Davor Dominiković RUKOMET
1 odličje - Zlatna medalja: OI Atena 2004.
O
vaj vrhunski rukometaš najbolji je dokaz da je trnovit put do zvijezda, do svjetske slave, koju je on doživio. Davor Dominiković rođen je u Metkoviću 7. travnja 1978. godine. Igračku karijeru započeo je u mlađim uzrastima Metkovića, gdje je u sezoni 1993./94. debitirao u seniorskom sastavu na utakmici u Trogiru. Već u sljedećoj natjecateljskoj sezoni, 1994./95., odlazi u Rukometni klub Vrgorac. U drugom dijelu sezone odlazi u Rukometni klub Cetinka iz Trilja. Ponovno se vraća u RK Metković Razvitak i igra do 1997. Nakon toga odlazi u Zagreb, gdje je do 1999. igrač Badel 1862 Zagreba. S ovim klubom osvojio je titule prvaka i kup Hrvatske 1998. i 1999. godine. U sezoni 1999./2000. vraća se u Metković i igrač je RK Metković Jambo do ljeta 2002. godine. Vrativši se kući u Metković, sportska zvijezda Davora Dominikovića zasjala je punim sjajem. Dva puta je najbolji strijelac lige, a osvaja i kup Hrvatske 2001. i 2002. godine. Krunu karijere u svom matičnom klubu doživio je 2000. godine, kada je bio dio momčadi koja je osvojila Kup IHF. Upravo je on najzaslužniji za najveći uspjeh Metkovčana u povijesti. Na finalnoj utakmici protiv Flensburga zabio je 12 pogodaka. Nakon povijesnog uspjeha, Dominiković napušta rodni grad i od 2002. do 2003. godine igra za njemački Kiel. Zatim je od 2003. do 2004. i dalje u Njemačkoj, ali igra za momčad SG Kronau-Ostringen. Potom odlazi u Španjolsku, gdje je 2004. godine kratko igrač momčadi BM Algeciras. U studenom iste godine postaje igrač slavne Barcelone. S ovim je klubom 2005. godine osvojio titulu prvaka Europe, a 2006. godine prvak je Španjolske. Od 2006. do 2010. Dominiković je i dalje u Španjolskoj i nastupa za San Antonio. Potom odlazi u Francusku, gdje od 2010. do 2011. igrač Pariza, a u ljeto 2011. godine prešao je u momčad Ivry. Od lipnja 2013. igrač je njemačkog HSV-a. Veliki broj, može se reći i pregršt medalja, osvojio je Davor Dominiković u dresu hrvatske rukometne reprezentacije. Na Mediteranskim igrama 1997. u Bariju i 2001. u Tunisu osvojio je zlatne medalje. Na Europskom prvenstvu u Norveškoj 2008. osvojio je srebrenu medalju. Na svjetskim prvenstvima osvojio je dvije medalje i to: u Portugalu 2003. zlatnu, a u Tunisu 2005. srebrenu medalju. Na Svjetskom kupu u Švedskoj 2006. okitio se zlatnom medaljom. Kruna igračke karijere Davora Dominikovića je osvajanje zlatne olimpijske medalja na Igrama 2004. u Ateni. Hrvatska je u finalu pobijedila Njemačku s 26:24. Dominiković je dominirao u našoj obrani. Inače, uvijek duhovit, dobri duh naše reprezentacije. U trenutcima proslave olimpijskog zlata, kapetan reprezentacije Pero Metličić je rekao odličnu stvar: “Znate li po čemu su isti Goluža, Matošević, Losert i Michael Jordan?“ Svi u zezanciji okrenuli su na bankovne račune, a Pero će mudrim riječima: „Dragi, oni su dva puta bili na olimpijskim igrama i dva su puta osvajali zlatne medalje. Pa, nek netko kaže da mi nemamo Jordana, i to trojicu.“ Onda je na scenu stupio Davor Dominiković i spikerskim glasom rekao: „Znate li vi, gospodine Metličiću, da mi vas šijemo? Vas i Vaš Split. Metković ima šest olimpijskih zlata. U Atlanti Goluža, Čavar i Jelčić, u Ateni Goluža, Kaleb i Dominiković. Podijelite to, gospodine Metličiću, na broj stanovnika, pa ćete vidjeti.“ Ovaj proslavljeni reprezentativac bio je sudionik i Olimpijskih igara 2008. u Pekingu. Sve što je u karijeri postigao, duguje upravo sebi samome, iako on kao skroman čovjek ističe i trenere i suigrače. Prošao je trnovit put do prve momčadi Metkovića, kaljenja po nižim dalmatinskim rukometnim ligama, a najzaslužniji je što je 2000. godine u Dalmaciju došao prvi i za sada jedni europski klupski rukometni trofej u muškom rukometu. Njegova karijera je najbolji dokaz kako se u sportu radu i upornošću može sve ostvariti – pa i na Olimp popeti. Davor Dominiković odlikovan je odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a 2004. godine dobio je Državnu nagradu za sport Franju Bučar.
94
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A