Iztok Puc RUKOMET
2 odličja - Zlatna medalja: OI Atlanta 1996. - HR Brončana medalja: OI Seoul 1988.
P
rerano preminuli rukometaš koji je nastupao za tri državne reprezentacije. Iztok Puc rođen je 14. rujna 1966. godine u Slovenjgradecu u Sloveniji. Igračku karijeru započeo je u Rukometnom klubu Šoštanj. Zatim je od 1986. do 1990. godine igrao za momčad Borca iz Banja Luke. U ovoj, tada odličnoj rukometnoj momčadi, Iztok Puc postao je reprezentativac. U sezoni 1987./88., s 229 postignutih golova, Puc je najbolji strijelac Prve savezne rukometne lige. Nositelj je svjetskoj juniorskog zlata iz Rijeke 1987. godine i olimpijske bronce s Olimpijskih igara u Seoulu 1988. godine. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Rijeci proglašen je najboljim igračem, a bio je i najbolji strijelac prvenstva. Godine 1988. proglašen je najboljim rukometašem Jugoslavije. Do svoje 24. godine imao je čak 96 nastupa za A reprezentaciju Jugoslavije. Godine 1990. godine dolazi u Zagreb i nakon raspada Jugoslavije postaje hrvatski reprezentativac. S Rukometnim klubom Badel 1862 Zagreb osvojio je dva naslova prvaka Europe, i to 1992. godine u finalu protiv Teke u Santanderu te 1993. godine protiv Wallaua u Frankfurtu. Fotografija njegovog gola u posljednjoj sekundi iz Festhalle ulazi u anale hrvatskog sporta. Nijemci su na svom terenu dostigli pet golova razlike iz Zagreba, ali tada na scenu stupa Puc. Kao rukometaš Zagreba Puc je osvojio i europski Superkup 1993. godine. Prvak i pobjednik kupa Jugoslavije sa Zagrebom je bio 1991., a prvenstvo i kup Hrvatske osvojio je 1992., 1993. i 1994. Četiri godine - četiri duple krune. Drugi dio hrvatske priče vezan je uz državnu reprezentaciju, za koju je nastupio 65 puta. U kockastom dresu Iztok Puc doista se naosvajao trofeja. Godine 1993. na Mediteranskim igrama u francuskom Landouec - Roussilonu, prvim igrama na kojima je nastupila Hrvatska, osvojio je zlatnu medalju. Zatim je na Europskom prvenstvu 1994. godine u Portugalu član momčadi koja je osvojila brončanu medalju, a član je i momčadi koja je na Svjetskom prvenstvu 1995. godine na Islandu osvojila svjetsko srebro. Kao kruna velike priče, Iztok Puc je član i jedan je od najboljih hrvatskih rukometaša na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti, kada je osvojena zlatna olimpijska medalja. Iztok Puc bio je strašan, veliki pucač, igrač koji je vidio igru, jednostavno, bio je nezadrživ za protivnika, po mnogima najbolji i najkompletniji lijevi vanjski svih vremena. Nakon 1994. vraća se doma u Sloveniju i igra do 1999. godine za Rukometni klub Pivovarna Laško iz Celja, s kojim je prvak Slovenije 1995., 1997., 1998. i 1999., a pobjednik kupa Slovenije 1995., 1996., 1997., 1998. i 1999. Zatim do 2002. igra za RK Prule iz Ljubljane, s kojim je prvak Slovenije 2002. godine. Mijenja reprezentativni dres i počinje igrati za Sloveniju, za koju je nastupio 34 puta i jedan je od najzaslužnijih što je ova reprezentacija nastupila na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sydneyu. Iztok Puc je uz Andreja Lavrova jedini svjetski rukometaš koji je igrao na trima olimpijskim igrama u tri različita dresa: 1988. godine za Jugoslaviju, 1996. za Hrvatsku i 2000. za Sloveniju. Kao član hrvatske rukometne reprezentacije dobitnik je Državne nagrade za sport Franjo Bučar 1996. godine, a odlikovan je i državnim odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Ovaj proslavljeni rukometaš se nekoliko godina pred smrt preselio na Floridu. Tu je i preminuo nakon teške bolesti, 20. srpnja 2011. godine. Urna s njegovim posmrtnim ostacima položena je u Zagrebu na groblju Mirogoj, dio pepela je posut u Novalji, koju je jako zavolio ljetujući ondje, a dio u Sloveniji, gdje mu je pokopana majka. Vijest o njegovoj preranoj smrti teško je pogodila hrvatsku, posebno rukometnu javnost. Direktor Rukometnog kluba Zagreb Zoran Gobac na posebno sazvanoj tiskovnoj konferenciji povodom smrti Iztoka Puca je rekao: “Iztok je bio stožerni igrač, odrastao je u našem klubu i moramo mu zahvaliti na svemu što je dao za naš klub i rukomet. K nama je stigao 1990. godine i probio sve transfere u Hrvatskoj i Europi te godine. S njim smo napravili stravičan iskorak i dvaput pokorili Europu. On je s reprezentacijom bio treći u Portugalu, drugi na Islandu na Svjetskom prvenstvu, a vrhunac karijere je zlatna olimpijska medalja u Atlanti. Bio je gospodin čovjek, igrao je za tri selekcije i sigurno je jedan od najvećih rukometaša u povijesti.“ Ovaj vrsni rukometaš je zbilja bio igrač ispred svog vremena. Njegovo dizanje na skok-šut značilo je pola zgoditka. Nije bio od onih igrača grubijana. Iztok se u igri nadmetao, borio svim dozvoljenim sredstvima, a redovito je izlazio kao pobjednik. Istinska rukometna legenda koja je, nažalost, prerano napustila ovaj svijet.
76
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A