Milan Nenadić HRVANJE
1 odličje - Srebrna medalja: OI München 1972. - grčko-rimski stil do 82 kg
P
o njemu se jedno vrijeme prepoznavao hrvački sport. Milan Nenadić rođen je 12. kolovoza 1943. godine u Drenovcu kraj Petrinje. Vrlo rano, s 15 godina, započeo je hrvačku karijeru u Hrvačkom klubu Radnik, danas Gavrilović iz Petrinje. U mlađim uzrastima je postigao odlične rezultate na međunarodnoj i domaćoj sceni. Prvak Jugoslavije grčko-rimskim stilom je bio 1967., 1969., 1970., 1971., 1973. i 1975. godine. Debi na međunarodnoj sceni Nenadić je imao 1965. godine na Svjetskom prvenstvu u finskom gradu Tampereu, gdje je zauzeo peto mjesto. Sljedeće godine na Svjetskom prvenstvu u Ohiju ponovno je peti, a na Europskom prvenstvu u Essenu je osmi. Godine 1967. osvaja prvu medalju na velikim natjecanjima. Na Mediteranskim igrama 1967. godine u Tunisu osvojio je brončanu medalju, a na prvenstvu Europe je zauzeo peto mjesto. Naredne 1968. godine Milan Nenadić postiže veliki uspjeh osvajanjem drugog mjesta na Europskom prvenstvu u Vasterasu. Iste godine Nenadić sudjeluje i na Olimpijskim igrama u Meksiku, gdje je u četvrtfinalu izgubio od Poljaka Adama Ostrowskog i na kraju zauzeo 7. mjesto. Naredne 1969. godine ponovno ostvaruje odlične rezultate na međunarodnoj sceni, a na domaćem parteru gotovo da mu nitko nije ravan. Navedena godina mu je po rezultatima zasigurno najbolja. Na Svjetskom prvenstvu u argentinskoj Mare del Plati osvojio je brončanu medalju, a na Europskom prvenstvu u Modeni postao je europski prvak. Datum 5. lipnja 1969. godine ostat će velikim slovima upisan u povijest hrvatskog hrvanja. Tog se dana Nenadić prvi puta popeo na europsko prijestolje, a da slavlje bude kompletno pobrinuo se i Josip Ćorak koji je na istom natjecanju, kao i Nenadić, postao prvak Europe. Šampionski niz, identičan po rezultatima na velikim natjecanjima, nastavio je i 1970. godine. Ponovno je prvak Europe u srednjoj kategoriji na natjecanju koje je održano u Istočnom Berlinu. U istoj kategoriji i iste godine u kanadskom gradu Edmontonu ponovno osvaja brončanu medalju. Godine 1971. Milan Nenadić ponovno nastupa na Mediteranskim igrama i osvaja medalju. Na igrama u Izmiru osvojio je srebrnu medalju, a na prvenstvu Europe je bio šesti. I onda je 1972. godine ostvario san svakog sportaša - na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu zakitio se brončanom medaljom. Uvažavajući sva velika natjecanja, u prvom redu svjetska i europska prvenstva, pred nastupom i olimpijskom medaljom sva priznanja i trofeji ipak su sporedni. U srednjoj kategoriji grčko-rimskim stilom na ovim igrama su od njega zaista bili bolji hrvači svjetske klase, Anatolij Nazarenko iz Sovjetskog Saveza i Csaba Hegeduš iz Mađarske. Prema pisanju tiska ondašnjeg vremena, pred ovom dvojicom hrvačkih velikana Nenadić nije imao nikakvih šansi. Međutim, sama činjenica da se Nenadić našao na jednom od mjesta pobjedničkog postolja dovoljno govori o njemu kao sportašu i hrvaču. Ostvario je sportski san koji mnogima tijekom karijere, pa i medijski poznatijim sportašima od Nenadića, ostane doista samo san. Iduće 1973. godine na Svjetskom prvenstvu u Teheranu postaje viceprvak svijeta i prema pisanju tiska doista nastupa u top formi. Po svemu je trebao na ovom natjecanju osvojiti zlatnu medalju, ali suci su imali završnu riječ. Godine 1974. na Svjetskom prvenstvu u poljskim Katowicama je četvrti, ali sada već, s prijeđenih 30 godina života, postaje izvjesnije da je zenit karijere prošao. Na domaćoj sceni pojavljuje se Momir Petković, koji je sve bolji i bolji. Kasnije se rjeđe pojavljivao na međunarodnoj sceni, a posljednju titulu prvaka Jugoslavije osvojio je 1975. godine. Još je neko vrijeme bio aktivan, a onda se u drugoj polovici sedamdesetih godina oprostio od aktivnog hrvanja. Jedno vrijeme bio je i trener. Riječ je o jednoj velikoj karijeri, uz onu Vlade Lisjaka i Josipa Ćorka, zasigurno najvećoj u povijesti hrvatskog hrvanja.
255