Stjepan Deverić NOGOMET
1 odličje - Brončana medalja: OI Los Angeles 1984.
K
ao nogometaš Hajduka sudjelovao je na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu, osvojio brončanu olimpijsku medalju i time osigurao trajno mjesto u splitskoj sportskoj povijesti. Stjepan Deverić rođen je 20. kolovoza 1961. godine u Donjoj Lomnici, kod Velike Gorice. Bio je napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac. Nastupao je za zagrebački Dinamo od 1980. do 1984. i od 1987. do 1990. godine. S tim je klubom osvojio prvenstvo Jugoslavije 1982. i kup 1983. godine. U Hajduk dolazi 1984. i u Splitu ostaje tri godine, do kraja 1987. godine. Za to vrijeme osvojio je s Hajdukom kup Jugoslavije u sezoni 1986./87. U bijelom dresu Hajduka odigrao je 114 utakmica i postigao 42 zgoditka, dok je za Dinamo odigrao 345 utakmica i postigao 158 zgoditaka. Od 1991. do 1992. godine nastupao je za Sturm iz Graza u Austriji, gdje je završio igračku karijeru. Brz, prodoran, dobar tehničar i odličan strijelac, jaka udarca i dobra centaršuta, najčešće je nastupao na desnom ili lijevom krilu. Za A reprezentaciju Jugoslavije je od 1982. do 1984. godine odigrao 6 utakmica, 5 kao nogometaš Dinama i jednu kao nogometaš Hajduka. Debitirao je u kvalifikacijskoj utakmici za prvenstvo Europe protiv Norveške u Oslu 13. listopada 1982. godine (1:3), a od dresa reprezentacije se oprostio 20. listopada 1984. godine u Leipzigu na kvalifikacijskoj utakmici za svjetsko prvenstvo protiv DR Njemačke (3:2). Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1982. godine u Španjolskoj i Europskom prvenstvu 1984. u Francuskoj. Sudionik je Olimpijskih igara 1984. godine u Los Angelesu i osvajač brončane olimpijske medalje. Zajedno s Borislavom Cvetkovićem je s 5 postignutih golova bio najbolji strijelac olimpijskog turnira. Po okončanju igračke karijere se posvetio trenerskom pozivu. Vodio je Zagorec iz Krapine, Segestu iz Siska, Marsoniju iz Slavonskog Broda i Zrinjski iz Mostara. Radio je i u Dinamovoj školi nogometa Hitrec - Kacijan, zatim je vodio bugarsku Belasicu Petrić i bio pomoćnik Srećku Bogdanu u prvoligašu Međimurju. Trenutno je trener juniora u NK Lokomotiva iz Zagreba. Stjepan Deverić je u Hajduk stigao u ljeto 1984. godine, neposredno pred odlazak na olimpijadu. Evo što je izjavio nakon potpisivanja ugovora za Hajduk: “Prije četiri godine namjeravao sam preći iz Maksimira u Split, ali mi se tada želja nije ispunila. Sada mi je konačno uspjelo da ostvarim svoju želju i zaigram u bijelom dresu. Ne krijem, ja sam Dinamovac, ali moj matični klub nije pokazao mnogo interesa da me zadrži, odnosno da obnovi novu četverogodišnju obvezu. U sredini u koju dolazim, imam dosta poznanika iz reprezentativnih selekcija i vjerujem da ću se brzo udomaćiti.” Dinamo je osporavao njegovu registraciju za Hajduk. Debitirao je za Hajduk u Kupu pobjednika kupova protiv Dinama iz Moskve u Osijeku, gdje je Hajduk tu utakmicu igrao kao domaćin. Nedugo potom otišao je u vojsku. Nakon povratka, uslijedilo je ponovno privikavanje na suigrače, aklimatizacija, zatim mala kriza, da bi se konačno Štef u Splitu iskazao u pravom svjetlu. Njegovi bjegovi i golovi počeli su oduševljavati Hajdukov sjever. Ubrzo je postao miljenik navijača. S Hajdukom je osvojio kup 1987. godine, a s 9 zgoditaka bio je i najbolji strijelac natjecanja. Talent koji je posjedovao ovaj plavokosi napadač ipak je, unatoč svim nedaćama na koje je nailazio, došao do izražaja. Strpljiv je bio Štef i jako uporan. Kao nogometaš je doživio mnogo lijepoga, osjetio uzbuđenje osvajanja kupova i prvenstava, bio reprezentativac. Osvojio je brončanu olimpijsku medalju, o čemu sanjaju mnogi sportaši. Biti olimpijac već je velika čast, a kamoli osvojiti olimpijsko odličje! Tu čast u sportu, rezerviranu samo za odabrane, doživio je i Stjepan Deverić u Los Angelesu 1984. godine. Kao pravi nogometni znalac, doslovce se igrao nogometa. Bio je majstor “baluna”, mogao je sve s loptom tako da je bio u stanju jednim potezom riješiti utakmicu. Bio je on ljubimac Dinamove publike, ali mu pljeska nije manjkalo ni na poljudskim tribinama. Splitska publika uvijek je cijenila i poštovala nogometne znalce, a jedan od njih svakako je bio Štef Deverić.
241