Jakov Gojun RUKOMET
1 odličje - Brončana medalja: OI London 2012.
N
ajkorisniji kada je najpotrebnije. Jakov Gojun rođen je 18. travnja 1986. godine u Splitu. Igračku karijeru je započeo u Rukometnom klubu Krilnik iz Splita, gdje je igrao kratko jer su ga solinski rukometni treneri vrlo brzo zamijetili i usmjerili u RK Solin, gdje je ostvario i prvu registraciju u karijeri. U gradu na Jadru zapravo je napravio najznačajnije korake, igrajući Prvu hrvatsku kadetsku ligu. Tu se u pravom smislu riječi afirmirao i skrenuo na sebe pažnju hrvatske rukometne javnosti. Za prvu momčad debitirao je u sezoni 2002./03. U narednoj sezoni 2003./04., kao kadet, bio je jedan od najstandardnijih rukometaša Solin Transportcommerca kada su se Solinjani natjecali u prvenstvu Druge hrvatske rukometne lige. U ljeto 2004. godine otišao je u riječki Zamet. Tamo se svojim radom i talentom potvrdio kao odličan igrač. Zatim je na juniorskom prvenstvu Hrvatske, održanom u Splitu, proglašen najboljim lijevim vanjskim u državi. Svojim dobrim igrama u Zametu skrenuo je pozornost hrvatske rukometne javnosti te u ljeto 2008. prelazi u RK Siscia iz Siska. Ondje je privukao pozornost svog trenera Slavka Goluže, koji ga je kao pomoćnik izbornika Lina Červara pozvao u hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Nakon Siska, od 2009. do 2012. godine igrao je za RK Zagreb CO, najtrofejniji hrvatski rukometni klub. U dresu Zagreba osvojio je prvenstva i kup Hrvatske 2010., 2011. i 2012. godine. U travnju 2012. godine potpisao je za španjolski Atletico iz Madrida s kojim 2013. osvaja Kup kralja i čiji je igrač do srpnja iste godine. Kao član reprezentacije Hrvatske, bio je dio momčadi koja je osvojila srebrnu medalju 2009. godine na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj i također drugo mjesto na Europskom prvenstvu 2010. godine u Austriji. Zaslužan je i za osvojene brončane medalje na Europskom prvenstvu 2012. godine u Srbiji i Svjetskom prvenstvu 2013. u Španjolskoj. Krunu dosadašnje karijere doživio je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, gdje je bio dio momčadi koja je osvojila brončanu medalju. Pišu Sportske novosti u izvješću sa Igara da je Gojun bio zanimljivo opasan u napadu. Na početku turnira odličan, posebno u obrani, ali zanimljivo opasan i u napadu. Sada ide u Atletico Madrid i uz Dušebajeva bi trebao načiniti dodatni napredak da u Riju bude jedan od nositelja. On to svakako može. Prvi put je pozvan u hrvatsku reprezentaciju 2008. godine, a on, skroman, onakav kakav je, tada je izjavio: “Super mi je što imam priliku učiti od najboljih. Posebno od Blaža Lackovića kojega posebno cijenim. Uvjerio sam se i ovdje da je vrhunski igrač i profesionalac. Svi nam pomažu da se što lakše uklopimo u sastav koji, kako vidim, savršeno funkcionira.“ Kada je odlučio da je vrijeme za odlazak, pred Olimpijske igre u Londonu, odabrao je Španjolsku. Tako je postao treći Hrvat koji igra u Atleticu iz Madrida, poslije Metličića i Džombe. O svojoj dosadašnjoj karijeri kaže: „Zadovoljan sam dosada postignutim u reprezentaciji. Posebno s brončanom medaljom iz Londona. Bio sam stalno u vrhu strijelaca hrvatske lige. Igrao u oba smjera. Kada sam 2009. godine prešao u CO Zagreb, vjerovao sam da ću također igrati i u napadu i u obrani. U reprezentaciji sam također igrao samo u obrani, što mi nije puno smetalo jer je u napadu bilo puno boljih igrača od mene.“ Jakov je malo – pomalo izrastao u našeg najznačajnijeg igrača u obrani. Kada je on pred našim golom na crti, sve je drugačije. Sama njegova pojava igrača s preko dva metra ulijeva strah protivniku. Na Europskom prvenstvu u Austriji 2010. godine, gdje je Hrvatska osvojila srebrnu medalju, Jakov Gojun je proglašen najboljim obrambenim igračem prvenstva. Sa 17 blokada bio je drugi bloker istog prvenstva. Priznanje da priznanje za najboljeg obrambenog igrača Eura nije očekivao, pa kaže: „To je velika čast. Nakon što sam dobio veliko povjerenje od trenera i imao tako veliku ulogu u obrani, ovo priznanje mi je točka na “i“ i pokazatelj da se radom sve može postići u životu.“ Jakov je čovjek koji čvrsto stoji na zemlji. Uvijek jednostavan i iskren. Slava i medalje nisu mu udarile u glavu. Relativno mlad, u sportu je ostvario ono o čemu mnogi mogu samo sanjati. Olimpijska medalja, svjetska, europske. Najbolji obrambeni igrač Europe…
247