Mirko Puzović BOKS
1 odličje - Brončana medalja: OI Los Angeles 1984. - poluvelter ktg do 63 ,5 kg
K
arijera vrijedna divljenja. Mirko Puzović rođen je 24. travnja 1956. godine u Kragujevcu. Njegova karijera prepuna je medalja, trofeja, pobjeda… Imao je gotovo 500 mečeva. Bio je član Boksačkog kluba Radnički iz Kragujevca, zatim Gosa iz Smederevske Palanke, potom kratko Boksačkog kluba Rijeka, iz kojeg je i osvojio olimpijsko odličje. Po vlastitom priznanju, uzor mu je bio “veliki“ Mate Parlov. Kako sam kaže, boks je uvijek volio, a davne 1971. godine otišao je na prvi trening s obzirom da omladinci kluba nisu plaćali ulaznice za boksačke manifestacije. Ionako je volio boks, a računao je da će bar besplatno gledati borbe. S boksom je počeo kod trenera, danas pokojnog Dragoslava Jakovljevića, u Radničkom iz Kragujevca. Treba reći da je boks u to vrijeme bio jedan od najpopularnijih sportova. Puzović je najprije boksao u “muva” kategoriji i svoj prvi meč je izgubio od tada najboljeg muvaša u Jugoslaviji, Džafera Alisanovića. S obzirom da je bio klinac od svojih 16 godina, ostavio je utisak, tako da se već tada naslućivalo da će od Mirka biti “nešto“. Godine 1976. Puzović je postao omladinski prvak Europe. Bilo je to na Europskom prvenstvu u Izmiru, gdje je do finala pobijedio sve protivnike. Tada je boksao u lakoj kategoriji. Čak 7 puta je bio prvak Jugoslavije, u vrijeme kada je gotovo bilo teže biti prvak Jugoslavije nego Europe jer je tada u bivšoj državi bila ogromna konkurencija. Od svih državnih titula, prema vlastitom priznanju mu je najdraža naravno prva medalja, kada je prvi put u karijeri postao nacionalni prvak. U reprezentaciji Jugoslavije boksao je punih 12 godina, od toga je sedam godina bio kapetan momčadi. Dva puta Puzović je bio srebrni na prvenstvima Europe i jednom brončani. Iskreno žali što nije postao europski seniorski prvak. Godine 1981. u Tampereu ga je u finalu pobijedio Vasily Shisov iz SSSR-a, a 1983. godine u bugarskoj Varni, opet u finalu, onaj isti Shisov. U Budimpešti je 1985. godine osvojio brončanu medalju. Također, dva je puta osvajao srebro na prvenstvima svijeta. Bilo je to u Münchenu 1982. i 1986. u Rinou. U Münchenu je nakon tri pobjede izgubio od kasnijeg šampiona Carlosa Garcije iz Kube. Četiri godine kasnije, opet nakon tri pobjede u polufinalu gubi od kasnijeg šampiona, spomenutog Shisova iz SSSR-a. Treba reći da je Puzović 1987. godine na Svjetskom kupu u Beogradu osvojio srebrenu medalju. Istom medaljom zakitio se i na Mediteranskim igrama 1983. godine u Casablanci. Na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu osvojio je brončanu medalju. Kako sam kaže, nastup na igrama san je svakog sportaša. Do polufinala je pobijedio u tri borbe, svaku uvjerljivo, s 5:0. Redom su padali tada vrhunski svjetski boksači Denis Lambert iz Kanade, Steve Larrimore sa Bahama i Jean Mbereke iz Kameruna. Bio je tada Mirko u vrhunskoj formi, iako je na olimpijske igre otišao pravo iz kasarne jer je bio na odsluženju vojnog roka. Međutim, u borbi za finale zaustavio ga je Amerikanac Jerry Page, koji je kasnije postao olimpijski pobjednik. Na prestižnom boksačkom turniru Zlatna rukavica Puzović je pobijedio čak pet puta, kao i na mnogo drugih turnira. Zlatna rukavica je bio doista renomiran turnir, jedan od najstarijih u Europi, na koji su mnoge reprezentacije dolazile na pravu provjeru. Mirko Puzović već dugi niz godina živi u Njemačkoj, daleko od boksa na bivšim jugoslavenskim prostorima. Međutim, iskreno će priznati da je boks bio i ostao njegov život jer i u Njemačkoj radi kao trener u jednom klubu. Redovito se čuje s bivšim boksačkim kolegama s područja bivše Jugoslavije. “Lijepo se“, kaže, “sjetiti tih dana, starih prijateljstava i svega lijepoga što donosi sport. Ako ništa, bili smo mlađi.“ Ipak, u sjajnog karijeri posebno mjesto ima bronca iz Los Angelesa 1984. godine, koju je osvojio iz Rijeke.
263