Ivica Frgić HRVANJE
1 odličje - Srebrna medalja: OI Montreal 1976. - grčko-rimski stil bantam ktg do 57 kg
P
lavokosi Hrvat koji je s godinama dominirao svjetskim strunjačama. Ivica Frgić rođen je u 18. srpnja 1953. godine Somboru. U njegovom sportskom životu postoje tri faze djelovanja. Prva je bila natjecateljska, u kojoj je bio izuzetno uspješan i na domaćoj i na međunarodnoj sceni. U drugoj se bavio trenerskim poslom u svom Radničkom, a stigao je i do dužnosti trenera reprezentacije. U trećoj fazi, koja je u tijeku, vodi somborski hrvački klub kao direktor, a angažiran je i u drugim sportskim organizacijama. Sve je počelo kada je kao desetogodišnjak počeo s hrvanjem u svom rodnom Somboru. Nakon prvih hrvačkih zahvata dolazi u Zagreb, gdje je član Hrvačkog kluba Lika od 1968. do 1972. godine. U ovom klubu osvojio je prvenstvo Jugoslavije 1970. godine u kategoriji do 52 kilograma, na prvenstvu države koje je održano u Zrenjaninu 16. i 17. svibnja 1970. godine. Iste godine i u istoj kategoriji Frgić je prvak Jugoslavije i u juniorskoj konkurenciji. Nakon napuštanja glavnog grada svih Hrvata, Frgić se početkom 1973. godine vraća u rodni grad i postaje član Hrvačkog kluba Elektrovojvodina (danas Radnički), za koji nastupa do 1980. godine. Prvak Jugoslavije u bantam i pero kategoriji u hrvanju grčko–rimskim stilom, pored navedene 1970. godine, Ivica Frgić bio je još 1973., 1975., 1976., 1977., 1978. i 1979. godine. Pored uspjeha na domaćoj sceni, Frgić je redoviti član i reprezentacije Jugoslavije u čijem dresu postiže odlične rezultate. Priznaje da su mu u svijetu hrvanja najviše pomogli poznati trener Ivan Čučić i Svetomir Damjanović. Prvi uspjeh na međunarodnoj sceni ostvario je kao junior zagrebačke Like, i to 1970. godine kada je na Europskom prvenstvu u švedskom Huskvanu osvojio srebrenu medalju u kategoriji do 56 kilograma. Prvi veći uspjeh na međunarodnoj sceni u seniorskoj konkurenciji je ostvario 1973. godine, kada je osvojio treće mjesto na Europskom prvenstvu u Helsinkiju. Potom je 1974. godina na Svjetskom prvenstvu u Katowicama ponovno brončani. Najveći uspjeh do tada je postigao 1975. godine na Europskom prvenstvu u Ludwigshafenu, gdje je postao europski prvak sa ostvarenih svih sedam pobjeda i samo jednim izgubljenim bodom. Na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu u bantam kategoriji do 57 kilograma grčko–rimskim stilom osvojio je srebrenu medalju. Zlato mu je izmaklo za samo 27 sekundi. Tako reći, ispred nosa mu ga je oteo Finac Pergi Ukola. “Prvi put se dogodilo da sam sebe prije kraja borbe vidio kao pobjednika. Gledao sam u semafor i već se radovao zlatu. Međutim, to me koštalo poraza.“ – sjeća se Montreala Ivica Frgić. Naredne 1977. godine Frgić je na Svjetskom prvenstvu u švedskom Gotebourgu ponovno brončani. Zatim je iduće 1978. na Svjetskom prvenstvu u Meksiku Frgić opet brončani. Na Mediteranskim igrama 1975. u Alžiru i 1979. godine u Splitu osvojio je zlatne medalje. Nastupio je Frgić i na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi, gdje je osvojio četvrto mjesto. Na ovim je Igrama završila njegova međunarodna karijera. Neugodna ozljeda ramena i teška operacija omela ga je da se nađe na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu. Nedugo zatim se oprostio od strunjače. Zatim je nepunih pet godina radio kao trener reprezentacije Jugoslavije, a bio je i Predsjednik Skupštine Hrvačkog saveza Jugoslavije. Više godina predaje predmet hrvanje na Sportskoj akademiji u Novom Sadu. Ako je itko pozvan da prenosi hrvačko znanje na prostorima bivše države, onda je to svakako Ivica Frgić. Proglašen je najboljim sportašem Sombora 20. stoljeća. Godine 1975. dobio je Spartakovu nagradu, najviše vojvođansko priznanje u sportu, a 2009. je dobio istu nagradu, samo sada za životno djelo. Trenutno obnaša i dužnost predsjednika Hrvačkog kluba Radnički iz Sombora. Ipak, kada se podvuče crta na ovu vrlo uspješnu karijeru, u njoj su nezaobilazne četiri zagrebačke godine, kada je počeo osvajati prve titule kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni. I Ivica Frgić je dio sportske baštine hrvatskog naroda.
303