Siniša Školneković VATERPOLO
1 odličje - Srebrna medalja: OI Atlanta 1996.
J
edan od najboljih hrvatskih vaterpolskih vratara u povijesti. Siniša Školneković rođen je 18. siječnja 1968. godine u Varaždinu, odakle mu je majka rodom. Otac mu je Siščanin, no obitelj je od Sinišine druge godine u Splitu. Prije vaterpola bavio se boksom, karateom, puno toga je probao dok nije pronašao svoj sport. Na gol je stao jer je imao takve fizičke predispozicije. Visok i mršav, pravi za vratara. Završio je Pomorsku školu. Vaterpolsku karijeru započeo je 1981. godine na Zenti u POŠK-u, gdje nastupa za seniore od 1986. do 1992. godine. Potom najveće dane svoje karijere provodi na Savi kao član zagrebačke Mladosti, za koju nastupa od 1992. do 1996. godine. Iako na mjestu vratara, Siniša Školneković je 1995., 1996. i 1997. godine proglašavan najboljim vaterpolistom Hrvatske. Najboljim vratarom proglašen je 1995. godine na Svjetskom kupu u Atlanti, na FINA turniru. To su bile njegove najbolje godine. Prvi su trofeji osvojeni u dva Mediteranska kupa s POŠK-om, počevši 1986. i 1987. godine, a onda impozantni niz u Mladosti. Ima četiri naslova državnog prvaka, 1993., 1994., 1995. i 1996., dva kupa Hrvatske, 1993. i 1995., te titulu prvaka Europe i europski Superkup 1996. Iz Mladosti 1996. godine odlazi na tri godine u Jadran, gdje ostaje do 1999. Zatim je na Zenti do 2000. te sa Splitskom bankom (bivši POŠK) osvaja kup Hrvatske. Po povratku u POŠK (Splitska banka), svoj matični klub, Siniša je izjavio: “Nakon sedam godina vratio sam se u matični klub. Drago mi je što dolazim u europskog prvaka. Veselim se jakim utakmicama, već me prolaze trnci kad promislim na te okršaje pred punim tribinama u našem prvenstvu i kupu, te u europskoj ligi prvaka. Momčad Splitske banke je odlična. Uz neka osvježenja i s trenerom Matutinovićem na klupi, predstavljat ćemo moćnu cjelinu.“ Potom Školneković brani za Palermo do 2002., da bi od tada pa do 2005. godine ponovno branio za splitski Jadran. Za reprezentaciju Hrvatske branio je od 1991. do 2000. godine. Njegova reprezentativna karijera od 164 utakmice začinjena je srebrnom olimpijskom medaljom 1996. godine u Atlanti. Na golu hrvatske vaterpolske reprezentacije osvojio je još i srebrnu medalju na Europskom prvenstvu 1999. godine u Firenzi te srebrnu medalju na Mediteranskim igrama 1993. godine u Landouec - Roussilionu u Francuskoj. Zbog svojih bravuroznih obrana nosio je nadimak “Sina hobotnica“, a drugi, kojim su ga darivali novinari, bio je “čovjek sa sto ruku“. Svoje suigrače bio je naviknuo da kada sve pođe krivo, kada zakažu svi ispred njega, on će sam riješiti najteže situacije, obraniti šut i najboljem šuteru, što je posebno pokazao na presudnoj utakmici za olimpijsko srebro protiv reprezentacije Jugoslavije u Atlanti, kada je jednom od najboljih svjetskih vaterpolista, vrhunskom centru Igoru Milanoviću, u presudnim trenucima te utakmice tri puta obranio šuteve s tri metra. Međutim, dostići svjetski rang koji je Siniša dostigao, nije bilo lako. Rado se prisjeća svojih početaka u Splitu, kako ga je prvi trener Mišo Asić, koji ga je učio, otkrio kao vrhunskog vratara. U Siniši kao da je urođen taj iskok iz vode, iskok koji izgleda kao da je potpomognut odskočnom daskom. Kaže da ga je zasigurno ta sposobnost da iskoči bolje od drugih usmjerila na vaterpolo. Samo, ništa nije bogodano jer nadarenost bez rada ne znači ništa, pa je tako Siniša radio i radio. Uporan, kakav već je, nije odustajao ni onda kada nije išlo kako je želio. Posebno ne onda. Kao da je baš tada počinjao ponovno, još jače i upornije. Za svoje vaterpolske godine Siniša Školneković, kaže, nikada nije požalio. Osvojio je gotovo sve što se u ovom sportu može osvojiti. Bio je sredinom devedesetih godina dvadesetog stoljeća zasigurno jedan od najboljih vaterpolskih vratara svijeta, međutim uvijek isti skroman, jednostavan i iskren, jer on je naprosto takav. Siniša Školneković je dugi niz godina slovio za jednog od najboljih vratara na svijetu, a više godina bio je i kapetan hrvatske vaterpolske reprezentacije. Kao vaterpolski trener vodio je splitske klubove Jadran i POŠK. Godine 1996. dobio je dvije Državne nagrade za sport Franjo Bučar, osobno i kao član reprezentacije. Odlikovan je državnim odličjem Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
216
H R VAT S K A I OL I M P I J S K A ODL IČ J A