Slavko Goluža RUKOMET
2 odličja - Zlatna medalja: OI Atlanta 1996. Zlatna medalja: OI Atena 2004.
J
edan od najboljih hrvatskih rukometaša u povijesti. Slavko Goluža rođen je 17. rujna 1971. godine u Pješivac Kuli, u općini Stolac u Bosni i Hercegovini. Odrastao je u Metkoviću, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Kratko je trenirao u Nogometnom klubu Neretva, a poslije prelazi u Rukometni klub Mehanika. Već 1987. godine, kao 16–godišnji dječak, počeo je igrati za prvu momčad Mehanike i odmah se dalo naslutiti da je Goluža igrač za mnogo jače rukometne sredine od Metkovića. Kada je dolazio u Zagreb, Goluža je izjavljivao da dolazi u prvom redu učiti rukomet jer, uvažajući rukometne temelje koje su mu dali treneri u Metkoviću, ima još dosta toga za naučiti da bi postao vrhunski igrač. Plakao je kada je dolazio u Zagreb jer je bio još gotovo dijete, nije znao što ga čeka ni da li će opravdati povjerenje zagrebačkih rukometnih stručnjaka. I, Slavko je radio i radio. Nije mu bilo teško mnogo puta prvi doći na trening, a otići posljednji. Slavko Goluža je čovjek koji u svojem životu priznaje samo rad. Takav je bio kao igrač, takav je danas kao trener i izbornik. Vrlo brzo počeli su stizati i trofeji. Već 1990. i 1991. godine Rukometni klub Zagreb je prvak Jugoslavije, a potom je Slavko sa svojim klubom, do odlaska iz Zagreba 1998. godine, osvojio titule prvaka Hrvatske 1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997. i 1998. godine. U istim godinama Zagreb je osvojio i hrvatski rukometni kup. A bio je dio momčadi Zagreba koja je osvojila kup Jugoslavije 1991. godine. U dresu Zagreba osvojio je i titule prvaka Europe 1992. i 1993. godine, kao i europski Superkup 1993. godine. Nakon odlaska iz Zagreba, Slavko Goluža u sezoni 1998./99. igra za njemački Tus Nettelstedt – Lubbecke, a potom se 1999. godine vraća u Hrvatsku u svoj matični klub, ovog puta pod imenom RK Metković Jambo. Tu ostaje do 2002. godine i u tom periodu s Metković Jambom 2000. osvaja titulu prvaka Europe te hrvatski rukometni kup 2001. i 2002. godine. Narednu sezonu 2002./03. Goluža provodi u Francuskoj, gdje igra za momčad Paris Saint Germaine i osvaja titulu prvaka Francuske. Nakon toga, u sezoni 2003./04. igra u Mađarskoj za momčad Fotex Veszprem, s kojim osvaja kup. Potom se 2004. godine vraća u Zagreb i sa Zagreb Croatia osiguranjem 2005. i 2006. godine osvaja titulu i kup Hrvatske, nakon čega prestaje s aktivnim igranjem. Za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju odigrao je 246 utakmica i postigao 627 golova. Na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. i Ateni 2004. godine osvojio je zlatne medalje. Na Svjetskom prvenstvu na Islandu 1995. osvojio je srebrnu, 2003. u Portugalu zlatnu, a 2005. u Tunisu ponovno srebrnu medalju. Na Svjetskom kupu 2006. u Švedskoj osvojio je također zlatnu medalju Na Mediteranskim igrama u Tunisu 2001. isto je osvojio zlatnu medalju. Kao izbornik hrvatske rukometne reprezentacije osvojio je 2012. godine brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu i Europskom prvenstvu u Srbiji, kao i 2013. na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Kao izbornik hrvatske kadetske reprezentacije osvojio je srebro 2008. na Svjetskom prvenstvu u Bahreinu i na Mediteranskim igrama 2013. u turskom Marsinu. Izborom Sportskih novosti proglašen je rukometašem godine 2001., a 2012. je proglašen trenerom godine. Slavko Goluža trostruki je dobitnik Državne nagrade za sport Franjo Bučar, 1996. i 2004. godine kao član hrvatske rukometne reprezentacije, a 2009. dobio je osobno istu nagradu. Odlikovan je redom Kneza Branimira s ogrlicom i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Godine 2007. dobio je nagradu Međunarodnog olimpijskog odbora pod nazivom Sport i promicanje olimpizma, i to za osobite zasluge kao veleposlanik nacionalne i međunarodne olimpijske misije. Od 2007. godine obnaša dužnost potpredsjednika Kluba hrvatskih olimpijaca, a od 2008. do 2012. potpredsjednik je i Hrvatskog olimpijskog odbora. Nakon prestanka igranja, od 2006. do 2011. godine pomoćnik je izbornika hrvatske rukometne reprezentacije, a od 2011. je izbornik.
51