Bruno Gudelj RUKOMET
1 odličje - Zlatna medalja: OI Atlanta 1996.
V
rlo rano postao je predvodnik svoje generacije. Bruno Gudelj rođen je u Zagrebu 8. svibnja 1966. godine. Igračku karijeru započeo je 1980. godine u mlađim uzrastima rukometnog kluba Zagreb. Prošavši kroz mlađe klupske uzraste, Gudelj je već sa 17 godina, 1983., počeo povremeno nastupati za prvu momčad. U prvenstvenoj sezoni 1984./85. zagrebački rukometaši, tada pod imenom GRK Zagreb – Chromos, ostvaruju veliki uspjeh za njihove tadašnje prilike i ulaze u Prvu saveznu rukometnu ligu. Pod vodstvom trenera Zdenka Zorka, glavnu riječ vodili su poletarci Bruno Gudelj, Ratko Tomljenović, Goran Geratović, inače već tada omladinski reprezentativci Hrvatske i Jugoslavije. U drugoligaškoj sezoni 1984./85. Bruno Gudelj se od rukometnog talenta pretvorio u rukometnu klasu i jedan je od najzaslužnijih što je Zagreb u navedenoj sezoni postao prvoligaš. Te 1985. godine Gudelj je sa Zagrebom i juniorski prvak Jugoslavije. Kolo po kolo, Zagreb je od autsajdera postao lider, zahvaljujući upravo iskustvu i mladosti koje je tada bilo objedinjeno u ovoj momčadi. Dani i sati treninga potvrdili su se rukometom u kojemu nije bilo grubosti, a lepršavost i atraktivnost rodili su nove igračke zvijezde, među kojima je ona Bruna Gudelja najsjajnije svijetlila. Dres svog matičnog kluba nosi do 1994. godine i u desetogodišnjem razdoblju u prvoj momčadi doista se naosvajao trofeja. Sa Zagrebom je Bruno prošao put od druge lige do vrha Europe. U dresu Zagreba osvojio je titulu prvaka Jugoslavije 1989. i 1991. godine, kao i kup Jugoslavije 1991. Bio je zasigurno najznačajniji dio momčadi koja je osvojila prvenstvo i kup Hrvatske 1992., 1993. i 1994. godine. Ipak, najveći uspjeh u svom matičnom klubu ostvario je 1992. i 1993. godine, kada je Zagreb postao prvak Europe, a 1993. godine i pobjednik europskog Superkupa. U obje godine kada se Zagreb popeo na vrh Europe, Gudelj je bio jedan od najboljih igrača. Poglavito dobre igre davao je u odlučnim utakmicama, kada se odlučivalo koja će momčad zasjesti na krov Europe. Godine 1992., zbog rata u Hrvatskoj, Zagreb je svoje utakmice igrao kao domaćin u Njemačkoj, dok je u finalnoj utakmici bio domaćin u Grazu. U pohodu na europski tron zadnja prepreka bio je španjolski prvak Teka, kojega je u Grazu Zagreb pobijedio s 22:20, a Bruno Gudelj postigao je četiri zgoditka. U drugoj finalnoj utakmici u španjolskom Santanderu ponovno je slavio Zagreb, ovoga puta s 28:18, a Gudelj je sa 6 postignutih zgoditaka bio drugi najbolji strijelac utakmice. Naredne 1993. godine u finalu je u pao njemački Wallau. U Zagrebu su domaćini slavili s 22:17, uz 4 zgoditka Bruna Gudelja, a u uzvratnom susretu u Frankfurtu pobijedili su domaćini s 22:18, uz izvrsnu igru Bruna Gudelja u obrani. Uz to je postigao i jedan zgoditak. Nakon odlaska iz Zagreba, od 1994. do 1996. godine igrao je u Njemačkoj za momčad HC TSG Bielefeld, a potom je igrač Tusema iz Esena od 1996. do 1998. godine. Nakon četiri godine provedene u Njemačkoj, Bruno Gudelj od 1998. do 1999. igra u Španjolskoj za momčad Bidasoa Irun, a zatim je do 2003. godine i završetka igračke karijere igrao je u Austriji za momčad Bregenz HB, gdje je bio igrač i trener. S ovim klubom osvojio je titulu prvaka Austrije 2001. i 2002. godine, kao i austrijski kup 2000., 2002. i 2003. godine. I u reprezentativnim dresovima igračka karijera Bruna Gudelja prepuna je priznanja i trofeja. U dresu reprezentacije Jugoslavije, na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1987. godine u Jugoslaviji osvojio je zlatnu medalju, a dvije godine ranije, na Svjetskom prvenstvu za juniore u Italiji 1985. godine, osvojio je brončanu medalju. Uspostavom Hrvatske samostalnosti Bruno Gudelj je standardni reprezentativac Hrvatske. Na prvom većem natjecanju na kojemu je igrala Hrvatska, na Mediteranskim igrama u francuskom Languodec – Roussilonu 1993. godine, osvojio je zlatnu medalju, a na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. osvojio je brončanu medalju. Najveći uspjeh u karijeri ostvario je na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti, gdje se zakitio zlatnom olimpijskom medaljom. Nakon završetka igračke karijere 2004. godine bio je trener Zagreba, s kojim je ovog puta kao igrač osvajao titule i kupove, a u Austriji je bio trener Innsbrucka od 2005. do 2006. godine. Odlikovan je državnim odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a 1996. godine dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.
97