Mirjana Ognjenović RUKOMET
2 odličja - Zlatna medalja: OI Los Angeles 1984. Srebrna medalja: OI Moskva 1980.
J
edna od najboljih lijevih krila svijeta. Mirjana Ognjenović rođena je u Zagrebu 17. rujna 1953. godine. Igračku karijeru započela je s 15 godina u zagrebačkoj Lokomotivi. Dvaput je s reprezentacijom grada Zagreba, tada još s djevojačkim prezimenom Cecchini, osvajala naslov srednjoškolskih europskih prvakinja. Iz Lokomotive je prešla u Trešnjevku, s kojom je 1982. godine osvojila Kup IHF. U Italiji je igrala u Rimu za momčad Casamo Magnanu, s kojom je tri puta bila prvakinja države. Potom je igrala za talijanske momčadi Borgho San Lorenzu i Umbriju. Igračku karijeru završila je u Trešnjevci kao 41-godišnjakinja. Igrala je za reprezentacije Jugoslavije i Italije. S Jugoslavijom je nastupala na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi osvojivši srebrnu medalju te na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu, gdje je bila dio momčadi koja je postala olimpijski pobjednik. Na Olimpijskim igrama u Moskvi odigrala je pet utakmica i postigla 11 golova, a na sljedećim je igrama odigrala 4 utakmice, uključujući i finale, te zabila 10 golova. Dres reprezentacije Jugoslavije nosila je i na svjetskim prvenstvima 1975. u SSSR – u kada su bile pete, 1978. u Čehoslovačkoj kada su bile također pete, 1982. godine u Mađarskoj je osvojena brončana medalja i bila je kapetanica reprezentacije, a 1986. u Nizozemskoj su naše rukometašice bile šeste. Na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine osvojila je zlatnu medalju. Za reprezentaciju Jugoslavije Mirjana Ognjenović je odigrala 150 utakmica i postigla oko 400 zgoditaka. Nakon reprezentacije Jugoslavije, obukla je dres reprezentacije Italije s kojom je na Mediteranskim igrama u Siriji 1987. godine osvojila zlatnu medalju, a s ovom reprezentacijom sudjelovala je i na Svjetskom prvenstvu 1990. godine u Norveškoj. Za reprezentaciju Italije odigrala je 30 utakmica i postigla oko 150 zgoditaka. Nakon igračke karijere ostala je u Trešnjevci, gdje je nakratko bila sportska direktorica, a zatim godinama glavna tajnica kluba. Položila je trenerski ispit, ali se tim poslom nikada nije bavila. Rukomet, to je život Mirjane Ognjenović. Lijepa rukometna priča počela je zagrebačkoj osnovnoj školi u Voltrinom, gdje su tjelovježbu predavali bivši rukometaši Brkljačić i Dasović, a nastavila se u Prvoj gimnaziji u Školskom sportskom društvu Vihor, gdje je trener bio bivši glavni urednik Slobodne Dalmacije Mladen Pleše, a tehnički referent danas poznati odvjetnik Čedomir Prodanović. Mirjanu je kao 15-godišnju djevojčicu na gradskom srednjoškolskom prvenstvu jednog vikenda zapazio tadašnji Lokomotivin trener, profesor Krešo Pavlin, i već idućeg utorka bila je na Lokomotivinim zimskim pripremama u Temišvaru. Igrala je i košarku za Montmontažu, no premda su mnogi govorili da je sjajna košarkašica, njeno je srce kucalo samo za rukomet. Sama će Mirjana reći da je imala sreću što je radila s najboljim trenerima poput prof. Pavlina, prof. Vilima Tičića i prof. Josipa Samardžije. S Tičićem je osvojila u Trešnjevci Kup IHF-a, a s Josipom Samardžijom olimpijsko srebro i zlato, te svjetsku broncu. Krov svijeta dotakla je u Los Angelesu 1984. zlatnom medaljom na Olimpijskim igrama. „Osvojiti olimpijsko zlato prekrasan je osjećaj, tom medaljom vraćeno je sve godinama ulagano u rukomet. Naravno, ne financijski gledano, tada u rukometu nije bio veliki novac. Ta je reprezentacija bila skup ne samo sjajnih igračica nego i sjajnih osoba. Igrački nismo teško stigle do zlata jer na Igrama nije bilo Ruskinja i istočnih Njemica s kojima smo inače vodile najveću borbu. No, nikoga nismo podcijenile na tom putu do trona, ali bile smo najbolje“ – prisjeća se dana olimpijskog slavlja Mirjana Ognjenović. Pošto joj je otac Talijan, otuda joj i talijanska putovnica, pa je zaigrala i na talijanskim parketima, i odmah je u prvom nastupu očarala poklonike rukometa. Njen rimski klub igrao je s prvakinjama iz Milana, a Mirjana je u neočekivanu pobjedu Rimljanki od 18:16 ugradila ni manje ni više nego čak 16 zgoditaka.
62
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A