Mirko Vičević VATERPOLO
1 odličje - Zlatna medalja: OI Seoul 1988.
O
svojio je trofej u hrvatskom klubu, a cijela mu se biografija nalazi u monografiji “Stoljeće hrvatskog vaterpola“, pa je i on zaslužio da se nađe u ovom posebnom poglavlju o olimpijcima koji su ostavili trag u hrvatskom sportu. Mirko Vičević rođen je 30. lipnja 1968. godine u Kotoru. Igračku karijeru je započeo u Primorcu iz Kotora, za koji je igrao od 1982. do 1989. godine. Najprije, jasno, u mlađim uzrastima, a potom za prvu momčad. Sa svojim matičnim klubom Vičević je osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1986. godine. Nakon odlaska iz Kotora, od 1989. do 1991. godine igra za splitski Jadran, s kojim je 1991. godine osvojio posljednju titulu prvaka Jugoslavije. Kada su 1991. godine započela ratna događanja na području Jugoslavije, Vičević odlazi igrati vaterpolo van granica bivše države. Najprije je u Italiji od 1991. do 1993. godine igrač Savone, s kojom 1992. godine osvaja titulu prvaka Italije. Potom Vičević 1994. godine igra u Španjolskoj za momčad Barcelone, s kojom iste godine osvaja španjolski kup. Kasnije se ponovno vraća u Italiju i u sezoni 1995./96. igra za Pro Recco, a od 1997. do 1999. godine ponovno je u Savoni. Daljnja igračka destinacija Mirka Vičevića u Italiji je Brescia, za koju je nastupao od 1999. do 2006. godine. S ovim slavnim talijanskim klubom osvojio je titulu prvaka Italije 2003. godine, kao i Kup LEN 2003., 2005. i 2006. godine. U kapici reprezentacije Jugoslavije se doista naosvajao medalja. Svakako najveći uspjeh u karijeri postigao je na Olimpijskim igrama 1988. godine u Seoulu, gdje je osvojio zlatnu olimpijsku medalju. Zlatne medalje osvojio je i na svjetskim vaterpolskim prvenstvima 1986. godine u Madridu i 1991. godine u Perthu. Na Svjetskom prvenstvu u Madridu Vičević je nastupio sa samo 18 godina. To prvenstvo ga je lansiralo u elitu, o čemu kaže: “Famozno finale s Talijanima. U produžetku sam dao gol s deset metara. Kasnije će Milanović na dodavanje Šimenca pogoditi za zlato.“ Blistat će Mirko i pet godina kasnije u Perthu, na Svjetskom prvenstvu na kojemu je bio najbolji strijelac. Na Europskom prvenstvu u Ateni 1991. godine osvojio je zlatnu medalju, a srebrenu na Europskom prvenstvu 1989. godine u Bonnu. Zlatne medalje osvojio je i na FINA kupu u Rimu 1990. godine te na Igrama dobre volje u Seattleu iste, 1990. godine. Na Mediteranskim igrama 1991. godine u Ateni osvojio je srebrenu medalju. Nakon prestanka igranja, Vičević je ostao u vaterpolu i u svom Kotoru. Utemeljio je Vaterpolsku akademiju Cattaro, gdje radi kao trener. Cattaro je 2010. osvojio Kup LEN-a. Evo dijela teksta o Mirku Vičeviću koji je objavljen u monografiji “Stoljeće hrvatskog vaterpola“: “Hrvatska vaterpolska povijest bila bi okrnjena ako ne bismo spomenuli hrvatsku obitelj Vičević iz Kotora, a poglavito njena trofejna najsjajnijeg izdanka Mirka Vičevića, ili kako su ih ondje nazivali «najvaterpolskiju dinastiju u Crnoj Gori». Danas posjeduju klub koji su sami utemeljili, a u kojem je Mirko trener (Cattaro). Prethodno su ispisivali povijest kotorskog Primorca.” Mirko Vičević jedan je od rijetkih vaterpolista na svijetu koji je igrao u čak tri različite reprezentacije – SFRJ, SR Jugoslaviju i Crnu Goru. Jasno, daleko je najveće uspjehe postigao s reprezentacijom SFRJ na prijelazu osamdesetih u devedesete. O tome Mirko govori: “Igrao sam i na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti, ali više nisam osjećao pripadnost toj momčadi. Kako generacijski, tako i politički. Počele su podjele, a ja, kao Kotoranin, jasno sam se izjasnio za nezavisnu Crnu Goru. Najponosniji sam bio 2007. kada sam postao prvi kapetan crnogorske reprezentacije. Tada sam znao da se mogu ostaviti vaterpola.“ Ali, samo igranja, jer vaterpolo je Vičevićima u krvi. Otac Pavle je igrao, a zatim trenirao Primorac od 1976. do 1986., stric Slobodan bio je kapetan momčadi u istom klubu. Mirko Vičević je više puta biran za najboljeg sportaša Kotora i Crne Gore. Danas je i predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore.
300
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A