Vinko Jelovac KOŠARKA
1 odličje - Srebrna medalja: OI Montreal 1976.
B
io je najbolji kada bi bilo najteže. Vinko Jelovac rođen je 18. studenog 1948. godine u Jelovcima kod Pazina. Igračku karijeru je započeo u Košarkaškom klubu Pula 1963. godine, a zanimljivo je istaknuti da je iste godine zaigrao za mladu reprezentaciju Jugoslavije. Vrlo brzo je napredovao te već 1965. godine odlazi u Oriolik iz Slavonskog Broda. Tamo je nastavio napredovati velikom koracima, što su prvi uočili Slovenci i 1967. godine ga odvode u Ljubljanu, gdje postaje košarkaš Olimpije. Dolaskom u Tivoli, započeo je fantastičnu karijeru kao dugogodišnji glavni igrač, kapetan momčadi i čovjek oko kojeg se vrtjela cijela igra Olimpije. Za Olimpiju je igrao 14 sezona i zabilježio više od 1000 službenih utakmica. U sezoni 1969./70. „zmajčeki“ su osvojili naslov državnog prvaka, a jedan od udarnih igrača bio je upravo Vinko Jelovac. U reprezentaciji Jugoslavije igrao je od 1967. do 1977. godine odigravši 243 utakmice i bio je jedan od rekordera po nastupima u bivšoj državi. Bio je centar koji je svojim znanjem i spretnošću na muke stavljao protivnike, gdje god igrao. Igranje u Olimpiji donijelo mu je svjetsku slavu. Jugoslavenska reprezentacija je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća bila u usponu i nije bilo reprezentacije koja bi s njima lako izašla na kraj. Na Mediteranskim igrama je osvojio zlato 1971. u Izmiru. Čak pet medalja je osvojio na europskim prvenstvima. Prvu, onu srebrnu, donio je 1969. godine iz Napulja. Godine 1971. u Essenu naši ponovno osvajaju srebro, a potom slijede tri zlatne medalje, odnosno tri titule europskih prvaka s prvenstava 1973. u Barceloni, 1975. u Beogradu i 1977. u Liegeu. Ljubljana je 1970. godine dobila organizaciju Svjetskog prvenstva u košarci i Vinko je dočekao trenutak da skupa sa suigračima iz Olimpije, Aljošom Žorgom i Ivom Daneuom, zakorači na svjetsko postolje. Osvojili su naslov svjetskih prvaka. Kada smo kod svjetskih prvenstava, recimo i to da je Jelovac na Svjetskom prvenstvu 1974. godine u Portoriku osvojio srebrnu medalju. Dva puta je nastupio na olimpijskim igrama - prvi put 1972. godine u Münchenu, gdje je Jugoslavija osvojila peto mjesto, te 1976. u Montrealu, gdje se Vinko sa suigračima zakitio srebrnom olimpijskom medaljom. Košarkaška Europa se nije mogla načuditi Jelovčevim čarobnim potezima, dominantnosti i lucidnosti. Tih je godina bio daleko najbolji europski centar i teško je pronaći utakmicu na kojoj nije blistao. Najbolje igre je pružao u paru s legendarnim Krešimirom Čosićem. Jelovac je bio čvrst igrač, odlične tehnike, koji je svojim potezima bio nerješiva zagonetka za svoje čuvare. “Mi smo Vinkovi, Vinko je naš!“ - grmilo je pred ljubljanskom dvoranom Tivoli kada je 5. prosinca 1982. odigrao svoju posljednju utakmicu. Tribine su pucale po šavovima. Svatko se htio naći na njima, vidjeti posljednje minute najveće Olimpijine legende na terenu. I simbolična gesta na kraju - Vinko je kapetansku traku predao predvodniku novog Olimpijinog vala, Peteru Vilfanu. Velikan velikanu… Nakon završetka igračke karijere, Vinko Jelovac ostao je u košarci. Odlučio je postati trener. Jedno vrijeme je bio na usavršavanju u Los Angelesu, gdje je pratio kako radi trofejni NBA trener Pat Riley. Povratkom iz Amerike, sjeo je na trenersku klupu - a gdje drugo nego u Ljubljani. Počeo je sa Slovanom, potom se preselio u svoju Olimpiju, koju je 1985. godine opet vratio u Prvu saveznu ligu, gdje joj je i bilo mjesto. Kasnije je uslijedio Osijek, Palermo, bio je i na Siciliji. Vratio se u Krško, a bio je i u Rijeci, kada je došla ponuda Maccabija iz Tel Aviva koju nije mogao odbiti. S ovim klubom je osvojio kup Izraela. Čekao je i dočekao poziv iz zagrebačke Cibone, s kojom je osvojio titulu prvaka Hrvatske. Kod nas je još trenirao košarkaške klubove Pulu i Split. Bio je pomoćnik izbornika hrvatske reprezentacije Giuseppea Giergie na Svjetskom prvenstvu u Torontu 1994. godine, kada je Hrvatska osvojila brončanu medalju. Godine 1995. godine Vinko Jelovac je nagrađen nagradom za najuspješnijeg trenera osječkog sporta, dok je vodio Olimpiju Slavonig (ex Osijek). Vinko Jelovac zasigurno spada među najveće hrvatske i slovenske košarkaše u povijesti.
282
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A