Ivan Ljubičić TENIS
1 odličje - Brončana medalja: OI Atena 2004. - parovi
O
d progonstva do olimpijske medalje. Ivan Ljubičić rođen je 19. ožujka 1979. godine Banja Luci. Upravo je u krugu obitelji donesena odluka da se djeca počnu baviti sportom. Ivan se odlučio za tenis. Nimalo slučajno, na televiziji se prenosio Wimbledon. Ivan je tako počeo trenirati s devet godina, a jedan od velikih uzora i razloga za početak bio mu je Stefan Edberg. Prve teniske korake je načinio u klubu Mladen Stojanović u Banja Luci, pod paskom svojih prvih trenera Vojina Sukala i Fahreta Bahtijarevića. Kao i svi početnici, Ivan je krenuo radom u grupi. Brzo je učio i napredovao, pa je time pokrio relativno kasniji početak druženja s tenisom. Ubrzo su krenule prve privatne “štunde“, a prvi naslov stiže upravo u rodnom kraju, gdje je Ivan osvojio turnir tenisača do 12 godina uz jednu zanimljivost. Naime, zbog zanoktice je morao držati reket s četiri prsta. Prvi pehar osvojen je 1990. godine u Prijedoru na prvenstvu Bosne i Hercegovine, gdje je igrao završnicu i izgubio od Marka Pehara, ljutog protivnika u ranim danima karijere. Prvi rezultat međunarodnog karaktera ostvaren je u Beogradu. Ivan je postao pobjednik Rucanor Cupa, zaradivši tisuću i petsto njemačkih maraka. Bila je to prva Ivanova zarada na turnirima. Utrošena je na zlatni lančić, koji je za uspomenu zasjao oko njegovog vrata. Ti uspjesi su bili dobar znak za njegova oca Marka, koji je osjetio da bi Ivan mogao nešto značajnije napraviti. Nije sina morao tjerati, Ivan je već onda bio “mini profesionalac“. U to vrijeme već se počinju nazirati problemi u Bosni i Hercegovini, koji su nepunu godinu kasnije eskalirali u rat. U svibnju 1992. godine obitelj odlučuje da je najbolje rješenje napustiti Banja Luku. Tako je Ivan završio u Opatiji u hotelu Astorija zajedno s ostalim prognanicima. Tenis tada nije bio prioritet, Ivan je trenirao samo povremeno, uz trenera Branka Picula. Ubrzo se obitelj iz Opatije preselila u Rijeku. U travnju 1993. Ivan zajedno s još nekolicinom izbjeglih bosanskih igrača prihvaća poziv Carla Brucciera, predsjednika talijanskog teniskog kluba Le Pleiadi u Montcalieriju pored Torina. Tamo će provesti skoro tri godine, za koje će reći da su mu bile ključne za odrastanje kao čovjeka i kao igrača. Kada je stigao u Torino, Ivan nije znao ni riječi talijanskog, nije dobio igračku karticu koja bi mu omogućavala predstavljanje kluba na turnirima i jedino čemu se mogao okrenuti bio je trening. Dvije igračice i šest igrača bili su smješteni unutar kluba, iz kojeg Ivan prvih mjeseci gotovo da i nije izlazio. Većinu sati provodio je na terenu. Ivanu je trener bio Mirza Hrnjadović, s kojim je zajedno i došao u Italiju, a s njime je radio i Andrea Taragni. U tim danima samoće Ivan je donio jednu važnu odluku. Igrat će za Hrvatsku. Ubrzo postaje prvak Hrvatske u konkurenciji do 16 godina, i to upravo u Rijeci 1995. godine. Iste godine u susjedstvu osvaja prve ATP bodove na Istarskoj Rivijeri. Kao prvi igrač juniorske reprezentacije Hrvatske osvaja Winter Cup (Europsko dvoransko prvenstvo do 16 godina), a zatim u paru sa Željkom Krajanom osvaja neslužbeno svjetsko prvenstvo do 16. godina, Orange Bowl. Obitelj se 1996. godine preselila iz Rijeke u Zagreb i Ivan postaje član Mladosti, gdje mu je trener Neven Hodalić. Već 1996. godine igra u finalu juniorskog Wimbledona te u polufinalu Australian Opena, što mu donosi naslov drugog juniora svijeta. Najbolji plasman karijere bilo mu je treće mjesto u svibnju 2006. godine, što je nakon Gorana Ivaniševića, koji je bio drugi igrač svijeta, drugi najbolji rezultat nekog hrvatskog tenisača. Tijekom karijere je osvojio 10 ATP-turnira, počevši od Lyona 2001., Metza i Beča 2005., Chennaija, Zagreba i Beča 2006., Dohe i Hertogenboscha 2007., Lyona 2009., do najvećeg uspjeha u karijeri kojeg je ostvario 2010. godine, kada je u američkom Indian Wellsu osvojio turnir iz Masters serije 1000. Ivan Ljubičić je iznimno zaslužan za pobjedu hrvatske teniske reprezentacije u sastavu Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Goran Ivanišević i Ivo Karlović 2005. godine u Bratislavi, kada je osvojen Davis Cup u tenisu. Sudionik je Olimpijskih igara u Sydneyu 2000. i Ateni 2004. godine, gdje u paru s Mariom Ančićem osvojio brončanu medalju. Za izniman doprinos hrvatskom sportu Ljubičić je 2004. godine dobio Državnu nagradu za sport Franjo Bučar, a odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Godine 2005. i 2006. bio je u izboru Sportskih novost najbolji sportaš Hrvatske. U izboru Hrvatskog olimpijskog odbora Davis cup reprezentacija iz Bratislave 2005. proglašena je najboljom hrvatskom muškom ekipom, a on osobno najboljim sportašem Hrvatske za tu godinu. U travnju 2012. godine oprostio se od aktivnog igranja.
252
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A