Drago Vuković RUKOMET
2 odličja - Zlatna medalja: OI Atena 2004. Brončana medalja: OI London 2012.
S
plitski dječak koji je ostvario olimpijski san. Drago Vuković rođen je 3. kolovoza 1983. godine u Splitu. Brat je blizanac bivšeg vratara Hajduka, a danas RNK Split, Andrije Vukovića. Rukomet je počeo igrati u Rukometnom klubu Brda u Splitu, klubu koji djeluje u istoimenom splitskom kvartu. Potom je prešao u mnogo jači Split Brodomerkur, gdje je vrlo rano Dragin talent za rukomet došao do izražaja. Prvi trofeji došli su mu u ruke dok je još igrao za kadetsku momčad Brodomerkura, s kojim je bio dva puta prvak Hrvatske u juniorskoj konkurenciji, pa je proglašen i najboljim igračem generacije rođene 1983. godine. Dok još nije bio siguran u rukometnu karijeru, igrao je Drago tenis i to s Mariom Ančićem na splitskim Firulama. Ali rukomet je ipak u konačnici dobio prednost pred “bijelim sportom“. U Split Brodomerkuru je igrao do 2002. godine, kada je odlučio prihvatiti ponudu daleko snažnijeg Badel 1862 Zagreba te se preseliti u glavni grad. U Zagrebu je Drago igrao do 2006. godine i u tom periodu osvojio je prvenstvo i kup Hrvatske, kako se kaže - “duplu krunu“, 2003., 2004., 2005. i 2006. godine. Potom Drago Vuković dvije godine, od 2006. do 2008., igra u Sloveniji za momčad Gorenja iz Velenja. I tu je jedan od najboljih igrača na poziciji srednjeg vanjskog. U ljeto 2008. godine otisnuo se u Njemačku, gdje je do 2011. godine igrao za poznati klub VfL Gummersbach u čijem dresu je osvojio prve europske klupske trofeje. Kao član Vfl Gummersbacha Vuković je 2009. godine osvojio Kup EHF, a 2010. i 2011. godine Kup pobjednika kupova. Od 2011. godine Vuković je igrač momčadi Lubbecke. U Hrvatsku rukometnu reprezentaciju Drago Vuković ušao je vrlo rano. Kaže, oblačeći kockasti dres, ostvario je svoj sportski san. U tom je dresu osvojio ono o čemu mnogi mogu samo sanjati, a o broju trofeja da i ne govorimo. Na Mediteranskim igrama u Almeriji 2005. osvojio je srebrnu medalju. Na prvenstvima Europe Vuković je dosada osvojio tri medalje. Bio je dio reprezentacije koja je osvojila srebro 2008. u Norveškoj i 2010. u Austriji, a u Srbiji 2012. godine zakitio se brončanom medaljom. Na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013. osvojio je brončanu medalju. Na natjecanju Svjetskog kupa u Švedskoj 2006. osvojio je zlatnu medalju. Ipak, kao malo koji sportaš, poglavito u kolektivnom sportu, Drago Vuković je 2004. ostvario sportski san snova. Bio je dio momčadi hrvatske reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni osvojila zlatnu medalju. Nastupio je Vuković i na narednim Igrama 2008. godine u Pekingu, a na Igrama 2012. godine u Londonu ponovno je osvojio olimpijsku medalju, ovog puta brončanu. Posebno mu je u sjećanju, kako kaže, ostala Olimpijada 2004. u Ateni. Te su igre za njega bile nešto neponovljivo i dok je živ rado će se sjećati svakog dana, svakog sata i nikada neće zaboraviti kakva je to bila klapa, kako je tu stalno netko davao cijelog sebe. Na terenu je Drago prepun energije, gotovo hiperaktivan. Pogled mu stalno luta lijevo – desno, sve vidi, a što je najznačajnije, svugdje i dospije. Ima tu urođenu inteligenciju da sve prati. Kada treba, zna i stati na loptu. Pogledati, smiriti. Njegova je sreća da je na početku igranja u reprezentaciji igrao s prokušanim asovima kao što su Metličić, Goluža, Džomba, Kaleb i ostali, od kojih je doista imao što naučiti. Kao član hrvatske reprezentacije odlikovan je državnom odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a 2004. je kao “zlatni iz Atene“ dobio Državnu nagradu za sport Franjo Bučar. Neosporno, Drago Vuković je igrač hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
81