Viktor Ljubić (Vittorio Gliubich) VESLANJE
1 odličje - Brončana medalja: OI Pariz 1924. - osmerac s kormilarom
I
staknuti veslač. Viktor Ljubić rođen je 18. travnja 1902. godine u Šibeniku. Veslao je za zadarski veslački klub Circolo Canottieri Diadora. Na natjecanjima za veslačkog prvaka Italije, u disciplini jola osmerac osvojio je 1923. drugo mjesto, a u natjecanju osmeraca osvajač je prvog mjesta iste 1923. godine. Zanimljivo je da upravo te 1923. godine Ljubić osvaja svoje prve regate. Taman na vrijeme da ispiše povijest i osvoji olimpijsku medalju. Godine 1923. počeo je veslati sa seniorima. Nakon odličnih rezultata među juniorima, priključio se u radu zlatnoj generaciji koja je već godinama vladala prvenstvima Italije, ali i na različitim međunarodnim regatama. Upravo ta 1923. bit će među najznačajnijim u povijesti kluba. Toga ljeta Diadora je osvojila sve što se dalo osvojiti. Počelo je s prvenstvom Italije. Osvojena je peta uzastopna titula za redom. Bili su u sastavu: Luigi Miller, Carlo Toniatti, Petar Ivanov, Frane Katalinić, Šimun Katalinić, Giuseppe Crivelli, Viktor Ljubić, Bruno Sorić, s kormilarom Latinom Galassom. Odlično i vrijeme - 6 minuta i 42 sekunde. Već šest dana nakon ovog trijumfa na rasporedu je bila utrka za prvenstvo Europe. Ma koliko Zadrani bili jaki, konkurencija je bila strašna jer tu su bili najjači tog doba - Švicarci, zlatni Francuzi, a ni drugi nisi bili baš slabi. U svom stilu, osmerac s kormilarom je krenuo odmah silovito. Već nakon 500 metara bili su u vodstvu i to za preko pola čamca ispred favoriziranih Švicarca. Vodstvo je raslo i nakon 700 metara naraslo je na cijelu dužinu čamca. No, u drugom dijelu utrke silovit početak ih je mogao stajati konačnog ishoda. Švicarci su polako počeli smanjivati zaostatak, tako da su sam kraj utrke oba čamca proveli gotovo ujednačeni. Na kraju, zadnjim atomima snage, Zadrani su ipak uspjeli ostvariti još jedan povijesni uspjeh. Osvojena je još jedna europska medalja, ali ovog puta, nakon one srebrnog sjaja iz Barcelone, stiglo je toliko očekivano zlato u Comu. Ovaj zlatni osmerac je stvarno zlatan i dostigao je svoj najveći uspjeh u povijesti. Sve je vodilo k tome da će njihov sljedeći cilj biti olimpijske igre, gdje će svakako biti među najozbiljnijim kandidatima za medalju. Ljubić je bio pravi vođa. U punom naponu snage, bio je prvi veslač, najboljim godinama za velike uspjehe. Tu zlatnu 1924. godinu prošlo je sve prema planu. Oni su ponovno postali prvaci Italije i ostvarili plasman na olimpijske igre. Uza sva previranja, na kraju su ostvarili odličnu utrku i osvojili brončanu medalju. Bilo je za očekivati da će se uspjesi nastaviti, no zdrav razum i amaterizam su učinili svoje. Kada su se vratili kući u Zadar i sve izvidili, odlučili su se da je to kraj. Za Ljubića i za sve ostale, osim Ivanova, ona iz Pariza je bila praktički zadnja regata. Zadnja barem na visokim nivoima. Odustat će od obrane zlata na predstojećem europskom prvenstvu neovisno o svim pritiscima koji su stizali iz Saveza. Bio je to kraj jedne zlatne generacije, čiji je učesnik bio i sam Viktor Ljubić. Zadar je uvijek kroz povijest bio vezan uz olimpijski pokret. Propagiranje olimpizma, a i sporta općenito, u to vrijeme je imao zadarski Narodni list. Poznato je su se prve Olimpijske igre održale 1896. godine u Ateni. Međutim, Grci su bili nezadovoljni kako se olimpijske igre razvijaju te su u čast desetogodišnjice prvih igara organizirali nove, koje doduše nisu priznate kao službene. Kratku vijest s tih igara objavio je i zadarski Novi list. Ovaj proslavljeni olimpijac dio je velike zadarske olimpijske obitelji. Grad svetog Krševana uvijek je kroz povijest znao cijeniti sportaše, poglavito olimpijski pokret koji je ovom dičnom hrvatskom gradu donio toliko radosti. Nikada ne treba zaboraviti i potrebno je uvijek spominjati povijesni osmerac iz Pariza 1924. godine, koji je bio preteča kasnijeg nezanemarivog broja zadarskih olimpijskih medaljonoša. Viktor Ljubić preminuo je 20. svibnja 1984. godine u talijanskom gradu Fidenza, gdje je i sahranjen.
319