Prihvaćanje - put do mira u srcu

KAKO PRIHVATITI NENADANU PROMJENU? PRIHVAĆANJE put do mira u srcu

NENADANE PROMJENE ONE SU NA KOJE SMO POTAKNUTI „IZVANA“, NO I MEĐU NJIMA MOŽEMO RAZLIKOVATI ONE KOJE SMO MOGLI SPRIJEČITI I ONE KOJE NISMO. A NAJBOLJI NAČIN DA SE S NJIMA NOSIMO JEST PRIHVAĆANJE I RACIONALNO ANALIZIRANJE – OTKRIVA PSIHOLOGINJA TANJA PURETA

Autorica: Andrea Šitum

Neke promjene u životu sami potaknemo, a druge se dogode nenadano. Ove prve obično su poticajne jer dolaze od nas samih, iz naše potrebe da nešto mijenjamo, no zato se s nenadanim promjenama – poput otkaza, rastave braka, bolesti, gubitka ili katastrofe koju je globalno izazvala pandemija koronavirusa – teško nosimo. O tome kako se nositi s nenadanim promjenama, ali i zašto promjene (čak i ako nam se „na prvu“ ne čine pozitivnima) mogu biti poticajne, razgovarali smo s mag. psihologije Tanjom Puretom, direktoricom Centra za poslovno savjetovanje Ramiro (www.ramiro.hr). „Životne promjene poluga su našeg osobnog razvoja. Kada živimo uobičajen život, onda se u pravilu ponašamo prema ustaljenim obrascima ili navikama od kojih su nam neke korisne, a neke štetne. Na primjer, ako smo usvojili naviku redovitog vježbanja, ona nam je itekako korisna za očuvanje zdravlja. S druge strane, navika sježele unaprijediti kvalitetu svog života. Žele denja ispred ekrana nakon posla, izgledati ljepše, osjećati se zdravije, uz nezdrave grickalice, može imati više kondicije, uspostaviti narušiti naš fizički izgled i, posljedično, zdravlje. Svi znamo da bismo se trebali uhvatiti ukoštac s lošim navikama, ali „U jednom psihološkom istraživanju pitali su ljude da navedu što im se najgore, a što najbolje bolje odnose s drugima i slično. Tada im cilj koji žele ostvariti daje dovoljno mo tivacije da preraspodijele svoje resurse (vrijeme to često odgađamo dogodilo u životu. U velikom poi energiju) kako bi ga pronalazeći za to stotku su i kao najgori i kao najbolji ostvarili. razne isprike. Razlog primjer naveli – isti događaj. „To je promjena koju tome je što u stjecaNajčešće je bila riječ o bolesti, sami potičemo i ona je nje nove navike treba rastavi braka, otkazu ili u pravilu najbolja vrsta uložiti vrijeme i energiju, koje često nemamo. slično“ promjene“, kaže Pureta, napominjući kako u toj svjeTrošimo ih u druge svrhe, koje snoj promjeni ljudi dobrovoljno nam se čine važnije“, objašnjava pristaju na početnu nelagodu radi Tanja Pureta. ostvarenja željenog stanja. Čak i kad smo zadovoljni postojećim stanjem, zov novog Promjene koje potičemo sami je uzbudljiv. Kad sami potičemo promjenu,

Ipak, mnogi u jednom trenutku odluče da ustvari se svjesno odričemo nečega što je vrijeme za promjenu lošeg ponašanja jer nam nije nužno ili nam ne treba kako bismo stvorili mjesto za ono nešto novo što će nam više koristi. S druge strane, nenadane promjene su one na koje smo potaknuti „izvana“, no i među njima, kaže Pureta, možemo razlikovati one koje smo mogli spriječiti i one koje nismo.

Tanja Pureta je magistrica psihologije, specijalistica organizacijske i industrijske psihologije (Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), certificirana NLP trenerica i NLP coach

"SVI ZNAMO DA BISMO SE TREBALI UHVATITI UKOŠTAC S LOŠIM NAVIKAMA, ALI TO ČESTO ODGAĐAMO PRONALAZEĆI ZA TO RAZNE IZGOVORE. RAZLOG TOME JE ŠTO U STJECANJE NOVE NAVIKE TREBA ULOŽITI VRIJEME I ENERGIJU, KOJE ČESTO NEMAMO. TROŠIMO IH U DRUGE SVRHE, KOJE NAM SE ČINE VAŽNIJE"

Neželjene i nenadane promjene

„Mogli smo, primjerice, spriječiti nastanak bolesti zbog loših životnih navika ili otkaz zbog naše nesavjesnosti ili nekompetentnosti. Te su promjene posljedica našeg dugotrajnog zatvaranja očiju pred objektivnim činjenicama koje su nam govorile da moramo promijeniti ponašanje. U tom smislu one nisu toliko neočekivane – mi smo se samo iracionalno nadali da se nama neće dogoditi“, smatra ova psihologinja i napominje kako su ove promjene objektivno puno teže jer smo već nešto bitno izgubili (zdravlje, posao, osobu do koje nam je stalo...), a mogli smo sačuvati da smo se ranije odlučili suočiti s lošim navikama. Osim toga, takve promjene teže subjektivno prihvaćamo jer ih doživljavamo kao svojevrsnu nepravdu. Vidimo, naime, da neki oko nas imaju ta ista loša ponašanja, a da prolaze bez posljedica.

Iako je promjene koje su došle izvana najteže prihvatiti, ipak postoje, smatra Pureta, brojni načini koji nam mogu olakšati taj put.

Kako si olakšati?

„U životu svakoga od nas događaju se razne situacije na koje nemamo spreman odgovor. Neke od njih predstavljaju prijetnje našem svakodnevnom načinu života, a u nekima se kriju prilike za bolji život. Takve situacije od nas traže da na određeni način promijenimo način života jer ćemo u suprotnom biti izloženi opasnosti ili propustiti priliku. Na njih možemo reagirati guranjem glave u pijesak u nadi da nam se

ipak ništa neće dogoditi; možemo reagirati i ljutnjom i nastavljanjem 'po starom' u nadi da će se same riješiti. Možemo osjećati strah i bespomoćnost, što nas može paralizirati i tako onemogućiti da adekvatno reagiramo. Sve ove reakcije imaju loše posljedice za nas. Jedini ispravan pristup je prihvaćanje situacije kakva jest i racionalno analiziranje što možemo učiniti kako bismo je riješili“, savjetuje psihologinja.

Samo takav pristup budi veliku količinu energije koja nam omogućava da osmisli- mo najbolja rješenja i uspješno ih provede- mo. Zato je prihvaćanje promjena i gledanje na njih kao na prilike jako važno za uspješno nošenje sa svim životnim izazovima.

Pozitivno prihvaćanje

Do te spoznaje – da je pozitivno prihva- ćanje promjena najbolja opcija – najlakše dolaze oni suočeni s teškom bolešću. Nakon početne faze ljutnje, tuge i straha, takvi ljudi dolaze do faze kada shvate da se trebaju pomiriti sa situacijom jer nemaju moguć- nost povratka na staro. Zdravlje je otišlo i sada treba izgraditi novo, na temeljima novih navika i pristupa životu. U tom tre- nutku prihvaćanja njihova pažnja više nije usmjerena na žalovanje nego na traganje za svim informacijama koje im mogu objasniti kako izgradili novi život. „Rezultat te izgradnje često je život puno kvalitetniji od onoga prije bolesti. Zato od njih možemo čuti da im je bolest nešto naj- bolje što im se dogodilo. Štoviše, u jednom psihološkom istraživanju pitali su ljude da navedu što im se najgore, a što najbolje dogodilo u životu. U velikom postotku su i kao najgori i kao najbolji primjer naveli – isti događaj. Najčešće je bila riječ o bolesti, rastavi braka, otkazu ili slično“, kaže Tanja Pureta.

Neželjene promjene na koje nismo mogli utjecati te koje su nas suočile s velikim gu- bitkom mogu, dakako, imati snažan razorni učinak. Njihovo prihvaćanje je proces koji traje jer osoba treba proći kroz nekoliko faza, poput faze šoka, negiranja novog stanja, ljutnje i tuge. Svaka faza može trajati dulje vrijeme i zato je važno, savjetuje Tanja Pureta, da osoba razumije problem s kojim se suočava, bude "Do spoznaje da je pozitivno prihvaćanje promjena najbolja opcija – naj- strpljiva i nježna prema sebi. lakše dolaze oni suočeni s teškom Jednako strpljivi trebaju bolešću. Nakon početne faze ljutnje, biti i ljudi iz njezine okoline, tuge i straha, takvi ljudi dolaze do koji joj mogu puno pomoći faze kada shvate da se trebaju po- u tom procesu, i to najviše miriti sa situacijom jer nemaju svojom blizinom, toplinom i razumijevanjem. „Naravno, ako se osoba teško mogućnost povratka na staro" nosi sa svim tim emocijama, svaka- ko je dobro da potraži stručnu pomoć“, zaključuje Tanja Pureta.

Foto: Jeffery Ernhunse, Unsplash