Dubrovnik očima Dubrovkinje

Za zidine je najbolje odvojiti tri, četiri sata i u miru ih proći, zastati svako-malo da udahnete svu tu ljepotu oko sebe, fotografirati se za uspomene...

ŠTO MORATE VIDJETI I DOŽIVJETI, A GDJE JESTI KAO LOKALCI U JEDNOM OD NAJLJEPŠIH GRADOVA NA SVIJETU – NAŠEM DUBROVNIKU. I KAKO TO DANAS IZGLEDA SLOBODNI GRAD PODNO SRĐA OČIMA ROĐENE DUBROVKINJE?

Autorica: Nikolina Petan

Foto: Clive KIm, Pexels

Foto: Miha Rekar, Unsplash

Iz perspektive vječnog optimista, udahnete svu tu ljepotu oko sebe, fotografi- do Banja, najljepše dubrovačke plaže, i ako koronavirus nam je ipak donio i neke rati se za uspomene... vam vrijeme dopušta, obavezno se okupajpozitivne stvari, a jedna od njih je U gradu ne možete zalutati pa si do- te, a potom i prošećite do hotela Excelsior definitivno činjenica da smo se kao pustite lunjati bez namjere i smjera – jer ili Argentine, popijte tamo kavu i uživajte u turisti (ponovo) okrenuli našim, do- tako ćete najbolje otkriti sve ljepote pogledu na Stari grad, Lokrum i more. maćim ljepotama. Ako je suditi grada. Sada kada nema gužvi, Kada ste u Gradu, nemojte propustiti prema društvenim mrežama idealno je vrijeme za „medita- posjetiti Jezuite (čak i ako niste fan Igre (a što nije na njima, kao Kada ste u Gradu, cije“ po gradskim ulicama. prijestolja), tvrđavu Lovrijenac, popeti se da se i nije dogodilo, zar nemojte propustiti po- I svako-malo pogledajte žičarom na brdo Srđ i uživati u najspektane?) mnogi su ovog ljeta sjetiti Jezuite (čak i ako niste prema gore – zidovi sta- kularnijem pogledu na Grad, a ovisno o godišnji odmor proveli u fan Igre prijestolja), tvrđavu rih zgrada skrivaju puno preferencijama, u gradu ćete pronaći brojne Dubrovniku. Više nego ikad Hrvati su pohrlili u „najljepši Grad na svijetu“, a mnogi od njih i prvi put u životu. Lovrijenac, popeti se žičarom na brdo Srđ i uživati u najspektakularnijem pogledu na Grad znamenitosti i povijesnih detalja. Pod obavezno… Od iskustava za koje bi muzeje i galerije. Što zbog fizičke udaljenosti, a vam svaki lokalac preporuvećinom zbog financijskih razlo- čio da ih jednostavno morate ga, uvijek mi je bilo fascinantno koliko doživjeti, to su: koncert u Kneževu Hrvata zapravo nikad nije bilo u Gradu. Na dvoru (nigdje u svijetu nema bolje akustike), stranu zlonamjerni komentari o skupoći đir po Stradunu i slušanje otkucaja sata na „hrvatske Venecije“ – ovo je grad koji bih Gradskom zvoniku (pozdravite Maru i Baru), svrstala u privatnu „zbirku svjetskih čuda“ posjet crkvi Sv. Vlaha (pomolite se u nakanu i vrijedi svake potrošene lipe da ga vidite, jer je sveti Vlaho, zaštitnik grada, ujedno i zaosjetite i iz njega ponesete uspomene za štitnik grla), fotografiranje pokraj Orlandova cijeli život. stupa, romantičan đir do Porporele (mjesta na kojem su započele mnoge gradske ljubaDopustite si lutanje vi) te posjet Franjevačkom samostanu Male

Parafrazirajući poznatu „doći u Rim, a ne braće, njihovu klaustru i ljekarni, najstarijoj vidjeti Papu“, isto vam je kao i da dođete u Europi po upotrebi. Postoji legenda da u Dubrovnik, a ne popnete se na gradske svatko tko se uspije popeti na kamen (koji zidine. Osim činjenice da su se gradile čak strši iz zida samostana, s desne strane kod sedam stoljeća, ushićenje koje vas prožme glavnog ulaza u crkvu na Stradunu) i skinuti kada s drevnih zidina ugledate Stradun, ve- majicu te je ponovo obući – taj će se zauliku Onofrijevu česmu, dubrovačke krovove, vijek vraćati u Dubrovnik. Vrijedi pokušati, popnete se na tvrđave Minčeta i Sv. Ivan zar ne? (s koje puca predivan pogled na Lokrum i Ove su se godine više nego ikad aktualiziotvoreno more) – teško se može mjeriti i sa rali Lazareti, prva karantena u Europi – a das čim. Za zidine je najbolje odvojiti tri, četiri nas prostori za zabavu i kulturna događanja. sata, u miru ih proći, zastati svako-malo da Nakon što ste ih pogledali, svakako skoknite

Uvijek sam svojim prijateljima govorila kako je sedam dana idealno vrijeme da se Grad doživi i vidi u potpunosti – taj vam ritam dopušta da ne jurite od znamenitosti do znamenitosti, nego ih sve stignete u miru pogledati. Sve više od tih sedam dana dodatni je bonus za razgledavanje gradske okolice. Stoga, ako ikako možete, jedan dan posvetite otoku Lokrumu, zaštićenom rezervatu s puno životinja, prekrasnih stjenovitih plaža (koje Dubrovčani obožavaju), s benediktinskim samostanom iz 12. stoljeća... a drugi dan otiđite i na izlet do Elafita, otočja koje čine otoci Kalamota (Koločep), Lopud i Šipan. Imate li sreće i znate li nekog od domaćih, svakako ga zamolite da vas barkom odveze do Lopuda i pješčane plaže Šunj – ta je ruta omiljena svim Dubrovčanima i kao stvorena za nezaboravni izlet, kupanje na otvorenome moru i igre na pijesku.

Ne smijem zaobići ni Župu Dubrovačku, Cavtat i Konavle – i za njih vam je potreban barem jedan dan, baš kao i za izlet u Trsteno i posjet Arboretumu, najstarijem spomeniku vrtne arhitekture u Hrvatskoj i jedinom arboretumu u Hrvatskoj na jadranskoj obali.

Foto: Miha Rekar, Unsplash Foto: Miha Rekar, Unsplash Foto: Miha Rekar, Unsplash

Budući da Dubrovnik tijekom ljetnih mjeseci vrvi od stranih gostiju, mještani uglavnom izbjegavaju gužvu i „razvikana mjesta“. Zato imaju svoje favorite koje pomalo sebično nastoje sačuvati za sebe. Što je donekle i razumljivo, zar ne? Nitko ne voli jesti uz buku i naguravanje. U Gradu postoji niz vrhunskih restorana, neki od njih čak imaju i Michelinove preporuke, mnogi doista dugu tradiciju, a postoje i oni koji imaju prihvatljive cijene (unatoč predrasudama da je ovo preskup grad) te izvrsnu domaću hranu. Teško je odabrati i izdvojiti 10 mjesta koje vole i domaći, no neka ipak moramo. Na vama je da prosudite jesmo li dobro odabrali!

Pomalo skriven iza jedriličarske marine u Lapadu, Orsan je prava alternativa razvikanoj Nautici – ima fantastičan riblji meni, sve je svježe i domaće, a cijeli ručak možete dobiti za manje od 70 kuna. Domaći ga ljudi vole i zbog odlične usluge, a nudi i mesna jela do 100 kuna, dok lokalci posebno vole marende za pedesetak kuna.

Foto: June Liu, Unsplash

Restoran na samoj rivi pokraj gruške pjace (tržnice) mjesto je na kojem će rado pojesti i lokalni ribari (onda znate da ima izvrsnu hranu). Sezonski meni kreće se od 50 do 100 kuna. Pivnica The Gaffe

Nalazi se u jednoj od sporednih ulica sa Straduna (dakle, u samom centru Staroga grada) i vjerovali ili ne, nudi domaće specijalitete poput punjene paprike, rižota i mesa s prilogom – za manje od 50 kuna. Imaju odlične i jeftine hamburgere i svinjska rebarca, a usput možete uživati i u pivu po prihvatljivim cijenama. Caffe bar Fontana

Još jedan dokaz da nije sve u Dubrovniku tako skupo kao što se misli. I dok je popiti kavu u Cele ili Gradskoj kavani za neke stvar prestiža (ali i doživljaj koji si morate priuštiti barem jednom dok ste u Gradu), samo nekoliko metara dalje u sporednim gradskim uličicama pronaći ćete kafiće po prihvatljivijim cijenama (naglasite da ste domaći, jer u Dubrovniku domaći gosti i lokalci imaju popust!). Tako ćete ovdje, recimo, popiti bijelu kavu za 11 kuna (za strance je 14), a espresso i machiato za osam!

Nalazi se na samom spoju Straduna i jedne od sporednih, ulica a nudi izvrsne hamburgere i cheeseburgere po 30, odnosno 33 kune za domaće goste. Nešto je skuplje za strance. Ne ulazeći u polemiku opravdanosti različitih cijena, toplo savjetujem da u svakom restoranu i lokalu uvijek pitate koje su cijene za domaće goste. Pantarul

Jedan od najmodernijih dubrovačkih bistroa s fantastičnom hranom. Pokrenuli su ga food-blogerica Ana-Marija Bujić sa suprugom Milanom Vasićem i Đurom Šiljugom, poznatim dubrovačkim dvojcem koji su „zanat“ stjecali u kultnoj Nautici, Protu i restoranu Orsan Gverović. Dakle, vrhunska kvaliteta je zajamčena. Slastičarnica Dolce Vita

Definitivno imaju najbolji sladoled u gradu, pravi domaći s bogatom kremom, koju ćete rijetko gdje pronaći. Osim toga, ovamo i lokalci rado dolaze na domaće palačinke punjene izvrsnom bogatom kremom. Pizzerija Vita Bella

Prema ocjenama posjetitelja na svjetski poznatoj stranici

Tripadvisor, već je treću godinu uzastopce najbolja pizzerija u Dubrovniku. Osim pizze, Vita Bella nudi i druga odlična jela, kao što su razne vrste mesa s roštilja, burgeri, sendviči, tjestenine, rižota, riblji specijaliteti i slastice. Buffet Kamenica

Već desetljećima na istome mjestu, na Gundulićevoj poljani, u srcu Staroga grada, tijekom kojih je ostao gotovo nepromijenjen. Samo naizgled skroman, ovaj restoran nudi izvrsnu hranu – glavni su mu aduti vrhunski crni rižoto, sitna pržena riba, salata od hobotnice i, naravno, kamenice. Porcije su izdašne, riba ne može biti svježija, a cijene vrlo pristupačne.

Nalazi se u samom centru, u ulici Od Buže. Na meniju su svaki dan svježe namirnice, riba ulovljena tog dana, a svakako probajte pržene girice, hamburgere od hobotnice i škampa, sendviče od inćuna i prženih kalamara... Dobar tek!

SPOJ SVJEŽEG ZRAKA, SLATKOG USPONA I POGLEDA NA PRIRODNE LJEPOTE NAPUNIT ĆE VAS POZITIVNIM VIBRACIJAMA I BROJNIM ZDRAVSTVENIM BENEFITIMA, A ENERGIJA KOJU ĆETE PRIKUPITI NAKON TAKVOG ODLASKA U PRIRODU DRŽAT ĆE VAS 'HIGH' JOŠ DANIMA POSLIJE...

Autorica: Nina Vnuk

Svjest o važnosti kretanja svakim je danom sve veća jer, kako kaže moderna 'poslovica': „Sjedenje je novo pušenje.“ I zaista ima puno istine u tome jer su današnja radna mjesta većinom vezana uz uredski stol i beskonačno tipkanje po kompjutoru. Evolucijski nismo stvoreni za sjedilački način života i zato ga trebamo sasjeći u korijenu koliko god možemo. Tijekom dugog radnog dana redovito se istežite i šećite na svježem zraku za vrijeme pauze, a u slobodno vrijeme odaberite jednu od brojnih aktivnosti. Ako niste tip od teretana i grupnih treninga, okrenite se prirodi i iskoristite njezine brojne čari poput pješačenja i planinarenja.

Osim što pridonosi boljoj kondiciji i kardiovaskularnom zdravlju, planinarenje aktivira i opušta um. Doista, odlazak u prirodu je iskustvo koje budi sva vaša osjetila, smanjuje depresiju, popravlja raspoloženje i kvalitetu sna. Planinarenje je itekako učinkovit trening jer, kada se radi kako treba, aktivira gotovo svaki dio tijela – noge, gležnjeve, koljena, kukove, ruke, trbušne mišiće, ramena i vrat. Osim toga, boravak u prirodi je ukorijenjen u naš DNK i zato bi ga trebalo što snažnije prigrliti. No, prije nego što krenete, proučite naš kratki vodič za početnike.

Za početak je najvažnije preispitati svoje mogućnosti i odabrati adekvatnu stazu. Jer planinarenje nije bezazleno, a staze kriju mnoge opasnosti. Ako ste potpuni početnik, takvo bi trebalo biti i vaše planinarenje. Na gotovo svim planinama imate mogućnost istraživanja i mnoštvo je laganijih, a opet konkretnih staza koje će odgoditi vaše osvajanje vrha dok ne budete spremni. No, prije nego što se bacite u trošak i krenete nabavljati planinarsku opremu i istraživati puteve, testirajte svoju kondiciju brzim hodanjem po kvartu, parku ili lakšem šumskom putu. Tako ćete u relativno kratkom roku biti svjesniji svoje kondicije koja bi trebala biti na razini.

Izbjegavajte laganu odjeću čak i kada je vani ljeto, jer u planinama je uvijek hladnije, a nerijetko puše i neugodan vjetar. Preporučuje se slojevito odijevanje uz nezaobilaznu nepropusnu jaknu i vodootporne gojzerice. Zaboravite na tenisice u kojima inače hodate, jer osim što vam može biti hladno, postoji opasnost od proklizavanja i uganuća. Svakako obucite potkošulju ili majicu koja će biti pripijena uz tijelo, a na nju nabacite par slojeva – ovisno o potrebi i godišnjem dobu. No, u svakom je slučaju pametnije uzeti više pa po potrebi zavezati oko struka.

Što više tereta nosite, to će vam biti teže osvajati uzbrdice. Uostalom, ne idete na piknik nego na sportsko planinarenje. Ono što biste svakako trebali ponijeti je voda ili čaj uz koji ćete predahnuti, nešto hrane, krema sa zaštitnim faktorom, šilterica ili kapa te svjetiljka ako vam se izlet oduži. I, naravno, mobitel. Na gotovo svakom vrhu nalazi se planinarski dom koji nudi topli obrok, ali ako ne želite trošiti, kod kuće napravite bogati sendvič i ponesite neku voćku ili čokoladicu koja će vam povisiti šećer, što je osobito važno pri velikim visinama. Iskusni planinari savjetuju da uvijek sa sobom imate i malu kutiju za prvu pomoć, bez obzira na težinu staze, zlu ne trebalo.

Iako su staze uglavnom dobro markirane, nije se teško izgubiti u šumi. Zato nije preporučljivo planinariti sam i/ili bez mobitela, koliko god da je osoba iskusna. Šumski putevi su ponekad nepredvidivi i zato je bolje spriječiti moguću katastrofu i planinariti u društvu. Najvažnije je da detaljno proučite stazu ili ponesete GPS. No, ipak se bolje pouzdati u dobar, stari zemljovid ili kompas jer u planinama često nema signala ili je on jako loš. Također, pripazite na prognozu i radije ostanite kod kuće ako niste sigurni hoće li biti stabilna, a u slučaju nužde nazovite broj 112 koji će vas spojiti s Gorskom službom spašavanja.

Foto: Depositphotos

Ruksak na ramena, planinarske cipele na noge i lagano krenite u osvajanje svojih prvih planinarskih staza. Energija koju ćete prikupiti nakon pješačenja ili planinarenja bit će dostatna da vam napuni baterije do idućeg vikenda… Garantiramo.

Planinarska staza koja vodi od Šoićeve kuće pa do Cerinskog vira oduševit će sve početnike i obitelji s malom djecom. Staza vodi kroz šumu i nisko raslinje, a zatim kroz selo nakon kojeg se spuštate strmijom stazom do Cerinskog vira.

Ovaj je kanjon s obje strane okružen visokim, strmim stijenama. Put je u početku blag i širok, a kasnije se sužava i treba pripaziti, a do špilje 'Muževa hižica' trebat će vam samo pola sata.

Do Sljemena, glavnog vrha Medvednice, vode brojne staze, ali smo za ovu preporuku odabrali onu dobro poznatu koja vodi od Šestinskog lagvića, preko Kraljičinog zdenca do planinarskog doma „Grafičar“ u kojemu će vas čekati zaslužena okrjepa.

Od planinarskog doma Zavižan krenite na desetak minuta dugačak uspon koji će vas odvesti na vrh Vučjak. Od tamo ćete se vrlo lako uspeti i na Veliku kosu s koje se možete spustiti u Velebitski botanički vrt. Za ovo će vam planinarenje trebati nešto manje od dva sata.

Ova kružna staza oko Okića započinje kod planinarskog doma pod Okićem i okružena je s deset poučnih ploča, a može se proći u roku dva sata. Staza nije zahtjevna te je prilagođena početnicima.

Staza koja do Ivanščice vodi kroz Belec, Mindžalovec i Batinsku Glavu dobro je markirana i opskrbljena smjerokazima, a uspon nije zahtjevan i svidjet će se svim početnicima.

U blizini željezničke stanice Lokve, tik uz autocestu, smjestila se Park šuma Golubinjak. Ugodna šetnja će vas voditi kroz veličanstvena stabla, a dah će vam oduzeti 'kraljica šume', jela visoka gotovo 37 metara.

Najlakši uspon je onaj koji vodi kroz šumski put od zidane Paskove kleti prema Velikim pećinama. Od kleti se nastavlja kroz zaselak Paski, a nakon prolaska zdenca uspon vodi do glavnoga grebena Ravne gore.

Iz turističkog naselja Bjelolasica do vrha se prelazi ispod žičare do restorana Međustanica ili iz smjera hotela Jastreb u Begovu Razdolju. Za ovaj će vam uspon trebati sat vremena.

Iako postoji nekoliko prilaza, najbliži je onaj iz pravca Gornjeg Jelenja (ulaz Vilje). Put vodi kroz Medvjeđa vrata i Južnog malog Risnjaka s kojeg možete uživati u pogledu na cijeli Risnjak.