Dobrivoje Selec 1 odličje - Zlatna medalja: OI München 1972. RUKOMET
I
on spada u hrvatske rukometne velikane. Dobrivoje Selec rođen je u Varaždinu 3. veljače 1943. godine. Rukometnu karijeru dugu dva desetljeća je započeo u Crvenoj Zvezdi iz Beograda, nastavio u zagrebačkom Medveščaku, a završio u banjalučkom Borcu. Poznata je njegova izjava povodom pristupanja zagrebačkom Medveščaku, kada je svoj izbor prelaska iz Crvene Zvezde u Medveščak medijima obrazložio riječima: “Ja sem – Varaždinec…“ Nakon početničkih rukometnih koraka koje je napravio u Crvenoj Zvezdi iz Beograda, godine 1965. vratio se u Hrvatsku i pristupio zagrebačkom Medveščaku. S ovim slavnim zagrebačkim klubom je osvojio prvenstvo Jugoslavije 1966. godine, kao i kup 1965. Nedugo potom odlazi u Borac iz Banja Luke, gdje će njegova igračka zvijezda zasjati u pravom sjaju. S ovim, tada slavnim klubom, osvojio je titule prvaka Jugoslavije 1973., 1974., 1975. i 1976. godine. Kup Jugoslavije s Borcem je osvojio 1972., 1973., 1974. i 1975. godine. Najveći uspjeh u klupskom dresu banjalučkog Borca je ostvario 1976. godine, kada je Borac osvojio titulu prvaka Europe. Dobrivoje Selec je najveći uspjeh u karijeri postigao na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu, gdje je bio član reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila zlatnu medalju. Mnogi ljubitelji rukometa diljem Jugoslavije i Europe divili su se njegovu rukometnom umijeću. Za njega su treneri govorili da je igrač ispred svog vremena. U svim klubovima gdje je igrao, bio je stožerni igrač, čovjek oko kojeg se vrtila igra momčadi. Mnogo puta, kada mu suigrači ne bi znali što s loptom, bilo je nepisano pravilo: “Dodaj je Selecu, a za drugo ne strahuj.“ Osim briljantnih igara u dresu klubova i reprezentacije bivše države, bio je čovjek neobične dobrote i plemenitosti. Kako piše bosanskohercegovački tisak, njegova ljudskog i plemenitost dolazila je posebno do izražaja u nedavnom ratu. Bio je čovjek spreman svakome pomoći, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovjest, što u ta “luda“ vremena nije bilo baš preporučljivo. U kolovozu 1992. godine organizirao je u prostorijama banjalučkog Merhameta dobrovoljno društvo koje je prikupljalo pomoć u hrani, odjeći, obući, sredstvima za higijenu i slično za logoraše na Manjači, da bi se ista samo nekoliko dana kasnije odvezla kamionom u to stratište Hrvata i Bošnjaka iz prijedorske, sanske i ključke općine i bila im uručena… Kako je povodom njegove smrti napisao novinar Bedrudin Gušić, veliki broj banjalučkih Bošnjaka se odazvao toj akciji, ali je tog kolovoškog dana vidio i čovjeka koji nije bio Bošnjak, a dao je Merhametu svoj prilog za logoraše. Bio je to Dobrivoje Selec. Nadalje, piše spomenuti novinar da nikada neće zaboraviti sliku kada je suznih očiju Selec uručivao svoju pošiljku djelatnicima Merhameta za nesretnike na Manjači. Iz njega je tada progovorilo njegovo plemenito sportsko srce i duša čovjeka za kojeg se s razlogom može vezati ona latinska Mens sana in corpore sano/ Zdrav duh u zdravom tijelu. Nije prošlo puno vremena i Selec je napustio Banja Luku, tada grad mraka i najcrnjeg fašizma. Nije mogao gledati strahote koje čine ljudima koji nisu Srbi. To je bila ljudska gesta čovjeka, humanista, istinskog sportaša i kozmopolita. To je bila gesta dobričine od čovjeka i velikog sportaša, Dobrivoja Seleca. Selec je bio ne samo veliki sportaš i zlatni olimpijac nego i čovjek pun ljudske i sportske etike, dostojanstva, humanosti, plemenitosti. Kako kažu njegovi suigrači, bio je najprije čovjek. Kada se početkom devedesetih godina formirao Hrvatski olimpijski odbor, kontaktiran je i Dobrivoje Selec da ga se pita o njegovom statusu. Jer, nije sporno da je Hrvat koji je rođen u Hrvatskoj, a koji je zlatnu olimpijsku medalju osvojio u Borcu iz Banja Luke koji sada pripada drugoj državi. Selec je tu bio decidiran kao malo tko, riječima: “Svaka čast mom Borcu i Banja Luci, ali ja sam hrvatski nositelj olimpijske medalje.“ Dobrivoje Selec preminuo je 4. svibnja 2008. godine u Saint Petersburgu, u američkoj saveznoj državi Florida, gdje je i sahranjen.
278
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A