Mapa “Stazama kroz Svjetsku baštinu”: Glavati (Uvala Sv Ane) - Prčanj - Gornji Stoliv - Donji Stoliv

Page 1

Harmonični odnos između impresivne prirode zaliva i raznovrsne i bogate kulturne baštine, koji je stvaran i održavan kroz vjekove, daje području Kotora karakteristike kulturnog pejzaža izuzetne univerzalne vrijednosti.

Jedna od glavnih poprečnih staza, koje stari pješački put povezuju sa obalom, je ona koji vodi od lokaliteta Grasovo u centralnom dijelu priobalnog naselja do Stare župne crkve. To je stara glavna prčanjska ulica koja je prilično široka i u većem dijelu kaldrmisana, uključujući i dio koji je riješen kao stepenište. Ova staza vodi pored grupacije kuća sa palatom Verona, barokonom palatom iz druge polovine XVIII vijeka koja je i najveća na Prčanju. Uz ovaj put se u gornjoj zoni nalazi jedna grupacija kuća sa gumnom koja prikazuje nekadašnji izgled gornjeg Prčanja.

Pojas između kuća uz obalu i gornjeg dijela naselja je zona obradivog zemljišta, koja je oblikovana u vidu terasastih dolaca sa podzidima u suvozidu. Na ovim obradivim površinama su uzgajane uglavnom masline, vinova loza i smokve. U XVIII vijeku su u Veneciju izvožene velike količine suvih smokava. Murve su sađene za potrebe svilarstva, koje je u Boki bilo razvijeno od srednjeg vijeka, a nakon prekida u mletačkom periodu, obnovljeno u XIX vijeku. Sredinom XIX vijeka na Prčanju su otvorene dvije fabrike za proizvodnju svile, i 1875. je zasađeno 100 stabala murve.

Crkva Sv. Petra u Stolivu se nalazi uz stazu koja vodi od Markovog vrta ka Gornjem Stolivu. To je manja jednobrodna crkva koja vjerovatno potiče iz XVI ili XVII vijeka. Bez apside je i bila je zasvedena.

Stara župna crkva

Kompleks Stare župne crkve / Crkve rođenja Blažene Djevice Marije je jedan od najupečatljivijih repera na kotorskim padinama Vrmca, koji ukazuje na zonu u kojoj se nalazio stariji dio naselja Prčanj. Ne zna se kada je tačno podignuta prvobitna crkva, ali se pominje 1399. godine kao Santa Maria de Parzana. Prvobitna srednjovjekovna crkva je 1672. godine prepravljena i proširena dogradnjom

Stara župna crkva

velikog broda, tako da je stara crkva postala apsidni prostor. Tada je postavljen i natpis nad glavnim ulazom Don Petra Sbutege, Templum istud tu Virgo custodi precesque orantium exaudi (Djevice čuvaj ovaj hram i usliši molitve vjernih). Uz crkvu stoji i zvonik sa satom, kao i osmougaona kapela sa kupolom dograđena 1740. godine. U crkvi se nalaze grobnice znamenitih prčanjskih porodica (Mihnići, Florio, Lukovići), a oko crkve je groblje u kome su sahranjene mnoge prčanjske ugledne ličnosti, sveštenici i pomorski kapetani, među kojima je i Ivo Vizin, prvi pomorac sa južnoslovenskih prostora koji je oplovio svijet između 1852. i 1859. U neposrednom okruženju crkve se nalaze ruševine stare crkvene kuće, a cijeli kompleks crkve sa grobljem poduprt je potpornim zidom i ograđen zidom sa puškarnicama. Crkva je služila kao hodočasničko mjesto dok se u njoj čuvala ikona Bogorodice Prčanjske koja je po predanju posjedovala čudotvorne moći.

Gornji Stoliv je smješten na izuzetno strmom terenu, na sjevernoj padini Vrmca, i sastoji se iz grupacija kuća postavljenih u nekoliko redova. Kuće su orijentisane prema moru, postavljene u nizove, duž izohipsi. Stanovnici Gornjeg Stoliva su se uz poljoprivredu i stočarstvo, bavili intenzivno pomorstvom i trgovinom. U doba vladavine Mletačke Republike, Gornji Stoliv je imao oko 1200 stanovnika, 2 mlina za ulje i 4 pekare.

Crkva Sv. Ilije se nalazi na istaknutom mjestu kao dominanta Gornjeg Stoliva. Uz crkvu sa zvonikom se nalaze ruševine stare škole, kapela sv. Antuna i crkvena kuća. Nije poznato kada je crkva sagrađena, ali je, sudeći po natpisu nad ulaznim portalom, proširena 1556. Osvećena je 1748. i imala je pet oltara. Zvonik je sagrađen 1833. Crkva je obnovljena 1846. prilozima Stolivljanina Gašpara Ivanovića, a 1905. je živopisana.

Fotografija na naslovnoj strani: Segment pješačkog puta i Stara župna crkva u gornjoj zoni Prčanja © Expeditio

Crkva Sv. Petra se nalazi u blizini Stare župne crkve. Sagrađena je vjerovatno polovinom XVII vijeka, a posvećena u XVIII vijeku. Crkva je u vlasništvu porodice Sbutega, i sagradio ju je po svoj prilici don Petar Sbutega, prčanjski župnik. Uz crkvu se nalazi kapela sa zvonikom na preslicu, koji je trenutno urušen. Na kapeli je uzidana kamena spolija sa natpisom UNIO VINCIT (jedinstvo pobjeđuje).

Crkve Sv. Ane i Sv. Ilije u Gornjem Stolivu

Pješačka staza između Gornjeg i Donjeg Stoliva

Gupacija kuća sa gumnom

Kapelica Majke od pomoći se nalazi na polovini puta Grasovo, koji vodi sa obale do Stare župne crkve. Kapelica ima kameni bareljef Majke Božje sa natpisom MAIKA OD POMOCHI. Postoje podaci da je kapelicu 1860. godine obnovio kapetan Jozo Verona.

Terasasti doci sa maslinama u zoni Gornjeg Stoliva

Gornji Stoliv

U gornjima zonama Stoliva, od Markovog vrta do Gornjeg Stoliva, postoji i danas očuvan veliki dio dolaca sa suvozidima, na veoma strmom terenu, i sa maslinjacima.

Crkva Sv. Ane je najstarija crkva u Stolivu. Pretpostavlja se da je izgrađena između XII-XIII vijeka. Ispred crkve je plato sa pižulom sa kojeg se pruža pogled na Perast sa ostrvima i Risanski dio zaliva.

Crna Gora

Crkva Sv. Petra u Stolivu

Pješačka staza koja povezuje Gornji i Donji Stoliv predstavlja posebnu vrijednost. Njenu izgradnju je finansirao Gašpar Ivanović (1795–1878). Staza prolazi sa obale, od Donjeg Stoliva, pored groblja i kapele Sv. Mihovila, zatim pored terasatih imanja i, u najvećem dijelu, kroz šumu kestena. U trasiranju staze vješto je iskorišćena konfiguracija terena, širine je oko 2 m na pojedinim mjestima i sastoji se iz stepenika i blagih rampi.

Stazama kroz Svjetsku baštinu Pješačke i planinarske staze Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora

GLAVATI [Uvala Sv Ane] PRČANJ GORNJI STOLIV DONJI STOLIV

Lokacija i obuhvat Prirodnog i kulturnoistorijskog područja Kotora

Crkva Sv. Ane se nalazi u okviru nekadašnjeg posjeda Sbutega. Pretpostavlja se da je sagrađena u drugoj polovini XIV vijeka. Crkva ima visoki zvonik na preslicu i izdužen gotički prozor sa profilacijom iznad ulaza. Na apsidi je očuvan originalni krovni pokrivač od kamenih ploča. U crkvi se nalazi oltarska pala sa likom Bogorodice i Sv. Ane naslikana 1725. Pred crkvom se nekada nalazilo staro groblje, a jugoistočno postoje ostaci stambenih objekata koji moguće potiču iz vremena gradnje crkve.

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora, dio zaliva Boke Kotorske, jedno je od preko 1000 lokaliteta iz cijelog svijeta koje se nalazi na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine jer posjeduje izuzetnu vrijednost za čovječanstvo.

Terasasti doci sa murvama u zoni gornjeg Prčanja

Herceg Novi

Segment gornjeg puta prema Staroj župnoj crkvi

Kotor

Crkva Sv. Ane

Položaj naselja Prčanj na padinama Vrmca, početak XX v.

Crkva Sv. Petra

Tivat

Za naselja na obali more je bilo glavna saobraćajnica i veza se susjedima i svijetom. Krajem XIX i početkom XX vijeka, za vrijeme austrougarskog perioda, duž obale se trasira novi kolski put koji je poremetio organski odnos naselja prema moru.

Područje na Listi Svjetske baštine

U zalivu, koji formiraju strme padine planina visine do 1700 m, sa uskim pojasom obradive

U gornjim zonama zaliva, na mjestu gdje se pojas obradive zemlje spaja sa strmim, stjenovitim ili šumom obraslim padinama brda, nalaze se stariji slojevi naselja, danas uglavnom napušteni. Naselja uz obalu su, isto kao naselja u gornjim zonama, međusobno povezana mrežom starih pješačkih staza i puteva, koja ih povezuje i sa zaleđem.

Priznavanjem statusa autonomne pomorske opštine od strane Mletačke Republike 1704. godine, Prčanj se ubrzano razvija. Iako neki stanovnici ostaju u gornjoj zoni i nastavljaju da se bave poljoprivredom, razvoj priobalnog naselja podrazumijeva stagnaciju i postepeno napuštanje gornjeg sela. Međutim, u Stolivu koji je 1721. dobio pomorski status a rang opštine 1790, paralelno se razvijaju oba naselja - Donji i Gornji Stoliv.

Na prostoru Vrmca su najvjerovatnije već u srednjem vijeku bile formirane glavne trase pješačkih puteva koji su povezivali gornja sela sa obalom, kao i sela međusobno. Na kotorskoj strani Vrmca, osnovu putne mreže činio je glavni gornji seoski put koji se pružao paralelno sa obalom, duž izohipsi terena, na udaljenosti od oko 200 m od obale i na visini od 150-200 m. Ovaj put je međusobno povezivao sva sela na kotorskoj strani, a zatim i sa selima na tivatskoj strani. Don Niko Luković ga naziva “prastari seoski put” a na austrougarskom katastarskom planu iz prve polovine XIX vijeka označen je kao Strada Sottomonte (put ispod planine). Od ovog glavnog pješačkog puta do obale je vodilo više poprečnih staza, prateći konfiguraciju terena tj. linije kosa i bujica. Ove poprečne staze rješavane su u vidu stepenica i ravnih segmentata ili blagih rampi, i ograđene često kamenim zidovima u suvozidu. Glavni put je, u zavisnosti od konfiguracije terena, u nekim segmentima izvođen u prirodnoj stijeni, dok u pojedinim ima podzide od suvozida. Središnji segment ove staze kroz Gornji Prčanj, koji vodi do Stare župne crkve, je kaldrmisan.

Pješačka staza Glavati – Prčanj – Stoliv je dio starog pješačkog puta. Ova staza prolazi kroz raznovrsne pejzaže sa atraktivnim vizurama na zaliv, kroz ostatke gornjeg naselja u Prčanju i Gornji Stoliv, a specifičnost staze je i što se na njoj nalazi veći broj sakralnih objekata – kapelica i crkava. Segment staze koji je obrađen na mapi kreće od uvale Glavati tj. uvale Sv. Ane.

Mreža pješačkih puteva i staza koje priobalna naselja u zalivu povezuju sa starijim naseljima u gornjoj zoni i sa zaleđem, kao i mreža puteva koji su nastali kao dio odbrambenog sistema, čine značajan segment kulturnog pejzaža područja Kotora. Ovi putevi i staze koji su pogodni za pješačenje i planinarenje, omogućavaju da se vrijednosti kulturnog pejzaža svjetske baštine u potpunosti sagledaju i dožive iz svih uglova.

Područje Kotora upisano je na Listu svjetske baštine 1979. godine, a njegova izuzetna univerzalna vrijednost ogleda se u „kvalitetu njegove arhitekture u utvrđenim i otvorenim gradovima, naseljima, palatama i manastirskim kompleksima, te njihovoj harmoničnoj integraciji sa kultivisanim terasastim predjelom na obodima visokih stjenovitih planina. Ono predstavlja i jedinstveno svjedočanstvo o izuzetno važnoj ulozi koju je imalo tokom vjekova u širenju mediteranske kulture na Balkanu.”

zemlje i obalom prirodno veoma složene forme, razvili su se tokom dugog istorijskog perioda gradovi i naselja u nizu, međusobno odvojeni obradivim površinama ili stjenovitim iskonskim pejzažem. Naselja u priobalnoj zoni čine grupacije kuća sa izgrađenom obalom - sistemom ponti i mandraća. Iza kuća, na uskom pojasu obradive zemlje na višim kotama, formirani su terasasti doci sa podzidima od suvozida na kojima su se nalazile obradive površine, vinogradi, maslinjaci i voćnjaci koji se pominju još u arhivskim izvorima.

Karta Prčanja iz 1802. godine (iznad) / Dio katastarske mape Stoliva iz 1838. godine (ispod lijevo)

Zaštićena okolina (bafer zona)

Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora dio je Boke Kotorske - jedinstvenog zaliva Sredozemlja, na crnogorskom dijelu obale Jadrana, za koji su pisci rekli da je „čarobni zaliv“, „kraj ljepote tajanstvene“ i „jedan od najljepših uglova Jadranskog mora“.

Tokom perioda mletačke vladavine, postepeno počinju da se razvijaju i osamostaljuju priobalna naselja. Od sredine XVI vijeka, Prčanjani počinju sve više da se bave pomorstvom, da kupuju od kotorskih plemića djelove zemljišta uz obalu i tu grade kuće. Tako se razvija naselje uz obalu, posebno krajem XVII vijeka, kada je potiskivanje Turaka iz Boke stvorilo neophodnu sigurnost, a nosioci razvoja bile porodice trgovaca, brodovlasnika i pomoraca. U ovom periodu se grade reprezentativne kuće i barokne palate na obali.

Bokokotorski zaliv

Mapa Boke Kotorske, autor: Vincenzo Coronelli, 1688.

U srednjem vijeku, područje Vrmca se nalazilo u sklopu kotorskog distrikta. Kotorske plemićke porodice posjedovale su na njemu imanja sa vrtovima, vinogradima, maslinjacima i voćnjacima, na kojima u priobalnom dijelu grade ljetnjikovce. U gornjoj zoni, na prelazu između obradivih površina i krševitih padina, formiraju se seoska naselja, u kojima žive stanovnici koji rade na imanjima. Seoska naselja se formiraju uz glavnu komunikaciju - put koji se pruža paralelno sa obalom, na visini od 150-200m.

Donji i Gornji Stoliv, početak XX v.

Osnovni izvori: • Prčanj - Historijsko-Estatski prikaz, Don. Niko Luković, 1937. • Kulturna baština Vrmca, 2015. • Studija zaštite kulturnih dobara na području opštine Kotor, 2017. • http://whc.unesco.org/ • Menadžment plan Prirodnog i kulturnoistorijskog područja Kotora, 2011.

Vrmac je brdo i poluostrvo u Boki Kotorskoj. Nalazi se između Kotorskog i Tivatskog dijela zaliva. Masiv Vrmca se pruža pravcem SZ-JI, a najviši vrh je Sveti Ilija sa 785 mnv. Na sjeveroistočnoj padini Vrmca, na kotorskoj strani zaliva, nalaze se naselja: Muo, Prčanj i Stoliv.

Mapa, tekst i fotografije: EXPEDITIO

Pješačka staza Glavati - Prčanj - Stoliv

Naselja Prčanj i Stoliv na padinama Vrmca

Mapa je pripremljena u okviru projekta “Stazama kroz Svjetsku baštinu” koji je sprovela nevladina organizacija EXPEDITIO. Projekat je finansiran od strane Opštine Kotor, uz učešće Turističke organizacije Opštine Kotor.

Prirodno i kulturnoistorijsko područje Kotora


Staza

Dužina

Vrijeme

Težina

Glavati-Donji Stoliv

5,7km

2h 40min

Srednja

Prčanj (Grasovo)-Donji Stoliv

4,8 km

1h 55min

Srednja

Markov rt-Donji Stoliv

3,3 km

1h 30min

Srednja

Glavati-Markov rt

3,2 km

1h 10min

Srednja

Prčanj (Grasovo)-Markov rt

2,3 km

1h

Srednja

Glavati-Prčanj (Grasovo)

2,1 km

50min

Laka

Donji Stoliv-Gornji Stoliv

1,1 km

25min

Laka

Prčanj (Grasovo)-Stara župna crkva

0,9 km

15min

Laka

Obilazak bez vodiča na spostvenu odgovornost Jedinstveni evropski broj za hitne slučajeve - 112


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.