraka, tipologije gradnje, način korišćenja i uređenja vrtova i ostalih neizgrađenih dijelova parcela. Na temelju valorizacije svih prostornih i graditeljskih elemenata, koji osim arhitektonskih obilježja zgrada uključuju i način uređenja vrtova oko kuća te prometnih površina, povijesnih puteva, ulica, ponti i mandrača treba izraditi smjernice i uvjete kao podlogu za izradu planova i projekata.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 131

11.4 SMJERNICE I PREPORUKE ZA REVITALIZACIJU I POBOLJŠANJE STANJA KUTLURNOG PEJZAŽA VRMCA Prepoznati različiti tipovi kulturnog pejzaža Vrmca pružaju mogućnosti i veliki su potencijal za korišćenje, odnosno ponovno korišćenje i rehabilitaciju nekadašnjeg fortifikacijskog, sakralnog, ljetnikovačkog i agrikulturnog pejzaža. Kulturni pejzaž na taj način ujedno postaje sredstvo identifikacije i privlačenja za stanovništvo, ali i za posjetioce. Ekonomska valorizacija pejzažnih resursa kroz turističku privredu danas je opravdana i poželjna. Kulturno raznolik i ekološki očuvan prostor Vrmca strateški je resurs turizma, na temelju kojeg se danas može razvijati ne samo Opština Kotor i Tivat, već i širi prostor mikroregije. Stoga na današnjem ekološki i kulturno izrazito osviješćenom turističkom tržištu kulturni pejzaž Vrmca ima niz komparativnih prednosti. Moguće je stvoriti niz ekonomski atraktivnih programa zasnovanih na neiskorišćenim resursima Vrmca, koji će povezati poljoprivrednu ekoproizvodnju, napuštene kuće u gornjim selima, znanja, tradicije i vještine stanovnika. Na primjer, moguće je uspostaviti stratigrafsku, istorijsku i prirodnu šetnicu Vrmca koja će povezati i pokazati različite istorijske

slojeve kulturnog pejzaža i prirodnih atrakcija. To mogu biti, na primjer: - pejzaž tumula i gradina - pejzažno područje Popove glave - istorijski ruralni pjezaži- predio Pasiglava, Gornjih Bogdašića, Gornje Lastve, Većebrda i Gornjeg Stoliva - fortifikacioni pejzaž austrijskih utvrđenjai ostalih vojnih objekata- gorski šumski predio Vrmca - ljetnikovački i urbani pejzaži Prčanja i Donjeg Stoliva - agrikulturni maslinarski pejzaž Đurđevog brda, Lastve, Bogdašića... - sakralni pejzaž Sv.Vida, Sv.Ilije, Sv.Petra i ostalih... - prirodni, krečnjački pejzaž Vrmca, atraktivnih geoloških formi i bioraznolikosti, i niz ostalih. Osim navedenih primjera, aktivnim uključivanjem stanovnika i ostalih zainteresovanih moguće je otvoriti i niz ostalih tema.


132 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

12. ZAKLJUČCI Savremeno tumačenje kulturnog pejzaža posmatra ga kao teritorijuistorijske simbioze ljudskog rada i uticaja prirodnih faktora. Kulturni pejzaž Vrmac obuhvata prostor u kojem simbioza izgrađenih oblika i prirode izražava estetske kvalitete i istorijsku slojevitost, te ujedno stvara kolektivnu memoriju. Koegzistencija raznolikih arhitektonskih tipova integrisanih u pejzaž i mnogostrukih tragova čovjekove prisutnosti i korišćenja zemljišta, stvorili su pejzaž Vrmca kao fragilni palimpsest koji zahtijeva vrlo pažljivi pristup tumačenja i zaštite. Prostor Vrmca pokazuje evidentne tragove naseljavanja i korišćenja od praistorijskih perioda; od ilirskih naseobina i tumula, smještenih na istaknutim vrhovima i uzvisinama, antičkih ekonomskih vila u nizijskim dijelovima, te srednjovjekovnih sela u gornjim zonama. Naseljavanje i korišćenje teritorija kroz vijekove bilo je usko povezano sa prirodnim resursima i obilježjima životne sredine. Kvalitetno tlo, prisutnost izvora pitke vode i brojnih potoka bili su ključni podsticaji za naseljavanje i agrarno korišćenje. Tradicija agrarne proizvodnje u plodnim, flišnim nizinama i na padinama od ilirskih i antičkih vremena vezana je uz nasade maslina, vinove loze, žitarica i kultura potrebnih za svakodnevni život stanovnika. Pad tradicionalne prakse uzgoja maslina - koja je kroz mnoge vjekove animirala život pejzaža sve do druge polovine prošlog vijeka, doveo je do napuštanja gornjih sela i zapuštanja agrarnih površina.

Pejzaž Vrmca zajedno s njegovim prirodnim i graditeljskim oblicima tumači se kao zajedničko kulturno nasljeđe, sastavljeno od ispreplitanja ekoloških, etnoloških, arheoloških, arhitektonskih i vizuelnih karakteristika. Pejzaž je na taj način sagledan kao zbir prirodnih, istorijskih i materijalnih tragova, ali i tradicije, kultova, ljudskih djela, tehničkih sposobnosti i spremnosti prilagođavanju morfologiji i datim teritorijama. Analiza je pokazala da je na Vrmcu uspostavljen složeni istorijsko-estetski identitet pejzaža koji integriše ekološke, morfološke, simboličke i materijalne aspekte, te se u njemu pojavljuju i doživljajni naboji. U tišini prirodnih šuma, prisutnosti vodopada, spilja i potoka, prisutne su etimološke aluzije na mitove i božanstva (Sv. Vid, Sv.Ilija), koje pridonose konotaciji njegovog dugotrajnog svetog značaja. Povezanost između prirodno-topografskih uslova, kulturno-istorijskog razvoja, kao i vizuelnih odnosa ilustruje njihovo uzajamno djelovanje koje je imalo presudan uticaj na današnji izgled kulturnog pejzaža Vrmca. Mjesta s posebno velikim kulturno-istorijskim značajem nastajala su tamo gdje su postojala markantna prirodno-prostorna obilježja. To se naročito odnosi na vrhove brežuljaka koji su u međusobnom vizuelnom kontaktu. Ta su mjesta, zbog svog simboličnog i strateškog značaja naglašena posebnim zgradama, prostornim akcentima, bilo da su sakralnog ili fortifikacionog karaktera. Time su stvoreni znakovi

raspoznavanja, odnosno prostorni orijentiri, koji imaju važnu ulogu u vizuelnoj percepciji krajolika Vrmca. Na sjeveroistočnoj strani, sagledivoj s mora, druge strane Kotorskog zaliva i okolnih vidikovaca, duboke pukotine, izbrazdane stijene, velike visine i njihove vertikale sublimiraju sliku prirodnog i uzvišenog. Kulturni pejzaž Vrmca po raznolikosti i očuvanosti pejzažnih tipova pripada području bogate pejzažne raznolikosti. Prepoznata su tri opšta tipa karaktera predjela i petnaest tipova, s po dva pod-tipa. Prema prostornoj stratigrafiji radi se o obalnim, nizijskim, brdovitim i gorskim predjelima. Po strukturnim i tipološkim karakteristikama kreću se od područja velike prirodnosti do istorijskih i savremenih izgrađenih ruralnih i urbanih područja. U svojim brdskim i gorskim područjima pejzaž Vrmca posjeduje visoki stepen prirodnog, prostornog, istorijskog i vizuelnog integriteta u kojem su očuvane autentične strukture različitih istorijskih perioda, od praistorijskog, kasno-srednjovjekovnog i perioda kraja 19. vijeka. Izdvaja se istorijski ruralni pejzaž srednjovjekovnih gornjih sela: Pasiglava, Gornje Lastve, Gornjih Bogdašića, Većebrda i Gornjeg Stoliva, zajedno s njihovim agrarnim površinama, koje su oblikovane tehnikom gradnje suvozidnih terasa i ograda. U njima se kao vertikalni akcenti i prostorni simboli javljaju crkve, koje svojim položajem u širem prostoru oblikuju posvećeni, sakralni pejzaž.


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 133

Specifičnost gorskog područja Vrmca i Veriga su fortifikacione građevine austrijskog perioda, koje se zajedno sa svojom okružujućom sredinom prepoznaju kao fortifikacioni pejzaži, međusobno povezani kamenom oblikovanim putevima. Danas pretežno doprirodni i ogoljeni predioPopove glave potencijalni je arheološki pejzaž ilirskog perioda. Istorijski, urbano –turistički pejzaž Prčanja primjer je sinteze graditeljskih oblika skladno integrisanih u agrarni pejzaž terasa, čiju antropogenu strukturu naglašavaju markantne forme strmih, izbrazdanih krečnjačkih stijena Vrmca. U tom formalnom kontrastu prirodnog i artificijelnog glavna veza je kamen, kao zajednički sastavni i građevinski materijal. Kultura građenja i oblikovanja kamenom, povezuje evoluciju prostora sve do današnjih dana, kad se neobazrivom gradnjom poništavaju nekadašnje neraskidive veze, visoke estetske i kulturne razine. Konceptualna pitanja povezana s očuvanjem prepoznatih vrijednosti i raznolikosti pejzažnih tipova Vrmca, te minimalizacijom uticaja savremenih zahvata, trebala bi biti usvojena od makro nivoa prostornog planiranja do mikro nivoa arhitektonskih intervencija. Zaštita karaktera kulturnog pejzaža Vrmca moguća je samo uz punu saradnju s vlasnicima zemljišta i kulturne baštine, lokalnom upravom, te njihovim aktivnim učešćem u procesu očuvanja i obnove. Povezivanjem mjera usmjerenih na podsticanje očuva-

nja i obnove graditeljske baštine i napuštenih suvozidnih terasa i starih puteva uz učešće lokalne zajednice i stanovnika moglo bi aktivirati održivi razvoj kulturnog pejzaža. Promjene nekadašnjih usklađenih odnosa i ravnoteže između graditeljskih zahvata i pejzaža danas su posebno vidljive. Stoga se smjernicama za zaštitu nastoje uspostaviti odgovarajuće mjere za očuvanje i održavanje krhkog sistema kulturnog pejzaža. Cilj je minimiziranje nepovoljnih intervencija velikih zahvata, kao što je gradnja saobraćajne i energetske infrastrukture, širenje izgradnje na područja visoke osjetljivosti, te gradnja na prostorima prirodnosti, kulturne baštine i velike vizuelne izloženosti. Tradicionalna baština u ambijentalnim cjelinama gornijh sela i austrijske fortifikacije su zbog svog položaja i arhitektonskih obilježja pogodni za planiranje i razvoj koji je usmjeren na povećanje njihove prostorne osobenosti. To su prostori koji su vrlo pogodni za smještaj kulturnih, javnih, edukativnih i turističko-rekreativnih sadržaja, orijentisanih na posjetioce u pogledu prirodnih, vizuelnih i istorijskih atrakcija. Načelo eko-održive perspektive u odnosu na korišćenje prostora do arhitektonskih formi i njihova ostvarenja mogući je put razvoja. Kulturni pejzaž Vrmca mora biti sačuvan u svojoj ukupnosti kao prirodna vrijednost, palimpsest istorijskih tragova, tradicija, zemljoradnje, zanata, tehničkih vještina

i sposobnosti kojima se tokom vijekovaprilagođavalo morfološki zahtjevnom području. Iz razloga očuvanja prepoznatih obilježja i vrijednosti predlaže se donošenje formalnog rješenja o zaštiti kulturnog pejzaža Vrmca kao kulturnog dobra. Na taj se način mogu izbjeći pritisci savremenog razvoja koji bi zbog neuvažavanja svojstava i karaktera pejzaža mogli da degradiraju ili nepovratno ugroze njegove vrijednosti. S druge strane, potencijali danas zapuštenih pejzažnih područja istorijskog, ruralnog, brdovitog predjela Vrmca mogu se prepoznati kao razvojni resursi pogodni za ekonomsko i turističko korišćenje.


134 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

13. LITERATURA Adžić R., Gardašević D., Sakralna baština Tivta (katalog izložbe održane u Muzeju i galeriji Buća, u Centru za kulturu Tivat, 2014., Herceg Novi, 2014. Biskupović K., Monografski zapisi sela Bogdašići, Kotor 1999. Божић И., Село Богдашићи у средњем веку, Историски часопис, Орган Историског института САН, књига 7 (1957), 83 - 121 Božović G., Naselja i kuće Tivatskog zaliva – Urbanološka studija, CEP, Beograd, 1980. Butorac P., Kulturna povijest grada Perasta, Perast, 1999. Butorac, P., Teritorijalni razvitak Kotora, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, god. X-XI, Dubrovnik1963: Buzov M.,Arheološka topografija Boke Kotorske,Kačić, Split, 2009.2011. Цизила Т., Златни во, у: Аналисти, хроничари, биографи, превод С. Пејовић, приредио М. Милошевић, Књижевност Црне Горе од XII до XIX вијека, Цетиње, 1996, 48 – 140 Crkvenčić I., - Schaller, A., Boka kotorska: društveno-političke promjene i razvoj etničkog sastava do 1918. godine, Hrvatski geografski glasnik, 67/2, 2005 Čoralić L., Iz prošlosti Boke: Prčanjska obitelj Florio, Anali Dubrovnik 48 (2010): 397-414 Ђурић В., У сенци фирентинске уније – Црква св. Госпође у Мржепу – Бока Которска, Зборник радова Византолошког

института 35 (1996), 9 – 56 Ђурић В., Црква Св. Петра у Богдашићу и њене фреске, Зограф 16, Београд (1985) Ђуровић В., О конструкцијама кућа од XVI до конца XIX века у Которском заливу и њиховим градитељима, Споменик САН CIII, Одељење друштвених наука, Нова серија 5 (1953), 147 – 164 Fisković C., Spomenička baština Boke Kotorske, Zagreb, 2004. Fisković C., Boka Kotorska u akvarelima Fedora Karascay-a iz prve polovice 19. stoleća, Споменик САНУ CXXVII, Одељење историјских наука 5 (1986.), 203 - 237 Garašanin M., Crna Gora u doba rimskog carstva, Istorija Crne Gore – od najstarijih vremena do kraja XII vijeka/ I, Titograd 1967, 143-267 Gelcich G., Memorie storiche sulle Bocche di Cattaro, Zara, 1880. Kapetanović A., Rajić T., Gligorić B., Palate Boke Kotorske, Kotor, 2010. Којић Б., Горња села на полуострву Врмцу: Опште карактеристике сеоске архитектуре и развој насеља, Споменик САН CIII, Одељење друштвених наука, Нова серија 5 (1953), 179 – 193 Којић Б., Сеоска архитектура у Которском Заливу, Споменик САН CIII, Одељење друштвених наука, Нова серија 5 (1953.), 165 – 177 Којић Б., Из историје насеља Прчањ у Боки Которској, Споменик САН CV, Одељење друштвених наука, Нова серија 1956, 171- 178

Кораћ В., Споменици средњовековне архитектуре у Боки Которској, Споменик САН CIII, Одељење друштвених наука, Нова серија 5 (1953), 116 – 129 Kozličić, M. , Panorame Dalmacije Giusepepea Riegera, HHI, Split, 2003. Luković, Niko, Boka Kotorska, Cetinje 1951. Luković N., Prčanj, Kotor 2010. (prvo izdanje: Prčanj: historijsko – estetski prikaz, Kotor, 1934.) Marinović, A., Boka Kotorska od najstarijih vremena do početka XX. stoljeća, Dubrovnik 4/1993, 184205. Martinović J., Crkvene prilike u Kotoru prve polovine XIV vijeka, Perast, 2003. Mijović P., Tipologija crkvenih spomenika u Crnoj Gori, Podgorica, 1996. Mijović P., Umjetničko blago Crne Gore, Beograd, Titograd 1980. Milojević, B. Ž., Boka kotorska, Zbornik radova SAN XXVII, knjiga V, Beograd,1953. Milošević M., Oko sukcesije sakralnih objekata na istoj građevini u Bogdašićima u Boki Kotorskoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vol. 32 No. 1. (1992), 301 - 314 Накићеновић С., Бока (антропогеографска студија), репринт, библиотека фототипска издања, Подгорица – Херцег Нови, 2012 (прво издање Београд, 1913) Novak, S.P., Boka Kotorska od kampenela do kampanela,


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 135

Zagreb,2011. Novotni Vj., Lastva u: Planinar: Vjesnik „Hrvatskog planinarskog društva“ u Zagrebu, br. 5 – 12 (1907), 46 - 48 (prvi deo) i br. 1 (1908.), 9 – 14 (drugi deo) Pasinović, M., Područje Kotora na listi svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO, Kotor , 2001. Pavićević R., Werk: Austro-ugarske tvrđave u Crnoj Gori, Herceg Novi, 2012. Petrović Z., Selo i seoska kuća u Boki Kotorskoj, Zbornik arhitektonskog fakulteta, Beograd, 1957 Piplović, S., Katastar okružja Kotor iz prve polovice XIX. stoljeća, Hrvati Boke kotorske posebno izdanje Zbornika pomorskog muzeja, Orebić,2003. Projekat oživljavanja seoskih naselja Tivatskog zaliva, autori: G. Božovič, M. Ferenčak, U. Janjić, V. Macura, Z. Mujbegović, E. Plovanić, obrađivač: Centar za planiranje urbanog razvoja, Beograd u saradnji sa RO za obnovu i izgradnju Tivat, Beograd, 1986. Pušić I., Prilog ubikaciji antičkog Agruviuma, Materijali IV, HercegNovi, 1966, 65-67. Радојчић С., О сликарству у Боки Которској, Споменик САН CIII, Одељење друштвених наука, Нова серија 5 (1953.), 53 – 69 Riđanović, J., Hidromorfološke specifičnosti Boke kotorske; Peto znanstveno posvetovanje geomorfologov Jugoslavije, Krško, 18-23. junij 1990., Zbornik referatov, str. 111-118, Ljubljana,1990.

Roglić, J., Prilog poznavanju reljefa jadranskog priobalnog dna, Rad JAZU, knjiga 345, Zagreb.1967. Stjepčević I., Lastva: Historijski pregled, (Prvo izdanje Kotor, 1934.), revidirano izdanje, Perast, 1997. Zaninović, M., Boka kotorska u antičko doba, Arheološki radovi i rasprave, 13/2001, Priručnik o izradi plana predjela, 2012. NEOBJAVLJENI PROJEKTI I STUDIJE Stambena arhitektura Tivatskog zaliva – Predlog za stavljanje pod režim prethodne zaštite, obrađivač Z. Čubrović, Kotor, 1998.

PROSTORNO PLANSKI DOKUMENTI I STUDIJE Prostorni Plan Opštine Kotor - izmjene i dopune, Centar za planiranje urbanog razvoja Beograd, 1995. Detaljni Urbanistički Plan Kavač, Montenegroprojekt Podgorica, 2008. g. Izmjene i dopune PPO Kotor, Montenegroprojekt Podgorica, 2009. g. Lokalna Studija Lokacije Vrmac, Montenegroprojekt Podgorica, 2009. g. Prostorno Urbanistički Plan Tivat, Urbanistički institut Republike Slovenije& Urbi Montenegro, 2010g. Detaljni Urbanistički Plan Stoliv, Montenegroprojekt Podgorica, 2010. g. Plan područja posebne namjene za Obalno područje Crne Gore, (u postupku donošenja)


136 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

14. KARTOGRAFSKI PRIKAZI POPIS KARTOGRAFSKIH PRIKAZA Kartogram 1. Područje obuhvata Studije na izvodu iz karte LANMAP2 Kartogram 2. Područje obuhvata Studije na izvodu iz karte Tipovi karaktera predjela (PPPN za Obalno područje Crne Gore) Kartogram 3. Reljefna obilježja Vrmca - visinska podjela Kartogram 4. Reljefna obilježja Vrmca – nagibi Kartogram 5. Reljefna obilježja Vrmca – ekspozicije Kartogram 6. Geološka obilježja Vrmca Kartogram 7. Pedološka obilježja Vrmca Katrogram 8. Hidrološka obilježja Vrmca Kartogram 9. Prirodna obilježja Vrmca Kartogram 10. Pokrov zemljišta Vrmca, 1970. godine Kartogram 11. Pokrov zemljišta Vrmca, 2012. godine Kartogram 12. Katastarska karta iz 1838. godine s označenim tipovima karaktera predjela Kartogram 13. Elementi i uzorci izgrađenog pejzaža Kartogram 14a Agrarne površine na terasama 1970. godine Kartogram 14b Agrarne površine na terasama 2012. godine Kartogram 15. Kulturna baština, zaštićena i evidentirana Kartogram 16 a-c: Analiza vizuelne izloženosti – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja Kartogram 17. i 18. Vizuelna izloženost – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja Kartogram 19 i 20. Vizuelna izloženost – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja Kartogram 21. Vidikovci vršnog područja Kartogram 22: Vizuelna izloženost s austrijske ceste na vršnom području Kartogram 23: Vizure s vidikovaca na vršnom područja te iz gornjih sela Kartogram 24: Vizure s vidikovaca na južnom dijelu vršnog područja Kartogram 25: Vizure s vidikovaca na vršnom području Kartogram 26: Opšti tipovi karaktera predjela - opšti pejzažni tipovi poluostrva Vrmca Kartogram 27: Tipovi i područja karaktera predjela - pejzažna područja i tipovi Kartogram 28: Ekološka osjetljivost pejzažnih područja - s obzirom na prirodne vrijednosti Kartogram29: Kulturno-istorijska osjetljivost pejzažnih područja - s obzirom na kulturnu baštinu Kartogram 30. Osjetljivost s obzirom na vizuelnu izloženost Kartogram 31: Ukupna osjetljivost prostora Kartogram 32.Pritscirazvoja Kartogram 33. Stepen pritisaka Kartogram 34. Stepen konflikta Kartogram 35. Prijedlog zona zaštite kulturnog pejzaža Vrmca


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 137

PRILOG - KARTOGRAFSKI PRIKAZI

Kartogram 1. Područje obuhvata Studije na izvodu iz karte LANMAP2


138 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 2. Područje obuhvata Studije na izvodu iz karte Tipovi Karaktera predjela (PPPN za Obalno područje Crne Gore)


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 139

Kartogram 3. Reljefna obilježja Vrmca - visinska podjela


140 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 4. Reljefna obilježja Vrmca – nagibi


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 141

Kartogram 5. Reljefna obilježja Vrmca – ekspozicije


142 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 6. Geološka obilježja Vrmca


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 143

Kartogram 7. Pedološka obilježja Vrmca


144 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Katrogram 8. Hidrološka obilježja Vrmca


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 145

Kartogram 9. Prirodna obilježja Vrmca


146 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 10. Pokrov zemljišta Vrmca, 1970. Godine


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 147

Kartogram 11. Pokrov zemljišta Vrmca, 2012. Godine


148 Studija kulturnog pejzaĹža Vrmca

Kartogram 12. Katastarska karta iz 1838. godine s oznaÄ?enim tipovima karaktera predjela


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 149

Kartogram 13. Elementi i uzorci izgrađenog pejzaža


150 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 14a. Agrarne površine na terasama 1970. Godine


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 151

Kartogram 14b Agrarne površine na terasama 2012. godine


152 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 15. Kulturna baština, zaštićena i evidentirana


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 153

Kartogram 16a Analiza vizuelne izloženosti – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja


154 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 16b Analiza vizuelne izloženosti – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 155

Kartogram 17. Vizuelna izloženost – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja


156 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 18. Vizuelna izloženost – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 157

Kartogram 19. Vizuelna izloženost – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja


158 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 20. Vizuelna izloženost – s vidikovaca i frekventnih smjerova kretanja


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 159

Kartogram 21. Vidikovci vršnog područja


160 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 22: Vizuelna izloženost s austrijske ceste na vršnom području


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 161

Kartogram 23: Vizure s vidikovaca na vršnom područja te iz gornjih sela


162 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 24: Vizure s vidikovaca na južnom dijelu vršnog područja


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 163

Kartogram 24: Vizure s vidikovaca na južnom dijelu vršnog područja


164 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 26: Opšti tipovi karaktera predjela - opšti pejzažni tipovi poluostrva Vrmca


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 165

Kartogram 27: Tipovi i područja karaktera predjela - pejzažna područja i tipovi


166 Studija kulturnog pejzaža Vrmca

Kartogram 26: Opšti tipovi karaktera predjela - opšti pejzažni tipovi poluostrva Vrmca


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 167

Kartogram29: Kulturno-istorijska osjetljivost pejzažnih područja - s obzirom na kulturnu baštinu


168 Studija kulturnog pejza탑a Vrmca

Kartogram 30. Osjetljivost s obzirom na vizuelnu izlo탑enost


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 169

Kartogram 31: Ukupna osjetljivost prostora


170 Studija kulturnog pejza탑a Vrmca

Kartogram 32. Pritsci razvoja


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 171

Kartogram 33. Stepen pritisaka


172 Studija kulturnog pejza탑a Vrmca

Kartogram 34. Stepen konflikta


Studija realizovana u okviru projekta „Baština - pokretač razvoja” 173

Kartogram 35. Prijedlog zona zaštite kulturnog pejzaža Vrmca




Ideja projekta Baština-pokretač razvoja je bila da se pokaže kako se prirodne vrijednosti i kulturno nasljeđe mogu štititi kao dio kulturnog pejzaža i, u isto vrijeme, biti pokretači razvoja jednog područja. Projekat je realizovan u okviru Programa prekogranične saradnje između Hrvatske i Crne Gore, u sklopu komponente II Instrumenta za pretpristupnu pomoć EU (IPA). U Crnoj Gori, okosnica aktivnosti projekta bilo je područje Vrmca. Brdo Vrmac je poluostrvo koje dijeli Kotorski i Tivatski zaliv, a čijom teritorijom administrativno upravljaju Opštine Tivat i Kotor. Dio Vrmca koji pripada Opštini Kotor ujedno je i dio zaštićenog Prirodnog i kulturnoistorijskog područija Kotora upisanog na UNESCO-vu listu Svjetske baštine. Prostornim planom opštine Kotor iz 1987. godine područje Vrmca predviđeno je kao regionalni park prirode, a dio Vrmca koji pripada opštini Tivat definisan je Prostorno-urbanističkim planom Tivta iz 2010. godine kao park prirode. Imajući u vidu izuzetne prirodne vrijednosti i bogatstvo materijalne i nematerijalne kulturne baštine Vrmca, ovaj prostor je odabran kao pilot područje za primjenu znanja stečenih kroz aktivnosti projekta Baština-pokretač razvoja. Krajnji cilj je bio da se ispitaju modeli valorizacije koja neće biti u konfliktu sa zaštitom kulturnog pejzaža područja. Kao osnov za valorizaciju Vrmca sprovedena su različita istraživanja, obrađena u vidu sljedećih studija: • Vrmac kako ga vide građani-ke (sociološka studija) • Studija prirodnih vrijednosti Vrmca • Studija kulturne baštine Vrmca • Studija kulturnog pejzaža Vrmca • Studija ekonomske valorizacije Vrmca Osim toga, urađena je i komparativna analiza crnogorskog i evropskog zakonodavstva u oblastima zaštite prirodne i kulturne baštine. Sve studije, kao i ostale aktivnosti projekta Baština-pokretač razvoja, tretirale su prostor Vrmca u njegovoj ukupnosti, integralno, bez obzira na međuopštinsku administrativnu podjelu. Vjerujemo da će ovaj materijal doprinijeti adekvatnoj zaštiti, planiranju i upravljanju područjem Vrmca, a takođe poslužiti i kao model za valorizaciju drugih vrijednih kulturnih pejzaža.


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.