Patrik Čavar RUKOMET
1 odličje - Zlatna medalja: OI Atlanta 1996.
Z
asigurno najtrofejniji hrvatski rukometaš. Patrik Čavar rođen je u Metkoviću 24. ožujka 1971. godine. Igračku karijeru započeo je u tadašnjoj momčadi Mehanike iz Metkovića i već je s 15 godina, 1986., počeo igrati za prvu momčad. Po igri, Čavar je odmah odskakao od svojih suigrača i vidjelo se da je predodređen za velike domete. U prvoj momčadi Mehanike igrao je do 1989. godine, kada odlazi u Banja Luku i postaje igrač tamošnjeg Borca, čiji dres nosi do kraja prvenstvene sezone 1989./90. Nakon toga vraća se u Hrvatsku i od 1990. do 1997. godine je rukometaš Zagreba, koji kasnije nosi ime Badel 1862 Zagreb. Dolaskom u najtrofejniji hrvatski rukometni klub, započinje pravu žetvu trofeja i medalja. Sa Zagrebom je Čavar osvojio prvenstvo i kup Jugoslavije 1991. a prvenstvo i kup Hrvatske 1992., 1993., 1994., 1995., 1996. i 1997. godine, što znači da je u svakoj sezoni osvajao duplu krunu. Pet puta je bio proglašen najboljim rukometašem Hrvatske, a četiri puta je bio najbolji strijelac hrvatske lige. Jednom je bio i najbolji strijelac jugoslavenske lige. Treba reći da je Čavar jednom proglašen i najboljim stranim igračem španjolske rukometne lige. Ipak, treba posebno napomenuti da je Patrik sa Zagrebom osvojio titulu prvaka Europe 1992. i 1993. godine, kao i europski Superkup 1993. godine. Nakon odlaska iz Zagreba, Čavar nastavlja trofejni niz u španjolskoj Barceloni, u kojoj igra od 1997. do 2001. godine. S ovim slavnim klubom osvaja Asobal ligu 1998., 1999. i 2000. godine, zatim Kraljev kup 1998. i 1999., Asobal kup 2000. i 2001. i Superasobal kup 1998. i 2001. Bio je jedan od najboljih igrača Barcelone kada je 1998., 1999. i 2000. godine ovaj klub osvojio titule prvaka Europe, kao i europski Superkup istih godina. Nakon odlaska iz Barcelone, Čavar ostaje u Španjolskoj i od 2001. do 2005. godine igrač je BM Granollersa. Nakon toga slijedi povratak u Hrvatsku, gdje nekoliko mjeseci igra u zagrebačkom Agram Medveščaku. U siječnju 2006. godine odlazi u Francusku i igra za momčad Saint Marcel Vernon do ljeta 2007. godine, kada je s navršenih 36 godina završio igračku karijeru. Posljednji igrački trofej osvojio je s navedenim francuskim klubom, s kojim je 2006. godine bio prvak Druge francuske divizije. I u dresu Hrvatske rukometne reprezentacije osvojio je velik broj medalja. Na Mediteranskim igrama 1993. godine u Languedoc – Roussillonu osvojio je zlatnu medalju. Na Europskom prvenstvu 1994. u Portugalu osvojio je broncu, a na Svjetskom prvenstvu 1995. u Islandu srebro. Kruna karijere bile su mu Olimpijske igre 1996. u Atlanti, gdje je bio jedan od najboljih hrvatskih rukometaša koji su se zakitili zlatnom medaljom. Patrik Čavar je kao član hrvatske rukometne reprezentacije 1996. godine dobio Državnu nagradu za sport Franjo Bučar, a odlikovan je i državnim odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Na Olimpijskim igrama u Atlanti bio je najbolji strijelac rukometnog turnira, a izabran je i u najbolju rukometnu sedmorku navedenih Igara. Čak četiri puta igrao je Čavar za rukometnu reprezentaciju svijeta. U finalu Olimpijskih igara Čavar je bio jedan od naših najboljih igrača. Hrvatska je pobijedila Švedsku s 27:26. Od početka utakmice, naša reprezentacija je dominirala. Nisu se ni snašli, a naši su već naglašeno odmakli. Nije im bilo spasa. Nisu se mogli izvući. Kockanje s 4 – 2 u obrani u završnici im je donijelo mogućnost priče o tome kako su mogli nešto. Ustvari nisu mogli ništa. Na pitanje da li mu je Atlanta vrhunac karijere, Čavar je odgovorio: „To je svakako najljepši, najdraži, najdirljiviji rezultat koji sportaš može zamisliti“. I u utakmicama koje su prethodile finalu protiv Švedske, onima protiv Kuvajta, SAD-a, Rusije, prvi put Švedske i Francuske, naši su djelovali goropadno i sigurno, a Čavar je izabran u najbolju sedmorku turnira, što najbolje svjedoči o njegovu ulogu u prvo hrvatsko olimpijsko zlato od samostalnosti. Patrik Čavar je odlukom Hrvatskog olimpijskog odbora proglašen najboljim hrvatskim sportašem za 1995. godinu, a 1994. i 1997. proglašen je najboljim hrvatskim rukometašem u izboru Hrvatskog rukometnog saveza i Sportskih novosti.
92
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A