Šimun Katalinić (Simeone Cattalinich) VESLANJE
1 odličje - Brončana medalja: OI Pariz 1924. - osmerac s kormilarom
I
staknuti veslač i jedriličar. Šimun Katalinić rođen je 17. rujna 1889. godine u Zadru. Veslao je za zadarski veslački klub Circolo Canottieri Diadora. Nakon osnutka 1900. godine, Diadora u rujnu 1906. godine prvi put nastupa na jednom značajnijem natjecanju. Bila je to međunarodna regata u Trstu koju je raspisao Savez jadranskih veslačkih društava. Nastupaju u novoj joli četvorki, nabavljenoj u brodogradilištu Gallinari u Livornu. Godinu dana poslije, zadarski veslači nastupaju na 23. međunarodnoj regati u Trstu, na kojoj pobjeđuju u utrci novaka i osvajaju Jadranski kup. Šimun je bio najstariji od braće Katalinić. Kao vrlo mlad je počeo veslati, a prve dobre utiske je ostavio još prije Prvog svjetskog rata. Bio je učesnik svih najvažniji prvih pobjeda Diadore. Bio je u Trstu 1909. kada se osvojio Kup Salvore, 1910. na međunarodnoj regati u Trstu i iste godine na regionalnom prvenstvu. Zanimljivo da je tih godini veslao kako za juniore tako i za seniore. Kao kruna sjajne karijere 1910. dolazi i osvajanje Kupa kralja u Anconi. Poslije rata je serija uspjeha nastavljena i došlo je zlatno doba. Na natjecanjima za veslačkog prvaka Italije, u disciplini jola četverac s kormilarom osvojio je 1911. godine prvo mjesto, a u disciplini jola osmerac 1911., 1920., 1921. i 1922. godine prvo mjesto i 1923. drugo, a u natjecanju osmeraca osvajač je 1921. trećeg mjesta te prvog mjesta 1922. i 1923. godine. Na Europskom prvenstvu 1922. godine u Barceloni osvojio je drugo mjesto u trci osmeraca, a 1923. u talijanskom gradu Como osvojio je prvo mjesto u osmercu. Sudionik je Olimpijskih igara 1924. godine u Parizu, gdje je u natjecanju osmeraca osvojio brončanu medalju. Natjecao se i u jedrenju te je u klasi Dinghy na talijanskom državnom prvenstvu 1931. godine osvojio četvrto mjesto. U Zadru je bio suvlasnik malog brodogradilišta koje je bilo na mjestu današnje Marine u uvali Vrulje. Početkom pedesetih godina odselio se iz Zadra u Italiju. Promjene su učinile svoje. Veliki dio veslača nekad legendarnog kluba Diadora se preselio u Italiji. Tako je bilo i s braćom Katalinić. Iako je njihova aktivnost na vrhunskom nivou praktički završila u Parizu s povijesnom brončanom medaljom, njihova ljubav prema ovom sport nije nikad ostala umanjena. No, bili su svjesni da se od veslanja ne može živjeti, a isto tako da je, zbog sve većeg ulaganja u veslanje, ono što je patilo bila njihova osnova aktivnost oko brodogradilištu. Preselili su se u Italiji i tamo se nastavili amaterski baviti ovim sportom. Tokom godina došla je sve veća ideja da se obnovi Diadora. Kada to više nije bilo moguće u njihovom rodnom Zadru, počelo se raditi da se to dogodi u njihovom novoj/staroj domovini Italiji. Početkom šezdesetih godina ideja je postala sve jasnija i odlučeno je da će se ponovo sjesti u čamac u gradu Anconi, koji ih je među prvima upoznao i gdje su postigli svoje prve velike uspjehe. Grad centralne Italije bio je domaćin jednoj stvarno povijesnoj regati. Dana 9. srpnja 1961. u novi čamac za revijalnu utrku u osmercu s kormilarom sjeli su: Šimun Katalinić, godina 72; Ante Katalinić, godina 68; Nicolò Ledwinka, godina 62; Giulio Colombani, godina 56; Nerino Rismondo, godina 52; Silvio Fatović, godina 50; Paolo Willenik, godina 48; Paolo Radovani, godina 42; i kormilar Bruno Politeo, godina 41. Odveslali su povijesnu utrku, ali je posebno lijepo bilo vidjeti Šimuna Katalinića. Naime, ne samo da je bio najstariji među veslačima nego je za ovu specijalnu priliku obukao majicu u kojoj je osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1924. Nekoliko mjeseci nakon toga, 1962. godine Diadora je obnovljena u Veneciji, gdje i dalje djeluje i posvećena je radu s mladima. Inače, ovaj proslavljeni sportaš je kao najstariji sin obitelji Katalinić na neki način bio vođa veslača iz ovog povijesnog osmerca. Čovjek velikog autoriteta. Šimun Katalinić preminuo 4. ožujka 1977. godine u talijanskom gradu Gorica, gdje je i sahranjen.
318
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A