RIJEČ AUTORA
I
zlaskom ove knjige ostvario sam jedan svoj veliki publicistički san. U godinama istraživanja hrvatske sportske povijesti nailazio sam u raznim izvorima, kod velikog broja hrvatskih nositelja olimpijskih medalja, na kontradiktorne podatke. Nakon pravog sportskog podviga što su ga postigli hrvatski sportaši na Olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu, a poslije jednog razgovora s mojim prijateljem i uglednim hrvatskim sportskim publicistom Antom Drpićem, odlučio sam: „Sada je vrijeme da iziđu u javnost sve moje aktivnosti i podatci koje prikupljam za hrvatske nositelje olimpijskih medalja.“ Da bi se čitatelju olakšalo snalaženje, knjiga je podijeljena na nekoliko poglavlja: nositelji medalja hrvatskih klubova, Hrvati po rođenju, sportaši koji su u našem sportu ostavili vidan trag osvajajući trofeje, zatim sportaši koji su se nakon potpisa Rapalskog sporazuma 1920. godine stjecajem okolnosti našli u Italiji, kao i sportaši hrvatskog podrijetla koji su olimpijske medalje osvajali van Jugoslavije i država nastalih nakon njenog raspada. Ovom knjigom cilj mi je u prvom redu pokazati javnosti što je hrvatski sport dao olimpijskom pokretu i koliki je udio hrvatskih nositelja olimpijskih medalja u bivšoj državi. Jednom za svagda znat će se koji olimpijski medaljonoša i na koji način pripada hrvatskom sportu, a ne pojedinoj državi nakon raspada Jugoslavije. Uvažavam sve istraživače sportske povijesti diljem svijeta, surađujem s mnogima širom Europe, s nekima čak i u Južnoj Americi, ali navodim samo jedan primjer koji se odnosi na prve osvajače zlatne olimpijske medalje za Jugoslaviju, veslače splitskog Gusara, koji su istu osvojili na Igrama 1952. godine u Helsinkiju. Hrvatski veslački klub Gusar je splitski klub, sva četvorica veslača - Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić - rođeni su u Dalmaciji. U trenutku osvajanja medalje bili su članovi Gusara. Pa tko onda ima pravo, ma s koje strane dolazio, svojatati njihovu medalju osim hrvatskog naroda? Hrvatska sportska povijest je dio nacionalne baštine i svi veliki uspjesi naših sportaša pripadaju Hrvatskoj i hrvatskom narodu, nikome više. Ako već govorimo o Jugoslaviji, bivšoj zajedničkoj državi, pa i Hrvatska je bila dio nje. Toliko o tome. Svaka knjiga ovakvog karaktera zahtijeva timski rad i veliki broj suradnika, stoga se zahvaljujem svim svojim prijateljima koji su mi pomogli tijekom rada na ovoj, po meni, vrlo značajnoj knjizi. U prvom redu hvala Anti Drpiću, mom velikom prijatelju, ujedno glavnom i odgovornom uredniku ove knjige, koji je moju ideju velikodušno prihvatio i bio mi velika pomoć i potpora. Još jednom, hvala Ti prijatelju Ante, jer unatoč mom silnom trudu, da nije bilo Tebe, ne bi bilo ni ove knjige. Veliko hvala i prijatelju i mom imenjaku, uvaženom hrvatskom novinaru Juri Ozmecu, predsjedniku Komisije za izdavaštvo Hrvatskog olimpijskog odbora. Hvala i ostalim recenzentima - Darku Dujmoviću, predsjedniku Hrvatskog društva za povijest športa, Robertu Kučiću, predsjedniku Komisije za povijest športa Splitskog saveza športova, zatim Igoru Kramarsichu iz Rijeke i našem proslavljenom olimpijcu Damiru Škari. Hvala i lektorici Antoniji Eremut i grafičaru Zoranu Juriću. Tijekom rada na knjizi, surađivao sam s velikim brojem sportaša. Kako skriti i ne istaknuti emocije naših proslavljenih olimpijskih medaljonoša Zorana Mustura i Mire Bjedov – Nikolić, koji doslovce žive za trenutak kada će knjiga ugledati svijetlo dana i najavili su dolazak izdaleka na njezino predstavljane. Hvala i mom pokojnom prijatelju i suradniku Zdenku Jajčeviću, zatim Miji Grabovcu, Anti Pavloviću, Vladimiru Iveti, Ani Popovčić, Mladenu Cukrovu, Luki Cukrovu, Željanu Krniću, Tonću Jelaviću, Goranu Deniću, Miru Podrugu, Branki Bezić–Filipović, Andreju Koraču, Marku Nadalinu, Petru Lovriću, Frediju Krameru, Josipu Miliću. Hvala Branislavu Jociću iz Beograda, sportskim publicistima Dragi Mariću iz Zadra, Herci Ganza–Čaljkušić iz Splita, Tonću Vlašiću iz Dubrovnika, proslavljenoj košarkašici Marijani Bušljeti, danas Sukanić, olimpijcu Zoranu Kačiću i svim ostalima koji su ugradili iti mali kamenčić u mozaik ove knjige. Moram reći hvala i svojim nadređenima na radnom mjestu, u prvom redu Špiru Žižiću, direktoru Doma Zvonimir u Solinu, gradonačelniku Grada Solina Blaženku Bobanu i tajniku Grada Anti Ljubičiću. I, na kraju, posebno i veliko HVALA svim junacima ove knjige na svemu što su dali hrvatskom sportu i sportu uopće.
Jurica Gizdić
344
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A