Borislav Cvetković NOGOMET
1 odličje - Brončana medalja: OI Los Angeles 1984.
S
pretni realizator i iz najtežih situacija. Borislav Cvetković je rođen 30. rujna 1962. godine u Karlovcu. Igračku karijeru je započeo u nogometnoj školi Branka Čavlovića u Karlovcu, a potom je nastavio u omladinskom pogonu Dinama 1977. godine. Za prvu momčad je igrao od 1980. do 1986. godine, odigravši za Dinamo 304 utakmice na kojima je postigao 126 pogodaka. S Dinamom je osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1981./82, kao i jugoslavenski kup u sezoni 1982./83. Igračku karijeru je nastavio u Crvenoj Zvezdi, za koju je igrao od 1986. do 1988. godine. U tom razdoblju je bio dio momčadi koja je osvojila prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1987./88. Kao nogometaš Crvene Zvezde, Borislav Cvetković bio je najbolji strijelac Kupa europskih prvaka 1987. godine, i to sa 7 postignutih pogodaka, ispred Gomesa iz Porta i Laudrupa iz Juventusa. Nakon odlaska iz Crvene Zvezde, od 1988. do 1991. godine je igrao za talijanski Ascoli. U sezoni 1992./93. igrač je Maceratija, a u narednoj 1993./94. igra za Casertu. Posljednju sezonu u karijeri, 1994./95., odigrao je u Borcu iz Čačka. Za reprezentaciju Jugoslavije je od 1983. do 1988. godine odigrao 11 utakmica i postigao 1 zgoditak. U reprezentaciji je igrao šest puta kao igrač Dinama, dva puta Crvene Zvezde i tri puta kao član talijanskog Ascolija. Debitirao je 1. lipnja 1983. godine u Sarajevu, u prijateljskoj utakmici u kojoj je Jugoslavija pobijedila Rumunjsku s 1:0. Od dresa reprezentacije oprostio se 19. studenog 1989. godine u Beogradu, u kvalifikacijskoj utakmici za svjetsko prvenstvo u kojoj je Jugoslavija pobijedila Francusku s 3:2. Sudionik je Europskog prvenstva 1984. godine u Francuskoj. Igrao je Cvetković u više navrata i za omladinsku, mladu i olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije. Borislav Cvetković, pored toga što je 1984. godine igrao na Europskom prvenstvu, iste godine je nastupio i na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Bio je jedan od najboljih igrača i zasigurno jedan od zaslužnijih što je reprezentacija Jugoslavije na tim Igrama osvojila brončanu medalju. Zajedno sa Stjepanom Deverićem, s 5 postignutih golova bio je najbolji strijelac olimpijskog turnira. Kao desno, a katkada i lijevo krilo, isticao se brzinom, efektnim driblingom, dobrim centaršutevima. Bio je i odličan strijelac, spretni realizator i iz najtežih situacija. Legendarni radijski reporter Ivo Tomić dao mu je nadimak Lane s Korane dok je igrao za Dinamo, a kada je prešao u Zvezdu, nadimak je bio Lane s Marakane. Nakon završetka igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Kao trener, najprije je samostalno vodio momčad Obilića, a kao pomoćni trener radio je u Crvenoj Zvezdi u sezoni 2005./06., kada je postao prvi trener Walter Zenga. Bio je i prvi suradnik Dragana Okuke, izbornika reprezentacije Srbije do 21 godinu. Trenirao je i momčad Sopota. Borislav Cvetković zasigurno spada u sam vrh jugoslavenskog nogometa. Bio je doista nogometni znalac u pravom smislu riječi. Kada suigrači ne bi znali gdje s loptom, bilo je nepisano pravilo - dodaj je Bori Cvetkoviću i za ostalo ne strahuj. Igrao je odlično s obje noge, stoga mu je bilo sve isto da li je na lijevom ili desnom krilu. Njegovi prodori i bjegovi po krilnim pozicijama bili su vječiti problemi protivničkih bekova. Cvetković se doslovce igrao nogometa. Ponekad je znao svojim vještinama izluditi protivničke obrane, a poneki protivnički braniči nisu birali sredstva da ga zaustave. Bilo je i najgrubljih prekršaja. Pored brojnih priznanja i titula koje je osvojio zasigurno je na prvom mjestu brončana olimpijska medalja s kojom je u olimpijskom pokretu stekao besmrtnost. Sam nastup na olimpijadi je velika stvar, a zakititi se olimpijskom medaljom je čast koja je ipak rezervirana samo za odabrane. Borislav Cvetković, vrsni strijelac i brončani olimpijac, danas je trener koji stvara, koji nastoji svoje doista bogato znanje prenijeti na mlađe naraštaje. Jer on nogometno znanje doista posjeduje. Mlađi je brat Zvezdana Cvetkovića, reprezentativca i bivšeg nogometaša Dinama.
238
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A